Mislim da male ljubomore mora biti uvijek i svako ko kaže da je to problem sa tobom- laže. Povjerenje se gradi sa vremenom, ali da ćeš u ,ne znam, prva tri mjeseca veze imat apsolutno povjerenja u nekoga - vjerojatno ne,a i ovisi o tome što ta osoba radi od tebe i koliko ti daje povoda za ljubomoru. Nezdrava ljubomora bi bila npr. da ne možeš pustiti tu osobu na miru, da je nazivaš, ispituješ gdje je par puta u danu itd., da nemaš svoj život koliko se bojiš da te ta osoba ne prevari. Takvu vrst ljubomore imaju ljudi koji su već više puta bili prevareni ili se jednostavno boje da je ta partnerica sa kojom su sada "previše dobra/ zgodna/pametna" za njih, i ukoliko je to sve toliko očito da već prelazi u svakodnevne scene.... recimo zdrava ljubomora po meni bi bila da ti recimo tvoja cura počne govoriti o nekoj drugoj ženi svako malo, hvalit ju" pomalo pretjerano" , pa se družit sa njom sve duže i duže- tu ima prostora za zdravu ljubomoru ( mogu priznat da sam ljubomorna ili to zaržat za sebe, nije bitno ) i to je i ljudski po meni, jer da ti bude svejedno ,bilo bi baš čudno,opet. Kažem, opet ovisi koliko je povjerenje razvijeno i koliko su osobe dugo zajedno. Vjerujem da se s vremenom osobe toliko upoznaju jedna drugu da jednostavno mogu stavit ruku u vatru za svoju ljubav. Ali mala ljubomora je po meni uvijek ok. I evo, meni je uvijek malo , moram priznat bilo drago kad sam na svojim bivšim djevojkama vidjela mali tračak ljubomore. Odma bi ih zagrlila i razuvjerila, jer stvarno, nije bilo potrebe za tim nikad, ali meni je to pokazivalo da im je stalo ipak i da se boje da ne izgube osobu do koje je i njima, pretpostavljam , bilo stalo. Eto,
