Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Aktuelnosti javnog zivota

Moderatori: Stripi, Moderators

#1861941
Srbija ponosna na svoj antifašizam

U znak sećanja na sve oslobodioce i nevino postradale u Drugom svetskom ratu, u Srbiji će danas nizom manifestacija biti obeležen 9. maj - Dan pobede nad fašizmom.

"Obaveza da se istraje na individualizaciji žrtava i spreči proces njihove dehumanizacije usled zaborava ili relativizacije počinjenih zločina, kao i da se ukaže na privrženost Srbije tekovinama antifašizma, jedan je od prioriteta Vlade Srbije", navedeno je u saopštenju ovim povodom iz Vlade Srbije.

Ministar odbrane Srbije Dragan Šutanovac poručio je povodom Dana pobede nad fašizmom, 9. maja, da pogubne greške poput onih iz Drugog svetskog rata više ne smeju da se ponove.

"Drugi svetski rat je dokaz koliko ljudi mogu da budu neljudi, koliko ljudski život može da bude jeftin, koliko stradanje ne može da ima meru", rekao je Šutanovac otvarajući juče novi deo stalne postavke u Vojnom muzeju na Kalemegdanu.

Šutanovac je podsetio da su u borbi protiv fašizma, želeći da odbrane svoju zemlju, narodi Jugoslavije pretrpeli velike gubitke, deset odsto tadašnje populacije.

Novi deo stalne postavke Vojnog muzeja odnosi se na period iz istorije vojske Srbije neposredno pre, tokom i posle Drugog svetskog rata.

Sastavni deo postavke su i uniforma u kojoj je ubijen kralj Aleksandar Karađorđević u Marseju 1934. godine, uređaj za dešifrovanje koji je koristio Gestapo, i lični predmeti vođe partizanskog pokreta Josipa Broza Tita i vođe četničkog pokreta Draže Mihailovića.

Srbi izneli teret borbe sa fašistima

Na prostorima bivše Jugoslavije Srbi su bili okosnica antifašističke borbe ali to zbog karaktera jugoslovenskog pokreta i države nije isticano niti vrednovano, ocenili su danas srpski istoričari u razgovoru za Tanjug povodom Dana pobede.

Oni su ukazali da su, na žalost, posle razbijanja socijalističke Jugoslavije, zbog političkih i ideoloških razračunavanja, antifašitičke tekovine srpskog naroda i u samoj Srbiji bile zanemarene.

Uloga Srba i Srbije u jugoslovenskom pokretu, koji je bio najveća gerilska vojska posle kineske, bila je ogromna, rekao je istoričar Predrag Marković iz Instituta za savremenu istoriju u Beogradu.

On je podsetio da je srpski narod u Drugom svetskom ratu imao dva antifašistička pokreta - partizanski i ravnogorski, ali se uloga Srba i Srbije "utopila" u opštejugoslovenskom pokretu.

Srbi su se u jugoslovenskom pokretu otpora, kako je kazao, zbog komunističke politike pariteta i veštačke simetrije, borili u partizanskim jedinicama pod različitim imenima.

Tako su se u ogromnom broju mobilisani Srbi iz Vojvodine i centralne Srbije borili u hrvatskim, slavonskim, dalmatinskim korpusima, rekao je Marković istakavši da uzrok tog "utapanja" treba tražiti i u nedostatku bilo kakvog osećaja nacionalnog kod srpskih komunista.

"Dok su slovenački i hrvatski komunisti u partizanskom pokretu bili uži rodoljubi - pre svega Hrvati i Slovenci - srpski komunisti, a pogotovo Crnogorci koji su dugo dominirali u KPJ, bili su ravnodušni prema Srbiji i srpskom nacionalnom interesu",
objasnio je Marković.

Istoričar Čedomir Antić iz Balkanološkog instituta SANU je podsetio na činjenicu da su ustanak protiv fašista i okupatora, odnosno revolucija, podignuti u krajevima u kojima je živeo većinski srpski narod.

"Činjenica je da su najveća uporišta pokreta otpora bila u srpskim krajevima BiH i Hrvatske, pre svega u Lici, na Baniji i Kordunu i da su u Srbi činili većinu boraca do samog kraja rata, a u ukupnom broju žrtava između 60 i 70 procenata", naveo je Antić.

On je naglasio da to nije isticano, kao ni činjenica da je nad Srbima u fašističkoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj izvršen genocid, a ni strani autori, u poglavljima o Jugoslaviji, nisu posebno naglašavali doprinos srpskog naroda antifašističkoj borbi.

Razlog treba tražiti, prema rečima Antića, u komunističkom internacionalizmu i činjenici da je KPJ nacionalno pitanje rešavala na principima Kominterne i po uzoru na Sovjetski savez.

Antić je podsetio da je vođa partizanskog pokreta Josip Broz Tito ponikao u Kominterni i da je njegov stav prema Srbima i Srbiji formiran na idejama borbe protiv hegemonije srpske buržoazije, koje su do izražaja došle na kongresu u Drezdenu kada je najavljeno rasparčavanje Jugoslavije, odnosno prostora na kome živi većinski srpski narod.

Ljubodrag Dimić, profesor na katedri za istoriju Jugoslavije Filozofskog fakulteta u Beogradu, podsetio je da je vrlo brzo teza o hegemoniji srpske buržoazije postala floskula o velikosrpskom hegemonizmu, ali ne buržoazije, već srpskog naroda.

Ovu antisrpsku tezu je Partija nosila na barjaku tokom celog rata, a Srbija je na to odgovorila time što je dala više od 300.000 boraca pokretu sa Josipom Brozom Titom na čelu, od kojih je 160.000 izginulo.

Dimić je podsetio da su na prostoru NDH, koja je obuhvatala i BiH, srpski borci činili apsolutnu većinu 1941/42. godine, a relativnu posle kapitulacije Italije septembra 1943

"Prema tome, srpski narod se od prvog do poslednjeg dana, služeći revoluciji ili drugom asntifašističkom pokretu, dosledno borio protiv fašizma i nacizma u Evropi",.
istakao je Dimić.

"Posle rata 1945. godine revolucionarni pobednički pokret gradio je zemlju pomirenja, a to je podrazumevalo uvođenje simetrija, pa i one po kojoj su svi narodi podjednako učestvovali u oslobodilačkoj borbi", istakao je istoričar Mile Bjelajac iz Instituta za noviju istoriju Srbije.

Prema njegovim recima, ova simetrija je korišćena u toku rata da bi se partizanskom pokretu, koji su predvodili komunisti, obezbedio legitimitet, a posle rata i legitimitet režima.

"Poznato je da su početkom rata srpske brigade po etničkom sastavu sa prostora Hrvatske nazivane hrvatskim i da su to komunisti koristili, i pred Rusima i pred zapadnim saveznicima, kako bi istakli jugoslovensku legitimaciju svog pokreta", rekao je Bjelajac.

"Kada su zapadni saveznici insistirali da je pokret srpskog karaktera, onda su oni pokušavali da dokažu da je svejugoslovenski. To je kasnije ušlo u školski sistem i istorijske udžbenike, tako da je trebalo puno vremena da neki od tih mitova budu svedni na pravu meru, a stručna istorijska znanja počnu da zamenjuju uvrežene političke predstave o zajedničkoj ratnoj prošlosti", objasnio je Bjelajac.

On je ukazao da su pobednici, zbog ideološkog karaktera sukoba, ravnogorskom pokretu negirali svaku pozitivnu karakteristika, pa i ono što je objektivno bio antifašizam.

Ono što je bila realpolitika ravnogorskog pokreta osuđeno je ne samo verbalno, već i kroz sudske procese posle 1945., ali ono što je bila realpolitika komunističkog pokreta, prikrivano je dugi niz godina.

Tako se i danas slabo poznaje i minimizira pokušaj stvaranja modusa i dogovaranja između okupatora, kvislinga i narodnooslobodilačkih pokreta od 1942/43. godine, a real politika protivničkog (četničkog) pokreta karakteriše kao aktivna kolaboracija, istakao Bjelajac.

"Mi smo kao drustvo i danas taoci ove svesti i još trpimo posledice podele na partizane i četnike, a racionalno stručno znanje o tome se veoma teško probija",
zaključio je Bjelajac.

Sagovornici Tanjuga su saglasni da je Drugi svetski rat u Jugoslaviji završen, ne kao pobeda Srba, nego partizanske vojske i otud mit o tome da su se svi narodi pođednako borili protiv okupatora.

To ipak, ne sme biti razlog, kako su ocenili, da se posle propasti Jugoslavije, s jedne strane potpuno negira jugoslovenski pokret, a druge vrši politička revizija istorije u kojoj se Srbi predstavljaju kao narod koji nema autentičnu antifašističku prošlost.

"Za razliku od nekih drugih naroda u okruženju, koji takvu prošlost sebi izmišljaju, srpski narod pripada onima evropskim narodima koji se mogu ponositi Danom pobede i svojom borbom protiv fašizma koja je utkana u temelje nove Evrope, a kojoj Srbija teži", zaključio je Dimić.


Veliki doprinos savezničkoj pobedi

Kraljevina Jugoslavija je u Drugi svetski rat uvučena 6. aprila 1941. godine kada su je napale nacistička Nemačka, fašistička Italija i njihovi saveznici.

Vlada Kraljevine Jugoslavija je 25. marta 1941. potpisala Protokol o pristupanju Trojnom paktu, ali je to izazvalo velike demonstracije u Beogradu posle čega je u državnom udaru zbačena vlada Cvetković - Maček.

Nova vlada je donela odluku o priznavanju SSSR sa kojim je potpisan ugovor kojim se Moskva obavezala da pruzi pomoć Beogradu u slučaju napada Nemačke. Nakon toga nacistička Nemačka je bombardovala Beograd ubivši više hiljada ljudi, a u isto vreme su nemačke, italijanske i mađarske trupe napale Jugoslaviju.

Kraljevina Jugoslavija je kapitulirala nakon 12 dana, a njena teritorija je rasparčana. Nacisti su stvorili Nezavisnu državu Hrvatsku koja je obuhvatala i Bosnu i Hercegovinu, a ustaše su počele ubijanje Srba, Roma i Jevreja.

Partizanski ustanak protiv okupatora u Srbiji je počeo 7. jula 1941. godine, a Narodno-oslobodilački pokret pod vođstvom partizana i Josipa Broza Tita zapadni saveznici su priznali dve godine kasnije.

Tito je bio na čelu najvećeg antifašističkog pokreta u okupiranoj Evropi, a jugoslovenski partizani su bili deo antifašističke koalicije.

Jedinice Narodno-oslobodilačke vojske oslobodile su Beograd u oktobru 1944. uz pomoć sovjetske Crvene armije, a potom su usledile borbe na Sremskom frontu tokom oslobađana čitave zemlje. Kraj rata Narodno oslobodilačka vojka dočekala je sa 800.000 vojnika.

Sovjetska Crvena armija je krajem aprila 1945. godine zauzela Berlin, a nacistička Nemačka je kapitulirala 9. maja te godine.
Korisnikov avatar
By _miki_
#1862025
Sramota je da su danasnji samozvani XXL Srbi nacistickih shvatanja i pogleda na svet.
Korisnikov avatar
By Sheytan
#1862081
Originally posted by _miki_

Sramota je da su danasnji samozvani XXL Srbi nacistickih shvatanja i pogleda na svet.
Još jedan novajlija koji ne iznosi argumente, već samo lepi kvalifikacije... Kada već govoriš u ovoj temi o navodnim nacističkim shvatanjima kod,verovatno, velikosrba danas dobro bi bilo da budeš konkretan.

Ovako, s puno uverenja mogu da sumnjam u dobronamernost tvoje kvalifikacije u temi koja je jasno naznačena.

Ako se stim što je rečeno u ovodu ne slažeš slobodno reci, iznesi kontra argumente ...
Korisnikov avatar
By _miki_
#1862114
Konkretno,u Novom Sadu su pre nekoliko godina pokusali da slave Himlerov rodjendan.Sve pod krinkom srBstva i kukastih krstova i zighajl pozdrava.
Isto su pokusali i u Kragujevcu neku godinu ranije.
Goran Davidovic zvani Firer je i osudjen kada je pokusao da prekine antifasisticku tribinu,a sve sa uzvicima "Hrvati i Madjari mars napolje!Ovo je Srbija!"
Ima jos mnogo primera.
A ti,ako bas zelis da se i licno uveris mozes da odes na sajt stormfronta i tamo da procitas kako oni koji se hvale svojim srBstvom velicaju Hitlera.

Naravno da se ne slazem sa nekim stvarima koje su iznete u uvodu.Tamo citiras profesora Markovica koji kaze da su u Srbiji postojala dva antifasisticka pokreta.
Osim partizanskog ja ne znam za drugi.
Korisnikov avatar
By Sheytan
#1862160
Originally posted by _miki_

Naravno da se ne slazem sa nekim stvarima koje su iznete u uvodu.Tamo citiras profesora Markovica koji kaze da su u Srbiji postojala dva antifasisticka pokreta.

Osim partizanskog ja ne znam za drugi.
Ništa čudno. Komunisti su imali istoriju NOB-a samo po svojim merilima, sada se piše potpunija ...

Čitaj pa ćeš videti da li su, kada i koliko i Dražini četnici bili protiv nacistićko-fašističkih okupatora.

Evo jednog zajedničkog snimka partizana i četnika u Kragujevcu 1941. koji ide u prilog takvoj tvrdnji...

Slika
Korisnikov avatar
By _miki_
#1862179
Slike nista ne dokazuju.Ja tvojoj mogu da suprotstvaim ovu:

Slika

I sta onda?Sta to dokazuje?Nista.
Korisnikov avatar
By _miki_
#1862189
Evo ga samo jedan primer o tome kako su cetnici saradjivali sa nacistima:
"SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE1

Poverljivo Prepis

Izvod iz sporazuma između vojnog zapovednika za Jugoistok2 i četničkog štaba 148,3 vođa major Lukačević, od 19. 11. 43.

1) Primirje na području Bajina Bašta — Drina — Tara — Bijelo Polje — Rožaj — Kos. Mitrovica4 — Ibar — Kraljevo—Čačak — Užice.

U sporazum su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarska vojska, SDK, SDS, RZK,5 srpske vlasti i privredna preduzeća, a sa četničke strane odredi majora Lukačevića na pomenutom području.

2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista.

3) Zajednička propagandna borba protiv komunista.

4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom.

5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht.

6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima.

7) Obaveza majora Lukačevića da ne preduzima ništa protiv Muslimana, uz obavezu sa nemačke strane da sprečava muslimanske postupke protiv srpskog stanovništva i Lukačevićevih ravnanja. U slučaju sukoba uslediće zajednička istraga i poravnanje.

8) Razmena štabova za vezu.

9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. Podaci o snazi, rasporedu i naoružanju četničkih odreda.

10) Sporazum se mora držati u tajnosti.

Viša komanda Jugoistoka (Okdo, H. Gr. F.)6 i c G/ AG 2107/43 str. pov. od 20. 11. 43.

O. U.7 22. 11. 43."
By mythe
#1862289
za srpski narod bi bilo pametnije da su se u vrtlogu drugog svetskog rata pragmaticnije ponasali - slicno kao Cesi, Slovaci, Madjari.....
Korisnikov avatar
By Sheytan
#1862409
Originally posted by _miki_

Slike nista ne dokazuju.Ja tvojoj mogu da suprotstvaim ovu:

Slika

I sta onda?Sta to dokazuje?Nista.
Ja sam ti rekao da malo čitaš, a ne samo slike da gledaš...
Korisnikov avatar
By _miki_
#1862416
Originally posted by Sheytan
Originally posted by _miki_

Slike nista ne dokazuju.Ja tvojoj mogu da suprotstvaim ovu:

Slika

I sta onda?Sta to dokazuje?Nista.
Ja sam ti rekao da malo čitaš, a ne samo slike da gledaš...
To nisi nigde rekao.Prvi si poceo slikama da pokusavas da dokazujes neke nebuloze.Ja sam samo rekao da slike nista ne znace.
Korisnikov avatar
By Srklet
#1862424
smatram da je promaseno nacionalno agitirati i prebrojavati kada je rijec o pripadnicima NOB-a, s obzirom da su partizani bili nacionalno heterogeni, sto im je, između ostalog, omogucilo pobjedu.

tako da nisu ni srbi ni hrvati ni bilo koja konkretna nacija iznijeli teret borbe sa fašistima na prostorima bivše jugoslavije, nego tito i partizani. :crveni:
Korisnikov avatar
By _miki_
#1862428
Originally posted by Sheytan

Vidim da bi neki ovu temu da pretvore o četnicima, što mi nije bio cilj... Ima već tema o Draži Mihajloviću, koja je pogodniaj za to ...

http://www.gay-serbia.com/forum/viewthr ... ?tid=41818
Sto ti smeta kada raspravljamo o Srbima koji nisu bili deo antifasistickog vec kolaboracionistickog pokreta?
Temo je o Srbima koji su se u Drugom ratu borili protiv fasizma.A u naslovu teme je da je 'teret' te borbe upravo bio na Srbima.I u tezi kojom podkrepljujes tu tvrdnju,ti citiras profesora Markovica koji tvrdi da su Srbi imali dva antifasisticka pokreta.Ja samo dovodim u sumnju tu tezu.
Korisnikov avatar
By Sheytan
#1862430
Originally posted by _miki_
Originally posted by Sheytan
Originally posted by _miki_

Slike nista ne dokazuju.Ja tvojoj mogu da suprotstvaim ovu:

Slika

I sta onda?Sta to dokazuje?Nista.
Ja sam ti rekao da malo čitaš, a ne samo slike da gledaš...
To nisi nigde rekao.Prvi si poceo slikama da pokusavas da dokazujes neke nebuloze.Ja sam samo rekao da slike nista ne znace.
OK. Nema potrebe da se oko toga prepucavamo... O ulozi četnika zaista se može dosta diskutovati, i tek treba da se diskutuje jer po mom mišljenju oni imaju period u kome su bili antifašisti, ali i period potpune saradnje sa nacističko-fašističkim okupatorom... Mislim da treba istražiti punu istinu...

Da treba čitati rekao sam, verovatno si prevideo tu, drugu - srednju, rečenicu tog posta, koju sam sada boldovao...
Originally posted by Sheytan
Originally posted by _miki_

Naravno da se ne slazem sa nekim stvarima koje su iznete u uvodu.Tamo citiras profesora Markovica koji kaze da su u Srbiji postojala dva antifasisticka pokreta.

Osim partizanskog ja ne znam za drugi.
Ništa čudno. Komunisti su imali istoriju NOB-a samo po svojim merilima, sada se piše potpunija ...

Čitaj pa ćeš videti da li su, kada i koliko i Dražini četnici bili protiv nacistićko-fašističkih okupatora.

Evo jednog zajedničkog snimka partizana i četnika u Kragujevcu 1941. koji ide u prilog takvoj tvrdnji...

Slika
Korisnikov avatar
By Sheytan
#1862436
Originally posted by _miki_
Originally posted by Sheytan

Vidim da bi neki ovu temu da pretvore o četnicima, što mi nije bio cilj... Ima već tema o Draži Mihajloviću, koja je pogodniaj za to ...

http://www.gay-serbia.com/forum/viewthr ... ?tid=41818
Sto ti smeta kada raspravljamo o Srbima koji nisu bili deo antifasistickog vec kolaboracionistickog pokreta?
Temo je o Srbima koji su se u Drugom ratu borili protiv fasizma.A u naslovu teme je da je 'teret' te borbe upravo bio na Srbima.I u tezi kojom podkrepljujes tu tvrdnju,ti citiras profesora Markovica koji tvrdi da su Srbi imali dva antifasisticka pokreta.Ja samo dovodim u sumnju tu tezu.
Ne smeta mi. Samo mislim da postoji druga tema koja je prikladnija toj raspravi.

Više bi voleo da govorimo o tereti koju su i drugi jugoslovenski narodi podneli u Drugom svetskom ratu u boprbi protiv fašizma. Neki se sada kite tudjim perjem. To je bitnije, u ovoj temi. A o četnicima i njihovoj ulozi tek treba, na osnovu dokumenata, raspravljati. Ja nisam pristalica blanko potvrde da su bili antifašisti, ali jesam za realnu ocenu njihovog delovanja u ratu 1941-45...m kao i za pomirenje četnika i partizana. Misloim da je bilo dosta nesloge srpskog naroda.
Korisnikov avatar
By _miki_
#1862451
Originally posted by Sheytan
Originally posted by _miki_
Originally posted by Sheytan

Vidim da bi neki ovu temu da pretvore o četnicima, što mi nije bio cilj... Ima već tema o Draži Mihajloviću, koja je pogodniaj za to ...

http://www.gay-serbia.com/forum/viewthr ... ?tid=41818
Sto ti smeta kada raspravljamo o Srbima koji nisu bili deo antifasistickog vec kolaboracionistickog pokreta?
Temo je o Srbima koji su se u Drugom ratu borili protiv fasizma.A u naslovu teme je da je 'teret' te borbe upravo bio na Srbima.I u tezi kojom podkrepljujes tu tvrdnju,ti citiras profesora Markovica koji tvrdi da su Srbi imali dva antifasisticka pokreta.Ja samo dovodim u sumnju tu tezu.
Ne smeta mi. Samo mislim da postoji druga tema koja je prikladnija toj raspravi.
Slazem se da nije prikladno da pricamo o ontifasistickoj borbi i cetnicima.To je kao da mesamo babe i zabe.Drago mi je da se slazemo oko toga.
Više bi voleo da govorimo o tereti koju su i drugi jugoslovenski narodi podneli u Drugom svetskom ratu u boprbi protiv fašizma.
Slazem se sa tobom.Onda promeni naslov teme i umesto reci "Srbi",zameni je sa 'juznoslovenski narodi'.
...ali jesam za realnu ocenu njihovog delovanja u ratu 1941-45...m kao i za pomirenje četnika i partizana. Misloim da je bilo dosta nesloge srpskog naroda.
Ne znam o kakvom pomirenju pricas?Taj rat je zavrsen 1945.godine.
Ovo je sada 2010.godina,21.vek,a price o cetnicima i partizanima su za istoricare,bez ikakvog udela i uticaja na realnu politiku u Srbiji.
Korisnikov avatar
By Sheytan
#1862498
Evo, iz Zagreba stiže vest kako je tamo proslavljen Dan pobede.

Po njihovim aktuelnim zvaničnicima Hrvatska je “kolevka antifašizma”, a Srbi koji su u Hrvatskoj bili nosioci antifašizma i prve dve godine predstavljali ogromnu većinu antifašista, nisu ni pomenuti.

To što su se Hrvati masovnije uključili u NOB tek padom fašističke Italije 1943. i što su u NDH Srbi bili izloženi genocidu, potpuno je nebitno.

A zna se kako je ko dočekivao saveznike oslobodioce. Prilikom „oslobodjenja“ Berlina, Beča, Zagreba ili Talina, izostalo je oduševljenje građana koje je pratilo ulazak saveznika u, recimo, Pariz, Beograd, Prag, pa čak i Rim. Istovremeno, sećanje na pobedu bitno se razlikuje za Britance, za koje se rat vodio oko kolonija i očuvanja imperije, za Francuze, koji su se borili za vlastitu nezavisnost i opstanak na svetskoj političkoj sceni, ili za Ruse, Beloruse i Srbe, koji su vodili borbu za goli život.

Zato nije slučajno što Dan pobede u Rusiji predstavlja najomiljeniji, i upravo najradosniji praznik posle Nove godine i Božića.

A, kako i ne bi bio, kada je u pitanju praznik života, opstanka, preživljavanja, i dokaz svima onima koji se sećaju da „sile mraka“ tada nisu uspele u svojoj nameri, i da ono što su pokušale da zatru iz korena i dalje radja, cveta i daje plodove.

Zato mislim da je duboko tragično što se ovaj osećaj izgubio u srpskom narodu.
Korisnikov avatar
By Stripi
#1862691
Originally posted by Sheytan

Vidim da bi neki ovu temu da pretvore o četnicima, što mi nije bio cilj... Ima već tema o Draži Mihajloviću, koja je pogodniaj za to ...

http://www.gay-serbia.com/forum/viewthr ... ?tid=41818
Da, pa naravno, pričat ćemo o četnicima kao antifašistima ali nećemo o njima kao fašistima jer za to treba posebna tema. Osim ako ti trebaš skrenut vodu na svoj mlin :smeh:
Osim toga, đe je uskličnik u nazivu teme? Definitivno zaslužuje barem jedan, ako ne i tri sa sve smajlijem sa duginim bojama :zastava:
Originally posted by Sheytan

Evo, iz Zagreba stiže vest kako je tamo proslavljen Dan pobede.

Po njihovim aktuelnim zvaničnicima Hrvatska je “kolevka antifašizma”, a Srbi koji su u Hrvatskoj bili nosioci antifašizma i prve dve godine predstavljali ogromnu većinu antifašista, nisu ni pomenuti.
Ali kako, kad je njih 700 000 bilo u Jasenovcu?
Osim toga, sami je fašizam da bi antifašizam trebao nositi nacionalni predznak. Kad se govori o antifašističkim borcima, oni su jednostavno to - antifašistički borci, oni koji su se borili protiv glorificiranja jedne nacije te činjenje zločina nad pripadnicima druge nacije u ime te jedne, kao velike. Recimo, ti si očigledni fašist, iako se trudi prizati u drugačijem svjetlu.
To što su se Hrvati masovnije uključili u NOB tek padom fašističke Italije 1943. i što su u NDH Srbi bili izloženi genocidu, potpuno je nebitno.
Nebitno je, pošto je neistinito. Osim toga, presvlačenje na frontovima u to doba nije bilo ništa novo. Tako su se i čiča Dražini četnici odlučili krajem rata prebacit u partizane. Jebi ga, izgubili su rat (iako su kao bili antifašisti, yeah right) pa sku skužnuli da će veće benificije, poput penzije i golog života, biti veće ako se prekobicnu na stranu pobjednika.
A zna se kako je ko dočekivao saveznike oslobodioce. Prilikom „oslobodjenja“ Berlina, Beča, Zagreba ili Talina, izostalo je oduševljenje građana koje je pratilo ulazak saveznika u, recimo, Pariz, Beograd, Prag, pa čak i Rim.
Mi ne znamo, nismo bili tamo, za razliku od tebe. Osim toga, tebi nije za vjeroati pa ćemo se osloniti na fotografije iz tog vremena.
Zato mislim da je duboko tragično što se ovaj osećaj izgubio u srpskom narodu.
Još je tragičnije da mladi posižu za desničarenjem i neonacizom. To nije gubljenje osjećaja, nego radikalni preokret.
Korisnikov avatar
By _miki_
#1862709
Originally posted by Sheytan
...Zato nije slučajno što Dan pobede u Rusiji predstavlja najomiljeniji, i upravo najradosniji praznik posle Nove godine i Božića. ...
Dok se u Srbiji,cudno,ne proslavlja.I Zagreb i Moskva i Pariz i svo znaju znacaj i vaznost borbe protiv fasizma,jedino je u Srbiji to izgleda jako nevazno.
Sramota je sto se znacaj antifazisma precutkuje samo zbog toga da bi se prikrila isina da su cetnici bili saradnici okupatora.
Korisnikov avatar
By Sheytan
#1863225
Originally posted by Stripi

Još je tragičnije da mladi posižu za desničarenjem i neonacizom. To nije gubljenje osjećaja, nego radikalni preokret.
To za Hrvatsku nije nikakav radikalni zaokret. A, to što ti tu karakteristiku želiš prikačiti srpskom narodu, to takodje nije ništa novo od tebe, jer što god napišeš, toliko je puno neistine i mržnje prema svemu što je srpsko i Srbija, da se graniči sa razumom zdrave osobe.

Evo ti svežeg primera, kako Jevreji gledaju na današnju Hrvatsku koja svim silama želi da se svetu prikaže kao antifašistička, a u stvari je evo kakva, po zagrebačkom Jutarnjem listu:


Nije sve u vencima

Surova hrvatska istina i dalje izgleda ovako: Ustaše primaju penzije, a žrtve holokausta ništa! Dosta nam je vašeg ceremonijalnog klanjanja žrtvama holokausta, pokažite već jednom malo stvarne brige.


Iako se predsednik zagrebačke Jevrejske opštine dr Ognjen Kraus nije izrazio tako ogoljeno, to je zapravo bilo stvarno značenje njegove poruke upućene najvišim hrvatskim političkim glavama okupljenim 11. aprila 2010. pred Mojsijevim kipom na zagrebačkom groblju Mirogoju povodom Dana sećanja na žrtve holokausta, piše "Jutarnji list".

Da oko 800 preživelih žrtava holokausta do danas nije dobilo ni simboličnu pomoć od hrvatske države, te da u minulih 20 godina nije učinjeno ništa da se vrati jevrejska imovina oduzeta u NDH, a potom konfiskovana u vreme komunizma, istina je koju je Kraus u tišini Mirogoja bacio u lice hrvatskoj premijerki Jadranki Kosor, predsedniku Ivu Josipoviću i potpredsedniku hrvatskog Sabora Josipu Friščiću.

Među 800 još uvek živih žrtava holokausta u Hrvatskoj nema ni jednog mlađeg od sedamdeset godina. Mnogi od njih su u vreme Pavelićevog režima bili deca. Među njima je tek desetak onih koji su se vratili iz Aušvica, ostali su preživeli endehazijske logore, ili skrivajući se...

Polovina ih živi u Zagrebu, a ostatak u još desetak opština širom Hrvatske. Najčešće žive sami, nose se s bolestima, mizernim penzijama i jezivim sećanjima. Puno njih rado bi se skrasilo u domu za stare na zagrebačkom kvartu Bukovac, da im smeštaj nije skup.

Jevrejski dom nije naime subvencioniran od države pa njegovi stanari moraju da plate oko 700 evra mesečno. Reprezentativna zgrada u Maksimirskoj 63 koju je kao jevrejski dom za stare pre Drugog svetskog rata osnovao zagrebački Jevrejin Lavoslav Švarc ustaške su vlasti oduzele 1941. U vreme Jugoslavije tamo je bila komanda vazduhoplovnih snaga JNA, a danas je hrvatsko Ministarstvo uprave.

Za bacanje gorke istine u lice hrvatskih političkih prvaka dr Kraus ima đavolski dobre razloge. Vrednosni sistem države ne ogleda se u polaganju venaca jednom godišnje. Ogleda se i spremnošću da se iz državne blagajne pomogne žrtvama ne samo zato jer je žrtvi pomoć potrebna, već zato što to zahtevaju skrupule i obzir.

Već sedamnaestu godinu iz budžeta Hrvatske finansiraju se penzije "pripadnika hrvatske domovinske vojske mobilisanih u razdobolju od 17. aprila 1941. do 15. maja 1945.". Iza pojma "domovinska vojska" čije je pravo na penziju Sabor ugradio u Zakon još 1993. ne kriju se samo pripadnici domobranske vojske već i živi pripadnici ustaških jedinica.


U Hrvatskoj je danas 19.678 pripadnika "domovinske vojske", 24 puta više nego preživelih žrtava holokausta. Za penzije pripadnika "domovinske vojske" iz hrvatske državne blagajne u 2009. izdvojeno je gotovo 20 miliona evra. U ovoj godini za istu svrhu izdvojiće se nešto više od 18,5 miliona evra.

Za pomoć preživelim žrtvama holokausta ni ove se godine neće izdvojiti ništa. Ni ove godine Jevrejskoj opštini u Zagrebu, kojoj pripada niz vrednih zgrada u najužem gradskom jezgru, takođe neće biti vraćeno ništa.
Korisnikov avatar
By Sheytan
#1863248
Originally posted by Stripi

Da, pa naravno, pričat ćemo o četnicima kao antifašistima ali nećemo o njima kao fašistima jer za to treba posebna tema. Osim ako ti trebaš skrenut vodu na svoj mlin :smeh:
Kako je četnik postao narodni heroj


Narodni heroj Jovan Jošo Durbaba najpre je stavio kokardu, a onda se opredelio za partizane. On i Ranković potezali su pištolje jedan na drugog.


Narodni heroj Jovan Jošo Durbaba ratnu ispovest počinje rečima: "Ja sam bio veliki pristalica Karađorđevića dinastije, a 1941. nisam znao šta je komunizam, ni socijalizam, niti kapitalizam".

Kada je izbio rat, imao je 21 godinu i samo šest razreda osnovne škole.

"Nisam ništa znao o marksizmu i lenjinizmu, a ni o partizanima. Čuo sam za neke gerilce, ali sam onda mislio da ću se pod srpskom kraljevskom zastavom boriti do kraja rata."

Junak iz Srpske Krajine je 14. aprila 2010. napunio 90. godina, a još živo prepričava ratna sećanja i dobro pamti detalje silnih borbi kroz koje je prošao.

Jedinac rođen u siromašnoj seljačkoj porodici u selu Kovačiću kod Knina, oca nije ni zapamtio, a o majci, koju je u ratu izgubio, govori s puno ljubavi i nežnosti i nikada ne propusti da istakne kako ga je "rodoljubljem zadojila".

"Uveče oko ognjišta ceo zaselak bi se sakupio, a majka je čitala srpske epske pesme. Meni je kada sam bio u drugom razredu osnovne škole kupila 11 pesmarica o Milošu Obliću, Kraljeviću Marku, caru Lazaru i carici Milici, braći Jugovića..."

To patriotsko osećanje, kako kaže, nosilo ga je kroz ceo život i zato, kada je izbio aprilski rat 1941. stupio je kao dobrovoljac u 54. pešadijski puk, koji je iz Knina upućen na Zadarski front i učestvovao u borbi s Talijanima.

Onda se raspala Jugoslovenka kraljevska vojska, a Durbaba je izbegao zarobljavanje i s pedesetak ljudi pod oružjem vratio se u rodni Kovačić.

Nije mnogo prošlo, već 1. avgusta 1941. bio je među ustanicima koji napadaju ustaše u selu Polaci, oko Knina i Strmice. Oni koji ga poznaju, tvrde da se već tada istakao po hrabrosti.

Jošo, kako ga svi zovu, priča da se kokarde odrekao kada je pop Momčilo Đujić, inače njegov dalji rođak, "počinio izdajstvo" i u ime 100.000 Srba sevrene Dalmacije i južne Like potpisao da na okupatorskog vojnika neće opaliti puška.

"Ja odlučim da ne ispuštam oružje iz ruku, veli Jošo i okupim grupu - nas 12 mladića odlučimo da napravimo zasedu ustašama na cesti između Sinja i Knina.

Napali smo dva kamiona ustaških dobrovoljaca na putu za železničku stanicu, koji su išli na obuku u Nemačku, a odatle na Istočni front.

U otvorenim kamionima su bili. I sad čujem pesmu njihovu: "Hej mili bože lipije mladića, hrabre vojske Ante Pavelića, oooooj..." otpeva Jošo ustaški refren pa dodade: "a mi iz zasede - ožeži! Ubijemo desetak, a pet - šest ranimo".

"Pročulo se onda da postoji mladić, još nezreo, ali raspoložen za borbu", kaže Durbaba i ubrzo su u njegovu kuću došli članovi Komunističke partije i pokojni Nikola Vranić s pričom kako treba okupljati sve progresivne snage bez obzira na naciju, veru i nastaviti borbu za oslobođenje zemlje i pomoć Rusiji.

"Nismo mi onda znali šta je Sovjetski savez, nego samo za Rusiju", objašnjava Jošo usput. "Uzeo sam odmah pušku i bombe, ali oni me podučiše da se ne može grlom u jagode - treba pripremiti teren, formirati organizaciju, neke odbore....

Tako su partizani iz moje kuće krenuli na Dinaru, a ja sam prvi u kraju stavio na kapu petkoraku zvezdu sa srpom i čekićem, a nisam bio ni član SKOJ-a, ni Komunističke partije", naglasio je Durbaba.

Jošo od tada ratuje s uštašama, ali upada i na četničke zborove i odlučno istupa protiv njihovih stavova, pa već u januaru 1942. postaje komandir Kninske partizanske čete s kojom učestvuje u mnogim borbama protiv četnika i Talijana na području Knina i Bosanskog Grahova.

Kada je u aprilu 1942. formirana Druga dalmatinska brigada postavljen je za komandira treće čete Drugog bataljona i tada je primljen u KPJ, a već januara naredne godine, posle nekoliko uspešnih brobi, postao je i komandant tog bataljona.

Durbaba ističe da je sve do Svetog Save 1943. godine ratovao na području Kninske Krajine, Bosanskog Grahova i Livna, a potom je s borcima prošao velike ofanzive na Neretvi, Sutjesci, Drini, ratovao u Crnoj Gori i Srbiji.

Posle borbi u dolini Neretve učestvovao je u evakuaciji nepokretnih ranjenika preko masiva Prenja. Tada je prvi put ranjen u napadu neprijateljske avijacije, ali najteže momente je doživeo, kako kaže, u borbama na Sutjesci, gde je bila i njegova porodica. Tada mu je sin sa nepune tri godine ranjen i od gelera izgubio levo oko.

Jošo je ranjavan još dva puta, a majka mu je rane previjala, pre nego što je otišla u Bosansku Krajinu gde je u napadu na Troglav planinu u 43. godini poginula.

Kapitulaciju Nemačke dočekao je u završnim operacijama kod Ilirske Bistrice, a kada je, čuvši pucnje i pesmu izašao iz šatora i saznao da je rat gotov, našalio se s borcima uzviknuvši: "Ajme meni, ostadoh ja bez posla."

U ratu je kaže, saznao na primeru vlastite familije, kako su neki da bi preživeli morali da "prevere".

Tako je njegova rođena tetka Đurđija, iz bogate srpske kuće, u kojoj se slava slavila, sa trojicom sinova u katoličku veru prešla, jer je čula da je onaj ko to učini spašen od ustaškog noža.

Mada je znala da je njen sestrić na ustaškom spisku za odstrel, nije o tome obavestila Jošinu majku, a on nikada nije zaboravio da se pravdala rečima: "Svakome je danas do sebe."

Od anegdota iz rata, ispričao je onu o sukobu sa Aleksandrom Rankovićem.

"Bilo je to zbog jednog borca koji je uskočio u baštu i počupao nekoliko kapulica (mladi luk). Marko je istrčao iz zgrade preko puta, ščepao ga i viče: "Neka se vrati komandant bataljona!". Vratim se sa čela kolone, a on povika na mene: "Je li Durbaba, zar se ovako vodi naša vojska?" Pitam šta je bilo, a on kaže, pa ovo je pljačka bre, ovaj je uzeo četiri luka", a ja odvratim: "Šta se dereš na mene. Kakva pljačka, čovek gladan, uzeo četiri kapulice". On izvadi pištolj na mene, a ja izvadim pištolj na njega...

Posle dva sata komesar divizije Mitar Bakić, priđe mi i pita šta mi bi da potežem pištolj na druga Marka, a meni se noge odsekoše. Nisam prepoznao Rankovića. Bio je ošisan na nulu, bez činova, a ja ga nikada pre nisam video.

Durbaba se priseća i da je posle rata bilo nekih "zavrzlama" kada je prvi put predložen za Orden narodnog heroja. Ispunjavao je on sve uslove za ovo veliko priznanje, ali predlog nije prihvaćen u oblasnom komitetu u Splitu. Nisu hteli da dozvole da "kninski četnik", kako kaže, postane narodni heroj pre nekog Splićanina.

Tito je posle komesara Bakića "izgrdio na pasja preskakala" pitajući kako to da druga dalmatinska koja je prešla Neretvu, Sutjesku, Drinu nema nijednog narodnog heroja. Nepravda je ispravljena 27. novembra 1953. kada je Durbaba proglašen narodnim herojem, a Orden mu je na grudi okačio vrhovni komandant Josip Broz Tito.
Korisnikov avatar
By Njuskalo
#1863306
Sheytan, malo preterujes kada iskljucujes sve ostale etnicke grupe Jugoslavije iz NOB-a.

Stripi ima jedan dobar point: antifasista ne moze da bude nacionalista jer samim tim postaje fasista (ili tu nesto).

Konacno, uloga razlicitih cetnickih grupacija je razlicita i krece se u trouglu izmedju saradnje sa fasistima, borbe protiv njih i pasivnosti. Cinjenica je da su izgubili.

Problem sa istorijom 2. svetskog rata je sto je bila iskrivljena i glorifikovana od strane Brozu blisku ljudi iz KPJ. Naglasavam bas ovako jer je jedan broj istaknutih komunista bez obzira na nacionalnost maknut ako bi zasmetao Brozu da sprovede poptunu kontrolu KPJ i zemlje.

Sabiranje cinjenica nije ni blizu gotovo, a tek nam predstoji fino tumacenje.

Jedna posebne dimenzija je sprovodjenje Brozovog plana da preuzme punu kontrolu i da ukloni Staljinove ljude u Jugoslaviji koji bi mogli da ga ugroze. Primenjen metod za vreme okupacije je bio da ih otkuca Gestapou.

A sa Rankovicem se ne bih mnogo ponosio. On je ipak ispao politicka blenta koga je Broz majstorski izvozao. Bio je odan Brozu kao kucence, a ovaj ga je sutnuo. To sto se za Rankovicevu sahranu vezuje porast srpske samosvesti od koje se vuce linija ka SANU i Milosevicu je posebna prica. Ni to Rankovic nije zasluzio.

Elem, da se vratim na NOB i citiram jedna komentar ucesnika bitke na Sutjesci: "prestao sam da idem na proslave bitke na Sutjesci kada je broj ucesnika koji dolaze na proslavu nadmasio broj onih koji su stvarno bili tamo".

Antifasisti su bili u Spaniji dobrovoljno, ostali su to postali silom prilika.
Korisnikov avatar
By Stripi
#1863378
Originally posted by Sheytan
Kako je četnik postao narodni heroj
Jel to jedan abolira sve ostale? Ok, eto, Janko Bobetko koji je prvi u Sisku oformio prvi partizanski odred na prostorima Jugoslavije abolira sve one silne ustaše.
Korisnikov avatar
By Wilhelmina
#1863383
Originally posted by Sheytan



Još jedan novajlija koji ne iznosi argumente, već samo lepi kvalifikacije... Kada već govoriš u ovoj temi o navodnim nacističkim shvatanjima kod,verovatno, velikosrba danas dobro bi bilo da budeš konkretan.


Jebo te Bog. Ali jebo.

Gde ti zivis i cime se hranis?
Korisnikov avatar
By Sheytan
#1863601
Originally posted by Njuskalo

Sheytan, malo preterujes kada iskljucujes sve ostale etnicke grupe Jugoslavije iz NOB-a.
Sa celim tvojim komentarom se u potpunosti slažem, sem ove rečenice koju sam izdvojio.

Istina, ti tu nisi tvrd u oceni, već kažeš da "malo preterujem kada isključujem sve ostale etničke grupe iz Jugoslavije iz NOB-a".

Žao mi, ako se takav utisak može steći. Ni najmanje mi nije namera ne da ih isključujem, već ni da minimiziram njihov svakako krupni doprinos NOP-u.

Tema je, medjutim, naslovljena tako da se govori o tome ko je stvarno izneo glavni teret antifašističke borbe u Jugoslaviji. A, to su Srbi, pre svega oni u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, teritoriji koja je od 1941. do 1945. uglavnom pripadala nacističko-ustaškoj NDH.

Uostalom, evo šta o tome kažu činjenice.

Ogromnu većinu partizana na teritoriji NDH činili su Srbi pobegli od ustaškog klanja.

Tu činjenicu potvrđuju svi izvori od dokumenata partizanske provincijencije (izveštaji nastali u toku rata o nacionalnom sastavu, govori partizanskih čelnika, posleratni memoari učesnika rata itd), pa do dokumenta nemačke provincijencije koji su samo srpsko stanovništvo u tkz. NDH smatrali neprijateljem.

Prema dokumentima nastalim u toku rata (izveštaji i brojnom i nacionalnoim sastavu partizana), a objavljenim nakon rata u Zborniku dokumenata, tom V, knjiga 30 nacionalni sastav divizija nastalih na tlu Hrvatske 1942 je bio:

* Šesta lička divizija - 96% Srba;

* Sedma banijska divizija - 92% Srba

* Osma kordunaška divizija - 95% Srba

* Dvanaesta slavonska divizija - 85% Srba

U dalmatinskim brigadama sastav je bio mešovit mada uglavnom sa hrvatskom većinom od oko 70-80% osim u brigadama sa severa Dalmacije koje su imale veći procenat Srba.

Prema zapisniku u svom govoru na Drugom zasjedanju Avnoja, hrvatski komunista i predstavnik NOP-a Hrvatske Vladimir Bakarić je između ostalog rekao:"Na prvom zasjedanju mi smo bili više predstavnici srpskog otpora u Hrvatskoj nego predstavnici NOP Hrvatske." (izvor-S. Nešović-Prvo i Drugo zasjedanje Avnoja, strana 281)

Iz knjige hrvatskog istoričara Joze Tomaševića "Četnici", strana 106: "Koliko god te brojke bile užasne nesumljivo bi bile još veće da su ustaše mogle sprovoditi svoj program bez smetnji. Samo partizanski otpor, a u mnogo manjoj mjeri četnički, spasio je Srbe na teritoriji NDH od potpune propasti. Tisuće Srba, osobito mlađih, suočenih s alternativom :ili pod ustaški nož ili u šumu, otišlo je u šumu gdje ih se većina pridružila partizanima. U stvari sve do 1943.većina partizana na teritoriju ustaške države činili su Srbi s tih područja, i ako su istovremeno drugi Srbi iz ustaške države prilazili četnicima."

Prilikom Titovog susreta sa Čerčilom u Kazerti 1944 Tito je govoreći o svojoj vojsci rekao da su u početku u njoj bili skoro isključivo Srbi,

„Moramo ovdje povući činjenicu da se u redovima Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, od samog početka pa do danas nalaze u ogromnoj većini baš Srbi, umjesto da to bude obratno. Baš srpski, crnogorski, bosanski i lički partizani i brigade, koje su bile sastavljene gotovo isključivo od Srba, vodile su i danas vode nemilosrdnu borbu ne samo protiv okupatora, već i protiv četnika Draže Mihailovića i ostalih neprijatelja naroda.“

ali da je sada (to jest 1944) sastav višenacionalan.

Na to se Čerčil okrenuo Šubašiću i Kosanoviću koji su mu klimajući potvrdili Titove reči.

U Hrvatskoj će se Hrvati, uglavnom iz Dalmacije, prvi put početi uključivati u partizane tek od druge polovine 1942 ;ta pojava će među Dalmatincima biti raširena uoči i nakon kapituacije Italije 1943.

A 1944. kad je već bilo jasno pitanje pobednika prelazak Hrvata u partizane bio je masovan, naročito posle Titovog obećanja da će amnestirati sve pripadnike kvislinških formacija ako do 1.septembra 1944 pređu u partizane. Tad u partizane prelazi veliki broj domobrana, pa čak i neke bivše ustaše.

Na kraju rata (kraj 1944) kada se redovi partizana pune bivšim domobranima i ustašama, među partizanima u Hrvatskoj je Hrvata dva i po puta više nego Srba mada doduše čak i tada Srbi učestvuju u sastavu partizana duplo više nego što bi se moglo očekivati na osnovu njihovog učešća u broju stanovništva Hrvatske.

Dok se u Hrvatskoj Hrvati počinju uključivati u partizane u drugoj polovini rata, u BiH će ogromnu većinu partizana činiti Srbi čak i do samog kraja rata.
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!