Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Književnost, film, TV, pozorišta, galerije...

Moderatori: Over the rainbow, Moderators

Korisnikov avatar
By SashaVsSasha
#799948
Da li vam je draza njegova poezija kojom je verovao da je pesnikova moc neogranicena, sto je izvojevao ultraistickim postupkom ili pak njegovo sustinsko traganje za tajnom vremena, sustine bica i njegovog mesta u ciklicnim tokovima koji se neprestano ponavljaju? sta mislite o njegovom strahu od ogledala? (sto mene posebno fascinira)
Borhes je bio idealista, bez vere, kao jedinu mogucnost trajanja coveka u vremenu vidi smenu generacija, fiksira duboku metafizicku vezu izmedju stvari i ljudi razlicitih epoha...nemogucnost fiksiranja konacnog vremena..
Da ne duzim, koja je vasa omiljena zbirka prica? Let's discuss, Jorge Luis Borges je moj omiljeni pisac. Kako se kotira kod vas? Mnogi smatraju da je smrtno dosadan.
Uzgred, moj favorit je zbirka prica Ficciones.:slinavko:
Korisnikov avatar
By Tot
#804627
Sasha, prenosim ovde nas razgovor iz jedne druge teme jer mu je ovde i mesto(napomena čitaocu teme: u uokvirenom tekstu su moje reči, a replike su Sashine) :

Originally posted by Tot
Pošto, vidim, voliš Borhesa i postavila si temu o njemu(možda i tamo nešto napišem), dao bih ti njegov odgovor na ovo pitanje. Ogledala su bila jedna od njegovih preokupacija..

Ogledalo- H. L. Borhes


Kada sam bio dete, strahovao sam da će mi ogledalo
pokazati tuđe lice ili neku bezličnu
slepu masku što skriva
nešto bez sumnje užasno. Bojao sam se
i da će nemo vreme ogledala
iskočiti iz svakodnevnog toka
čovekovih časova i prihvatiti
u svom neodređenom prividnom okrilju
nova bića i oblike i boje.
(Nikome nisam rekao, dete je stidljivo).
Ja se sada bojim da je ogledalo zatočilo
pravi lik moje duše,
ozleđene senkama i gresima,
onaj što ga vidi Bog, a možda vide i ljudi.

(Istorija noći, 1977)

Da, hvala ti na Istoriji noci...Borges se pretvara u privid, relativizuje, licni identitet ponistava pomocu udvajanja...umnozavanja ili povracaja..Smatra JA kao prividnu igru odraza..svaki covek je drugi (sveki covek u trenutku dok cita Jorge Luis Borges-a JESTE Jorge Luis Borges), svaki covek, svi ljudi, sto je isto kao i kad se kaze NIKO.

Borhes je moj omiljeni pisac, voleo bih da nastavimo diskusiju na toj temi :)
a ta osobina, ovom piscu svojstvena da snažno misaono dramatizuje svoje opsesije i udahne u njih emociju koja je odveć često i pogrešno smatrana knjiškom i apstraktnom, daje jedan proživljeni odgovor i na tvoje pitanje.
Postoje pisci (a po meni svaki pisac ima neku svoju opsesiju, zbog koje i pise) koji umeju da pisu iskljucivo o svojim opsesijama. Takav je I Sabato, govoreci: "Na srecu ili nesrecu (po mene) umem da pisem jedino takvu prozu" (cini mi se da je ovo naveo u Abadonu, parafraziram;)

Da, volim Borhesa jer je eklektik koji iz bogatog fonda svoje erudicije bira ideje, motive, teme, likove, od poznatog, tudjeg pravi svoj literarni svet, oblikovan na originalan nacin. On je pisac koji je stvorio sintezu urodjene mastovitosti i stecenih enciklopedijskih znanja kreativno iskoriscenih.

I jos da dodam..ogledalo..kao personifikacija nepoznatog..:ogledalce:
Korisnikov avatar
By Tot
#804630
Teško da ovo može biti diskusija, već pre podela oduševljenja i ljubavi prema Borhesu. Lepše od diskusije je razmenjivati utiske sa fanovima. Ako izuzmemo Dinu, moju prijateljicu koja je povremeno objavljivla na forumu Borhesove pesme, Anđe koja ga je spominjala, Uliksa, jednog od najnačitanijih forumaša, trotačke i Simora, teško da sam za svo vreme na forumu video ljude koji su tako naklonjeni Borhesu kao ti. Za tvoj nadahnuti komentar :up:

Od mnogo utisaka koji mi se nameću povodom Borhesove književnosti, rekao bih možda nekoliko:

1.Posle upoznavanja sa Borhesom celokupno moje čitanje svetske književnosti dobilo je drugi smisao. Iznenadio sam se koliko su pisci, voleći ga ili ne, preuzimali Borhesove opsesije, polemisali sa njim na otvoren ili prikriven način. Takav je slučaj sa Ernestom Sabatom koji je bio njegov neprikriveni protivnik da je zavredio epitet “latinoameričkog antiborhesa”. Kao što znaš, jedan od sporednih likova u romanu "O junacima i grobovima" je sam Borhes. U tom romanu Sabato plasira antiborhesovski esej koji se tiče Borhesove teološke indiferentnosti i pre svega njegove ravnodušnosti prema smrti u kojoj je video apsolutno ništavilo. Ako nisi čitala preporučujem ti Knjigu razgovora između Sabata i Borhesa.

Drugi, jako dobar primer koji bih naveo je Ekov roman Ime ruže. U njemu Eko preuzima čuvenu Borhesovu metaforu Vavilonske biblioteke i takođe polemiše sa Borhesom. Jedan od bitnih likova u roanu je mrzovoljni monah koji se zove Horhe iz Burhosa(direktna aluzija na Borhesa) i koji se prikazuje kao tamničar svekolikog znanja i mudrosti.Tako su pisci često bili neprijateljski nastrojeni prema Borhesovom agnosticizmu i njegovom stavu da književnost služi ponajpre ako ne i isključivo estetskom užitku.

2. Borhes je jedan od najdoslednijih intelektualaca agnostika(ne ateista! nego agnostika). Smatrao je da književnost služi ponajpre estetskom užitku i da svi mi stvaramo i živimo u zamišljenim svetovima koji imaju karakter realiteta ali su ipak izmaštani("Obitavam u kuli. Oko mene su milje prašine i sna"). Odbijao je bilo kakvu onostranost izuzev svetova koji su proizašli iz naše imaginacije i koji nisu samo naši već da smo u jedinstvu sa svima koji su stvarali i maštali pre nas. ("Kada čitam Šekspira, ja sam Šekspir. Ko čita Borhesa, taj je Borhes"). Na taj način se u svetovima koji stvaramo i prenosimo pokoljenjima umetnost rekreira. "Nema originalnosti. Svi pisci su jedan pisac"

3.Iako agnostik koji je odbijao bilo kakvu konačnu mudrost, što je meni lično kao verniku strano, Borhes je imao poštovanje prema svačijem svetonazoru a ponajmanje su ga razlike u mišljenjima, verskim ili bilo kakvim drugim opredeljenjima sprečavale da u umetnicima vidi braću; agnostik koji dosledno odbijao da ga razlike u mišljenjima pokolebaju u poštenju davanja estetskog suda. Jedan od književnika kome se najviše divio bio je katolik Česterton. Poznata je njegova naklonost prema stvaralaštvu Oskara Vajlda u kome je video neprevaziđenog homo ludensa(kao dečak od nekih trinaest, četrnaest godina preveo je na španski Vajldovog Srećnog princa)

4. Borhes je bio politički konzervativac. Jedan od najspornijih detalja u njegovoj "političkoj biografiji" je susret sa Pinochetom. Borhes prihvata Pinochetov poziv i odlazi mu na prijem. Ko je otišao Pinochetu na noge? Slepi Borhes! Ali kada sam razmišljao o njegovom shvatanju ljudske sudbine iznesenom u pripovetkama, a ponajpre o priči Asterionaova kuća u kojoj se sažaljeva jedan monstrum i otkriva tragika ljudoždaera kojeg niko ne voli, pronašao sam opravdanje i za taj čin.

5. Borhes mi je pružao neizvesnost i spokoj. Dok nisam posle više čitanja na drugi način sagledao njegove priče, kontrapunkt mi je bila njegova poezija. Pesme su kao i priče pune erudicije ali sa mnogo više topline u sebi. Borhes onakav kakav je bio, slepi pesnik koji se savrseno pomirio sa svojim usudom i u nevolji pronasao nacin da i dalje bude zadovoljan zivotom a u poeziji i knjizevnosti pronašao trajnu radost(iako su mu u poodmaklim godinama drugi citali iz knjiga- pre svega njegova verna supruga Marija Kodama) sav se izlio u tim pesmama i pružio mi mnogo utehe. Osim toga, sećam se kada sam jednom bio u nekoj tezoj zivotnoj situaciji i patio sam od nesanice. Tada mi je do ruku došla knjiga Ričarda Bergina- Razgovori sa Borhesom u kome se prikazao jedan Borhes od krvi i mesa koji priča o svojim pesmama, pričama, književnosti i životnim problemima. Pričao je i o svojim probleima sa nesanicom. To mi je pomoglo da izađem iz te krize nespavanja i učvrstilo moju ljubav prema ovom piscu koji je obeležio književnost dvadesetog veka.
Korisnikov avatar
By Tot
#804633
Za tebe i sve koji vole Borhesa, jedna poslastica; njegova mala "autobiografija"


The thing I am*


Zaboravio sam svoje ime: Nisam Borhes
(Borhes je poginuo u La Verdenu, pod Kuršumima)
Ni Asevedo što sanja bitku,
ni moj otac pognut nad knjigom
ili dočekujući smrt ujutru.
Ni Heslem koji odgoneta versete
iz Svetog Pisma daleko od Nortamberlanda,
Ni Suares što sa kopljanicima juriša.
Jedva da sam senka koju bacaju
te bliske izukrštane senke.
Njihovo sam sećanje, ali drugi sam
nego što bejah, kao Dante i kao svi
ljudi u retkom Raju
i mnogim neophodnim Paklovima.
Telo sam i lice koje ne vidim.
Na kraju dana sam sa sudbinom pomiren
čovek koji na nešto drukčiji način raspoređuje
glasove kasteljanskog jezika
da bi ispripovedao priče koje čine
ono što se naziva književnošću,
onaj sam koji je prelistavao enciklopedije,
zakasneli đak sa sedom ili prosedom
kosom na slepoočnicama. Zatočenik u kući
punoj knjiga bez slova
koji u polutami skandira bojažljivi
heksametar naučen pored Rone,
onaj koji želi da spase svet što beži,
od ognja i bujice gneva
sa malo Fedra i Vergilija.
Prošlost me slikama progoni.
Jasno sam sećanje na magdeburšku
loptu ili dva slova runskog pisma
ili distih Angelusa Silezijusa.
Onaj sam koji ne zna za drugu utehu
osim sećanja na vreme sreće.
Ponekad sam nezaslužena sreća.
Onaj sam koji zna da nije nešto više od odjeka,
onaj koji želi da u potpunosti umre.
Možda sam onaj koji si ti u snu.
Ono sam što jesam, reče Šekspir.
Ono sam što nadživljuje kukavice
i glupake koji behu.



*objašnjenja

-The thing I am- "Onaj sam koji jesam"; tako Bog u Bibliji odgovara Mojsiju ne kazujući svoje pravo ime

-Asevedo(Acevedo)- devojačko prezime Borhesove majke

- Nortamberland(Northumberland)- grofovija u severnoj Engleskoj

-Suares- pesnikov praded, pukovnik Isidoro Suares(Isidoro Suarez) koji se istakao u bici kod Hunina(1824) boreći se protiv španske kolonijalne vojske

(objašnjenja priredio Radoje Konstantinović)
Korisnikov avatar
By SashaVsSasha
#804731
@Tot :up:
Odlicno izlaganje.

Iz El Hacedor, prilazemo Sasha i ja jedan kratak prozni tekst, nesumnjivo ispovednog tona (retkost u Borhesovim tekstovima) koji se zove Borges y yo
i bavi se jos jednom piscevom opsesivnom temom podvojene licnosti.

"Drugome,. Borhesu, nesto se dogadja. Ja hodam Buenos Ajresom i ponekad zastanem, mozda mahinalno da bih pogledao luk nekog predvorja i gvozdenu resetku neke kapije. O Borhesu saznajem preko poste, a njegovo ime nalazim na listi univerzitetskih profesora ili u nekom biografskom recniku. Volim pescane casovnike, mape, tipografiju XVIII veka, etimologije, ukus kafe i Stivensonovu prozu; onaj drugi ima iste sklonosti, ali sa nekom tastinom koja ih pretvara u osobine jednog glumca. Bilo bi preterano tvrditi da su nasi odnosi neprijateljski. Ja zivim i prepustam se zivljenju da bi Borhes mogao da smislja svoju knjizevnost i ta knjizevnost me opovrgava. Rado priznajem da je uspeo da napise nekoliko stranica od vrednosti, ali te stranice ne mogu da me spasu, mozda zato sto ono sto je dobro nikome ne pripada, cak ni onom drugom, vec jeziku i tradiciji. Uostalom, ja sam osudjen da nestanem, neopozivo i samo poneki moj trenutak imace mogucnosti da prezivi u onome drugom. Malo-pomalo ja mu prepustam sve iako sam svestan njegovog nastranog obicaja da falsifikuje i preteruje. Spinoza je smatrao da sve stvari zele da istraju u svome bicu; kamen vecito zeli da bude kamen, a tigar tigar. Ja moram ostati u Borhesu, ne u sebi (ako sam uopste bio). Medjutim, ja sebe prepoznajem manje u njegovim knjigama nego u mnogim drugima ili u upornom prebiranju po nekoj gitari. Pre vise godina pokusao sam da ga se oslobodim i presao sa mitologija predgradja na igre vremenom i beskonacnoscu, ali sada te igre pripadaju Borhesu, a ja cu morati da izmislim nesto drugo. Tako je moj zivot bekstvo u kome ja sve gubim i gde sve pripada zaboravu ili onome drugom.
Ne znam koji od te dvojice pise ovu stranu"

:love:

Slicna tema je, uzgred, obradjena i u pripoveci Veinticinco agosto 1983, kao i u mnogim pesmama
Korisnikov avatar
By Tot
#813575
Pošto sam na ovom forumu dosta pisao o krimi pričama, treba reći da je Borhes pridodao nekoliko remek dela tom žanru. Pre svega mislim na njegove priče Smrt i busola i Vrt sa stazma koje se račvaju. Jasno vam je šta ga je ovde veoma privuklo: krajnja varijabilnost identiteta, naličje stvari koje se raskrinkava intelektom, privid i suština kao teme da se dođe ne do konačne nego umetničke istine. Konačno još jedna prilika da se parodiraju saznajne i logičke metode. Svoje najbolje metafore ukomponovao je u ove priče.

Meni su isto tako poslastice priče koje je pisao sa Bjoj Kasaresom. Ta zbirka je objavljena kod nas: 'Šest problema za Don Isidra Parodija'. Uz fantastičnu književnost borhes je voleo fantastiku "naučnih enciklopedija". E kad smo kod te igre intelekta i egzaktnosti, onda je to nesto sto se dobro moglo ukomponovati u njegove igrarije sa krimi pričama. Lansirao je novo književno ime. Onorio Bustos Domek je dugo zaokupljao pažnju javnosti kao tajanstveni pisac krimi priča koji je imao svoju opširnu biografiju plasiranu javnosti da o njoj razmišlja i raspravlja. Bustos Domek je bio "stvaran" dok Borhes i Kasares nisu odlučili da nova izdanja tih priča potpisuju svojim imenima.

A detektiv kojega su oni stvorili zove se don Isidro Parodi. On je atipičan detektiv: nepravednom igrom sudbine našao se u zatvoru i odande, iz svoje ćelije rešava najzamršenije zločine. Mala pitalica za ljubitelje krimi žanra: koji je ono detektiv rekao da svaki slučaj može rešiti samo sedeći u fotelji i razmišljajući?

Dakle u ovoj zbirci imamo vrlo uspele primerke žanra koje su istovremeno i parodije. Od šest priča meni su se posebno dopale Galjatkinove noći. Doživeo sam je kao svojevrsnu parodiju Agatinog Orijent ekspresa.
Korisnikov avatar
By Zonche!
#815022
Jako cenim "El jardin de senderos que se bifurcan" sa njenom tematikom krimi price.Ali, moj favorit je ipak "El Inmortal"... Besmrtnik

Obradjuje vecitu covekovu zudnju da pobedi smrt,glavni junak naime godinama traga za rekom koja daje besmrtnost, nalazi je i tek kada i sam postaje besmrtan shvata, zahvaljujuci Homeru pretvorenom u primitivnog, bezvoljnog divljaka da covekov zivot ipak ima smisla samo zato sto neminovno mora da se zavrsi.

Imam neke tekstove na spanskom o Borhesu iz moje privatne kolekcije, ali posto ne znam spanski toliko dobro, zamolio bih Donquijotea da nam prevede :lol:

I umalo da zaboravim, Aleph je neosporno Borhesovo remek delo.

Ja sam se za Borhesa zainteresovao kad sam procitao Vavilonsku biblioteku, zanimljiva mi je ta ideja o knjizi koja sadrzi sve knjige sto je obradio i Edgar Allan Poe u Seherezadinoj 1002-goj noci. Prica koja sadrzi sve price.
Korisnikov avatar
By Tot
#824872
Originally posted by Zonche
Jako cenim "El jardin de senderos que se bifurcan" sa njenom tematikom krimi price.Ali, moj favorit je ipak "El Inmortal"... Besmrtnik

Obradjuje vecitu covekovu zudnju da pobedi smrt,glavni junak naime godinama traga za rekom koja daje besmrtnost, nalazi je i tek kada i sam postaje besmrtan shvata, zahvaljujuci Homeru pretvorenom u primitivnog, bezvoljnog divljaka da covekov zivot ipak ima smisla samo zato sto neminovno mora da se zavrsi.
Da, to je bio njegov stav. Pojam večnosti ga je užasavao kao i pojam beskonačnog uopšte. U pesmi Nesanica kaže:

"Večeras verujem u strašnu besmrtnost,
nijedan čovek nije umro u vremenu,
nijedna žena, niko,
jer ova neizbežna stvarnost od gvožđa i blata
mora pobediti ravnodušnost i zaspalih i mrtvih
-makar se skrivali u raspadanju ili vekovima-
i osuditi ih na užasno bdenje.
Nezgrapni oblaci boje vinskog taloga osramotiće nebo,
osvanuće iza mojih spuštenih očnih kapaka."


Jedna od priča koja mi se čini bliskom ovim razmišljanjima je Funes ili Pamćenje. Kada to pročitate shvatate vrednost zaborava, isključenja, udaljavanja od stvari i sveta.
By Çâðê_DUP
#1117475
et TOT, et Ulix

Čitala sam davno jednu od mnogobrojnih izdanja Luis Borges (-ovih) priča, pod nazivom MAŠTARIJE (Las ficciones), čini mi se da sam ili u priči LAVIRINT ili VAVILONSKA BIBLIOTEKA, zapamtila sintagmu u kojoj se pominju igračke i prostitutke, u kom kontekstu, opet ne znam..zaturila sam tu knjigu, ili sam je vratila. Ali, sigurna sam da se pominje ova sintagma i tad je na mene ostavila izvesni utisak..
Poznavajući Luisa Borgesa, da li imate neku ideju šta bi metafora /ogledalo-izlomljena igračka-prostitutka/ mogla da znači u opusu Luisa Borgesa? :sesir:
By mikka
#1145256
Originally posted by Zonche
Jako cenim "El jardin de senderos que se bifurcan" sa njenom tematikom krimi price.Ali, moj favorit je ipak "El Inmortal"... Besmrtnik

Obradjuje vecitu covekovu zudnju da pobedi smrt,glavni junak naime godinama traga za rekom koja daje besmrtnost, nalazi je i tek kada i sam postaje besmrtan shvata, zahvaljujuci Homeru pretvorenom u primitivnog, bezvoljnog divljaka da covekov zivot ipak ima smisla samo zato sto neminovno mora da se zavrsi.

Imam neke tekstove na spanskom o Borhesu iz moje privatne kolekcije, ali posto ne znam spanski toliko dobro, zamolio bih Donquijotea da nam prevede :lol:

I umalo da zaboravim, Aleph je neosporno Borhesovo remek delo.

Ja sam se za Borhesa zainteresovao kad sam procitao Vavilonsku biblioteku, zanimljiva mi je ta ideja o knjizi koja sadrzi sve knjige sto je obradio i Edgar Allan Poe u Seherezadinoj 1002-goj noci. Prica koja sadrzi sve price.
Zar to nije Raselov paradoks? Dobro, da ne cepidlačim :D
Borhes definitivno ima nešto magijsko u svom pričanju, ali čini mi se da njegovim pričama uglavnom nedostaje krvi i mesa. Prednost bih dao Sabatu.
By Çâðê_DUP
#1145261
Originally posted by mikka
Prednost bih dao Sabatu.
Isto :)

Sabato=antiborhes ;)
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!