Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Ostale teme i diskusije...

Moderatori: Stripi, Moderators

Korisnikov avatar
By Mariška
#1925238
Originally posted by LeDeNa_

Dobivsi blago dobila je i Nju i bila je samo njena do sledece sezone. Dovoljno dugo da inertni um pomisli - zauvek.
:misli:

Da li je ljubav zaista ljubav, ako ne traje zauvek?

U jednom trenu, kad joj je preprecila put cak je i pustila. Nije se htela tako boriti. Nije bilo cari. Na silu se puno toga moze. Samo je kratkotrajno. I ima posledice.
Na silu se puno toga može. I nije kratkotrajno. Ima dugotrajne posledice...

Sad, but true...

Pa ipak, može li se silom dobiti ljubav? :)

Sa veseljem je gledala sitnice koje su se sarenile. I sa posebnom radoscu su joj drhtale ruke dok je otvarala njeno pismo. Bila je njena, makar ovu noc...
Da li se to može nazvati ljubavlju, ako traje samo jednu noć?

Ili je ljubav stvar trenutka, trenutnog osećanja... Dodira, pogleda, drhtaja u noći...

Pustila je da uziva u svojoj pobedi i polako, natraske krenula u mrak.


U prolazu samo, Njena ruka ju je ovlas dodirnula po ruci i sapnula, Ipak sam tvoja.
:love:
Korisnikov avatar
By Mariška
#1925239
Originally posted by LeDeNa_

Njena sigurnost u beskonacne svetove nadvladavala je potrebu da joj zvezda ispuni zelju.
A jedina koju je imala bila je, Nemati zelja. I ponavljala je u sebi poput mantre da ne zaboravi u slucaju kad se zvezda nebom raspe.
Nemati želja...

Ne znam...

Da li je bolje reći: "Ne mogu to sebi da priuštim.", i naći smirenje u budističkom "nemanju želja", ili je bolje zapitati se: "Kako to sebi da priuštim?"

Na primer - "Kako sebi da priuštim ljubav?"

Da li je to egoizam?

Zašto prema nekome osećam ljubav, da li zato što mi je ta osoba draga, što mi je sa njom prijatno?

Da li ja volim zato što je meni prijatno?

Što ti jedared reče: "Bila sam divna sa njom jer sam divna sa sobom."

...

:kiss:
By dukkehjem
#1925452
Originally posted by Mariška

@ dukkehjem

:wow:

:klap:

Bravo!

Sad vidim da se baviš i drugim stvarima, a ne samo veranjem po drveću, dalekovodima itd. ;) (i učenjem norveškog, naravno :) )

Još jednom: Bravo!

:up:



[size=-3]Ali zaista nema nikakve potrebe da procenjuješ ko dolazi iz kakvog kulturnog miljea, kao što si radio tamo na onoj temi u trans-folderu... To bude jako ružno i neprijatno... A govorim ti to iz prijateljskih pobuda, zato što te cenim. Da te ne cenim, prećutala bih, ne bih ti ništa rekla.[/size]
hehe, hvalaa :kiss: :hug: :jumphug:
divna si :cvece: (i to divna govorim zbog pominjanja procenjivanja onog mog blentavog, a sto se toga tice - izvinjavam se jos jedanput, ne znam sta mi bi. a sasvim si u pravu.)
By dukkehjem
#1925460
evo nekoliko random pesama od pre par meseci...

Пролазници

Познајем те кораке...
Знам да му дође да зауставља пролазнике,
да било шта пита, било шта каже,
али не ради ништа од тога,
само ће рећи себи: Трпи самоћу.
И онда ће проћи.
Проћи ће као остали људи,
убеђиваће себе да му није ништа,
проћи ће неприметно,
налик било коме из гомиле људи који прођу туда...
Проћи ће, али ја познајем такав корак.
Желећу да нешто урадим,
да га нешто питам, било шта да кажем,
а стиснућу зубе и трпети самоћу.
Онда ћу и ја проћи.
Проћи ћу, уосталом, као и сви други људи,
којима није ништа.
---
Прозор, раме и призори изван


Гори део света,
али то се не тиче нас...
Ми одлазимо,
ми промичемо,
а ватра је само боја што са стране тиња,
и полако се, полако мимоилази са нама.
Изгледа да сам се коначно прилагодио.
Лакше подносим путовања и повратке
и, можда, више не правим фарсу
од ствари без неког значаја.

У прозору ватра, ноћ, дим и боја,
одсуство боје...
Јака ствар.
Не тиче нас се,
ми промичемо.
---
***

„Али моја најважнија и најпотајнија љубав
припада онима који су плави и модрооки, ,
светли и живи, срећни, милокрвни и обични.“
Тонио Крегер

Неприпадање је почело да боли.
Узалуд тешим себе идејом о глупом стаду
и узалуд бивам циничан,
кад мени свих ових дана стадо фали
и кад чезнем да будем исти, светао, обичан.
„Ја стојим између два света,
ни у којем нисам дома,
и зато ми баш није лако.“
А касно је сада за мењања.
И утолико је теже за сву горду хировитост која је
можда била и весела док су горели мостови.
Не зна на крају ко је пресудио,
да ли сам ја угушио своје речи које би текле,
да ли сам ишта урадио да будем изгнан,
да ли сам ишта урадио да не будем
и колико сам далеко морао да одем,
колико сам ишао својом вољом,
где сам то, после свега стигао,
када не могу ни натраг, ни даље.
---
Жљ

Пожелим да сада почнем да пишем ласцивне ствари
онако како би неки срећни, безимени појединац
жврљао зидове јавног вецеа.
Требају ми псовке.
То би ме, можда, ослободило од самога себе,
штимовања речи, свега што не знам,
свега што умишљам и сам стварам,
од свакаквих питања и лажи,
од склоности да превише лутам,
а не видим сврху свега.
Korisnikov avatar
By Mariška
#1925834
Originally posted by dukkehjem

Пролазници

Познајем те кораке...
Знам да му дође да зауставља пролазнике,
да било шта пита, било шта каже,
али не ради ништа од тога,
само ће рећи себи: Трпи самоћу.
И онда ће проћи.
Проћи ће као остали људи,
убеђиваће себе да му није ништа,
проћи ће неприметно,
налик било коме из гомиле људи који прођу туда...
Проћи ће, али ја познајем такав корак.
Желећу да нешто урадим,
да га нешто питам, било шта да кажем,
а стиснућу зубе и трпети самоћу.
Онда ћу и ја проћи.
Проћи ћу, уосталом, као и сви други људи,
којима није ништа.
Uh...

:up:


Жљ

Пожелим да сада почнем да пишем ласцивне ствари
онако како би неки срећни, безимени појединац
жврљао зидове јавног вецеа.
Требају ми псовке.
То би ме, можда, ослободило од самога себе,
штимовања речи, свега што не знам,
свега што умишљам и сам стварам,
од свакаквих питања и лажи,
од склоности да превише лутам,
а не видим сврху свега.
:mazi:



:kiss:
By dukkehjem
#1925890
Originally posted by Mariška
Originally posted by dukkehjem

Пролазници

Познајем те кораке...
Знам да му дође да зауставља пролазнике,
да било шта пита, било шта каже,
али не ради ништа од тога,
само ће рећи себи: Трпи самоћу.
И онда ће проћи.
Проћи ће као остали људи,
убеђиваће себе да му није ништа,
проћи ће неприметно,
налик било коме из гомиле људи који прођу туда...
Проћи ће, али ја познајем такав корак.
Желећу да нешто урадим,
да га нешто питам, било шта да кажем,
а стиснућу зубе и трпети самоћу.
Онда ћу и ја проћи.
Проћи ћу, уосталом, као и сви други људи,
којима није ништа.
Uh...

:up:


Жљ

Пожелим да сада почнем да пишем ласцивне ствари
онако како би неки срећни, безимени појединац
жврљао зидове јавног вецеа.
Требају ми псовке.
То би ме, можда, ослободило од самога себе,
штимовања речи, свега што не знам,
свега што умишљам и сам стварам,
од свакаквих питања и лажи,
од склоности да превише лутам,
а не видим сврху свега.
:mazi:



:kiss:
hehehe, drago mi da ti se svidja... eto, malo da iskazem svoju ne tako povrsnu, ne tako plavu stranu :giggle: posto u poslednje vreme pretezno lupam kad dodjem na forum :kesa:
:kiss:
By Speculum Columbae
#1925892
Tražio si cvet, našao drvo.
Tražio sam čašu vode, zapljusnuo me je okean u lice.
By LeDeNa_
#1926069
.....

Bila je prasnjava.

Uzela ju je u ruke i otresla. Lupala ju je o dlan druge ruke, sve dok se prljavstina koja se ko zna koliko nakupljala nije makar delimicno uklonila.

Otvorila ju je, i osetila onaj stari, poznati miris, koji joj je oduvek golicao nosnice, donosila joj naznaku uzbudjenja, terajuci joj srce da brze zakuca. Bio je to miris snova. Svaka knjiga koju je citala nosila je sa sobom neku novu tajnu, neku novu, neotkrivenu pricu koja ce biti ispricana samo za nju, koju ce otkrivati, ponekad sa strepnjom, a ponekad sa zanosom, slovo po slovo, rec po rec, red po red, stranicu po stranicu.

Volela je knjige; bile su joj prijatelji. Nisu se mnogo razlikovale od ljudi; zavodljive, ruzne, grube, lazljive...i tek poneka koja menja svet.

Kada je bila dete, iznajmljivala ih je u bibilioteci; kada je odrastala, kupovala ih je. Tako su postajale samo njene. Posedovala ih je.

Zavalila se na kauc i pocela da cita.

- o -

Morala je da prekine jer su joj se slova zamutila. Obrisala je oci nadlanicom i uklonila suze. Nastavila je.

Nikada joj se nije desilo nesto slicno. Citala je knjigu, a knjiga je citala nju.

Sve je bilo tu; svakom novom stranicom, svakim novim redom, svakom mislju, dogadjajem, stavom, svakom novom idejom pronalazila je sebe. Tu su se nalazili njeni strahovi; tu su se nalazile njene radosti. Ljubavi. Strasti.

Tu je bila ona.

U knjizi je pisalo o svemu onom sto je sacinjavalo njeno bice. Njene misli, osecanja, redjala su se iz stranice u stranicu.

Ljubav.

Gubitak.

Bol.

U poslednje vreme mnogo je razmisljala o bolu koji oseca. Citala je.

„Tek u istinskom bolu i patnji upoznajemo sebe. Nalazimo se. Shvatamo ko smo. Bol nam daje fokus i ostrinu, mogucnost spoznaje“.

I tako iz stranice u stranicu. Bila je to Njena knjiga.

Kako se priblizavala kraju, tako se, sasvim prirodno i potpuno spontano, priblizavala i kulminacija. Sve ono do sada napisano polako se objedinjavalo, medjusobno preplitalo i pronalazilo svoju svrhu. Naizgled beznacajne stvari ukalapale su se jedne u drugu, pronalazile svoje mesto, ukrstale i davale konacna znacenja i spoznaje.

Ostala je samo jos jedna stranica. Posledna, kljucna stranica. Koja razresava sve, citav njen zivot, sve ono sto je bila,sto jeste i sto ce biti.

Stranica koja ce joj konacno dati sve odgovore, razresiti dileme, i dozvoliti joj da shvati konacno i do kraja, svoj zivot i sebe.


Duboko je udahnula, zaklopila knjigu te je vratila na policu.

2008
Korisnikov avatar
By Mariška
#1926891
Da, poslednju stranicu mora svako sam za sebe da napiše, iz svog sopstvenog iskustva i osećaja...

Predivna priča!

:klap:
Korisnikov avatar
By Mariška
#1927155
Još bih samo htela da prokomentarišem ove dve rečenice iz tvog posta koji videh na temi o poliamoriji:
Originally posted by LeDeNa_

Meni je dovoljno tesko da nadjem jednu jedinu osobu koju mogu voleti,naci 2... Vise sanse imam igrajuci loto.
Naime, razmišljala sam zašto je tebi toliko teško da nađeš osobu koju možeš voleti...

I onda sam se setila tvojih divnih postova o intimnosti, na 21. strani ove Crtice. Navešću ovde, radi podsećanja, jedan od tih postova:
Originally posted by LeDeNa_

Intiman se moze biti na mnogo nacina. Postoje seksualna, fizicka, Intelektualna intimnost, intimnost u sferi interesovanja, duhovna i emocionalna intimnost.

Seksualna intimnost. Ovo je u danasnjem svetu povrsnosti cesto i osnovna vrsta intime, gde se tezi sto brzem seksualnom spoju, zanemarujuci sve ostalo, narocito emocionalnu, duhovnu i intelektualnu intimnost, sto u principu nije ništa lose ukoliko se od odnosa zeli samo seks. Medjutim, ukoliko zelimo nesto vise, to nije moguce ostvariti bez realizacije drugih vrsta intimnosti. Intimnost se ne postize u krevetu vec se tu samo ucvrscuje. Ukoliko su osobe intimne i na drugim nivoima, onda i seksualna intimnost dobija svoj pravi smisao, a taj je da partneri jedno prema drugom nemaju ili imaju veoma mali broj tajni i tabua, sposobni su da bez straha od odbijanja ili podsmeha iznesu svoje zelje i sklonosti...............
Istinska seksualna intimnost podrazumeva ne samo seksualnuzelju, vec zelju za spajanjem sa tom osobom, sa svim onim sto taj pojam znaci.

Emocionalna intimnost. Najbitnije kod ove vrste intimnosti jeste potpuno slobodno iskazivanje i izrazavanje osecaja izmedju partnera. Znaci, mogucnost slobode da izrazimo sve emocije koje posedujemo, imajuci poverenje u partnera da ce ih iskreno prihvatiti, i da ih nece zloupotrebiti ni na koji nacin. Mozda najbolji primer koji bi opisala ovu vrstu intimnosti, jeste jedna od recenica koje su mi najvise znacile u zivotu; "Moje suze su kod tebe sigurne."

Intelektualna intimnost. Ova vrsta intimnosti je takodje veoma bitna, jer se odnosi pre svega na bitna zivotna uverenja i stavove partnera, koja se veoma tesko menjaju jer su temeljna, i cesto dolazi do problema u odnosu, jer se moze desiti da se partneri poklapaju u ostalim vrstama intimnosti, narocito u emocionalnoj i seksualnoj, a da se intelektualna zanemaruje. Tesko je ziveti sa nekim i ostvariti dubok odnos, ukoliko nema makar osnovnog slaganja u najbitnijim uverenjima i stavovima. Ukoliko toga nema, stalno ce postojati razlog za razmimoilazenje. itd.

Fizicka intimnost. To je utisak koji se veoma brzo stice, a tesko menja. Nacin na koji druga osoba govori, kako se krece, gestovi koje pravi, nacin izrazavnja...kako mirise :) ). Kada se prvi put upoznajemo sa ljudima, npr. novo odeljenje u skoli, nov kolektiv na poslu i slicno, oni sa kojima cemo se najpre zdruziti upravo su oni cije nam reakcije odgovaraju. Naravno, tu su i feromoni...


Duhovna intimnost. Ovu vrstu intimnosti vecina nikada i ne postize, i to je vrsta intimnosti na kojoj je neophodan rad oba partnera da bi (eventulano) bila postignuta. To je ujedno i najvisi stepen intimnosti, koji prakticno sjedinjava u sebi sve ostale. Duhovna intimnost je kada se od "ja" i "ti" formira "mi", ali bez gubitka integriteta osoba koje ga formiraju.itd :)

Intimnost nije nikada zavrsen proces. Iz jednostavnog razloga sto se ljudi kroz zivot neprestano menjaju i sazrevaju, tako da to zauvek ostaje nedovrsen proces.


Zato je intimnost bitna kao put, kroz koji prolazimo menjajuci se, rastuci i razvijajuci, a ne kao konacni cilj. Jer kroz put, kroz rast i razvoj partnera doci ce i do razvoja intimnosti.

Uff pretera ga....
Razmišljajući o svim tim različitim vidovima intimnosti, od kojih je praktično svaki bitan za uspešnu ljubavnu vezu, počela sam da shvatam koliko su duboko istinite one tvoje reči "Meni je dovoljno tesko da nadjem jednu jedinu osobu koju mogu voleti", pogotovo ako bi sa osobom koju voliš još želela da podižeš i dete... Rečju, počela sam da shvatam koliko ti je teško... :(

I zašto sam onda uopšte napisala ovaj post? Zato što ti, iako znam da od toga nećeš imati nikakvu pomoć, ja ipak želim reći da si mi draga, da mislim o tebi, da mi se čini da te bar koliko-toliko razumem, i volela bih da si srećna! :)
By Speculum Columbae
#1927465
Ležim na suncu
Ležim sa mojom ljubavi
U njegovoj tamnoj kosi
videh golubicu
On je taj bogu nalik
Jasan pred mojim očima.
By LeDeNa_
#1928537
Probudio je vetar. Silni vetar sa severa. Jedan od onih tesko zamislivih usred leta. Onaj koji duva sa vrha planine i cisti pred sobom put da se dokopa napokon pucine. Svi su zeleli pucinu, pa cak i vetar – naizgled slobodan.

Vrata su se pod silinom sama otvarala. Suvo lisce je letelo kroz prozore i kovitlalo po sobama ne nalazeci mirno mesto za pocinak.

Ona je jos spavala. Nevina sa smeskom sretnog sna na licu. Vlazni potocic ispod usne nagnao je da se raznezi jos jace. Ona i vetar. Jedina koju je vetar ostavio takvu kakva jeste. Cudio se silini njene snage da bude uvek mirna, sto god se desavalo. Znao je da postoje previranja iza tih modrih ociju. Znao je da postoje kucaji srca koji su nekad brzi od uzbudjenja, a nekad tako tihi i plitki kao da zeli nestati. Ali svoju snagu cuvala je za one oko sebe koje je vetar lako doticao.

Pogledala je kroz prozor. Na obzoru zapenjeni valovi. Jedrilice sigurne u luci. Jos malo pa je morala krenuti. Otici na par dana iz ovog bajkovitog mesta. Ostaviti je samu vetru i moru. Jedinoj konkurenciji koju je priznavala, ali ni nje se nije bojala. Znala je da je predana sebi. Znala je da povremeno trazi utociste u njenom krilu... Znala je da ce otici jer mora, kao sto ce se i vracati kada bude trebala.
Znala je da silni vetar sa severa cisti sve pred sobom.
Sve sto se daje maknuti.
I da tu vise ne moze nista uciniti.

Zato je jos jednom raznezeno pogledala ne budeci je, uzela svoje stvari, i otisla.
By LeDeNa_
#1928542
''

SREĆA


Kako ne bi okolo gledali, niz ulice su nam poredali
velike slike u boji na kojima točno stoji
kako izgleda sreća kad se uveća.

A mi svakoga jutra, kao vojnici,
idemo po svoje mjesto na slici.

Sreća u braku ima mamu i tatu i zdrave zube na jumbo plakatu,
to je bijela suprugova žena koja koristi pravi deterdžent
za uredni i čisti ambijent.

Pod neonom hipermarketa,
gdje nasmijana lica guraju kolica
u naručju jeftinijeg svijeta
tamo nas čeka, tebe i mene,
blistava sreća u pola cijene.

Što nam treba u životu
za tu sreću, pa na stotu?
Jedan klik u photoshopu
i već smo spremni za Europu...
Korisnikov avatar
By Mariška
#1928743
Originally posted by LeDeNa_

Probudio je vetar. Silni vetar sa severa. Jedan od onih tesko zamislivih usred leta. Onaj koji duva sa vrha planine i cisti pred sobom put da se dokopa napokon pucine. Svi su zeleli pucinu, pa cak i vetar – naizgled slobodan.

Vrata su se pod silinom sama otvarala. Suvo lisce je letelo kroz prozore i kovitlalo po sobama ne nalazeci mirno mesto za pocinak.

Ona je jos spavala. Nevina sa smeskom sretnog sna na licu. Vlazni potocic ispod usne nagnao je da se raznezi jos jace. Ona i vetar. Jedina koju je vetar ostavio takvu kakva jeste. Cudio se silini njene snage da bude uvek mirna, sto god se desavalo. Znao je da postoje previranja iza tih modrih ociju. Znao je da postoje kucaji srca koji su nekad brzi od uzbudjenja, a nekad tako tihi i plitki kao da zeli nestati. Ali svoju snagu cuvala je za one oko sebe koje je vetar lako doticao.

Pogledala je kroz prozor. Na obzoru zapenjeni valovi. Jedrilice sigurne u luci. Jos malo pa je morala krenuti. Otici na par dana iz ovog bajkovitog mesta. Ostaviti je samu vetru i moru. Jedinoj konkurenciji koju je priznavala, ali ni nje se nije bojala. Znala je da je predana sebi. Znala je da povremeno trazi utociste u njenom krilu... Znala je da ce otici jer mora, kao sto ce se i vracati kada bude trebala.
Znala je da silni vetar sa severa cisti sve pred sobom.
Sve sto se daje maknuti.
I da tu vise ne moze nista uciniti.

Zato je jos jednom raznezeno pogledala ne budeci je, uzela svoje stvari, i otisla.
Divna si!

:angel:
Korisnikov avatar
By Mariška
#1928745
Ali nije sve u severnom vetru...

Stvar je u tome da, koliko god bile slične, mi se ipak isuviše razlikujemo...

I ja nemam hrabrosti da se pred tobom otvorim...
By LeDeNa_
#1928756
Originally posted by Mariška

Ali nije sve u severnom vetru...

Stvar je u tome da, koliko god bile slične, mi se ipak isuviše razlikujemo...

I ja nemam hrabrosti da se pred tobom otvorim...
:placko:

Nadam se da ces se vratiti ili da cemo se naci na drugom mestu.Jako si mi draga.

Volim da te citam...
Korisnikov avatar
By Mariška
#1929705
Izgleda da ja više i nisam u stanju da prelomim stvari preko kolena...

Kao da se nešto u meni buni, gnuša i tera me da još jednom o svemu porazmislim. I još jednom. I još jednom...

I onda sam stala i još jednom razmislila o tome iz kojih me sve razloga ovaj tvoj post uvek ostavi u suzama, kad god ga pročitam:
Originally posted by LeDeNa_

Ja sam zena. To je vidljivo spolja. Ali ja sam zena iznutra, duboko u sebi, sustinski i iskonski, duboko u meni dise jezgro koje me cini zenom. I srecna sam zbog toga. Ponosna na to. Svesna sam svojih slabosti, svojih nedostataka, svesna sam da mi je potrebna zastita, i paznja, i zalivanje cvetova koji rastu u meni. Potrebna mi je neznost, potrebna mi je svest o tome da neko prepoznaje tu zenu u meni, da ume sa njom, da ume da joj da sve ono sto joj je potrebno da bi mogla da se pokaze u svoj svojoj raskosi. Ja ne zelim da budem jednaka. Ja ne umem da budem jednaka. Ja ne zelim da ispadam smesna trudeci se da budem jednaka, jer je to protiv moje prirode. Postoje zene drugacije prirode. Moja nije takva. Moja priroda je "cudna" (ne mogu da nadjem sad rec). U meni dise potreba da pripadnem, da se kroz pripadanje iskazem, da kroz pripadanje zivim svoju prirodu, svoju sustinu. I da volim. Da volim celim svojim bicem onoga ko ume i moze da u meni prepozna moju prirodu....
Zašto lepota ovih tvojih iz srca iščupanih reči u mojim očima rađa suze? Zašto?
Ne znam. Ne znam iz kojih sve razloga. Ali bar tri razloga sam ipak uspela koliko-toliko jasno da razlučim.

Prvi razlog jeste moja sasvim jasna svest o vlastitoj nemoći. Potpuno sam naime svesna da nisam u stanju da pružim ono što ti je potrebno. I ne samo tebi nego ni bilo kojoj drugoj ženi... Nisam u stanju da bilo kome pružim zaštitu, ni pažnju, niti da zalivam ičije cvetove... Iako prepoznajem ženu u tebi, iako osećam nežnost, ja ne umem da je pokažem... Sve i da mogu, sve i da imam da dam sve što je potrebno da se žena u tebi pokaže u svojoj punoj raskoši - ja to nažalost ne umem, ja ne znam kako da dam... Verujem da umem da prepoznam tvoju prirodu, ali ja osećam nelagodu, osećam otpor, prema bilo kome ko želi, ko oseća potrebu, da mi pripadne... Ja mogu da volim samo onu ženu koja mi je jednaka, koja ne želi da pripadne - ni meni, niti bilo kojoj drugoj osobi... Takva je moja priroda... Možda čudna... Svakako nemoćna... Nesposobna... Neuka... Ali moja! I ne želim je menjati, ne želim da ispadnem smešna trudeći se da budem nešto što nisam... Radije neka se ljudi smiju onome što jesam. :)

Drugi uzročnik mojih suza jeste moje osećanje sličnosti između mene i tebe - onakve kakvu si sebe opisala u ovom citatu... Mi nismo istovetne, naravno, ali ja u ovim tvojim rečenicama u dobroj meri prepoznajem sopstvena osećanja... Ja, razume se, nisam žena, ni spolja, a ne znam ni da li sam iznutra... Ali svesna sam svojih slabosti i nedostataka, i znam da mi je potrebna nežnost, svest da neko prepoznaje moje slabosti, i nedostatke, i prihvata ih, sa strpljenjem, bez osude, bez moralisanja, bez pritiska da se menjam, bez pritiska da se menjam brže nego što to dozvoljava moj prirodni, beskrajno spori ritam... A kao i u tebi, i u meni diše potreba za pripadanjem - ja čeznem da otvorim svoju dušu i predam moje suze nekome kod koga će one biti sigurne... Potreban mi je istinski prijatelj, istinska prijateljica, nebitno, potrebna mi je osoba kojoj ću napokon moći da otvorim celu svoju dušu, umesto što različitim osobama koje mi sve, naravno, jesu bliske, dajem po neko parčence moje duše... I onda me boli kad uvidim koliko smo zapravo ne nedovoljno slične, nego nedovoljno različite... Boli me kad uvidim da ni ti, ma koliko bila jaka, nemaš dovoljno snage da prihvatiš i podneseš moju slabost... Boli me kada shvatim da ne možemo biti prijatelji(ce)...

Trećeg razloga mog plača nad ovim tvojim divnim rečenicama postala sam svesna tek danas. Jer shvatila sam koliko je ružno očekivati od tebe ili bilo koga drugog da me razume, da me prihvati bez osuđivanja i moralisanja, kada je ne prihvatam samu sebe... Kako mogu očekivati razmevanje od drugoga, kada ga nemam sama prema sebi? Jer da ga imam, ne bi me toliko pogodili neki tuđi postovi, na nekim drugim temama, ne bih kritiku koja izbija iz tih postova, kritiku kojom se osuđuju neki drugi ljudi, osetila kao kritiku meni upućenu... Da imam razumevanja prema sebi, prema sopstvenim slabostima i nedostacima, ne bih osećala toliki stid, stid od same sebe... Stid što već godinama vodim jedan život koji nije život nego životarenje, što se osećam otprilike kao ona Marija iz dukkehjemove priče Mamma mia, sa prethodne stranice ove Crtice, stid što godine mojeg života prolaze, a vreme stoji, i stoji... Kao ukopano... Eto, tako je. Slaba sam. Inertna. Puna nedostataka. Promašena. Gubitnik. Ali neću više sebe da osuđujem! Neću! Neka me, slobodno, osuđuju drugi, ali ja moj život merim po mojim ličnim kriterijumima, po mojim sopstvenim standardima uspešnosti. I po tim mojim kriterijumima danas je za mene bio izuzetno uspešan dan!

LeDeNa_, hvala ti na strpljenju. Hvala ti što imaš razumevanja, što me ne požurkuješ i ne siliš, i ne ljutiš se na mene onda kada nisam u stanju da se menjam brže od puževog koraka, tog prirodnog tempa moje pužolike, hermafroditske, prirode...

:hvala:
Korisnikov avatar
By Mariška
#1930187
Originally posted by LeDeNa_

Podigla je pogled i ugledla pticu koju je dozivala. Zaustavila je dah. Ptica se spustala, lepet njenih krila najavljivao je skoro sletanje. Podigla je drugu ruku prema svom licu i sklonila kosu sa njega. Ugledala je siroki osmeh i sjaj u njenim ocima. Ptica je sletela. Na njen rasiren dlan okrenut prema nebu. Nemo su se gledale. Prstom druge ruke dodirnula je pticu, bez imalo opreza, bez drhataja straha da ce ptica, uplasena tim pokretom, nestati u vazduhu. Vrhom prsta razgrnula je meko perje na grudima ptice i dodirnula jedno mesto na njima. Ptica je bila mirna. Sa sirokim osmehom podigla je ruku na kojoj je stajala ptica i nagnala je da poleti. Jos jedan trenutak ptica se kolebala da li da odleti ili da ostane na njenom dlanu, a tada je dlana nestalo i ptica je odletela u nebo.

"Nikada nisi pozelela da ih uhvatis zauvek?" pitala je, svesna toga da je trenutak tisine prosao.

"Da sam to uradila samo jedan put, nijedna vise ne bi sletela na moj dlan." odgovorila je ne okrecuci se, nicim ne pokazujuci da ju je iznenadilo njeno prisustvo tu. "Ptice imaju nacina da jedna drugoj prenesu takve stvari. Kao i sve sto zivi."
I ja se na ovoj tvojoj Crtici osećam kao ta ptica na njenom dlanu... Prijatno mi je ovde, jer me niti teraš sa Crtice, niti zadržavaš kada poželim da odem... Puštaš me da slobodno dođem i odem, da "doletim" i "odletim", kada osetim potrebu... I dok sam tu, na tvom dlanu ;) , ne siliš me, ne insistiraš na tome da se otvorim više i dublje nego što to sama, prirodno i spontano, osetim da mogu... To mi sve prija... I ponovo se vraćam... Jer ti me uvek ponovo privlačiš ... i privlačiš ... tvojom "čeličnom voljom da ne sklopiš šaku onda kada ti se sklupčam na dlan."...

Divna si, LeDeNa_ !!!


*******
Korisnikov avatar
By Mariška
#1930253
Originally posted by LeDeNa_

Meni moja iskustva govore da je covek previse kompleksna zivuljka, i da nema tog jednog uzroka do koga ces ti stici i time mu izleciti citav zivot. Sve se naslanja jedno na drugo. Ljudska psiha je kula od karata. Izvuci jednu pogresnu kartu, i sve je otislo do djavola. Mozes mu leciti zivot, ali i za to je potreban zivotni vek, tvoj i te osobe. Kratkotrajno bavljenje nekom osobom, ipak, ne predstavlja izlecenje. To sto neko "prodre do uzroka" jos uvek ne znaci da je sposoban da se sa tim uzrokom izbori, ili da ga je razresio – samo da ga je svestan. I bas to je prckanje po psihi odredjenih osoba "za njihovo dobro" koje moze biti vrlo nezgodan okidac za ostatak njihovog zivota.
Tek ovih dana počinjem da shvatam koliko si u pravu...

HVALA!
  • 1
  • 37
  • 38
  • 39
  • 40
  • 41
  • 55
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!