- 05 Feb 2014, 20:51
#2613840
Danas sam i znao sta hocu da napisem na ovu temu, a onda mi se pisanije izgubilo kad sam kliknuo na ,,posalji'', a chat mi trazio da se opet prijavim. Neiskusno.
Elem, svaka cast za temu i za iskrenost!!!
Od svoje cetvrte godine sam u konstsantnom dodiru sa depresijom i njenim razlicitim manifestovanjima. U pitanju je bliska osoba. Do sada nije bilo samopovredjivanja, ali da je bilo suicidnih misli, svakako da da.
Pouzdano znam i kako se osoblje ophodi prema depresivnim osobama u razlicitim psihijatrijskim ustanovama. To bi najbolje bilo izbegavati u sirokom luku, Terapeuti su veoma skupi, a psiholozi u drzavnim ustanovama su prilicno bolekurecivi. Ne generalizujem. Samo pisem o svom iskustvu.
Okolina ima veliki uticaj na sve to.
Imao sam par depresivnih epizodica, uglavnom uzrokovanih nekim razocaranjem, ali nisam osetio potrebu da povredim sebe. Kada sam u takvoj situaciji, biram da se povucem i pricam sam sa sobom, analiziram, rasclanjujem, sastavljam i tako u nedogled. Dugo sam bio okruzen ljudima koji su cinili da se osecam lose i bezvredno. To ne bih nazvao depresijom. Bolji naziv bi mogao biti ,,okruzenost kretenima''. U drustvu sam ja taj koji uvek nekog slusa i vazim za ,,jaku'' osobu, sta god to bilo. Osobe u depresiji nisu slabe i bas poludim kad mi neko kaze da se depresija desava slabim jedinkama.
Ne. Jedino sigurno je da se depresija ne moze desiti glupom coveku. Ovde bih jos smestio i dragocenu narodnu umotvorinu:,,Dok pametan pametuje, budala se nazivi.''. Ne znaci, naravno, da covek, da bi bio pametan, mora biti depresivan. Da ne kenjam mnogo...
S obzirom da sam suocen sa teskom hronicnom depresijom bliske mi osobe, naucio sam da se drzim po strani, ali da uvek zna da sam tu i da je dovoljno samo da okrene glavu i da me pogleda. Smatram da je najvaznije biti nenametljiv i da ne opterecujes coveka. Ne mogu kao laik nikoga da izlecim, ali je dovljno i ne dolivati ulje na vatru, a traziti strucnu pomoc i da se zna da ti je stalo.
Imam i prijatelja koji ima suicidne misli s vremena na vreme. Ide kod terapeuta, ali kaze da mu mnogo znaci i razgovor sa mnom. Naravno da sam dostupan 24/7 i da dajem sve od sebe da mu se nadjem kad naidje oluja. Jos cu ga i ozeniti(sto kaze ona baba u reklami za akne).
U poslednje vreme sam plahovit i ne biram ni vreme ni nacin da kazem sta imam. Mislim da je to moj ventil. Dokle, videcemo. Ne znam ni sta sam sve ispisao. Sori, bat jebiga.
Elem, svaka cast za temu i za iskrenost!!!
Od svoje cetvrte godine sam u konstsantnom dodiru sa depresijom i njenim razlicitim manifestovanjima. U pitanju je bliska osoba. Do sada nije bilo samopovredjivanja, ali da je bilo suicidnih misli, svakako da da.
Pouzdano znam i kako se osoblje ophodi prema depresivnim osobama u razlicitim psihijatrijskim ustanovama. To bi najbolje bilo izbegavati u sirokom luku, Terapeuti su veoma skupi, a psiholozi u drzavnim ustanovama su prilicno bolekurecivi. Ne generalizujem. Samo pisem o svom iskustvu.
Okolina ima veliki uticaj na sve to.
Imao sam par depresivnih epizodica, uglavnom uzrokovanih nekim razocaranjem, ali nisam osetio potrebu da povredim sebe. Kada sam u takvoj situaciji, biram da se povucem i pricam sam sa sobom, analiziram, rasclanjujem, sastavljam i tako u nedogled. Dugo sam bio okruzen ljudima koji su cinili da se osecam lose i bezvredno. To ne bih nazvao depresijom. Bolji naziv bi mogao biti ,,okruzenost kretenima''. U drustvu sam ja taj koji uvek nekog slusa i vazim za ,,jaku'' osobu, sta god to bilo. Osobe u depresiji nisu slabe i bas poludim kad mi neko kaze da se depresija desava slabim jedinkama.
Ne. Jedino sigurno je da se depresija ne moze desiti glupom coveku. Ovde bih jos smestio i dragocenu narodnu umotvorinu:,,Dok pametan pametuje, budala se nazivi.''. Ne znaci, naravno, da covek, da bi bio pametan, mora biti depresivan. Da ne kenjam mnogo...
S obzirom da sam suocen sa teskom hronicnom depresijom bliske mi osobe, naucio sam da se drzim po strani, ali da uvek zna da sam tu i da je dovoljno samo da okrene glavu i da me pogleda. Smatram da je najvaznije biti nenametljiv i da ne opterecujes coveka. Ne mogu kao laik nikoga da izlecim, ali je dovljno i ne dolivati ulje na vatru, a traziti strucnu pomoc i da se zna da ti je stalo.
Imam i prijatelja koji ima suicidne misli s vremena na vreme. Ide kod terapeuta, ali kaze da mu mnogo znaci i razgovor sa mnom. Naravno da sam dostupan 24/7 i da dajem sve od sebe da mu se nadjem kad naidje oluja. Jos cu ga i ozeniti(sto kaze ona baba u reklami za akne).

U poslednje vreme sam plahovit i ne biram ni vreme ni nacin da kazem sta imam. Mislim da je to moj ventil. Dokle, videcemo. Ne znam ni sta sam sve ispisao. Sori, bat jebiga.