Nakon mnogo razmišljanja, muke, preispitivanja itd itd, skonato sam da mi uopšte nije važno da li bog postoji ili ne... Ako i postoji, toliko je van mog rezona da ko da i ne postoji.
Sasvim je zamislivo da negde u nekom prostoru/vremenu whatever postoji neko biće koje bi nam se činilo božanskim... No, bog kakav ga predstavljaju u hrišćanstvu, islamu itd itd, sam skoro pa 100% siguran da ne postoji (osim u umovima koji veruju u njega).
Mene više interesuju stvari vezane za mene samog (kao i ljude i svet oko mene), kao npr. Šta je svest? Zašto postojim? Zašto sam ja baš ja? Šta se dešava nakon smrti? Da li ima neki razlog zašto je sve tako kako jeste (moj naučni um mi govori da mora postojati neko objašnjenje)? itd.
Bog mi u životu ne znači ništa, jer čak i da postoji neko moćno biće u univerzumu koje povlači konce, to mi opet ne odgovara na pitanje zašto je to tako. A i osim toga, sasvim je očigledno da ako bog i postoji, mi mu ne značimo ništa.
Da li bi se vi bakćali moralnim dilemama bakterija?
