- 09 Mar 2017, 16:28
#2785308
U dopisivanju izbjegavam klasično započinjanje priče – koji si kvart? Šta voliš? Odakle si? Šta se radi? Ima li kišeee? To mi užasno ide na živce i uvijek sugovorniku pristupam na neki individualan, zanimljiv način tipa ''ajde pakiraj se, idemo na pecanje XD ''. Inače sam zafrkant i u stvarnosti tako da nije da se previše trudim ili glumatam. Drugim riječima, ako sam zainteresiran, to i pokažem. O ''onim'' stvarima u upoznavanju nema ni riječi jer imam dojam da svi samo o tome , a i da odbijem one koji su se s tom namjerom javili. Nisam promiskuitetan. Volim se seksati, ali ne volim o tome tipkati/slati slikice itd.
Susreti su najčešće negdje u gradu ili kafić ili neka šetnja gdje baš možemo razgovarati i upoznati se. Gej stvari i lifestyle ni ne spominjem i ne osjećam se preugodno pričati o tome, pogotovo pri upoznavanju, već se fokusiram na tu osobu šta voli/ne voli. Razgovori o filmovima, knjigama, životu, politici, ekonomiji, izlascima... Jako sam opušten i zezanjem to pokušavam i kod njega – da se osjeća ugodno, bez pritiska. Sastanak zna potrajati i do 3 sata. Poslije se čujemo i uvijek kažu kako su oduševljeni, da lijepo vodim razgovor, da se lijepo izražavam, da sam zabavan, sladak, kul, obrazovan. Lijepo znam procijeniti situaciju, nisam prenapadan, ne dosađujem porukama, ne forsiram, ne foliram.
Poslije, na 3 ili 4 dejtu bude i seks, da li nešto lijepo ili ako padne da smo jako napaljeni i bude super. Ali baš uvijek bude dobro i opušteno, bez čudnih situacija, neugodnosti i šta ja znam. Odemo nekud i autom, drži mi ruku u krilu i gleda me kao u ''nevjerici'' sa smješkom na licu. Bude i kuhanja, provođenja ugodne večeri skupa, možda neki film. Nakon nekih tjedan ide ''ja sam zaljubljen'', neki sitni poklončići, znakovi pažnje, obećanja, planovi - radit ćemo ovo, ići ćemo tamo na što odlijepim.
I nakon tog klimaksa osjetim kao neko blago povlačenje, poruke rjeđe, pozivi još manje. Konkretno jedan mi je nakon izjave ljubavi rekao da je našao curu, ali da se možemo viđati radi seksa. U lice. To me jako povrijedilo, pogotovo nakon tako lijepo provedenog vremena skupa. Drugi se samo prestao javljati, a u konačnici sam utjerao da mi kaže razlog – ''mlad si'' , za koji mi se činilo da je to bubnio bezveze jer nije tako govorio prije. Od trećeg nisam ni dobio razlog zašto je sve naprasno prestalo. Četvrti je, kako mi se sad čini, glumio 2 tjedna, dodvoravao mi se stvarima koje ja volim da bi nakon seksa bilo ''ajmo bit prijatelji''. Svaki od njih mi svaka jedno 2 mjeseca pošalju smajli i to je to, koje ne razumijem – tokuda, zašto? Da ne spominjem da su to momci 30-40 godina, ja imam 25.
Čega se oni boje? Šta oni žele zapravo? Dođe mi da više počnem poštivati one koji ti odmah kažu da su za neobavezno druženje. Kako je moguće ohladiti se 2-3 dana nakon izjave ljubavi? Ja ne znam u čemu griješim. Evo pobrisao sam sve brojeve, nikome se više ne javljam, sve profile. Dosta mi je razočarenja, dođe mi da odjebem sve i odem u kurve.
Susreti su najčešće negdje u gradu ili kafić ili neka šetnja gdje baš možemo razgovarati i upoznati se. Gej stvari i lifestyle ni ne spominjem i ne osjećam se preugodno pričati o tome, pogotovo pri upoznavanju, već se fokusiram na tu osobu šta voli/ne voli. Razgovori o filmovima, knjigama, životu, politici, ekonomiji, izlascima... Jako sam opušten i zezanjem to pokušavam i kod njega – da se osjeća ugodno, bez pritiska. Sastanak zna potrajati i do 3 sata. Poslije se čujemo i uvijek kažu kako su oduševljeni, da lijepo vodim razgovor, da se lijepo izražavam, da sam zabavan, sladak, kul, obrazovan. Lijepo znam procijeniti situaciju, nisam prenapadan, ne dosađujem porukama, ne forsiram, ne foliram.
Poslije, na 3 ili 4 dejtu bude i seks, da li nešto lijepo ili ako padne da smo jako napaljeni i bude super. Ali baš uvijek bude dobro i opušteno, bez čudnih situacija, neugodnosti i šta ja znam. Odemo nekud i autom, drži mi ruku u krilu i gleda me kao u ''nevjerici'' sa smješkom na licu. Bude i kuhanja, provođenja ugodne večeri skupa, možda neki film. Nakon nekih tjedan ide ''ja sam zaljubljen'', neki sitni poklončići, znakovi pažnje, obećanja, planovi - radit ćemo ovo, ići ćemo tamo na što odlijepim.
I nakon tog klimaksa osjetim kao neko blago povlačenje, poruke rjeđe, pozivi još manje. Konkretno jedan mi je nakon izjave ljubavi rekao da je našao curu, ali da se možemo viđati radi seksa. U lice. To me jako povrijedilo, pogotovo nakon tako lijepo provedenog vremena skupa. Drugi se samo prestao javljati, a u konačnici sam utjerao da mi kaže razlog – ''mlad si'' , za koji mi se činilo da je to bubnio bezveze jer nije tako govorio prije. Od trećeg nisam ni dobio razlog zašto je sve naprasno prestalo. Četvrti je, kako mi se sad čini, glumio 2 tjedna, dodvoravao mi se stvarima koje ja volim da bi nakon seksa bilo ''ajmo bit prijatelji''. Svaki od njih mi svaka jedno 2 mjeseca pošalju smajli i to je to, koje ne razumijem – tokuda, zašto? Da ne spominjem da su to momci 30-40 godina, ja imam 25.
Čega se oni boje? Šta oni žele zapravo? Dođe mi da više počnem poštivati one koji ti odmah kažu da su za neobavezno druženje. Kako je moguće ohladiti se 2-3 dana nakon izjave ljubavi? Ja ne znam u čemu griješim. Evo pobrisao sam sve brojeve, nikome se više ne javljam, sve profile. Dosta mi je razočarenja, dođe mi da odjebem sve i odem u kurve.
) to nije bilo tako izrazeno kao sto cujem da je sada.
ali deklarirati takve stvari na tako banalan nacin mi je fakat jako cudno. 
