tremu sam imala jedino pred prvi dejt sa sadasnjom devojkom
verovatno zato sto sam osecala da je to ona prava, rodjena za mene
a tek kada smo se nasle, ni danas ne znam sta smo pricale
a po dolasku kuci tek me onda uhvatila trema sta ako je samo bila uctiva ako sam pogresno razumela "govor tela i igru reci"
nakon nekoliko dana jos uvek sva zbunjena pitala sam je da li smo mi to u vezi
sto se zadnjeg pitanja tice samo sam je gledala, upijala njen lik, energiju i glas i stapala se sa njom tj duhovno povezivala (posle mi je rekla da se sve ovo desavalo i kod nje)
p.s. dugo smo se poznavale i kontaktirale virtuelno pa smo imale snaznu sliku jedna o drugoj i predstavu da bi dejt trebao da bude samo materijalizovanje prethodnog stanja i odnosa a kako je sve bilo neverovatno idilicno plasile smo se obe da nesto ne krene po zlu i da bi zaista bila grehota da tako bude jer smo obe dozivele da bas svaka stavka iz nasih zelja, mastanja, potreba i svega ostalog bude ispunjena i to je ono sto nazivaju "ona prava" a u sta nisam potpuno verovala i nisam znala kako cu to osetiti kad naidje a kako su mi obicno ljudi govorili da ce biti, i bi bas tako...
tremu su opravdavala sva ispunjena ocekivanja i jos mnogo preko toga a sto nije nikada ni izbliza dozivljeno sa nekim pre
pre se sve zavrsavalo pre nego i pocne, jos dok se ispija prva kafa pa dodjes do zakljucka 'ova je bila dobra dok nije progovorila'
