jeeeeeeeeeeeeeeee(dva)
Otkako sam dosao kuci, razmatrao sam situaciju, najblizu okolinu u koju su ukljuceni tata, mama, baba. Baba je donedavno zivela u selu, ali posto su joj amputirali nogu sada zivi sa nama. A ja se naostrio da se autujem. Medjutim, pored nje tesko je skrenuti paznju na sebe, jer sam se, kao i moji roditelji, skoncentrisao na pomaganje, zabavljanje, sluzenje bake. Izgledalo mi je da ne mogu da podesim parametre za autovanje, ali posle nedelju dana, otprilike, skontao sam da je najbolji termin uvece izmedju 21h i 00h. Tada mama i baba spavaju ili leskare u spavacoj sobi a ja blejim ispred tv-a u dnevnoj sobi i cekam da se tata pojavi
Naravno potrebno je da ja budem spreman, tacnije smognem snage i izustim koju pravu rec.
Evo ovako je bilo.
Ja i tata smo gledali izbor za mis Srbije. Mama je bila napolju. Baba je spavala.
Smislio sam sta da mu kazem i trebalo je da mu kazem i dok sam se naostravao mislivsi da cu da puknem od uzbudjenja a i tata isto gledajuci misice dosla je mama.
Naostravanje je trajalo oko 30'. Srce je krenulo da mi lupa, ruke tj dlanovi su mi bili ledeni i misici su mi podrhtavali. Ponavljao sam u sebi sta da kazem, neprekidno, nadajuci se da cu izustim nesto..... ali nista.
Zatim su mama i tata otisli u "setnju" sto u prevodu znaci otisli su da se kresnnu( u drugom stanu).
Ja sam ostao sam(ne racunam babu jer je spavala). Ponavljao sam tekst ali naglas. Smirio sam se ali su nocni "setaci" ubrzo stigli. Mama je legla da spava a tata je nastavio da gleda, zajedno samnom, misice.
Posle 15-ak minuta uspeo sam da izgovorim recenicu/ce.
Ja: Zelim jos nesto da ti kazem, sto ti ranije nisam rekao a sto treba da znas. Imam decka i uskoro se zenim.
Tata: Jel!? Ao.
Ja: Nije bas tako ali je ovo bio nacin da ti kazem ono sto sam hteo da ti kazem. Nemam decka i ne zenim se ali je to ono sto zelim.
Tata: Ja tu ne mogu da se mesam. To je tvoj zivot.
Sve sam mogao da zamislim ali da ce ovako da reaguje je bukvalno kao iz najlepse bajke. Zbunio sam se jer sam ocekivao da me kudi, napada a naisao sam na razumevanje. Uglavnom je cutao i ponavljao to je tvoj zivot ja necu da se mesam u njega.
Rekao sam mu da sam ocekivao da me osudjuje tj. da sam ocekivao dosta negativnosti sa njegove strane. Kada sam shvatio da on ne zeli da me napada zacutao sam nakratko. Puls mi se umirio, nisam se tresao, vitalne funkcije su mi se verovatno stabilizovale, barem sam imao takav osecaj. Osetio sam veliko olaksanje, zasuzele su mi oci i kratko sam zaplakao. Naravno od srece, sto sam i tati rekao: "Ja sam sada najsrecniji covek na svetu. Hvala ti"