Ovu sramnu raspravu između barnija s jedne i ostalih prominencija s druge strane neću ni da komentarišem, neprijatno mi je što sam je uopšte pročitao..
A na temu imam da kažem sledeće - Drago mi je što je zlosrećna butch lavica i pored nedaća koje su je snašle skroz funkcionalna i u stanju da preživi.
Žao mi je što joj se desila ta neprijatnost da, ni kriva, ni dužna, bude izopštena iz čopora, ali joj poručujem da mora da bude hrabra i jaka, da ne pada u malodušje i, ako je u prilici, neka stupi u nužnu zajednicu sa nekom životinjom koja se našla u sličnoj situaciji. Može da bude i iz druge vrste, što da ne. Bilo bi jedinstveno videti tu lavicu i, recimo, butch vevericu u nužnoj zajednici. Lakše je udvoje. Jedno je sigurno - ova lavica će se vekovima slaviti kao velika mučenica i svetica.
A to da li i koliko sličimo životinjama je vrlo interesantno pitanje, na koje delimičan odgovor možemo dobiti i jednostavnim pogledom u ogledalo.

Postoji teorija da svaki čovek licem podseća na neku životinju. Kod nekog je ta životinjska crta slabije izražena, a kod nekog i jače. Najbrojniji su, kažu stručnjaci, ljudi sa svinjolikim i prasolikim facama. To valjda zbog ovog globalnog problema sa pretilošću populacije. Ali i mršavi ljudi umeju da budu prasoliki, ako imaju sitne očice, zavaljen nos, okruglu glavu i izražene, velike obraze.

Ima ljudi koji su i pacoliki, zatim konjoglavi, a ima i ljudi sa pilećim nogicama. Pogledajmo se, dakle, u ogledalo i prepoznajmo životinju kojoj smo slični.
