Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Ljubi, ljubi al glavu ne gubi

Moderatori: KorvinOdAmbera, Moderators

Korisnikov avatar
By harlequin
#2121160
Originally posted by Null

:kokice:

ma može da se palamudi do sutra, nikome to neće koristiti.
Ma meni koristi! Sve sam lepo rasklopila proverila, konsultovala i lepo slozila. I onda necu vise da ga pipam.
Produktivno palamudjenje, ako se ja pitam. :)
Korisnikov avatar
By Blady
#2121165
Nego me jedno zanima, jos ako plus zivis sa tom osobom... da li ti zivis sa tom osobom?
Korisnikov avatar
By harlequin
#2121213
Originally posted by Black Lady

Nego me jedno zanima, jos ako plus zivis sa tom osobom... da li ti zivis sa tom osobom?
Ne zivim. To bi tek bila katastrofa, mada bilo bi i nesto drugacije, mozda ne bih pravila ovu temu...
Korisnikov avatar
By Blady
#2121226
E pa da znas, jeste katastrofa...
BTW da se ubacim u temu.. dobila sam jedan jako koristan savet, i to da.. u ovakvoj situaciji moras biti egoista.
Korisnikov avatar
By Dirrty
#2121263
Zatraži pomoć od nekoga ko ume da raskida i neka raskine mesto tebe :smug:

Ok, možda nisam baš najzaljubljivije prirode, ali nije li ovo prosta matematika?
Ako je odnos loš po vas, ako ste svesni toga, ne vidim u čemu je problem?!
Korisnikov avatar
By Blond Brat
#2121525
Originally posted by harlequin
Originally posted by Black Lady

Nego me jedno zanima, jos ako plus zivis sa tom osobom... da li ti zivis sa tom osobom?
Ne zivim. To bi tek bila katastrofa, mada bilo bi i nesto drugacije, mozda ne bih pravila ovu temu...
Sta je problem u vasoj vezi, koji su "kamencici" u pitanju?
Da sam na tvom mestu i da ljubav postoji, ja bih se uvek trudila da odrzim vezu...
Korisnikov avatar
By Madonna
#2121820
dir dajri(ja)

prošlo je tih nekoliko godina i evo javljam se sa novim zbunovima:
Originally posted by harlequin

Dakle, odlazim, a volim te.

''


Zanimaju me veze koje se tesko raskidaju. Odnosi koji su toliko jaki, isprepletani da pobede nasu volju da ih prekinemo. Razlozi za kraj nastanu, nekako se jezivo iskristalisu I ne mogu se zanemariti, unistavaju zdrav odnos. Tada uslede razgovori, konflikti i taj fiktivni kraj, kratkog daha, koji traje dok vaznost problema ne izbledi, dok dobre stvari u secanju ne nadjacaju.
I nisu u pitanju lake varijante kada tas sa problemima neosporno prevagne, vec “nepremostive razlike” , male stvari koje preuzmu vlast nad celim odnosom koji vas inace ispunjava. Prosta racunica ne daje resenje. U mom slucaju, razum me usmeri nazad u vezu, jer ne dam glupostima da me pobede, ali ubrzo skoro nagonski bezim iz nje. Tu “male stvari” pokazu svoju snagu.
I opet sa vremenske distance na sebe gledam kao na razmazenu devojcicu, koje je mogla da se potrudila umesto da je odustala i osecam krivicu, a opet mogla sam i sebe vise ispostovati i otici... Nisam nacisto sa sobom po tom pitanju i otud i ova tema.

Da li se borite sa sobomo ili je zivot previse kratak za to i ima TOLIKO riba u moru plavom?
Da li u vezama po pravilu pratite razum ili bez mnogo osvrtanja bezite kada vam se bezi?
Da li i koliko cesto dolazite u takve sitacije? Kako se borite dok ste u njima?
Da li verujete da su takve veze retke i u sustini posebne ,a ako ne, da li su pre posledica navike, slabosti, zablude, zivotne filozofije, cega?
Kako se mirite sa nepremostivim razlikama?

Mislim da cu pitati sve o svemu kako sam krenula, stoga stajem ovde. :hmm:
prvo, ne znam da li volim. ne umem da definišem to stanje a voleo bih da mi je jasno kao dan, kad nekog počnem da volim. volim svoje ali ih i mrzim. da li to znači da ih ne volim? ili je to neka druga vrsta ljubavi koja se ne može porediti sa ovom iz teme gde realno ima way out dok je veza sa roditeljima ili bratom/sestrom nešto više(ili nije? kontam da mogu da odem od njih... al opet ceo život sam proveo uz njih pa i to ima uticaja na jačinu odnosa. ili nema?) ili su te dve emocije odvojene? a možda i nisu nem pojma. poenta je da sam zbunjen oko reči voleti. volim da jedem, volim da slušam muziku... bolje je reći priijaš mi. a ako neko prestane da mi prija onda ga ili izbegavam ili se u meni javi netrpeljivost, bes, ružne emocije koje ostavljaju posledice ili po mene ili po objekat iako bih voleo da to nije tako. e sad zašto uopšte postoji ta definicija veze kojom se svi vode, sranje je jer odmah po ''ulasku'' stvara granice i okove koji se lakše podnose tako što smo svesni da možemo to prekinuti u svakom trenutku. a baš taj way out (pored tih okova i stega) je meni problem, nesigurnost na samom startu što znači da postoji šansa da budem povređen. a pošto ništa ne traje večno i toga sam uvek svestan, to me saplete i dođem do zaključka da nema svrhe išta i počinjati. raskid as in reći raskidamo je lak ali ono, raskinuti vezu i sve što je tu vezu činilo tačnije preboleti je teže ukoliko je odnos jači, razloga za kraj ima uvek ti razlozi su samo maska i služe kao nešto opipljiviije za šta se uvek možemo uhvatiti, dok je glavno ono čega ponekad i nismo svesni i teško je baratati s tim, imoušns end staf. promenljivo. onda ko što ti kažeš dođu one fino uspomenice i emocije koje maskiraju ove prve koje su glavni razlog prekida, prestane da bprija. ala ne priiija. odnos ispunjava ali da li ispunjava kad te sitnice prave rusvaj? ne. dakle nešto u srži odnosa je bolesno i jebiga. računica je prostija kada se ono glavno tj te (nekom) konfuzne emocije udalje i prestanu da obuzimaju i mešaju se u razumov poso. i upravo to što te razum vrati u vezu znači da nije samo razum radio na problemu. isto tako da si mogla da se potrudiš ti bi se potrudila. za sve je kriv taj deo koji obuzma i muti razum. ne znam da li ću se boriti. probam ako mi se proba. ako osećam da treba da probam. život je sada definitivno prekratak za sve ove nove informacije /drama. ima riba ali nisu sve jestive, neko se plaši vode, neko pojeo otrovnu i tako dalje. to je tek priča za sebe. koliko ima ružnih ribetina.. koliko nekome ne odgovara način na koji plivaju... koliko je ribetina koje su ustvari kanibali? /drama itd. uvek sam za razum ali je teško da radi svoj poso a da se ovaj drugi moron ne umeša, a i razum ponekad kaže da ostaneš a ne samo da bežiš. lakše je ne gledati nazad. ali neko mora da gleda iza sebe i da gleda. i da gleda... dok se ne uveri da nije ostavio nešto behind. a uvek je ostavio. a u a od svega navedenog, svega ima i još mnogo toga... ne mirim se jer ne umem, voleo bih da umem i mogu. pa pitaj bona, im in the mood.
Originally posted by Tungi

"Sto se bore misli moje",a ko se,ko voli,ne bori sa samim sobom?
Zivot je isuvise kratak za "ribe u moru plavome",a znatno duzi kad si pored jedne jedine osobe koju volis i zelis da to TRAJE,naprosto ruseci svaki zid koji se ispreci,svaku rec koja poljulja,i uopste sve te reci,reci,reci..Ljude.
ovo ima smisla. baš nekako umiruje.. jako lepo. ali šta kad je vaša jedna jedina osoba izgovara reči koje grade prepreke? hmm inčrsting. vrtlog
Koliko god zeleo,iako je nekad zdravije podleci razumu,isti ne moze da nadvlada srce.Bezim od crnih misli i ne dam da me zarobe.
srce? pa mozak bona, učili u osnovnoj. u glavi su i razum i ''srce''


Ne znam zasto ljudi dozivljavaju svaku ,pa i takve veze posledicom slabosti,zablude i sl.Sve ono sto me nadahnjuje i u cemu uzivam nikako ne moze biti slabost.Pribegao bih pre Frommovom "Umecu ljubavi".I recimo da bih nazvao to zivotnom filozofijom.
pa sad reče devojka da ne nadahnjuje nego je tera da beži is takvih veza dakle ne prija čim se joj se beži


Isto kao sta se mirim i sa slicnostima.Da ne postoje,ne bi ni opstajala.Koliko mi je to ranije bilo nedopustivo,nerazumljivo,neprihvatljivo,toliko je sada esencija bivstvovanja razlika neophodna za opstajanje iste.Ucenje po modelu.Volim da se menjam.
zavidim.
Originally posted by unic0rn
Prvo da kazem da mislim da sve sto se lako raskida i nije veza.

Dalje, mozes ti se vrteti ovako u krug kolko oces puta: :ves: , ali to nece naciniti tvoj odnos sa nekim nista vrednijim, uzvisenijim ili potpunijim u odnosu na bilo koji drugi. Samo ce znaciti da ste kao jedinke nemocniji. Da zastitite sebe, nastavite dalje, umirite svoj ego, strast osecanja, ...

Jer kada se vrtis u krug s nekim, i istorija se ponavlja, koliko puta treba da se ponovi pre nego sto shvatis da vas na okupu ne drzi ljubav nego strast, navika, strah, zavinost, ...
ma šta je veza... ne znam šta je definicija veze. al ja ne znam ništa. istina, ništa posebnije... ali u njenoj glavi možda. sve se slažem .velboy. čru čru.
Originally posted by Galateja
Tačno tako. Za istrunuto tkivo jedino rešenje je hirurgija.
al je zajebano biti sam svoj hirurg (majstor)
Originally posted by Ulix
Originally posted by harlequin
Kako se mirite sa nepremostivim razlikama?
U svakoj vezi postoje nepremostive razlike u vezi sa nekim stvarima ali to nije ništa strašno. Prihvatite to i nastavite dalje. Ako ne možete - onda ne nastavite.
pa to. al nije to tako lako inače ne bi bilo ove teme.
Originally posted by Orlando the Lady

Plavo more i duzina zivota nemaju veze jedno sa drugim. Borila bih se za sebe (a govorim o nim danima kada sam pametna i hrabra) u svakom slucaju, potpuno nezavisno od tebe, sebe, ili plavog mora ili bilo koga.

U vezama po pravilu nerazumno bezim. Razumski osvestim od cega bi se to moglo i zasto pobeci, i onda napravim glupost i sklonim se. Osim, naravno, u poslednjem slucaju. :ubijse:

Da, te veze prema mom dubokom uverenju jesu i retke, i posebne, i dragocene, i nadnaravne... i jedino do cega u konkluziji treba doci jeste da NISTA OD TOGA NIJE BITNO.
Lepo je i zavodljivo misliti da ti se nesto ekskluzivno, onceinalifetime desava u zivotu. I lepo je misliti da si nekim ljudima neponovljivo poseban. Ali to nije tako. A i da jeste, nije ni bitno, jer, da zakljucim: jesu posebne, ali to ne treba da te gurne u neki drugi filozofski sistem.

Sa nepremostivim razlikama se ne mirim, umirem zbog njih. A onda otvorim oci i, pazi, molim te,- i dalje sam ziva.
ee da ali! nekom imaju veze jerbo kurac per day je nova merna jedinica. a borbu za sebe ne sfatam ali ne sfatam ni šta znači voleti sebe. a to sa konkluzijom kako nije bitno - opet gosn razum kome smeta moron. umiranje.. isto to.
zamrzelo me dalje..


E AL IMAM ZAKKLJUČAK!
here goes:

keep it simple. čim počne da se komplikuje, RUN!
(ovaj zaključak je odobrilo udruženje kukavica srbije i regiona)
By Kragi
#2121874
Joj kako komplikujete bespotrebno :cupakosu:
Cemu prenemaganja ako se uopste kalkulise u jednom takvom odnosu (?)
Korisnikov avatar
By Tungi
#2121914
Originally posted by Null

sranje je jer odmah po ''ulasku'' stvara granice i okove koji se lakše podnose tako što smo svesni da možemo to prekinuti u svakom trenutku.
Koliko su labavi ti okovi i lanci kad mozes da ih raskines u svakom trenutku?Ako si ih svestan,zasto "ulaziti" u nesto u sta ne verujes,a posebno NE ZELIS da verujes?Nesto sto stvara granice,po defaultu,znaci da drzi "odnos" zategnutim,prisiljenim..Guess.I koje su to barijere koje se teze podnose,posto ogranicenja i okovi mogu da se naslute i pobede u startu?


Originally posted by Null

a baš taj way out (pored tih okova i stega) je meni problem, nesigurnost na samom startu što znači da postoji šansa da budem povređen. a pošto ništa ne traje večno i toga sam uvek svestan, to me saplete i dođem do zaključka da nema svrhe išta i počinjati.
Samouverenost,majka rapidnih failova.
Originally posted by Null

razloga za kraj ima uvek ti razlozi su samo maska i služe kao nešto opipljiviije za šta se uvek možemo uhvatiti, dok je glavno ono čega ponekad i nismo svesni i teško je baratati s tim, imoušns end staf.

Ili se razlozi iznalaze.Koja to subjektivna stvar moze biti jaca od emocija(ako ti je stvarno stalo i ako zaista volis nekog)?
Zakljucak(u tvom slucaju),nesigurnost doprinosi labilnosti,manjak samopouzdanja najpre,a slabost najvise.Pitanje iz uvodnog posta.


Originally posted by Tungi

Ne znam zasto ljudi dozivljavaju svaku ,pa i takve veze posledicom slabosti,zablude i sl.Sve ono sto me nadahnjuje i u cemu uzivam nikako ne moze biti slabost.Pribegao bih pre Frommovom "Umecu ljubavi".I recimo da bih nazvao to zivotnom filozofijom.
pa sad reče devojka da ne nadahnjuje nego je tera da beži is takvih veza dakle ne prija čim se joj se beži

[/quote]

Otud valjda i more oko toga.Meni to kao zacarani krug deluje."Hocu,ali necu.Volim,ali ne volim.Ne znam ni ja sta osecam,sta bi mi vi predlozili?Delacu potom pa vasim savetima,traktatima,vodicu se tudjim stavovima i prihvatiti ih kao svoje".

[/quote]
Korisnikov avatar
By Madonna
#2121941
Originally posted by Tungi
"Hocu,ali necu.Volim,ali ne volim.Ne znam ni ja sta osecam,sta bi mi vi predlozili?Delacu potom pa vasim savetima,traktatima,vodicu se tudjim stavovima i prihvatiti ih kao svoje".
well... that about sums it up. thats fucked up man, that fucked up. (to kad neko ne zna šta hoće)

brb
Korisnikov avatar
By Kittrie
#2122433
vredi.
umes nego NE ZELIS (stvarno).
Korisnikov avatar
By EYA
#2122441
ja verujem da nam je sudbina namenila neke osobe, neke situacije, i neka znanja... iz iskustva znam da se tome jako tesko odupreti, sta god nam razum govorio, i ma koliko uporna i realna ta argumentacija bila u nasoj glavi.
sve se desava s razlogom, onda kada jedino moze i treba da se desi. nasa koprcanja to nece promeniti, ali nam i te kako mogu zagorcati zivot. prihvatanje je najveca mudrost koju mozemo lako, ili ne bas tako lako... primeniti na zivotne okolnosti. to, naravno, ne znaci da ih ne mozemo menjati, vec upravo da ih mozemo menjati tek kad ih prihvatimo. dotle, trosimo energiju na opiranje... uzalud!
razlicitost se moze pretvoriti u kompatibilnost, neslaganje u nadopunjavanje! najvaznije je biti iskren... prema sebi... a, to nije ni malo lako... stranputice nas bukvalno mame na svakom koraku... isli pravo ili skretali svaki cas zaneseni nekim sapatom - kad tad, na isto mesto cemo stici :astral2:
Korisnikov avatar
By Norma Jeane
#2122509
ljubav nije dovoljna.
bezi dok mozes!
ili bolje odgovori na pitanje: da li bi radije bila u disfunkcionalnoj vezi ili slobodna i srecna?
:hvala:
Korisnikov avatar
By Norma Jeane
#2122550
odgovor na to pitanje sve resava..
ako neko zaista zeli da ostaje u disfunkcionalnoj vezi, onda nikakav savet ni misljenje ne pomazu.. samo napred... i srecno :cigareta:
Korisnikov avatar
By Belanos
#2122581
Joj sto mi ljudi volimo komplikovati, ono sto je u svojoj sustini vrlo jednostavno.

Prolazeci kroz neka iskustva suocio sam se tim pojmom "veza" i na kraju shvatio da svako to drugacije poima. Isprati jednu filozofiju isprati drugu i uhvatis sebe kako pristajes na kompromise i jurcas za necim sto nema veze s vezom. HOCU VAN!!! HOCU VAN!!! Ajme 'oce li me neko voleti?! Status "veza" te samo ogranicava, zivi slobodno, istrazuj.

Najpametnije je nekada neke stvari pustiti, neka odu, neka se zavrse, prestanu... tada najbolje osetimo sta su one u stvari i bile. Ako i tada opstanu ili se vrate same od sebe onda je to TO.

Nekoga jednostavno volis, i nema tu nista vise od toga! Veza nikada nije garancija, ljubav jeste... ;)
Korisnikov avatar
By harlequin
#2123424
Originally posted by Blond Brat
Sta je problem u vasoj vezi, koji su "kamencici" u pitanju?
Da sam na tvom mestu i da ljubav postoji, ja bih se uvek trudila da odrzim vezu...
Ne bih mogla ovde i sada da pisem o tim problemima konkretnije. Ne mislim da su nebitni, da priroda problema ne bi bacilli novo svetlo na pricu, ali ne bih sada o tome.
Ljubav postoji, ali veza nije moguca. Ako bih se opet vracala u tu vezu, pobegla bih vristeci pre nego sto bih stigla, cemu sve onda? Problem mi je sto nisam ranije prepoznala da je prica nemoguca za nastaviti, i time sprecila skoro 2 godine bavljenja jednim problemom. Verujem da bi se retko ko trudio i toliko. Nisam zelela da odustanem lako i bas sam preterala.Volela bih da sem se bolje poznavla, da sam bila pametnija, konciznija u mislima i ponasanju, ali nije mi zao. Nazad se vracam samo zbog sredjivanja misli za ubuduce.
Originally posted by Null
prvo, ne znam da li volim. ne umem da definišem to stanje a voleo bih da mi je jasno kao dan, kad nekog počnem da volim. volim svoje ali ih i mrzim. da li to znači da ih ne volim? ili je to neka druga vrsta ljubavi koja se ne može porediti sa ovom iz teme gde realno ima way out dok je veza sa roditeljima ili bratom/sestrom nešto više(ili nije? kontam da mogu da odem od njih... al opet ceo život sam proveo uz njih pa i to ima uticaja na jačinu odnosa. ili nema?) ili su te dve emocije odvojene? a možda i nisu nem pojma. poenta je da sam zbunjen oko reči voleti. volim da jedem, volim da slušam muziku... bolje je reći priijaš mi. a ako neko prestane da mi prija onda ga ili izbegavam ili se u meni javi netrpeljivost, bes, ružne emocije koje ostavljaju posledice ili po mene ili po objekat iako bih voleo da to nije tako.
Prvi put kada sam cula o toj nedoumici, da li volim ili ne volim, mislila sam da pricam sa zagrizenim skeptikom i da je mnogo uvezbavanja misli bilo potrebno da se posumnja u nesto tako bazicno. Uskoro sam se i sama pitala isto i promenila misljenje o ucestalosti tog pitanja.
Resenje koje sam ja nasalza ovo pitanje je izgleda resenje i za moj problem u temi, a nece se samo tu zadrzati, bas sam ga uopstila. To je problem brkanja emocija i logike. Ne treba emocije preduhitriti pitanjima, niti ih pozurivati jer se stvara kontraekefak, ugusis ih mislima i ispitivanjima. Tacnije, ugusis svoju sposobnost da ih osetis. i po principu negativne povratne sprege, resavanjem emocija kao tautologije, ubijas emocije. Stvarno mislim da je kljucno ne pitati se i JEDNOSTAVNO znati… Smiris se i sacekas.
( Kada sam procitala ostatak tvog posta, izgubila sam osecaj da treba ovako nesto da napisem, ali vec jesam, pa neka ostane.)
Osobe ne mogu tako trenutno prestati da prijaju. Mozes uociti novu osobinu koja te nervira, koja inicira netrpeljivost. Ali ako je prepoznas, mozes to prevazici, pre nego da pobegnes od celog coveka jer hrce nocu(jeste karikiram). Ja odem u drugu krajnost.

Originally posted by Null
e sad zašto uopšte postoji ta definicija veze kojom se svi vode, sranje je jer odmah po ''ulasku'' stvara granice i okove koji se lakše podnose tako što smo svesni da možemo to prekinuti u svakom trenutku. a baš taj way out (pored tih okova i stega) je meni problem, nesigurnost na samom startu što znači da postoji šansa da budem povređen. a pošto ništa ne traje večno i toga sam uvek svestan, to me saplete i dođem do zaključka da nema svrhe išta i počinjati.
Ne volim da pocnem vezu “objavljivanjem” veze i da je zavrsim istresanjem raskida na sto. Prirodnija mi je postepenost, jer postoji spektar odnosa i odnoscica koje ne zelim da guram u ono sto za mene oznacava pojam veze. Ne ulazim u to olako, ne izlazim iz nje olako i ume da me zbuni/uplasi kada druga strana ima drucaiji pristup. Ako uporedimo moji tvoj pristup “vezivanju” nije problem pocetka veze u definisanju veze, vec u teskim pocetcima i neizvesnosti upoznavanja, sta li vec.
Originally posted by Null
raskid as in reći raskidamo je lak ali ono, raskinuti vezu i sve što je tu vezu činilo tačnije preboleti je teže ukoliko je odnos jači, razloga za kraj ima uvek ti razlozi su samo maska i služe kao nešto opipljiviije za šta se uvek možemo uhvatiti, dok je glavno ono čega ponekad i nismo svesni i teško je baratati s tim, imoušns end staf. promenljivo. onda ko što ti kažeš dođu one fino uspomenice i emocije koje maskiraju ove prve koje su glavni razlog prekida, prestane da bprija. ala ne priiija. odnos ispunjava ali da li ispunjava kad te sitnice prave rusvaj? ne. dakle nešto u srži odnosa je bolesno i jebiga. računica je prostija kada se ono glavno tj te (nekom) konfuzne emocije udalje i prestanu da obuzimaju i mešaju se u razumov poso. i upravo to što te razum vrati u vezu znači da nije samo razum radio na problemu. isto tako da si mogla da se potrudiš ti bi se potrudila. za sve je kriv taj deo koji obuzma i muti razum.
Jos da je lako razdvojiti razum i emocije na particije, da se ne zbunjuju medjusobno. Fascinatno mi je kako nekima to uspeva, naizgled prelako! Ne znam da li sam ljubmorna ili ih mrzim.
Originally posted by Null
ne znam da li ću se boriti. probam ako mi se proba. ako osećam da treba da probam. život je sada definitivno prekratak za sve ove nove informacije /drama. ima riba ali nisu sve jestive, neko se plaši vode, neko pojeo otrovnu i tako dalje. to je tek priča za sebe. koliko ima ružnih ribetina.. koliko nekome ne odgovara način na koji plivaju... koliko je ribetina koje su ustvari kanibali? /drama itd. uvek sam za razum ali je teško da radi svoj poso a da se ovaj drugi moron ne umeša, a i razum ponekad kaže da ostaneš a ne samo da bežiš. lakše je ne gledati nazad. ali neko mora da gleda iza sebe i da gleda. i da gleda... dok se ne uveri da nije ostavio nešto behind. a uvek je ostavio. a u a od svega navedenog, svega ima i još mnogo toga... ne mirim se jer ne umem, voleo bih da umem i mogu. pa pitaj bona, im in the mood.
Originally posted by Null
E AL IMAM ZAKKLJUČAK!
here goes:

keep it simple. čim počne da se komplikuje, RUN!
(ovaj zaključak je odobrilo udruženje kukavica srbije i regiona)
Mislim da se u zakljucku ne postavljamo na isto mesto na skali bezanje/ostajanje. Ipak biram ostati, ali uz bolje poznavanje svojih granica i mogucnosti i sta su zapravo stvari na kojima mozemo raditi, a sta nepromenljiv deo, koji nas cini onim sto jesmo.
Hvala bolan na iskrenosti i odgovoru. Drago mi je sto nije bilo potrebno par godina da dodje do toga :) :*
Originally posted by Kragi

Joj kako komplikujete bespotrebno :cupakosu:
Cemu prenemaganja ako se uopste kalkulise u jednom takvom odnosu (?)
Kalkulisanje? Da je u pitanju proracunatost i kalkulacija, ne bi doslo do prenemaganja, kako ga vec dozivljavas. Mislim da je to dovoljno puta istaknuto.
Korisnikov avatar
By harlequin
#2123442
Originally posted by EYA

ja verujem da nam je sudbina namenila neke osobe, neke situacije, i neka znanja... iz iskustva znam da se tome jako tesko odupreti, sta god nam razum govorio, i ma koliko uporna i realna ta argumentacija bila u nasoj glavi.
sve se desava s razlogom, onda kada jedino moze i treba da se desi. nasa koprcanja to nece promeniti, ali nam i te kako mogu zagorcati zivot. prihvatanje je najveca mudrost koju mozemo lako, ili ne bas tako lako... primeniti na zivotne okolnosti. to, naravno, ne znaci da ih ne mozemo menjati, vec upravo da ih mozemo menjati tek kad ih prihvatimo. dotle, trosimo energiju na opiranje... uzalud!
razlicitost se moze pretvoriti u kompatibilnost, neslaganje u nadopunjavanje! najvaznije je biti iskren... prema sebi... a, to nije ni malo lako... stranputice nas bukvalno mame na svakom koraku... isli pravo ili skretali svaki cas zaneseni nekim sapatom - kad tad, na isto mesto cemo stici :astral2:

Ja ne verujem u sudbinu, a koliko shvatam iz ostatka posta, ti verujes i nisi to rekla tek usput. Citam i uporno se vracam na pitanje: kako (bre) sve dodje na isto? Ili otkud motiv za promenu ako je ona nepotrebna komplikacija? To je za novu temu.
Dalek mi je tvoj nacin razmisljanja toliko da ne mogu da dodam bilo sta. Ipak deluje da radi, tebi radi, sjajno je procitati tako nesto.
Korisnikov avatar
By harlequin
#2123461
Originally posted by Norma Jeane
ili bolje odgovori na pitanje: da li bi radije bila u disfunkcionalnoj vezi ili slobodna i srecna?


Bez velikih "budzenja" tvoje pitanje ne odgovara slucaju, a ako prepravke izvrsim, ne resava mnogo.

Kada sam to pitanje postavila i vezu nazvala disfunkcionalnom sve je vec bilo reseno. Trebalo je doci dotle, prihvatiti mozda. Ali nisam bila ni slobodna ni srecna i bez te kompenzacije koju tvoje pitanje obecava, nije bilo lako.
Korisnikov avatar
By Blady
#2123464
Znaci odlucila si ostati.. ok, samo jednu stvar da ti kazem, vreme prolazi.. Meni je tako proslo 7 godina, i dalje mi neke stvari nisu jasne, i dalje nisam jasna samoj sebi.
U sustini sam na kraju shvatila da mi je zao sto sam ulazila i ostala u svemu tome.
Kakva god situacija da mi bude, pitam se cesto da li je bilo vredno svih ovih godina, i da li je to nesto sto sam zelela. A mislim da nije.

Slucaj resen.
Korisnikov avatar
By Norma Jeane
#2123488
harlequin, nisam bas najbolje razumela tvoj odgovor, ali evo ipak cu se nadovezati..
ova tema me zagolicala jako upravo zato sto sam imala slicno iskustvo (tako mi se cini).. i svi ljudi koji ovde pisu, bar mislim, pisu iskljucivo iz nekog svog iskustva.. dakle, ja ne znam bas tacno sta se to konkretno desava, nekako mi je previse uopsteno i apstraktno to sto pises, ali imam potrebu da iznesem ovde delic svog iskustva.. ja sam pobegla, bukvalno.. glavom bez obzira.. ali kad sam ja osetila da sam spremna na to.. dakle, sta god ti drugi kazu, shvati vrlo uslovno, ti si ta koja to prozivljava i ti si ta koja donosi odluku o svom zivotu, niko drugi.. ako mislis da ces biti srecnija ako ostanes, ostani, ako mislis da zasluzujes bolje, kreni ka tome.. dakle, samo i iskljucivo ti i niko drugi donosi takvu odluku.. upravo o tome se i radi, ti odlucujes o svom zivotu i mozes biti jaca od svake emocije ako to stvarno i zelis i ako prvenstveno volis sebe... ne kazem da je lako, ali je moguce. i koliko god ti sad deluje komplikovano, jednom ces ukapirati da je, zapravo bilo mnogo jednostavnije nego sto sad mozes da zamislis..
Korisnikov avatar
By harlequin
#2123640
Originally posted by Black Lady

Znaci odlucila si ostati.. ok, samo jednu stvar da ti kazem, vreme prolazi.. Meni je tako proslo 7 godina, i dalje mi neke stvari nisu jasne, i dalje nisam jasna samoj sebi.
U sustini sam na kraju shvatila da mi je zao sto sam ulazila i ostala u svemu tome.
Kakva god situacija da mi bude, pitam se cesto da li je bilo vredno svih ovih godina, i da li je to nesto sto sam zelela. A mislim da nije.

Slucaj resen.


Ne, odlucila sam da odem, ali tek kada sam znala da nisam olako odustal, tj da problem ne mogu resiti. Borila se, pa prihvatila- najkrace receno. Ali ostalo je milion nedoumica i presabiranja koje se polako razjasnjavaju, odatle potreba za ovolikim piskaranjem. Cestitam nam na teskoj odluci :)
Originally posted by Norma Jeane

harlequin, nisam bas najbolje razumela tvoj odgovor, ali evo ipak cu se nadovezati..
ova tema me zagolicala jako upravo zato sto sam imala slicno iskustvo (tako mi se cini).. i svi ljudi koji ovde pisu, bar mislim, pisu iskljucivo iz nekog svog iskustva.. dakle, ja ne znam bas tacno sta se to konkretno desava, nekako mi je previse uopsteno i apstraktno to sto pises, ali imam potrebu da iznesem ovde delic svog iskustva.. ja sam pobegla, bukvalno.. glavom bez obzira.. ali kad sam ja osetila da sam spremna na to.. dakle, sta god ti drugi kazu, shvati vrlo uslovno, ti si ta koja to prozivljava i ti si ta koja donosi odluku o svom zivotu, niko drugi.. ako mislis da ces biti srecnija ako ostanes, ostani, ako mislis da zasluzujes bolje, kreni ka tome.. dakle, samo i iskljucivo ti i niko drugi donosi takvu odluku.. upravo o tome se i radi, ti odlucujes o svom zivotu i mozes biti jaca od svake emocije ako to stvarno i zelis i ako prvenstveno volis sebe... ne kazem da je lako, ali je moguce. i koliko god ti sad deluje komplikovano, jednom ces ukapirati da je, zapravo bilo mnogo jednostavnije nego sto sad mozes da zamislis..

Htela sam da kazem da je problem sa donosenjem odluke da je nesto vredno napustanja, pre nego da nesto sto je vec obelezeno kao lose napustim. Ni ti nisi otisla, pre nego sto si rascistila da si spremna na to, a delovalo je da bi tako nesto uradila iz tvog prvog posta. Dosta nas je bilo u vise-manje istoj situaciji. Tvoje i iskustvo I razmisljanja o njemu su bolji odgovor, ako sam vec dozvolila sebi da ocenjujem. I hvala ti na njemu :) A to sto je sve apstraktno i mozda konfuzno, pa tako mi je u glavi, ne mogu pobeci :D

Ja sam odlucila, tema nije postavljenja da mi da odgovor i lako resenje, vec da pomogne sredjivanju utisaka, misli, da procitam tudja iskustva, da koristi nekom u slicnoj situaciji. Otrujem se svojim idejama, a razmena misljenja, potreba da branim svoje, objasnim se, shvatim druge, znace i drze me na pravom putu.
Forum moze biti korisna stvar. :shake:
By alexandermagic
#2123681
Originally posted by 2kune

zemunski klan? :uplasen:
:lol:
OnT: Nisam najbolji savjetodavac po ovom pitanju, jer meni nije problem ostaviti osobu s kojom se ne može funkcionirati na odgovarajući način i to uglavnom od starta veze stavim jasno do znanja. Svejedno koliko me voli ili koliko je meni drag.

Ljudi su, po meni, lako zamjenjiva roba i rijetki su oni koji zaslužuju neku veću pažnju i posvećenost, ali ne i žrtve. Mislim da takvog imam sad pored sebe.

No i ti izuzeci, samo potvrđuju pravilo.
Korisnikov avatar
By Insorcer
#2123722
Tema prava, no odgovora verovatno biti neće.

...i kada želim-ne umem!


''
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!