- 11 Okt 2005, 18:52
#368051
Ljubomora nije izraz prevelike ljubavi. Ljubomora poti?e iz ose?anja duboke unutrašnje nesigurnosti. Ljubomorna osoba je posesivna jer se boji da ?e biti napuštena. Isklju?iva je jer strahuje da ?e biti isklju?ena, ostavljena, zanemarena.
Ljubomora se najsnažnije ispoljava i najviše mu?i u ljubavnim vezama, ali se na njih ne ograni?ava. Javlja se ona u svim ljudskim odnosima.
Ponekad se ispoljava otvoreno i dramati?no, uz prasku, srdžbu i jetka prebacivanja. Ponekad se javlja prerušena u tugu i gor?inu. Ponekad se pori?e, iz ponosa.
Ljubomorna osoba nesvesno veruje da su drugi od nje privla?niji i dostojniji ljubavi. Proganja je ose?anje da zapravo nije voljena i da se njeni odnosi toliko krhki i nesigurni da se o?as mogu prekinuti. Ose?a se ugroženom jer joj se ?ini da je neko sa strane veoma lako može istisnuti i zauzeti njeno mesto.
Zato pokušava da ograni?i kretanje osobe do kojoj joj je posebno stalo na krug onih koje doživljava kao, manje više, "bezopasne", ali i tada ostaje puna podozrivosti jer zapravo ne veruje nikome.
Zato traži prekomerne dokaze ljubavi i naklonosti, što samo dodatno kvari njene odnose jer oni sa kojima je u vezi postaju zbog toga samo razdraženiji i umorniji. Oni se opiru zahtevima i ograni?enjima koje im ljubomotna li?nost postavlja i gledaju da ih se oslobode.
Tako ljubomorna osoba samo ubrzava propast veze koju bi želela da o?uva.
Zahtevi li?nosti mu?ene ljubomorom su, uostalom, sami po sebi uzaludni jer su neostvarivi. Niko nas i ništa ne može uveriti da smo voljeni, ako ose?amo da to nismo. Ljubomorna osoba ne veruje da je voljena jer ne voli samu sebe. I to je suština stvari. Sve dok sebe ne volimo, ne?emo poverovati ni da nas drugi mogu voleti.
Ljubomore se ne možemo osloboditi svesnom odlukom ili samokontrolom. Jedini na?in da je se rešimo je da zavolimo sami sebe. Tek tada ?emo zaista poverovati u tuðu ljubav i osloboditi se sumnji koje iznutra nagrizaju i uništavaju ?itav život.
Ljubomora se najsnažnije ispoljava i najviše mu?i u ljubavnim vezama, ali se na njih ne ograni?ava. Javlja se ona u svim ljudskim odnosima.
Ponekad se ispoljava otvoreno i dramati?no, uz prasku, srdžbu i jetka prebacivanja. Ponekad se javlja prerušena u tugu i gor?inu. Ponekad se pori?e, iz ponosa.
Ljubomorna osoba nesvesno veruje da su drugi od nje privla?niji i dostojniji ljubavi. Proganja je ose?anje da zapravo nije voljena i da se njeni odnosi toliko krhki i nesigurni da se o?as mogu prekinuti. Ose?a se ugroženom jer joj se ?ini da je neko sa strane veoma lako može istisnuti i zauzeti njeno mesto.
Zato pokušava da ograni?i kretanje osobe do kojoj joj je posebno stalo na krug onih koje doživljava kao, manje više, "bezopasne", ali i tada ostaje puna podozrivosti jer zapravo ne veruje nikome.
Zato traži prekomerne dokaze ljubavi i naklonosti, što samo dodatno kvari njene odnose jer oni sa kojima je u vezi postaju zbog toga samo razdraženiji i umorniji. Oni se opiru zahtevima i ograni?enjima koje im ljubomotna li?nost postavlja i gledaju da ih se oslobode.
Tako ljubomorna osoba samo ubrzava propast veze koju bi želela da o?uva.
Zahtevi li?nosti mu?ene ljubomorom su, uostalom, sami po sebi uzaludni jer su neostvarivi. Niko nas i ništa ne može uveriti da smo voljeni, ako ose?amo da to nismo. Ljubomorna osoba ne veruje da je voljena jer ne voli samu sebe. I to je suština stvari. Sve dok sebe ne volimo, ne?emo poverovati ni da nas drugi mogu voleti.
Ljubomore se ne možemo osloboditi svesnom odlukom ili samokontrolom. Jedini na?in da je se rešimo je da zavolimo sami sebe. Tek tada ?emo zaista poverovati u tuðu ljubav i osloboditi se sumnji koje iznutra nagrizaju i uništavaju ?itav život.