Originally posted by tramp
ne mada znam da osetim bes i ljutnju ali to nije mrznja, meni je mrznja ipak dugotrajniji osecaj
Slažem se sa ovim i dobar je taj bes i ljutnja jer, bar u mom slu?aju, na ovaj na?in me "proðe negativno stanje". Štaviše dok ima ljutnje mogu da se "vratim osobi",nanovo je prihvatim .
Ima ne?ega u mržnji što podrazumeva da se ljudi "dugotrajno lože" na neki objekat, vode s tom osobom perverznu ljubav u mislima, omogu?uju joj da egzistira u njihovom životu.
Naravno, verovatno nisam osloboðen mržnje, ali me neverovatno smara.Energija mi je potrebna za druge stvari.
Moji neprijatelj bi zdušno želeli da ih mrzim, jer ?injenica da oni mrze im nije dovoljna. Mržnja je vrsta tuðe patnje kojom bi hteli da se hrane.
Zastaršuju?i za svakoga je ose?aj bezna?ajnosti i usamljenosti koji se le?i u interakcijama sa drugima. Možemo podneti svaku vrstu ose?anja koje je usmereno ka nama, ali ne i ravnodušnost. Od tuðe ravnodušnosti bukvalno umiremo jer nas ona najintimnije pogaða u vlastito ose?anje bezna?ajnosti koje potiskujemo.
Mržnja nastaje usled patnje koja nam je naneta ali ona nastaje i usled pogrešnog intelektualnog stava. Stav: "ja sam u pravu, a ti grešiš"(a zapravo niko nije u pravu),zatim crno beli pogled na stvari,prenebregavanje ?injenice da su ljudi sasvim nesavršena bi?a.
Prezir mi je svojstveniji nego mržnja, ali me nagoni da se od takve osobe udaljim.
Dok se ljudi pale u ose?anju mržnje meni je svojstvenije da se prema osobi koja me je ne?im povredila ili razo?arala hladim...i tako mogu da se hladim sve više do jedne ta?ke kada povratak postaje nemogu?, a moja ravnodušnost savršena.To se naravno ne dešava ?esto.
Llubav i mržnja? Da ljudska ljubav može pre?i u mržnju temeljni je dokaz njene nesavršenosti.
Ipak svi mi težimo pravoj ljubavi. Takva ljubav nije komercijalna- ne propagira se mnogo u medijima i nije svedena na paradu erotskog ki?a i kvaziromantike. Ali je mogu?a.