uh kakva tema
ajde da krenem od kraja
mislim da nema razlike izmedju lova u kome pucas u zivotinju ili kako to irci rade pa puste pse da raskomadaju zeku, poenta je ubijanje zar ne i to ubijanje nekoga ko je nemocan da se odbrani a sve to zarad uzivanja
dalje ne bih u psihologiju
sto se tice mesa koje vecina nas konzumira ukljucujuci i mene smatram da nam je to deo kulture i mentaliteta i da nas jednostavno uce odmalena da je sasvim normalna sudbina jedne domace svinje, pileta, teleta i sl da zavrse kao hrana i da je to nacin odrzavanja normalanog balansa sto se brojnosti zivotinja tice i jos ni pracovek nije bio vegan e sada kome je to prihvatljivo a kome nije ne bih ni o tome
iz vlastitog iskustva mogu da kazem da volim meso i ne znam da li bi mogla bez njega ali pod uslovom da to meso tj zivotinju ne vidim zivo
u lov sam isla sa namerom da nesto ucinim za jadne male zivotinje
i uspela mi je zavera ali su me provalili na kraju

i umalo pucali sacmaricom u dupe kako su mi zapretili
evo kako je to bilo: neki moji rodjaci i komsije lovci pozovu me da idem sa njima i ja naravno odbijem i tako nekoliko puta a svaki put kad bi doneli zeku ja bi plakala danima i svasta sam radila od da im ispustim gume na autu (za busenje nisam imala petlje) pa do sakrivanja metaka koje bi ipak nasli i onda dodjem na ideju da ipak idem sa njima i ubedim ih kako cu ja osluskivati zivotinje jer su oni jelte cesto u pripitom stanju... to mi je uspelo i idem ispred njih a puni mi dzepovi kamenja i kad vidim zivotinju npr levo ja bacim kamen na desnu stranu i oni svi pucaju u tom pravcu i zivotinja pobegne... uspelo mi je to puno puta i prvo su bili u cudu gde su zivotinje pa onda poceli sa zezanjem kako sam baksuzna jer otkad idem sa njima mesecima nista nisu ulovili da bi sve to zavrsilo protuzaverom jer su eto sumnjali i pratili me sta radim i uhvate me kako bacam kamen... imala sam par minuta da pobegnem iz sume inace rekose da ce mi sacmaricom pucati u goozu
posle sam im sipala soli u jelo koje bi pravili od divljaci da presolim

i nakon par diverzija odustala jer je ocito nemoguce bilo sta uciniti za te jadne male zeke i srne
jedino sto sam mogla jeste da im zabranim da mi spomenu lov
i tako je bilo do pre koju godinu kada se zima bas otegla pa su zivotinje ostale bez hrane
medvedi su izasli iz brloga pa su ih nahranili i vracali u brlog i isli smo da hranimo srne
te dane nikada necu zaboraviti
sto se tice ljudi koje odusevljava oruzje i krv uh bolje da cutim
secam se da u ratu nisu bili bas narocito muzjacki hrabri
takvi me asociraju na muzjake koji pipkaju konobarice jer misle da je to uracunato u cenu pica a kod kuce su nevidjeni papucari
oruzje sam imala u ratu ako se to racuna
bili smo na liniji razdvajanja i desavalo se u tom delu u neka sela da upadnu i ubiju nekoga a u selu su bile zene deca i starci koji su drzali seosku strazu dok nisu odredili da to cinimo mi srednjoskolci jer su ti starci bili slabijeg sluha i vida pa se desavalo to sto se desavalo
u to vreme sam imala zelju da imam pistolj, svoj
po zavrsetku rata nisam pozelela ni noz da imam