Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Ostale teme i diskusije...

Moderatori: Stripi, Moderators

By LeDeNa_
#1833988
Originally posted by mOwbid

Itt van. ------------------------------Tu je.

Imádom.---------------------------Obožavam.

Szárnyalok. -----------------------Lebdim.

Nincs itt.----------------------------Nije tu.

Hiányzik.--------------------------- Nedostaje.

Zuhanok.---------------------------Naglo padam.

Szomjazom.------------------------Žedna sam.

Érte.----------------------------------Za nju.

Utána.-------------------------------Za njom.

Iránta.--------------------------------Prema njoj.

Mellette.-----------------------------Pored nje.

Vele.---------------------------------Sa njom.

Érzem.-------------------------------Osećam.

Hiszem.------------------------------Verujem.

Látom.--------------------------------Vidim.

Nem hallom.------------------------Ne čujem.

Gondolom.---------------------------Mislim.

Meghalok.----------------------------Umirem.

Nélküle.-------------------------------Bez nje.

Sóvárgok.-----------------------------Čeznem.

Tervezek.------------------------------Planiram.

Remegek.-----------------------------Drhtim.

Kívánok.--------------------------------Želim.

Elveszek.------------------------------Gubim se.

Elveszlek.------------------------------Uzimam te.

Szeretlek...----------------------------Volim te…
Sjajno....


:andjelak:
Korisnikov avatar
By IBM_over
#1835515
Sumrak polako klizi

Odnosi sa sobom vec odneto

Krik nemi ptice u noci
vapaj duse ponovo priziva

Tisina oko mene prica mi nezne reci
sapuce ih glasom tvojim

Sapuce bezobrazno
sve sto cuti zelim

Lebdis oko mene

Tisinom me ubijas polako

Uzdah ponovo otkinut
na tren razbija tisinu

Ne disem

Zelim da se tisina vrati
da ponovo glasom tvojim
prica ………….
Korisnikov avatar
By Mariška
#1835618
Originally posted by IBM_over

Sumrak polako klizi

Odnosi sa sobom vec odneto

Krik nemi ptice u noci
vapaj duse ponovo priziva

Tisina oko mene prica mi nezne reci
sapuce ih glasom tvojim

Sapuce bezobrazno
sve sto cuti zelim

Lebdis oko mene

Tisinom me ubijas polako

Uzdah ponovo otkinut
na tren razbija tisinu

Ne disem

Zelim da se tisina vrati
da ponovo glasom tvojim
prica ………….
:meda:

The way I see it:
Originally posted by LeDeNa_

Kako bih opisala proslu godinu?
Kao jedno veliko sabiranje utisaka o ljudima. Ucenje o citanju izmedju redova (koje citav zivot pokusavam usavrsiti), citanje pogleda i misli koje ostaju neizgovorene. Ucenje suptilnog otvaranja tudjih skoljki, ljudi koji su mi dragi. Lagano da ne pobegnu ili da se ne polome. Kada bih uspela, nagrada je bila predivna. Uciti o ljudima, malo je zamorno ali i jako interesantno.
- Ako želiš prijatelja, onda me pripitomi!
- Šta treba da učinim? - zapita mali princ.
- Treba da budeš veoma strpljiv - odgovori lisica. - Sešćeš najpre malo dalje od mene, tako, na travu. Ja ću te posmatrati krajučkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana ćeš moći da sedneš malo bliže...

(Antoan de Sent-Egziperi: "Mali princ")

Originally posted by LeDeNa_

Moj omiljeni citat, polako ali sigurno, postaje: ’’Kome treba objasnjavati, njemu ne vredi objasnjavati. Kome vredi objasnjavati, njemu nema potrebe objasnjavati.’’ Mozda ga i usvojim kao zivotno pravilo? Ko zna...

Po prvi put u zivotu, ne grize me iznutra to sto me neko pogresno razume. Dovoljno ljudi mi je pokazalo da se svaki nesporazum moze razresiti, samo ako postoji volja da se razresi
Sve u svemu: "Teoretski, ljubav lepo zvuči, malčice je drukčije u praksi..."

Nevertheless, :love: !

:kiss:
Korisnikov avatar
By Mariška
#1835625
- Zbogom - reče mali princ.
- Zbogom - reče lisica. - Evo moje tajne! Ona je veoma jednostavna. Samo srcem dobro vidimo. Suština je očima nevidljiva.
- Suština je očima nevidljiva - ponovi mali princ da bi zapamtio.
- Upravo zbog vremena koje si posvetio svojoj ruži ona ti je toliko dragocena.
- Upravo zbog vremena koje sam posvetio svojoj ruži... - reče mali princ da bi zapamtio.
- Ljudi su zaboravili tu istinu - reče lisica. - Ali ti ne treba da je smetneš s uma. Ti zauvek postaješ odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ružu...
- Ja sam odgovoran za svoju ružu... - ponovi mali princ da bi zapamtio.

(Antoan de Sent-Egziperi: "Mali princ")
Korisnikov avatar
By IBM_over
#1837166
Nastavak price Ugao Pionirske 8


Svitanje tog jutra bilo je nestvarno.
Kapi rose prelivaju se i svetlucaju pod zracima jutarnjeg sunca kao iskre u njenim ocima.
Na sedmom nebu sam srecna i zaljubljena .. dali je ljubav na prvi pogled moguca ...
smesim se i zelim glasno svima reci

Da , moguca je


Neopipljiva slast njenih usana i cudan osecaj koji priziva blud jos mi telom struji.

Bezuspesno pokusavam da se priberem... ne secam se puta, ni guzve..njen osmeh mi krasi dan.

U zurbi sam , doci ce veceras ... moram stici sve zavrsiti to mora biti savrseno vece...
Osecam, kako dan odmice, da mi se slatka nervoza uvukla pod kozu i cini mi se kao da je svi osecaju

Uveliko sam na putu i "kujem" plan.
Poznavajuci svoje prijatelje moracu da " isparim" nekako....znam kako dishu ,
ili ce neko banuti na kaficu ili ce mi telefon podivljati od poziva, a ne zelim niko i nista da nas uznemirava ...

Znam .. jedino resenje koje postoji .. imam ga

Okrecem broj i pozivam kolegu

- Cao , ja sam vec na putu za NS, ali slusaj, treba mi usluga
ja cu do sutra da " isparim" nema me ...morala sam da ostanem u Beogradu .. sluzbeni preusmeravam na tebe bilo ko iz drustva ako te pita ja

sam u Beogradu i sutra se tek vracam.

Smejao se dugo i slatko zadirkujuci me trazeci uslugu za uslugu ...
zajedno se smejemo, jer znam sta mu se vrzma po glavi ...znam da bi zeleo da mu sve ispricam pa i do najintimnijih detalja iako zna da ih

nikada necu moci izgovoriti.

Do kancelarije mi nije palo na pamet da svracam jer prici nikada kraja a svaki minut mi je dragocen.
Svracam samo do radnje da pokupim jos neke sitnice i sve je spremno.

Osecam umor jer oka nisam sklopila predhone noci ...

noc u kojoj je njen lik lebdeo i ozivljavao svaki detalj naseg susreta i prvog poljupca
noc koja je mirisala na njenu kosu
noc u kojoj su mesecevi zraci siluetu njenog tela slikali

U stanu prijatna hladovina podseca me na vrelinu dana koju nisam ni osetila. Ispustam sve iz ruku i pocinjem da svlacim sve sa sebe

ostavljajuci trag za sobom ...tush, jedini spas. Telo mi zudi za osvezenjem.

Osecaj olaksanja razliva mi se telom dok mlaz vode klizi po meni, uzivam u svakoj kapi i prepustam se osecaju prijatnog osvezenja

zabacujem glavu unazad i sklopljenih ociju vidim je, kao da se sva preliva po meni, osecam kao da je tu.

Ogrnuta peskirom sakupljam delove odece i sredjujem sitnice ... ima dovoljno vremena
u jednom momentu setim se da nije rekla u koje vreme ce stici , uzimam telefon i saljem poruku

- Kod kuce sam , cekam te dodji kad god zelis
btw otkljucano je , samo udji slobodno nemoras zvoniti.
kiss


Oblacim majicu i setam bosa po stanu ... kako da ubijem vreme dok stigne ?

Osecam kako se blaga nervoza shunja oko mene.Kao eho vracaju mi se segmenti razgovora od predhodne veceri
nije nikada bila sa devojkom ... nema iskustva ...

secanje na vreme prvog iskustva ozivljava polako i u trenutku postajem svesna da se smesim.
zelja pomesana sa strahom neizvesnosti, slasti, koja ceka i obecava, nesto zabranjeno, nesto nedokucivo, slast zabranjenog voca, misticnost zene.

Sve je to jos uvek misterija za nju, misterija koju zeli da otkrije...

Kroz razredjenu roletnu blagi suncevi zraci saraju preko kreveta.Polako se sprema smiraj dana i nosi u sarama svojim spektar drugacijih boja.

Lezim na krevetu razmisljuci kako da odagnam nervozu koja pocinje da preti... pustam neki film i dalje posmatrajuci senke svetlosti koje se

polako pomeraju kako vreme odmice. Osecam kako me to opusta i polako, neosetno, tonem u san koji se kao lopov prisunjao.

Sanjam miris njene kose i polako se budim... budi me njen glas , verovatno sam je sanjala...

- Heeej pa ti spavas

Blago, skoro jedva cujno, izgovorila je to nagnuta nadamnom.

Sedam na krevet i mrmljam

-Ne mogu da verujem da sam zaspala

Smesila se i gledala me nezno

Jos nesvesna da li sanjam, pruzam ruke. Obgrlila sam je oko nogu i polako privukla sebi, bila je u nekoj kratkoj majici... golog stomaka.

Sasvim spontano, kao da to cinim po ko zna koji put,kao da smo oduvek zajedno, uranjam lice u njen stomak osecajuci kako je blago uzdrhtala

dok je rukom prolazila kroz moju kosu.
Usne su same potrazile put lutajuci i upijajuci mekocu njene koze.

Osecam kako podrhtva blago ponovo, dok joj nesvesno uzdah bezi sa usana.

Polako se pridizem ne prestajuci da usnama pratim putanju do njenih usana.
Na tren gledam ih poluotvorene, zeljne poljupca i osecam vrelinu daha dok rukama lutam linijom njenog vitkog struka.

ljubim je nezno lenjo jezikom lutajuci rubom njenih usana ispitujuci mekocu i slast.
polako prikradam se njenim grudima jos ih ne dodirujuci.

Sklopljenih ociju kao hipnotisana stajala je prepustajuci se.
uzdasi i drhtaji tela saptali mi i otkrivali zelju koju je osecala.

Usne nam se preplicu i pricaju o strasti koja nas obuzima.Kao da zele upiti svaku kap te strasi dok mi telo prozima uzvisen osecaj koji

nikada do tada nisam osetila.
Svo iskustvo koje sam imala postalo je bleda senka dok sam upijala vrlelinu i drhtaje njenog sitnog predivno izvajanog tela, blaga vrtoglavica koju sam osetila kao zanos neceg nestvarnog...

Sve vreme su joj ruke u mojoj kosi bile do tada i u trenutku, kao da okleva, polako pocinje da luta ispitujuci moja ledja otkidajuci mi prvi uzdah nesvesna toga da je zasla i otkrila najosetljiviji deo na njima.

Uzdah koji je uspela da otkine iz mene kao da je ohrabrio i krenula je dalje podizuci mi majicu zelela je da otkriva dalje ... kao u nekom bunilu i to malo krpica sto smo imale na sebi sletelo je odjednom.

Ruke su plesale istrazujuci dok su nam se uzdasi otkidali a usne trazile jos... kao da gase iskonsku zedj za zadovoljstvom.

Svaki moj uzdah kao da joj je shaptao gde i kuda... lutala je mojim telom hraneci se drhtajima i pozudom,dok nudila se bestidno...

Prstom polako razlivam kapljicu njenog znoja ravnom linijom od grudi ka stomaku prateci je pogledom i samo sam osetila njenu ruku na svojim ledjima kako mi krade uzdah ponovo ...

dok su joj oci sjale novim sjajem....
Korisnikov avatar
By mOwbid
#1837279
“…Kraljevi, kraljice, ovčari koji slonove teraju,
klovnovi, jedan skijaš,
i nikog drugog nema...

Gde si ti nestala? Gde skitaš? Šta radiš?

Kraljice i pijanice te bar gledaju,
kad im pričaš nešto.
I sa kraljevima si dobar, ali kad ih pogledaš u oči,
svi okreću glavu...

I nervira me, što samo Bog zna šta to znači!...

I probaju da ti pomognu, ali ti nisi bolestan...

Nisi bolestan i džabe ćutiš, to im čak još više privuče pažnju..

Da ništa nije dobro, tako možeš samo da se udaviš...

I ne čudim se što ne znaš gde ti je mesto...“
Korisnikov avatar
By Mariška
#1837605
Prepustam ti se , tvojoj radosti i smehu .. igramo se u plicaku kao deca .
Kidam grancice vrbe i pletem ti venac , krunisem te njime i divim se iskrama u ocima tvojim.


Ova predivna pesnička slika iz tvoje prve priče, za mene predstavlja esenciju tvojeg Dnevnika jedne ljubavi...
Čini mi se nekako kao da je u njoj sklupčana sva tvoja ogromna nežnost i toplina, koja se onda odatle dalje kružno širi kroz samu prvu priču, kao i naredne tvoje priče, u kojima daješ više detalja o ovoj svojoj, očito velikoj, ljubavi. Dakle, ova pesnička slika mi je kao centar spirale, iz kojega se lagano šire spiralno-koncentrični krugovi, prvo sasvim sitni i šturi, kao da se stide sopstvene lepote, a zatim se ipak polako i nenametljivo otvaraju i šireći se iscrtavaju ovu prekrasnu, predivnu, prelepu priču, sasvim skromnog i nepretencioznog naziva: Dnevnik jedne ljubavi.

Sjajno! Sjajno!

Divim ti se, IBM! Iskreno!

:hail:
Korisnikov avatar
By Mayce_NS
#1838152
Originally posted by IBM_over

Nastavak price Ugao Pionirske 8


Svitanje tog jutra bilo je nestvarno.
Kapi rose prelivaju se i svetlucaju pod zracima jutarnjeg sunca kao iskre u njenim ocima.
Na sedmom nebu sam srecna i zaljubljena .. dali je ljubav na prvi pogled moguca ...
smesim se i zelim glasno svima reci

Da , moguca je ................................................
...................................................................
...............................................................

dok su joj oci sjale novim sjajem....
Hmmm.....
Kao da sam ponovo dozivela sve :)
Idi u persun bre :p :)
Korisnikov avatar
By KosmickaCestica
#1838179
Da... ja volim da mlataram zastavom... Da ja volim da osetim adrenalin....
Ne stidim se sebe, ne stidim se ko sam, sta vise vrlo sam ponosna na sebe!


Juce sam posle ko zna koliko godina pogledala ponovo film Matrix,
u stvari nakupila sam nekoliko SF filmova koje sam zelela da pustim
detetu... cisto da ga uvedem u neke price i filozofska razmisljanja...
Mislim da sam uspela... ali sam time dotakla i sebe, shvatisi u stvari
jos dublju poruku, dimenziju ovog filma i price u njemu...

Isti dan vece, vracam se kuci.. i vozim kola kroz kosutnjak, kroz sumu.
Jeste, bila sam umorna... Upalila sam duga svetla, jer nikoga nije bilo
u blizini (osim po nekog parkiranog automobila sa strane u sumi ...iz meni
nepoznato poznatih razloga)
Svetla farova su obasjavala stabla i sveze izniklu travu...
.... i osetila sam... upravo u tom trenutku.. taj carobni mehanizam,
algoritam naseg okruzenja... nase tri dimenzije...
Osetila sam kako svaka travka igra svoju igru zivota... Usporila sam,
vozila sam jako sporo kako bih produzila da me taj osecaj jos vise
obuzme... Postavljala sam cudne relacije u glavi: travka - kosmos,
put kojim vozim - zvezde...

Matrix... ume da bude lep... ali kad ga jednom spoznate... ne mozete da
budete vise nikada deo njega, sto je i logicno, zar ne? Ali mozete svakako
da posmatrate radoznalim ocima i istrazujete ....

Zato ja mlataram zastavama... Zato ja volim dugu ... Zato jer vidim
sistem, vidim semu... i srecna sam sto nisam deo njega, njih....


Ziveo pokret otpora!
Zivela sloboda!




razloga)
Korisnikov avatar
By IBM_over
#1838230
Originally posted by SvakiMarkoRadiNaopako

- Evo moje tajne! Ona je veoma jednostavna. Samo srcem dobro vidimo. Suština je očima nevidljiva.
- Suština je očima nevidljiva - ponovi mali princ da bi zapamtio.
- Upravo zbog vremena koje si posvetio svojoj ruži ona ti je toliko dragocena.
- Upravo zbog vremena koje sam posvetio svojoj ruži...

Samo.... srcem .... kazujem

Hvala Marko od srca


:love: :zen:
Korisnikov avatar
By IBM_over
#1838302
Originally posted by Mayce_NS
Originally posted by IBM_over

Nastavak price Ugao Pionirske 8


Svitanje tog jutra bilo je nestvarno.
Kapi rose prelivaju se i svetlucaju pod zracima jutarnjeg sunca kao iskre u njenim ocima.
Na sedmom nebu sam srecna i zaljubljena .. dali je ljubav na prvi pogled moguca ...
smesim se i zelim glasno svima reci

Da , moguca je ................................................
...................................................................
...............................................................

dok su joj oci sjale novim sjajem....
Hmmm.....
Kao da sam ponovo dozivela sve :)
Idi u persun bre :p :)


noc u kojoj je njen lik lebdeo i ozivljavao svaki detalj naseg susreta i prvog poljupca
noc koja je mirisala na njenu kosu
noc u kojoj su mesecevi zraci siluetu njenog tela slikali



...... nasih predivnih noci kojih se vredi secati ....... i ziveti dalje.....


:lezkiss:

http://www.youtube.com/watch?v=a7m379nt ... re=related

................................
Korisnikov avatar
By Mariška
#1838616
Originally posted by Andjelika

Isti dan vece, vracam se kuci.. i vozim kola kroz kosutnjak, kroz sumu.
Jeste, bila sam umorna... Upalila sam duga svetla, jer nikoga nije bilo
u blizini (osim po nekog parkiranog automobila sa strane u sumi ...iz meni
nepoznato poznatih razloga)
Svetla farova su obasjavala stabla i sveze izniklu travu...
.... i osetila sam... upravo u tom trenutku.. taj carobni mehanizam,
algoritam naseg okruzenja... nase tri dimenzije...
Osetila sam kako svaka travka igra svoju igru zivota... Usporila sam,
vozila sam jako sporo kako bih produzila da me taj osecaj jos vise
obuzme... Postavljala sam cudne relacije u glavi: travka - kosmos,
put kojim vozim - zvezde...
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=SwglQPFz ... r_embedded[/youtube]

"The journey is just as good as the destination."





@IBM

:)

A tabakera...
Ali baš lepo i pevaju i sviraju! Nekako, iz duše! :up:
By LeDeNa_
#1839743
Volja treba uvek da ide u pravcu savesti. Doslovno uvek. Po cenu najdubljeg promasaja.

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Ponos nije cekanje.

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Slika
Korisnikov avatar
By mOwbid
#1841098
Zivot je kao ogledalo. Ti se smejes, a ljudi ti to uzvracaju. :j


..............


(Setila sam se necega...
I ja sam kao ona...)
Trebas mi jer sam sebicna! (?)
By LeDeNa_
#1841126
mOwbid :klap:

________________________________________________________________________________________________________________________________

Slika
POGLED IZNAD

Objektivna misao je pogled Iznad. Slobodan pogled onoga ko vidi. Bez ovog pogleda postavljenog na mene i koji me vidi, moj život je život slepog čoveka, koji se kreće bilo gde da ga impuls gura, bez znanja zašto ili kako. Bez ovog pogleda postavljenog na mene, Ja ne mogu da znam da postojim.

Ja imam snagu da uzdignem sebe i da vidim sebe slobodno … da budem viđena. Imam moć da moja misao ne bude porobljena. Zbog toga, ona mora da pusti sve asocijacije koje je drže zarobljenom, pasivnom. Ona mora da preseče sve niti koje je vezuju za sve ove slike, za sve ove oblike, ona mora da oslobodi sebe od neprekidnog povlačenja emocija. Ona mora da oseti njenu moć da bi mogla da se odupre ovom povlačenju, da vidi sebe dok se čvrsto uzdiže iznad nje same. U ovom pokretu misao postaje aktivna; ona postaje aktivna u aktu pročišćenja sebe; i na ovaj način ona dostiže cilj, pojedinačni cilj: da misli “Ja”, da spozna “ko sam Ja”, da uđe u misteriju.

Sa druge strane, misli su samo objekti, prilike za ropstvo, zamke u kojima stvarna misao gubi njenu snagu objektivnosti i voljne akcije. Uznemirena rečima, slikama, oblicima koji je privlače, stvarna misao gubi svoju sposobnost viđenja. Ona gubi osećanje Ja. Onda ja nisam ništa više od organizma nošenog strujom. Tela bez inteligencije. U odsustvu ovog pogleda, ja sam prisiljena da se vratim automatizmu i zakonu slučajnosti.

Ovaj pogled me u isto vreme i stabilizuje i oslobađa. I u najboljim trenucima pribranosti, ja ulazim u stanje gde mi je dato da znam, da osetim dobrotu ovog pogleda koji se spušta na mene, koji me obgrljuje. Ja osećam sebe obasjanu zračenjem ovog pogleda.

Svaki put, prvi korak je prepoznavanje nedostatka. Osećam neophodnost misli. Potrebu za slobodnom mišlju okrenutoj ka sebi, tako da mogu stvarno da postanem svesna moje egzistencije. Za aktivnom mišlju čiji je jedini objekat Ja … da nađe Ja ponovo.

Ovo je moja borba: borba protiv pasivnosti moje misli. Borba bez koje ništa svesnije ne može naći prostor, ne može biti rođeno. To je borba da napustim iluziju “Ja” u kojoj živim, da bih prišla još bliže stvarnijem viđenju. U srcu ove borbe red je stvoren iz haosa, hijerarhija: dva nivoa su otkrivena, dva sveta. Sve dok postoji samo jedan nivo, ne može postojati viđenje. Prepoznavanje drugog nivoa – to je buđenje Misli.

Bez ovog napora, misao pada natrag u san naseljen rečima, slikama, skupovima utisaka, približnim znanjem, snovima i različitim uznemirenjima. Ovo je misao čoveka bez inteligencije. Užasno je iznenada shvatiti da on živi bez svoje vlastite nezavisne misli. Bez inteligencije. Bez bilo čega što bi videlo ono što je stvarno. I tako, bez povezanosti sa svetom Iznad.

U mojoj je suštini, da se ponovo sjedinim sa onom koja vidi. Ako bih mogla da ostanem tamo, bila bi na izvoru nečeg jedinstvenog, nečeg postojanog, na izvoru onog što se ne može promeniti.


Žan de Salcman
::::::::::::::::::::::::::::
Zapostavila sam ovo....Moracu neku pricu uskoro....

Do tada kisss
Korisnikov avatar
By Mariška
#1841294
Originally posted by LeDeNa_

POGLED IZNAD

Objektivna misao je pogled Iznad. Slobodan pogled onoga ko vidi. Bez ovog pogleda postavljenog na mene i koji me vidi, moj život je život slepog čoveka, koji se kreće bilo gde da ga impuls gura, bez znanja zašto ili kako. Bez ovog pogleda postavljenog na mene, Ja ne mogu da znam da postojim.

Ja imam snagu da uzdignem sebe i da vidim sebe slobodno … da budem viđena. Imam moć da moja misao ne bude porobljena. Zbog toga, ona mora da pusti sve asocijacije koje je drže zarobljenom, pasivnom. Ona mora da preseče sve niti koje je vezuju za sve ove slike, za sve ove oblike, ona mora da oslobodi sebe od neprekidnog povlačenja emocija. Ona mora da oseti njenu moć da bi mogla da se odupre ovom povlačenju, da vidi sebe dok se čvrsto uzdiže iznad nje same. U ovom pokretu misao postaje aktivna; ona postaje aktivna u aktu pročišćenja sebe; i na ovaj način ona dostiže cilj, pojedinačni cilj: da misli “Ja”, da spozna “ko sam Ja”, da uđe u misteriju.

Sa druge strane, misli su samo objekti, prilike za ropstvo, zamke u kojima stvarna misao gubi njenu snagu objektivnosti i voljne akcije. Uznemirena rečima, slikama, oblicima koji je privlače, stvarna misao gubi svoju sposobnost viđenja. Ona gubi osećanje Ja. Onda ja nisam ništa više od organizma nošenog strujom. Tela bez inteligencije. U odsustvu ovog pogleda, ja sam prisiljena da se vratim automatizmu i zakonu slučajnosti.

Ovaj pogled me u isto vreme i stabilizuje i oslobađa. I u najboljim trenucima pribranosti, ja ulazim u stanje gde mi je dato da znam, da osetim dobrotu ovog pogleda koji se spušta na mene, koji me obgrljuje. Ja osećam sebe obasjanu zračenjem ovog pogleda.

Svaki put, prvi korak je prepoznavanje nedostatka. Osećam neophodnost misli. Potrebu za slobodnom mišlju okrenutoj ka sebi, tako da mogu stvarno da postanem svesna moje egzistencije. Za aktivnom mišlju čiji je jedini objekat Ja … da nađe Ja ponovo.

Ovo je moja borba: borba protiv pasivnosti moje misli. Borba bez koje ništa svesnije ne može naći prostor, ne može biti rođeno. To je borba da napustim iluziju “Ja” u kojoj živim, da bih prišla još bliže stvarnijem viđenju. U srcu ove borbe red je stvoren iz haosa, hijerarhija: dva nivoa su otkrivena, dva sveta. Sve dok postoji samo jedan nivo, ne može postojati viđenje. Prepoznavanje drugog nivoa – to je buđenje Misli.

Bez ovog napora, misao pada natrag u san naseljen rečima, slikama, skupovima utisaka, približnim znanjem, snovima i različitim uznemirenjima. Ovo je misao čoveka bez inteligencije. Užasno je iznenada shvatiti da on živi bez svoje vlastite nezavisne misli. Bez inteligencije. Bez bilo čega što bi videlo ono što je stvarno. I tako, bez povezanosti sa svetom Iznad.

U mojoj je suštini, da se ponovo sjedinim sa onom koja vidi. Ako bih mogla da ostanem tamo, bila bi na izvoru nečeg jedinstvenog, nečeg postojanog, na izvoru onog što se ne može promeniti.


Žan de Salcman
- Uman si, o samano, - reče duboko poštovani. - Umeš da govoriš mudro, prijatelju moj. Čuvaj se prevelike mudrosti!

(Herman Hese: "Sidarta")







Da bi se razumela priroda fenomena zaljubljenosti i neizbežnost njenog završetka, neophodno je ispitati prirodu onoga što psihijatri nazivaju "granicom ega". Iz onoga što možemo potvrditi kroz indirektne dokaze, čini se da novorođenče u toku prvih par meseci života ne ume da napravi razliku između sebe i ostalog dela univerzuma. Kada ono pomera ruke i noge, pomera se i čitav svet. Kada je gladno, i svet je gladan. Kada vidi majku kako se kreće, i ono se kreće sa njom. Kada mu majka peva, ono ne zna da to ono samo ne proizvodi zvuk. Ono ne razlikuje sebe od kolevke, sobe i svojih roditelja. Spolja i unutra su isto. Još uvek nema razlika između Ja i Ti. Ono i svet su jedno. Nema granica i nema odvojenosti. Nema identiteta.

Vremenom, dete počinje da stiče iskustvo o sebi - kao o jedinki odvojenoj od sveta. Kada je gladno, majka se ne mora uvek pojaviti da ga nahrani. Kada mu se igra, majci se ne mora uvek igrati sa njim. Dete stiče iskustvo da njegove želje nisu uvek za majku zapovest. Ono će iskusiti svoju volju kao odvojenu od majčinog ponašanja. Počinje da se razvija osećaj sopstvenog "Ja". Smatra se da je ova interakcija između novorođenčeta i majke osnova iz koje se razvija detetov osećaj identiteta. Primećeno je da kod slučajeva u kojima je interakcija između novorođenčeta i majke poremećena - kada, na primer nema majke, niti zadovoljavajuće zamene za nju, ili kada je ona usled mentalnog oboljenja nezainteresovana, i ne posvećuje mu se - onda ono izrasta u dete ili odraslu osobu čiji je osećaj identiteta veoma feleričan u najelementarnijim stvarima.

Kada dete spozna da poseduje sopstvenu volju nezavisnu od univerzuma, ono počinje da zapaža druge razlike između sebe i sveta. Kada učini voljni pokret, može mahati rukom ispred očiju, ali se ni kolevka ni tavanica neće pomeriti. Tako će dete naučiti da su njegova ruka i njegova volja povezani, i da je, stoga, njegova ruka Njegova, a ne nešto drugo ili tuđe. Ovako tokom prve godine života, učimo osnove onoga što jesmo i što nismo, ko jesmo, a ko nismo. Krajem prve godine, znamo da je ovo moja ruka, moja noga, moja glava, moj jezik, moje oči, pa čak i moje gledište, moj glas, moje misli, moja trbobolja i moja osećanja. Znamo svoje razmere i fizičke granice. Ove granice nas omeđuju. Svest o njima predstavlja granice ega.

Razvoj granica ega je proces koji se proteže kroz detinjstvo i adolescenciju i dopire do zrelosti, ali su granice koje se kasnije formiraju, pre psihičke nego fizičke.

(...)

Ove granice stvaraju osećaj usamljenosti. Neki ljudi, posebno oni koje psihijatri nazivaju šizoidnim - usled neprijatnih traumatskih iskustava iz detinjstva - vide svet iznad sebe kao beznadežno opasan i neprijateljski, konfuzan i jalov. Takvi ljudi se u okviru svojih granica osećaju zaštićeni i utešeni, i u svojoj usamljenosti nalaze osećaj sigurnosti. Ipak, većina nas pati zbog svoje usamljenosti i teži da pobegne izvan zidina individualnih identiteta u stanje u koje će se više izjednačiti sa spoljašnjim svetom. Iskustvo zaljubljenosti pruža nam mogućnost za ovakvo bekstvo - ali samo privremeno. Suština fenomena zaljubljenosti je iznenadno rušenje jednog dela granica ega što nam dozvoljava da stopimo svoj identitet sa identitetom druge osobe. Iznenadno oslobađanje sebe od samoga sebe, eksplozivno prelivanje sebe u onoga koga volimo, i dramatičan prekid usamljenosti koji sledi rušenju granica ega, iskustvo je koje većina doživljava kao ekstazu. Ujedinjeni smo sa onim koga volimo! Nema više usamljenosti!

(...)

Zaljubljivanje ne predstavlja širenje sopstvenih granica. Ono je samo njihovo privremeno i delimično rušenje. Širenje sopstvenih granica zahteva napor, dok se zaljubljivanje postiže bez napora. (...) Kada se granice prošire, one takve i ostaju. Prava ljubav je trajno iskustvo uvećanja sopstvene ličnosti. Zaljubljenost to nikada nije.

(Skot Pek: "Put kojim se ređe ide")
Korisnikov avatar
By mOwbid
#1841310
substitute 4 love.,., :leviathan: ostala sam bez teksta.,.,
Korisnikov avatar
By Mariška
#1841328
Originally posted by LeDeNa_

Zapostavila sam ovo....Moracu neku pricu uskoro....

Do tada kisss
Ja sa moje strane prilažem ovaj link sa kojeg se može doći na većinu stvari koje sam pisao/komentarisao poslednjih nekoliko meseci.

:bye:
By Kala
#1843090
Originally posted by Andjelika

Da... ja volim da mlataram zastavom... Da ja volim da osetim adrenalin....
Ne stidim se sebe, ne stidim se ko sam, sta vise vrlo sam ponosna na sebe!


Juce sam posle ko zna koliko godina pogledala ponovo film Matrix,
u stvari nakupila sam nekoliko SF filmova koje sam zelela da pustim
detetu... cisto da ga uvedem u neke price i filozofska razmisljanja...
Mislim da sam uspela... ali sam time dotakla i sebe, shvatisi u stvari
jos dublju poruku, dimenziju ovog filma i price u njemu...

Isti dan vece, vracam se kuci.. i vozim kola kroz kosutnjak, kroz sumu.
Jeste, bila sam umorna... Upalila sam duga svetla, jer nikoga nije bilo
u blizini (osim po nekog parkiranog automobila sa strane u sumi ...iz meni
nepoznato poznatih razloga)
Svetla farova su obasjavala stabla i sveze izniklu travu...
.... i osetila sam... upravo u tom trenutku.. taj carobni mehanizam,
algoritam naseg okruzenja... nase tri dimenzije...
Osetila sam kako svaka travka igra svoju igru zivota... Usporila sam,
vozila sam jako sporo kako bih produzila da me taj osecaj jos vise
obuzme... Postavljala sam cudne relacije u glavi: travka - kosmos,
put kojim vozim - zvezde...

Matrix... ume da bude lep... ali kad ga jednom spoznate... ne mozete da
budete vise nikada deo njega, sto je i logicno, zar ne? Ali mozete svakako
da posmatrate radoznalim ocima i istrazujete ....

Zato ja mlataram zastavama... Zato ja volim dugu ... Zato jer vidim
sistem, vidim semu... i srecna sam sto nisam deo njega, njih....


Ziveo pokret otpora!
Zivela sloboda!




razloga)
:andjelak: :andjelak: :klap:
By LeDeNa_
#1843138
Ljubavna pesma...OBICNA...

Filozofija umornog uma... Slusam sumove koje proizvodi ploca kada igla zadere onaj deo koji nije narezan, hipnotisuci ritam nicega. Jednako zvuce sve tvoje reci. Mozda i zato sto je muzika prestala...
Uzimas me za ruku, privlacis u narucje, pokreces moje telo svojim koracima, izvijas me i prilagodjavas ritmu... Plesemo... Plesemo? Cekam da puknu konopci koji me drze, kojima me pokreces, kao marionetu, desna noga napred, leva noga pozadi, i tvoje koleno medju mojim nogama, izvijena ledja, tvoji nemirni prsti na mom struku, cvrsti stisak tvoje sake obavijene oko mojih beskrvnih prstiju... Cekam da puknu konopci, da potpuno klonem u tvojim rukama, da me konacno pustis da se razlijem po podu i stopim se sa senkama na zidu. Cak ni ovaj suludi ritam ne moze narusiti nepogresivi osecaj Tanga u mojim venama...
Moje oci vise nisu tu. Ne vidim te. Samo osecam tvoj dodir koji se urezuje u sve. Koza mi je pirincana hartija koja upija crni tus i razliva ga krzajuci ivice u neprepoznatljivost. Kaligrafija tvojih zelja iscrtava me razvijajuci paukovu mrezu u kojoj lezim upletena, mirna, pomirena sa sudbinom...
Ne osecam bol. Sve je samo jedna neprekidna linija u koju se slivaju putevi. Negde ispod prasine talozene vekovima jos cekaju otisci stopala, cekaju da ih neko ispuni, da necija noga konacno legne u njih. Onda cu mozda ocuteti bol...
Poslusno... Moje telo prati mapu iscrtanu na ledjima, reaguje. U glavi mi dobuje pljusak tvojih zelja. Zadovoljicu ih. Rukama, usnama, citavim telom, citavom povrsinom sebe same koja se jezi, podrhtava, topla je, podatna, razapeta i spremna... Mislima? Mozda trazis previse... I mozda je opasno tamo ici...
U grudima lepet krila male ptice u ropcu okruzenosti resetkama u kojima je ostavljena sama, zaboravljena, nenahranjena.... Sum vazduha kojim se pune pluca, sum krila visoko negde, tihi sum krika izbavljenja...
Sloboda kao slika prikucana na zid, razapeta kao morska zvezda izvadjena iz mora, ostavljena na suncu da skapava, osusi se i posluzi zabavi ljudskog oka. Sloboda kao teski okovi koji cine nemogucim svaki pokret zavistan od volje. Sloboda kao mogucnost izbora. Sloboda kao pola puta izmedju ili i ili. Sloboda kao stena navaljena na ledja koja pucaju i nose i dalje...
Praznina koja se ne puni recima. Tisina. Nista...
Gledam te kao zrtva krvnika. Oh, do djavola, sve bih ti oprostila, samo ne mogu da ti oprostim sto si ucinila da muzika prestane. Tisinu u sebi ne mogu da ti oprostim...
Ne mogu.
Korisnikov avatar
By IBM_over
#1843409
..............................................


Obecah ti jednom da pisacu ti cesto.

Evo me, sa pregrsti gorcine I slasti.
Koktel moje duse.

Zivot sladunjavo gorak.

Znas, jednom ce svaka ova rec doci na mesto svoje.
Do tada neka ih, neka blude ,
pusti da lutaju.

Mozda nista pametno saznati neces.

A ,otkad je ljubav ,sinonim za slast I gorcinu,
Imala sta pamenoga reci?

Da, ljubav ta slast zavodjenja.

Predivna odiseja , kada se otisnes,
na put slasti ,svaki je trenutak put bez kraja……

Kraj ili pocetak?
Vrtim se u krug.

Trazeci pocetak trazeci kraj.

Stalno se srecem sa ocima tvojim.

Dok razgrcem misli vidim u njima sve.

Vidim taj bol vidim taj napor.

Vidim pitanja ne izrecena.
Vidim ti u ocima sve.

Recima zatrpavas ,krijes tisinu u koju tones.

Cutanjem pokrivas pitanja neizrecena.

Cekas……. Cekas nesto……

Strah mi srce okovao gledajuci te kako,
ne cekas mene



.........................................................................
Korisnikov avatar
By KosmickaCestica
#1843455
Religija....

Cesto mi se desava da kako ustanem mi krenu neke misli, neke emocije,
neki proces pocne da mi se desava u mojoj malenoj neuronskoj mrezi...

I eto jutros bas to.... Da li bilo ko na ovom svetu ima pravo da nam ukrade
ljubav? Da nam kaze da je istinksa, jedina prava ljubav prema necemu sto
ni ne znamo sta je, niti da li postoji? Uskracivanjem i otimanjem osecaja
ljubavi na medju ljudskom nivou, upravo religija od nas stvara zombije..

I uvek ta rec ljubav, ljubav... stalno je ponavljam... Svako od nas zeli da voli,
i da bude voljen...

... ja sam vernica. Jesam.. Ja verujem, ali nisam religiozna.. ne treba mi
posrednik, provajder za moje emocije...


Verujem u ljubav....

''
  • 1
  • 33
  • 34
  • 35
  • 36
  • 37
  • 55
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!