Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Ostale teme i diskusije...

Moderatori: Stripi, Moderators

Korisnikov avatar
By maka
#1806685
''

Mjesto za mene

Ti zbog mene, ja zbog sebe
pitam se, ima li te uopce
ili me vuce svojoj blizini
strah od voljeti
s kim jos mogu biti voljen
moze me izbrisati

Stoji netko usred mene
cistom voljom dodjeljen
tko me bira svog za sebe
sve sto nosim kupuje
sad sam spreman da se bacim
pod korake tog sna

Ref.
Ima li tu mjesta za mene
sasvim mala rupa je dovoljna
da se usuljam u tebe

Previse zaokupljen
krletkom koju gradim
poskrivecki, super tajno
dok te hranim svojom gladi
sad sam spreman da se bacim
pod korake tog sna

Ref.

Jer sve je nevazno, sasvim sigurno
pored tebe svaki ce refren pasti u vodu
Korisnikov avatar
By maka
#1806691
''


Ostao sam sasvim sam
da lezim na suncu
ja zvao sam te da dodjes iz snova
i pruzis mi ruku

Ja molio sam da se napune
moja mora i rijeke
u njima jos jednom da osjetim
novu ljubav da tece i pjevam

Budi moja voda, ja sam sada vatra
izgorjecu
prolij se po meni, budi sve sta zelim
ja zivjecu
2x

Ja znao sam da ces doci
doci i donijeti kisu
ja cekao sam kao suha zemlja
kad ceka svoju vodu

Ref.
I pjevam, budi moja voda
ja sam sada vatra, izgorjecu
i kazem, prolij se po meni
budi sve sto zelim, ja zivjecu
By LeDeNa_
#1806737
http://www.youtube.com/watch?v=IuezNswtRfo

http://www.youtube.com/watch?v=IuezNswtRfo

Lucretia, my reflection


I hear the roar of a big machine
two worlds and in between,
hot metal and methedrine,
I hear empire down,
I hear empire down.

I hear the roar of a big machine,
two worlds and in between,
love lost, fire at will,
dum-dum bullets and shoot to kill,
I hear dive, bombers, and
empire down,
empire down.

I hear the sons of the city and dispossessed,
get down, get undressed, get pretty…
But you and me,
we got the kingdom, we got the key,
we got the empire, now as then,
we dont doubt, we dont take direction,
Lucretia, my reflection, dance the ghost with me.

We look hard,
we look through,
we look hard to see for real.
Such things I hear, they dont make sense,
I dont see much evidence, I dont feel.
I dont feel.
I dont feel.

A long train held up by page on page,
a hard reign held up by rage,
once a railroad, now its done...

I hear the roar of a big machine,
two worlds and in between,
hot metal and methedrine,
I hear empire down...

We got the empire, now as then,
we dont doubt, we dont take reflection,
Lucretia, my direction, dance the ghost with me

Sisters of Mercy
By LeDeNa_
#1807669
Odgovor forumasici...

Drugo...Mislim da bi trebala doci ovde i postavljati pitanja ili voditi bilo kakvu polemiku...Ali evo za tebe....

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Fizicki sadizam i psihicki sadizam nemaju mnogo veze jedan sa drugim, niti mislim da u povezani, bar ne po default-u.

Dok, i dalje, ne vidim zasto bi fizicki sadizam (osim ako ne nanosis nekome trajne telesne povrede) na povrsinu izvlacio bilo kakvo pitanje savesti ( po meni, jedini razlog da se "savest" i "ljudskost" zabrinu nad vlastitim sadizmom je ako se osobi nanosi bol bez njenog, ne samo pristanka, nego i adekvatnog odgovora na taj sadizam), dotle ne vidim kako bi psihicki sadizam, uopste, mogao da izazove bilo kakvu savest ili narusi "ljudskost", obzirom da je baziran upravo na odsustvu toga.

"Savest" i "ljudskost" mogu se naci ugrozenim jedino kod ljudi koji su, u svojoj sustini, moralne osobe, a takve, veruj mi, ne pribegavaju psihickom sadizmu.

U slucaju fizickog sadizma, on ima voljni i dobrovoljni odgovor u mazohisticnoj osobi. Psihicki sadizam, naprotiv, nikada nema dobrovoljni i voljni odgovor, jer je manipulacija slabostima karaktera, psihe, osecanja, cak i neinteligencije mazohisticne i submisivne osobe (ovde cu cak i ja povuci paralelu izmedju mazohizma i submisivnosti) i ide ka cilju unistenja psihicki nestabilne osobe koja je svoje potrebe druge vrste zamenila sa mazohizmom i submisivnoscu, i to bez njenog znanja, odnosno, bez svesti o tome sta joj se radi.

Psihicki sadizam je, definitivno, ozbiljan poremecaj licnosti, i smatram ga ekstremno opasnim, sto ne znaci da je vecina domianantnih osoba sklona ovome. Znam prilican broj muskaraca sa izrazenim sklonostima prema fizickom sadizmu, koji su predivne osobe. Takodje, znam nekolicinu onih koji su skloni psihickom sadizmu, bez imalo sklonosti prema nanosenju fizickog bola. A znam i par psihopata, koji pod maskom, rade ono o cemu si pricala, ali njihov broj je nesrazmerno mali u odnosu na one prve i ne mogu se uzeti kao opsti primer.

Znaci, "fizicko lemanje i psihicko slamanje" su, za mene, dva totalno odvojena pojma i nemaju dodirnih tacaka.

Dalje.


Ponavljam, ja ne vidim zasto bi sadizam vukao za sobom pojam savesti, odgovornosti, ili bilo kakvog konkretnog uticaja na mazohisticnu osobu u psiholoskom smislu.

Sami postupci mazohisticnih osoba bi mogli da potegnu pitanje savesti, ali bas zato i mislim da je pitanje odgovornosti ovde pogresno postavljeno. Kao sto i sama kazes, svako je odgovoran za svoje postupke.

I tu se postavlja pitanje psihicke zrelosti odredjenih i konkretnih "submisivnih" osoba, ali, opet, to za sobom povlaci i nedostatak psihicke zrelosti odredjenih i konkretnih "dominantnih" osoba. Vicious circle? Da. Bas zato i ne smatram da je problem u sadizmu/mazohizmu, nego o totalnom nedostatku osecaja za odgovornost odredjenih i konkretnih osoba, a to nije problem sadizma/mazohizma, nego daleko dubljih stvari kojih je to posledica. Ako zelis da lecis bolest, moras da lecis uzrok, a ne posledicu, inace je sve samo zaleceno.


Uf ledena.....
By LeDeNa_
#1807700
http://www.youtube.com/watch?v=pyFlGGrawYw

Siguran - Ekv

Siguran sam
Ili samo mislim da sam siguran
Staklenim nogama
Ovo je hod po tankoj zici
Maskiran sam
Ili samo mislim da sam maskiran
Pod ovim bojama
Govorim samo reci sto me kriju
Sastavicu krajeve
Iscepane poruke
Tragove pod prozorom
I obale pod jastukom
Kao u snu
Oprezan sam
Tvoje oci gledaju u moj dlan
Ti ne znas ko sam ja
Ja ne znam ko bih mogao biti
Pokusaj saznati
Ni iz cega sklopiti
Podigni zavesu
Pokazi sve sto mislis da krijem
By LeDeNa_
#1807777
http://www.youtube.com/watch?v=3RtbPtD55ko

Otherside

Chorus:
How long how long will I slide
Separate my side I don't
I don't believe it's bad
Slit my throat
It's all I ever

I heard your voice through a photograph
I thought it up and brought up the past
Once you know you can never go back
I've got to take it on the otherside

Centuries are what it meant to me
A cemetery where I marry the sea
Stranger things could never change my mind
I've got to take it on the otherside
Take it on the otherside
Take it on
Take it on

How long how long will I slide
Separate my side I don't
I don't believe it's bad
Slit my throat
It's all I ever

Pour my life into a paper cup
The ashtray's full and I'm spillin' my guts
She wants to know am I still a slut
I've got to take it on the otherside

A scarlet starlet and she's in my bed
A candidate for a soul mate bled
Pulls the trigger and i'll pull the thread
I've got to take it on the otherside
Take it on the otherside
Take it on
Take it on

How long how long will I slide
Separate my side I don't
I don't believe it's bad
Slit my throat
It's all I ever

Turn me on take me for a hard ride
Burn me out leave me on the otherside
I yell and tell it that
It's not my friend
I tear it down I tear it down
And then it s born again

How long how long will I slide
Separate my side I don't
I don't believe it's bad
Slit my throat
It's all I ever

How long, how long will I slide
To separate my side, I don't
I don't believe it's bad
Slit my throat
It's all I ever

http://www.youtube.com/watch?v=3RtbPtD55ko

Slika
By LeDeNa_
#1807832
http://www.youtube.com/watch?v=fDAiYlZDZKU

RHCP - Don't forget me

I'm an ocean in your bedroom
Make you feel warm
Make you wanna re-assume
Now we know it all for sure

I'm a dance hall dirty breakbeat
Make the snow fall up from underneath your feet
Not alone, I'll be there
Tell me when you want to go

I'm a meth lab first rehab
Take it all off
And step inside the running cab
There's a love that knows the way

I'm the rainbow in your jail cell
All the memories of everything you've ever smelled
Not alone, I'll be there
Tell me when you want to go

(Sideways falling
More will be revealed my friend)
Ooooh...
Don't forget me I can't hide it
Come again get me excited

I'm an inbred and a pothead
Two legs that you spread
Inside the tool shed
Now we know it all for sure

I could show you
To the free field overcome and more will always be revealed
Not alone I'll be there
Tell me when you want to go

(Sideways falling
More will be revealed my friend)
Oooh...
Don't forget me I can't hide it
Come again make me excited

Ooooh...
(Sideways falling
More will be revealed my friend)
Don't forget me I can't hide it
There's a match now let me light it

I'm the bloodstain
On your shirt sleeve
Coming down and more are coming to believe
Now we know it all for sure

Make the hair stand
Up on your arm
Teach you how to dance
Inside the funny farm
Not alone, I'll be there
Tell me when you want to go

I'll be there and tell me when you want to go
Come on then and tell me when you want to go
More will be revealed my friend
By LeDeNa_
#1807853
Inercija......

Inercija je po mom misljenju, druga najznacajnija sila u prirodi. Kako u fizici, tako jos vise u zivotu.

Svako telo ima teznju da nastavi svoje kretanje. U idealnim uslovima, bez trenja i drugih spoljnih uticaja, to kretanje bi se nastavilo beskonacno.

Potrebna je velika energija, da bi telo koje se krece odredjenom brzinom promenilo pravac ili se zaustavilo.

To se u zivotu izuzetno cesto odslikava, na raznorazne nacine. Cesto zivimo po inerciji. Zato jer nam je lakse da idemo vec uhodanom stazom, nego da menjamo smer ili naglo stanemo.

Drustvo je kranjnje inertno. Vladaoci su to jos jako davno ustanovili. Zato su promene najcesce samo kozmeticke, ali ne i sustinske prirode. Revolucionarne promene se desavaju retko, i uvek su pracene snaznim lomovima. I uvek ostaje konstatacija "nekada je bilo bolje..." jer je tesko suociti se sa novim smerom i novim okolnostima. Neki se nikada i ne suoce. Ziveti u proslosti pruza veliku utehu.

Lakse je i udobnije, komfornije, prepustiti se inerciji, uci u kolotecinu i ne ulagati energiju u menjanje svog pravca, cak u ukoliko uocimo da on nije ispravan. A zaustavljanje, nagli zastoj, prouzrokuje pravi lom.

I tako, stotine i hiljade ljudi krecu se svojim sinama svesni, da taj put cesto nije dobar, da ponekad vodi pravo u ponor, ali nevoljni da uloze veliku energiju koja je potrebna da bi se taj pravac promenio, da bi se izaslo iz prtine i promenilo nesto iz osnova.

Inercija je neumoljiva. I deluje uvek. Cak i kada si je jednom savladao, ona je ponovo tu, i pri svakoj novoj prilici moras je savladavati ponovo.

Sto si stariji, to teze menjas smer kretanja. Inercija postaje neka vrsta utehe, jer te cuva u svojoj cauri. A caura kao caura, sprecava te da pogledas napolje, i vidis da si mozda vec na ivici provalije.
By LeDeNa_
#1807863
http://www.youtube.com/watch?v=4eKaD_7w1Mo

Slika

Gola vera - Marchelo Feat X Centar
1.strofa (marcelo):

Ne znam sta se to u meni slomilo, sad mi se ne da molitva ni ispovest
Svaki dan je k'o test, novi mec, al kao da vise nisam vest
Da srokam novi text za protest na sav taj prljav ves, dajem ti rec
I dalje se gadim pizdarija al ne znam sta je greh
A smeh nije zdrav smeh, a ne pamtim ni kad sam zadnji put plakao
Urodjeni peh da placam ceh pa kontam isto raj i pakao,
Ovde za lovom vecno loviste, dusa se gnusa trazi skroviste da je ne poniste
... ciljam pesnicom u ogledalo da sjebem cudoviste...
Vise ne znam u sta verujem.. kad smo kod toga,
U ovoj kuci na promaji ljudi daleki k'o da svako ima svog boga
Ona iskra u dnu oka koja kazuje sta smeras,
Kad izbije na povrsinu - to se zove gola vera...
Neko ima rogatog za partnera, necija je vera karijera,
Neko se moli a neko klanja, neko se prosto sklanja od sranja
Neko cini sve po volji bozijoj al je i dalje sirotinja
Neko zna sve psalme napamet al je i dalje zivotinja
Neki siluju veru zbog same vere - tako im pase
Ne plase se da kusaju boga ko sto bog kusa slabosti nase
Kao da tapse po ramenu laktase, lopove, pederase - nije fer
"ima neka tajna veza".. ta tacka kad postajes zver.

Refren (roki iz x-centra)
Kasno je
Da nadjes sebe u meni, da nadjes mene u sebi
Dok nije kraj...
Kasno je
Da nadjes sebe u meni, da nadjes mene u sebi
Jer isti smo, znaj!

2.strofa (marcelo):
Vera... cale i keva veruju sinu,
Sin veruje u silinu ideala pa se skoluje,
Skola veruje u mito i skolarinu/
Ludi veruju u rat pa ginu, nacija veruje u svoje heroje
A vlada u senci i senka u vladi veruju u papirna govna koje broje
Gradjani veruju policiji, policija veruje da sve zna
Nisu zastitili ni njega pa verujem da nismo sigurni ti i ja
Ljudi veruju crkvi, popovi se bogate rado kradom
Ako je covek coveku vuk to je zato sto takvi paze na stado
A svi veruju da je ispravno, svi veruju da je sjajno
Svi veruju da je bas njihova vera vera u ono pravo i glavno
I vise ne znam sta je zdravo, niti razumem tudj krik
Ako sam sreo djavola, nisam ga poznao - imao je ljudski lik..
To nije trik vec prava priroda, uhoda hoda medju ljudima
Tu se odomacio pa nije cudo sto se vise ne cudim cudima.
Milost bludnima, hrana gladnima, poneka topla rec za jadnoga
Nije tesko biti fin al je gadna navika sto fali ta karika
Prepoznaj svoj bol u grudima i u drugima, ma nek se jebe sudbina
Moj zivot je samo moja plovidba, a evo stize i nagodba:
I kada cinim ruzne stvari, i kad odlepim pa preterujem
Oprosti mi to, moj boze, jer makar verujem da verujem.
#1807879
Originally posted by LeDeNa_

http://www.youtube.com/watch?v=3BB05NHXKho

Ovaj link, scenski nastup sa Isakom je nesto sto je meni dalo dosta toga...Spojeno je sve...Gluma, igra, ONA, pozadina, publika koja je doprinela da ova pesma dobije jos veci plus, devojka u kavezu....Madonin izged, garderoba koja je jednostavna ali sjajna a to je bilo 2006 tako da je meni nasa moda prosto smesna...Sto nositi sad cizme kad.....Nebitno to...Pogledajte ako zelite...Isaka naravno koji peva toliko lako da je to neverovatno...


Originally posted by LeDeNa_

Podigla je pogled i ugledla pticu koju je dozivala. Zaustavila je dah. Ptica se spustala, lepet njenih krila najavljivao je skoro sletanje. Podigla je drugu ruku prema svom licu i sklonila kosu sa njega. Ugledala je siroki osmeh i sjaj u njenim ocima. Ptica je sletela. Na njen rasiren dlan okrenut prema nebu. Nemo su se gledale. Prstom druge ruke dodirnula je pticu, bez imalo opreza, bez drhataja straha da ce ptica, uplasena tim pokretom, nestati u vazduhu. Vrhom prsta razgrnula je meko perje na grudima ptice i dodirnula jedno mesto na njima. Ptica je bila mirna. Sa sirokim osmehom podigla je ruku na kojoj je stajala ptica i nagnala je da poleti. Jos jedan trenutak ptica se kolebala da li da odleti ili da ostane na njenom dlanu, a tada je dlana nestalo i ptica je odletela u nebo.

"Nikada nisi pozelela da ih uhvatis zauvek?" pitala je, svesna toga da je trenutak tisine prosao.

"Da sam to uradila samo jedan put, nijedna vise ne bi sletela na moj dlan." odgovorila je ne okrecuci se, nicim ne pokazujuci da ju je iznenadilo njeno prisustvo tu. "Ptice imaju nacina da jedna drugoj prenesu takve stvari. Kao i sve sto zivi."

Originally posted by LeDeNa_

Bojim se te potrebe da joj zivot ucinim boljim. Ko sam ja i sta ja znam o tome sta je za nju dobro? Projektujem svoje zelje, misli, potrebe, svoj mentalni sklop na jedno zivo bice, nesposobna za prekopotrebnu objektivnost. Da, svi smo mi skloni da se busamo u grudi kako imamo perspektivu i kako umemo da sacuvamo objektivnost. Istina je u stvari da samo projektujemo sebe same na sve cega se dotaknemo i svojim okvirima merimo svet oko nas. Nekad su ti okviri siri, nekada uzi, ali su ipak okviri, ma kako im se ne nazirale granice, one su ipak tu.
A kako je pustiti da se ne razvije sa mogucnoscu vise ponudjenih izbora? Kako joj uskratiti cinjenicu da izbori postoje i da sto ih vise ispred sebe imas, imas vise mogucnosti da nacinis onaj pravi?

Originally posted by LeDeNa_

kalcificirajuci sebe same, hraneci ljusku onim sto bi mogli da budu, ali se plase da to budu, plase se sebe samih, plase se svoje nesavrsenosti, svojih postupaka, svojih dela...

Krijuci se iza misli i dela drugih ljudi, ljudi koje svi smatraju autoritetima u nekom polju ljudske delatnosti, sopstvene misli ponistavaju i brisu kao nevazne, nebitne, bezvredne tvorevine, jer sami u njih ne veruju, jer iskrenost i oni sami nikada ne stoje iza toga.

Cega se plase?




Krila je lako docrtati, no krila nas ne cine andjelima. I, zasto, uopste, zelimo da budemo samo andjeli? Sve sto nosimo u sebi, to smo mi sami. I dobro i lose, i pozitivno i negativno, nismo savrseni, o, kako je to tesko sebi priznati... Dok sami ne probijemo ljusku jajeta, dok je ne probijemo iznutra, zivecemo kao Heseov Sinkler, bez svesti o tome ko smo i koliko vredimo sebi samima. Tek kada to budemo znali, vredecemo i drugima, tek tada, kada budemo svesni ko smo, bicemo vredni i za druge, one koji ce umeti da nas prihvate takve kakvi smo, sa svim nasim manama i dobrim osobinama, tek kad sami sebe prihvatimo takvima...




I nema nacina da to objasnis, nema nacina da nekom pokazes vaznost toga, nema nacina da nekome pokazes koliko je bitno vredeti, prvo, u svojim ocima.




To si sto jesi, i kako god se nadogradjivao, moras znati sta je osnova na koju nadogradjujes. Ako je osnova klimava, ako temelji ne drze, ako ti zubi nisu zariveni u zemlju snagom vecom od bilo koje druge snage, ti si samo prasina na vetru koja ce se razvejati tako da nikada vise neces uspeti da prikupis svako nedostajuce zrnce. Ako svoje korenje, poput stoletnih maslina, ne ugradis u kamen, ako tvoje korenje nema snagu da mrvi stenu i svoje pipke pruza sve dublje u zemlju, nikada neces dostici visine nebeske, jer ce te koren izdati, i, ma kako prav stremeo visinama, zemlja ce te izbljuvati, sa gadjenjem odbaciti tvoje korenje, i sto si bio blizi nebu, to ce pad biti tezi, i trulices, dok ne istrunes i ne nestanes, bez nade da ces ikada vise videti plavetnilo neba. Zato kvrgave masline, neopterecene potrebom da svima privuku pogled, uzivaju u pogledu na nebo. I postoje, i vredne su drugima, zato sto su vredne sebi, dovoljno hrabre da budu to sto jesu, samo obicne masline.

Originally posted by LeDeNa_

Verovala sam da u meni ima i previse necega (neki bi to nazvali magijom, ja ne bih isla toliko daleko) sto se moze deliti i sakom i kapom, i da ne postoji nacin da taj izvor presusi. I dalje verujem u to, samo vise ne verujem da to treba davati svakom. ’’Ko nije u stanju da vidi magiju, njemu nije ni namenjena.’’ (HVALA na ovim recima).


Moj omiljeni citat, polako ali sigurno, postaje: ’’Kome treba objasnjavati, njemu ne vredi objasnjavati. Kome vredi objasnjavati, njemu nema potrebe objasnjavati.’’ Mozda ga i usvojim kao zivotno pravilo? Ko zna...

Po prvi put u zivotu, ne grize me iznutra to sto me neko pogresno razume. Dovoljno ljudi mi je pokazalo da se svaki nesporazum moze razresiti, samo ako postoji volja da se razresi



Po prvi put u zivotu mogu da nekom kazem sve, bas sve sto se sa mnom dogadjalo, dogadja se i dogadjace se jos neko izvesno vreme, i da taj neko to prihvati na nacin na koji sam verovala da samo ja mogu to da prihvatim, i da to kazem bez trunke straha kako ce taj neko na to odreagovati (HVALA).



Po prvi put u zivotu me ne boli sto neko odbacuje moje prijateljstvo kao nesto beznacajno i bezvredno. Po prvi put u zivotu, mogu da razumem da to ne odslikava vrednost ponudjenog, nego vrednost onoga kome je ponudjeno. I da margaritas ante porcos nije lako ni razumeti ni prihvatiti. I da se biseri ne bacaju pred svinje zbog svinja, nego zbog bisera. Onaj ko ih prepozna u blatu, taj ume da razlikuje bisere od svinja iako su i jedni i drugi prekriveni istim blatom.



Po prvi put u zivotu, potpuno sam shvatila znacenje reci PRIJATELJ. I vise nikom i nikada je necu prisiti olako

Originally posted by LeDeNa_

Koliko puta sam samu sebe zatvorila iza neprovidnih vrata, pustajuci napolje samo i iskljucivo onaj deo sebe koji su ljudi zeleli da vide?

Kada ti neko kaze: ’’Kod tebe najvise cenim to i to’’ a taj neko ti je draga osoba, onda, jednostavno, ’’to i to’’ je jedina opcija koju sebi dozvoljavam. Ne zato da bih bila cenjenija, nego zato sto, negde iza tih reci, cujem vapaj, molbu, neizgovorenu potrebu da na svetu, eto, postoji i neko takav, neko ko je bas ’’to i to’’, a ne tek obican covek od krvi i mesa.

’’To i to’’ svakako jeste deo mene. Ne glumim ga. Ne pronalazim uloge u koje se oblacim poput kostima, ne stavljam maske. Ali, ’’to i to’’ nije jedini deo mene.



I ponovo dozvoljavam da ’’to i to’’ prevlada sve ostalo u meni. Ponovo dozvoljavam da me komadaju, da uzimaju parcice, delove koji im odgovaraju, koji su im potrebni, ponovo pod tepih cistim sve ono sto im ne treba, u nadi, u nepresusnoj nadi da ce nekom, nekad, jednom, jednog dana, i to biti potrebno, da ce me videti celu, da cu mu trebati cela, bas takva kakva jesam i da cu to umeti da prepoznam, da cu se dovoljno secati sebe same da ’’to i to’’ ne postane jedino sto mi je ostalo.

I znam sebe...

Sutra, ’’to i to’’ ce mi biti normala, ’’to i to’’ cu biti ja, nece mi smetati i nece mi ni zafaliti bilo sta drugo sto nocas nalazim u sebi, necu se ni osvrnuti na to sta mi ova noc sapuce, na sta me podseca.

Sutra cu znati i zbog cega, i zasto i kako. Sutra cu biti razumna i znacu da sve objasnim logicnim razlozima, znacu da su u pravu svi oni koji mi objasnjavaju zbog cega ne treba i zbog cega...

Ali nocas... Nocas mi se tako jebe za sve to.

http://www.youtube.com/watch?v=vyqgjCKm9nQ

Originally posted by LeDeNa_

More...

I jedan brod...

I jedra...

I u tom brodu jedan svet...



vetar u jedrima ne garantuje sigurnu plovidbu, ali garantuje nezaboravno putovanje, ma gde ono zavrsilo...

Originally posted by LeDeNa_

Ali je postojala vera, cvrsta vera da nikada ne mozemo, zaista, izgubiti sebe same. Mozemo se zagubiti, mozemo, svesno ili ne, bezati od sebe, mozemo se ne secati, ali izgubiti? Ne...

„Sami biramo svoj zivot!“

Tako jednostavno, tako dobro zvuci. Tako utesno, tako istinito.

A nije...

Jer, nisam pusto ostrvo koje luta beskrajnim okeanom. Nismo sami. I, ako zelim da sacuvam sve ono sto vredi, meni vredi, bez cega nikada ne bih umela, ponovo, da se dam, istoriju ce morati da pisu pobednici...

Originally posted by LeDeNa_

ma koliko boja dodavao, na kraju, postoje samo dve varijante kako ce nesto ispasti. Crno-belo. Ili boje duge...

Za nekog je crno-belo idealna kombinacija.

Meni glavom eksplodiraju milijarde boja. Crnog i belog je tek u kapima. Nedovoljno da bilo sta preuzmu, da se proliju preko bilo cega. Ne prosipa se duga nebom posle kise. Kisa pada da bi duga postojala.

Kada postajes slobodan?

Kada ponovo prizoves dugu? Kada joj dozvolis da proguta sve pred sobom?

Kada nesto postane secanje? Kada necemu dodas vreme kako bi postalo secanje?

Ili kad se setis da umes da sanjas? I zbog cega sanjas...

Originally posted by LeDeNa_

Bila je divna. Ali to nije razlog zbog kojeg sam se ja okrenula još jednom oko sebe, sa obe ruke podignute prema nebu, gladeći zvezde, igrajući se sa oblacima. Učinila sam to jer sam bila sretna.

Bila sam divna sa njom jer sam divna sa sobom.


Originally posted by LeDeNa_

Bila je ovo teska godina zivota. Ne, ne želim je zaboraviti. Bila je jedna od najtezih u mom životu.. Shvatila sam šta je ljubav, učinila sve kako bih je zasluzila i omogucila da traje... i izgubila sam je. Nemojte me tesiti, niko nije umro. Nemojte me tesiti, ja znam šta je ljubav, kako voleti i kako biti voljena. Mozda bi mi cak mogli zavideti.

I za rodjendan želim da nikad to ne zaboravim.
Želim da bude tuge toliko da uvek znam šta je sreca.


Originally posted by LeDeNa_

Imam brod.

Moj brod nema sidro. Nisam sigurna je li ga ikad imao. Ali iskreno, nisam ni imala potrebu pogledati ima li negdje neko sidro. Moj je brod uvijek plovio.A sad? Ne znam.

Moj brod trenutno pluta... bez smera i cilja.

Ne brinite, moj brod nije ruina, nije olupina na dnu mora. On je plovio svukuda i sad je tu takav kakav je... kakav jedino moze biti... kakvim ga je stvorilo vrijeme, kakvim su ga stvorile oluje, kakvim ga je mazilo sunce i sibalo more. Volim sto nosi te tragove... to ga čini vise mojim. Volim svoj brod.

Kuda cu sa svojim brodom? Cega se vise bojati? Uvale koja ce ga uljuljkati da vise nikad ne plovi punom brzinom? Olujnog mora? Gusara? Sunca? Morskog dna? Cega se manje bojati? Bojati li se uopste?


Imam brod.
Moj brod nema sidro.
Moj brod trenutno pluta.
Ali IMAM BROD!!!


Originally posted by LeDeNa_

Naucnici su decenijama usavrsavali ljudsku vrstu otklanjanjem hromozoma za koje se smatralo da su nosioci iracionalnih kodova. tako se doslo do nove generacije ljudi, otpornih na spolja?nje uticaje. I na unutrasnje sto je mnogo znacajnije za opstanak coveka. Mentalna disciplina dovedena je do savrsenstva. Eksperimentima je recimo dokazano da se emocije kod coveka pojacavaju strahom od ustaljenih navika. Da se nagoni pojacavaju obrnuto proporcionalno sa mogucnoscu njihove realizacije.



Mnogo nesavrsenosti je otkriveno i otklonjeno kod coveka. Nauka je odnela konacnu pobedu nad emocijama, nagonima, ambicijama, mastarijama...iracionalnim porivima svake vrste. Eto, tako je nestala dusa. Ponekad bi se pojavilo neko bice sa tragovima duse kao u nekakvom Epilogu, gde se ocigledno vidi da je autor imao otvoreni prelom duse dok je pisala, pa sama i sama posumnjala da imam dusu. Trazila sam da mi je hirurski odstrane umesto toga predlozili su mi aktivan odmor.



Odabrana je osoba zenskog pola, koja ce mi najvise doprineti relaksaciji, povecanju koncentracije i dodatno doprineti aktiviranju mog voljnog momenta. Ja sam njoj odgovarala, jer je procenjeno da je mogu nauciti da prestane projektovati mastu u realnost na pogresan nacin. Tako su bar pokazali testovi. Imali smo mali otpor da prihvatimo rezultate istrazivanja...ali nauka zna sta je najbolje za nas. Odmor je dakle znacio da treba da se posvetimo jedna drugoj. Ocigledno se to od nas zahtevalo.



Ona je posumnjala u gresku u istrazivanju. Nije mogla verovati da treba da provede nedelju dana na skoro pustom ostrvu. Jedva sam joj objasnila da ne postoji mogucnost greske i da testovi vec godinama daju stopostotne tacne projekcije i da iza svega stoji tim vrhunskih programera.



Ne znam kako je do toga doslo, ali sam spontano pocela da joj pricam o svojim snovima i kako mi ponekad imam neodoljivu zelju da napravim neku glupost nedostojnu svog savrsenog zivota. To je valjda podstaklo i nju da se rasprica o svojim strahovima i koliko nije sigurna u sebe. Setila sam se jednog problema koji su nekada ljudi imali, da osoba koja nema samopostovanje nikada ne moze biti veran i pouzdan zivotni partner niti prijatelj, jer su takvoj osobi stalno potrebni novi podsticaji da bi mogao da prezivi njen ego.



Neprestano pricajuci o nasim nedostacima nekako spontano doslo je i do toga da sam pozelela da se bavim seksom sto uopste nije bilo predvidjeno u planu naseg odmora. Odbila me. Odbijanje je najjaci afrodizijak. Nauka jos nije pronasla sredstvo takvog inteziteta. To sam iskusila iste noci. Setala sam plazom i shvatila zasto je ljudima zivot olaksan kada im je odstranjena dusa. Jedan od nedostataka duse je bio taj sto je najjaci poriv upravo za onim sto joj nedostaje.



Sto je manja verovatnoca da ostvari zelju poriv se srazmerno uvecava. A moze se uveceavati skoro do ludila. Tako su nastajali ljudi upropascene sudbine. U Kabali pise da od ljudi upropascene sudbine nastaju demoni. Te noci uplasila sam se da ne postanem demon. Borila sam se sa tim porivom i ma koliko je moja borba bila istrajna, voljni momenat mi nije bio dovoljno snazan. Bila sam nemocna pred tim novim izazovom. Ujutru sam je zelela jos vise.



Cim se probudila pocela sam da je ubedjujem. Moja lektira za svakodnevnu upotrebu bila je vrhunska, pokazala su se opravdana sva ulaganja u strarinske knjige i tudje misli koje sam bila duzna da zapamtim. Vestim kombinovanjem prevazidjenih zivotnih stavova i atraktivnih citata uspela sam da je pokolebam. Pristala je. Ali pod uslovom da mi tokom seksa ne prolaze one misli koje me povremeno opsedaju vec da to obavimo po svim nacelima Uputstva za dobar seks.



Pristala sam. Na vrhuncu, dok smo oboje bili u ekstazi ujela sam je za bradavicu. Uplasila sam se. Ocekivala sam da ce me odgurnuti i pobeci. Naprotiv, ona je tek tada nastavila. Njen orgazam bio je takav kakav verovatno ni jedno klonirano bice nije imalo mogucnosti da postigne. Podigla se prasina sa kamenja od vibracija njenog glasa.. Tek tada smo prestali, oboje u strahu da bi ovo moglo da potraje vecno.



Od tada smo ili pricali o nasim nedostacima ili vodili ljubav. Ponekad obe u isto vreme. Vise nije bilo potrebe ni da joj grizem bradavice, dovoljno je bilo da radim sve suprotno onom sto nalaze Uputstvo za dobar seks.....Vodite ljubav kazem u sebi!!!!

Rekoh li ja to malopre "vodimo ljubav"? Bila je to najveca promena koja nam se dogodila. Poceli smo da upotrebljavamo reci koje nisu u svakodnevnoj upotrebi. Sve cesce smo koristili gestove kao sredstva komunkikacije:pogled, osmeh , ruke.Od reci postalo je vaznije intonacija izgovorenog. Neuhvatljivi drhtaj sa samoglasnicima preciznije je objasnjavao neku zelju, gest ili misao nego cela hrpa recenica.



Desavalo se da satima razgovaramo a da nijedna ne progovori ni rec. Vec sam razlikovala desetak njenih uzdaha koji su odrazavali isto toliko raspolozenja. Ona je razlikovala moje poglede ali nije uspevala da ih uvek razume. Cesto bi me pitala "zasto me tako gledas?". Nisam uspevala da recima objasnim sta sam pocela da osecam, jer meni koja sam bila napunjena recima za razne vrste upotreba, nedostajale su upravo reci. A pogled me odavao.



Zelela sam da ovaj odmor nikad ne prestane, svesna toga da ne znam kako je to moguce izvesti. Tada sam pogresila. Te noci, dok sam u ekstazi ispustala sebe , ugrizla sam je za vrat i rekla rec z a koju sam bio ubedjena da je zauvek izbrisana iz mog secanja. Istog trena izvukla se ispod mene. Napolju ju je vec cekao brod. Jedna rec ukljucila je sve njene odbrambene mehanizme. Pocelo je odbrojavanje.



Istrcala sam za njom. Pokusala da se ukrcam ali mi nisu dozvolili. Po mene ce doci novi brod za tri dana, rekli su.



Dok sam gledala na pucinu shvatila sam da je ona samo klon sa greskom. Neoprostivom. Stvorena sa porivom da spoznaje nepoznato a bez sposobnosti da vidi da je najveca tajna upravo u njoj. Samim tim bila je nemocna da postuje tu tajnu koju nosi u sebi.


http://www.youtube.com/watch?v=2bKL1ptf71M


Originally posted by LeDeNa_

Godine su prolazile tiho, skoro neprimetno. Godine u kojima je živela svoj život, mada, kada bi se osvrnula unazad, ponekad bi joj se učinilio da je to samo privid života. Stanje koje mu veoma nalikuje, ali ne i ona sama. Uvod, uvertira u nešto veće, bolje, stvarnije. Ponekad bi se osetila kao poluzainteresovani gledalac u pustoj bioskopskoj sali, kojeg ne doima gluma glavnog aktera.

Često je zaticala sebe kako sedi na fotelji, posmatrajući kazaljke na satu koje su se neznano kako našle u potpuno drugom položaju, svedočeći o nestalom vremenu. Vremenu, koje je provodila u Drugom životu, koji je blistao svom svojom lepotom unutar njene glave. U svetu, za koji je znala da postoji, i koji će postati stvaran ukoliko bude mogla pravilno da ga odsanja.


Originally posted by LeDeNa_

Nekako, jako lose pamtim citate i reci ljudi koji mi, u principu, nista ne znace. Da, dopadnu mi se njihove misli, razmislim o njima, neke usvojim, kod nekih mi se dopadne nacin na koji su predstavljene, ali ih ne pamtim.

Pamtim reci “malih” ljudi. Onih koji na globalnom planu ne znace mnogo. Onih koji nisu opste poznati, i koji su stvarni. Bar meni. Jer, ono sto oni govore, dolazi iz njih samih, primereneo je osobi kojoj upucuju reci i situaciji u kojoj se nalaze, i licno je, ne uopsteno, ne namenjeno svima. I zato, za mene, te reci vise vrede. Te misli su mi bliskije.


Originally posted by LeDeNa_

Kad mi se pobrkaju loncici u glavi (a desava se precesto ), ranije, uvek me je vukla voda...

Kako imam tu srecu da sam oduvek zivela u nekim recnim gradovima, uvek je pri ruci bila neka reka.

Znala sam, i znam, svako najtajnije mesto na tim rekama, mesta na kojima, u neko moje doba noci nema nikog.

Postoji jedna pesma koju ’’vrtim’’ uvek u takvim trenutcima. Pesma se zove More a izvode je Sisters of Mercy. I tajno mesto na reci je, oduvek, bilo najbolje mesto da se sirom otvore vrata automobila, da se zvucnici napanje do daske, i da se reci pesme odvriste preko reke. Tokom godina, sa ljudima koje poznajem, napravila sam kult ’’Vristanja More na tajnim mestima na reci’’. U poslednje vreme, sve je manje i manje ljudi koje licno poznajem koji nisu razvili nekakav ’’stid i osecaj za pristojnost’’, i sve je manje onih koji imaju hrabrosti da vriste preko reke, sve je vise ’’odraslih’’ u svetu koji me okruzuje.

Na neki, mozda malo pomereni nacin, citanje i pisanje na ovom mestu, za mene ima istu simboliku. Mozda i zbog toga sto, na neki nacin, kada otvorim novu stranicu , isto mi je kao i kada otvorim, sirom sva vrata automobila. Mozda i zbog toga sto, kad misli pretocim u kuckanje, isto mi je kao i kada napanjim zvucnike do daske. Mozda i zbog toga sto, kada procitam neke jako bliske misli i stavove drugih ljudi, isto mi je kao kada mr. Voice himself zapara noc recima koje i lece i razboljevaju u isto vreme. Mozda i zbog toga sto, kada procitam komentare ljudi koji su osetili potrebu da nesto odgovore na sve te blogove koje ovde pisu razliciti ljudi, isto mi je kao i kada se ’’ispraznim’’ urlajuci reci koje mogu i da mi pokidaju i da mi zalece srce i dusu. Mozda i zbog toga sto, kada prodje neko vreme od svake te misli koja je ovde pretocena u reci, i kada posle kise dodje sunce, ili posle sunca kisa, isto mi je kao i kada znam da ce svi ti nasi ’’kultni’’ urlici zavrsiti daleko, daleko, daleko niz reku da se vise nikada ne vrate.



Originally posted by LeDeNa_

Kada je imala petnaest godina, noc uoci njenog vencanja; majka joj je dosla u spavaonicu, sama. Vec je puki taj cin bio neobican. Gospodje majcinog ranga nigde se ne pojavljuju bez pratnje, cak ni pod sopstvenim krovom. Ona je sedela na rubu postelje, bosonoga i raspletene kose pale skoro do peta; gledajuci majku kako prilazi istim onim korakom kojim danas i sama hoda: lakim, bez suma, koji jedva da pomera skute. Te je noci, zadnje svog detinjstva, dobila dve pouke: bracna istina nikad ne napusta zidove bracne loznice.
I, sluzincad se nikad ne udara rukom; pogotovo ne otvorenim dlanom.
Njena je majka smatrala da nema zivotnih istina vecih koje bi joj trebala preneti.
Kako zivis, tako od drugih zahtevaj.
Pogled sa prozora bio je velicanstven, ali uvek je takav bio. U maglu uvijeni plavi vrhovi sneznika koji cepaju oblake; vrisak bezmernih provalija i ledeno blestanje mrtvih zimskih jezera. Posmatrala je ne videci, i nista ne osecajuci. Gledala je kroz taj prozor i prve noci svog braka; kada se u praskozorje popela do njega sitnim, ranjenim koracima; uvijena u krvavu plahtu. Gledala ga je dok je u znoju, ne pustivsi glasa, rasjala svoje prvo musko dete. Sasvim se sigurno seca kako je uz njeg stajala posle prvog samara koji joj je rasekao usnu i srce. Bilo je to posteno. U izvijenu kovanu resetku izlivena stakla jedina su u kojima je ikad videla svoj pravi odraz.
Ne devicu pokidane utrobe. Ne nasmrt izmucenu, krhku petnaestogodisnjakinju s kostima kao od ruzinih latica koja u krvi radja. Ne sramotu samara nadlanicom, kao da je neposlusni kmet.
Nikad suncem ogrejani vrhovi sneznika i mrtva jezera.
Pravi odraz.


U njenim ocima, lepota koju su joj pripisivali uvek je izazivala podozrenje i sumnju. Lepota je bila teret
Lepotu niko ne uzima za ozbiljno.
Nakon deset godina; bilo je podnosljivije.


Trepavice su joj zaigrale dok je spustala pogled. Mrzeći svaki slog svog glasa, rekla je:
-Dobro mi došli, gospodaru, muzu moj.
Dok su paklene vatre pocinjale da plamte, a ledena kora svuda duz povrsine cvilela cepajući se i topeci; ništa se nije moglo porediti s mrznjom koju je osecala spram znanja da bi sa istom ocajnom iskrenosću iste reci izgovorila ponovo.

Originally posted by LeDeNa_

"Samo glupi i mrtvi nikad ne menjaju svoje misljenje."-----Russell

Originally posted by LeDeNa_

Sta je to sreca?
Sreca je, kazu, kada znas biti zadovoljan onim sto imas. Uvijek ima neko ko ima bolji zivot od tebe i uvek ima neto ciji je zivot gori. Jeli sreca kada uvek gledas na dole? Kada spustis pogled na one kojima ide losije? Ono poput: slepa sam ali mogu biti srecna jer ima ih koji su nepokretni. Ili je sreca kada gledas na gore i u zurbi da i ti to ostvaris, zaboravis tu prazninu u tebi? Brzo, trc i dalje i pazi da ne stanes i predahnes, jer ako stanes i razmislis spoznati ces koliko je glup i bezvredan ovaj zivot.


Religija.
Ima ih dosta, odaberi sebi jednu od tih bajki i veruj u nju. Za svakog od nas ima odgovarajuca prica i ako ti se ne svidja ni jedna od ponudjenih jos uvijek mozes izmisliti svoju bajku i verovati u nju. Mozda ti se cak pridruze jos par drugih nezadovoljnih sa ponudjenim bez dovoljno fantazije da izmisle svoju pricu o sretnom kraju jednog bezvrijednog života...


Originally posted by LeDeNa_

Odgovornost je veliko breme i teret te je ljudi odbacuju jer je se boje - jedna je od glavnih teza "Legendi o velikom inkvizitoru" iz "Brace Karamazovih" od Dostojevskog. Posto je odgovornost veliki teret, a donosenje odluka najtezi posao na svetu, pojedinac pokusava da se oslobodi odgovornosti. Najefikasniji nacin za ovo jeste ponistavanje sopstvene individualnosti. Izvrstan nacin za ponistavanje sopstvenog ja je mazohizam. Mazohista uziva u nano?enju bola (psihičkog i fizičkog) i omalovazavanju sebe jer na taj način on ponistava svoju individualnost, srozava se, postaje bednik, niko i nista, luzer... Omalozavanje sebe nije cilj, to je sredstvo da se dodje do cilja.


-Renata... re nata...znas znacenje imena koje sam ti dala ?", bilo je prvo sto je progovorila.


"Hvala ti. Znam...ponovo rodjena... ?Ovo" je bio put. Put koji sam morala da prodjem. Put moje sudbine. Put moje srece. Prvi put u zivotu osetila sam slobodu. Prvi put u zivotu osetila sam mir. Prvi put u zivotu volim SEBE. Sad znam da mogu, istinski voleti i druge... "


Ali mera ljubavi nije bol zbog odlaska. Mera ljubavi je spremnost da prihvatis onog koga volis, onakvog kakav jeste. Mera ljubavi je ono sto zelis da mu das, a ne ono sto zelis da mu oduzmes. Mera ljubavi je da pristanes na ono sto je dobro za njega a ne za tebe.


Nije li sudbina zene, uvek, samo u biranju izmedju dva ropstva ?

Originally posted by LeDeNa_

Zelim pisati o tebi. Odjednom, ne ide mi. Stajem, citam napisano i brisem. Ne znam dovoljno lepe reci.

Osecam se kao dete koje u ruci drzi samo jednu, obicnu olovku. A zeli nacrtati dugu.

Brisem odlomke i recenice. Odustajem od trazenja pravih reci. Ono sto osecam je ionako previse jednostavno za velike reci. Samo zelim reci da sam tvoja.

Radujem se danu kada cu kleknuti pred tebe i nacrtati ti dugu u boji, pogledom i osmehom.


Originally posted by LeDeNa_

meni je zena NEOPHODNA (meni, ne govorim u ime bilo koga drugog) da bih se osecala ispunjenom i ostvarenom kao zena. Jednako tako potrebna mi je zena kome sam ja potrebna da bi se ona osecala ispunjenom i ostvarena kao ZENA. I onda je potpuno. Jedno. Celina. Iz toga proizilazi sve drugo, zivot, novi zivot, zivot... Sve manje od toga mi je cisti besmisao sveta koji me okruzuje.

I vec vidjeno...

Originally posted by LeDeNa_

Meni moja iskustva govore da je covek previse kompleksna zivuljka, i da nema tog jednog uzroka do koga ces ti stici i time mu izleciti citav zivot. Sve se naslanja jedno na drugo. Ljudska psiha je kula od karata. Izvuci jednu pogresnu kartu, i sve je otislo do djavola. Mozes mu leciti zivot, ali i za to je potreban zivotni vek, tvoj i te osobe. Kratkotrajno bavljenje nekom osobom, ipak, ne predstavlja izlecenje. To sto neko "prodre do uzroka" jos uvek ne znaci da je sposoban da se sa tim uzrokom izbori, ili da ga je razresio – samo da ga je svestan. I bas to je prckanje po psihi odredjenih osoba "za njihovo dobro" koje moze biti vrlo nezgodan okidac za ostatak njihovog zivota.

Originally posted by LeDeNa_

Tesko je ne okrenuti ledja, tesko je otvoriti srce, tesko je pomoci. Jos je teze priznati da nam je pomoc potrebna. Svima nam treba pomoc, svakome na svoj nacin. Treba li pomoci nekome ako znate da ce vas zbog toga drugi odbaciti? Sigurno i uvek da. Ono sto cete dobiti zauzvrat prekrit ce sva osudjivanja i odbacivanja, smeh iza ledja i ostaviti vas kao ispunjeniju osobu. Kao osobu koja se ne boji sebe, a ako se ne boji sebe, ne boji se nicega. Sami smo sebi cesto najgori neprijatelji, ali nikad najbolji prijatelji. Zato treba deliti, treba se smejati, iskoristiti vreme. Treba uciti, znanje nam pomaze u spoznaji. I nadasve, treba pomagati. Pomagati svima. Osmehom ljudima na ulici da im ulepsate dan, lepom reci prijatelju da mu podignete samopouzdanje, poljupcem osobi koju volite da ne zaboravi koliko vam znaci. I nakon svega toga, ne treba ocekivati nista zauzvrat. Pomaganje nije trgovanje, nije politika. Onaj osecaj koji vas ispunjuje nakon sto vidite osmeh na licu drage vam osobe, osmeh za koji ste delom i vi zasluzni, ispunja vas vise od svih para, od svih komplimenata i poklona. Davanje je uvijek lepse od primanja. Zato se zamislite nad svojim izrazom lica i izborom reci kojima pozdravljate prijatelje. Sreca je svima nadohvat ruke, ako vam je ruka prekratka osmehom zatrazite pomoc sa strane. Mnoge ce se ruke pruziti prema vama, nijednu nemojte odbaciti.
Setite se djetinjstva, setite se pruzanja ruke prema roditeljima, pruzite ih dragim ljudima. Ako vas neko odbaci, nemojte odustati. Kada ste ucili voziti bicikl sigurno ste mnogo puta pali, mnogo puta izgrebli kolena. No prvi puta kada ste sami okretali pedale, sva bol je nestala, a zamenio je ponos i sreca. Isto je i sa pravim prijateljstvima. Tesko ih je naci, ali su prekrasna.Samo ni tada ne smemo zaboraviti na osmeh svome prijatelju, a sva odbacivanja, iako ce ostati zapisana na vasoj dusi, kao i rane na kolenima s vremenom blede.

Originally posted by LeDeNa_

Ne okrecem novu stranicu, ne otvaram novo poglavlje, samo unosim izmene u staro. Neprimjetne izmjene koje crnu boju pretvaraju u plavu.

Originally posted by LeDeNa_

Tesko mi je pustiti stvari van moje kontrole, a opet bas to je ponekad odmor, samo cekati, zaustaviti vreme, ali samo ono vlastito vreme, ono u kojem razmisljamo i reagujemo, i pustiti sve oko sebe da se dogadja bas onako kako bi i trebalo. Tada dolazim do pitanja: je li stvarno tako trebali biti? Sve me to zbunjuje, no osecam da sam svakim danom sve blize odgovorima, nadam se da ima dovoljno dana da ih dostignem.

Originally posted by LeDeNa_

Ona je oduvek bila osoba koja voli imati sve konce u rukama i sve podatke ispred sebe. Ponekad je to znacilo previse pitanja sa njene strane. Nije uvek bila spremna pustiti neko pitanje iz ruke, cesto je to zasmetalo ljude.

- Dobro znas da ona jednostavno voli privatnost, ne voli kad sve pokusavas doznati. Samo je malo manje ispituj i sve ce opet biti kako treba.

- Stala si na njenu stranu. Nikad to od tebe nisam ocekivala.

- Ja sam ti samo rekla sta mislim. Nadam se da ne ocekujes od mene da kazem nesto sto ne mislim.

- Ocekujem da me razumes.

- Ne razumem te u necemu gde mislim da si ti kriva.

Tu se ona digla i izasla van...

Ostavila me u razmisljanu, teskom... Jesam li trebala tako reagovati? Mozda sam je stvarno trebala podupreti. Sta ako je u pravu? Sta ako sam potpuno pogresila. Isprva sam bila sigurna da sam dobro postupila. Sada vise ne znam. Mozda je to jos jedno nepisano pravilo koje sam propustila u zivotu. Sada bih htela prestati sa razmisljanjem. Ne mogu, jednostavno ne mogu.

Je li iskrenost vrlina? Ne znam.

mozda spoznam istinu jednoga dana, sa vise iskustva.

Izvini, prijateljice!!!

Originally posted by LeDeNa_

Jesam li ja ona ista osoba koja je pre 10 godina lovila plave leptire po livadama? Mozda. Ili ipak? Mislila sam da je svet savrsen. To se promenilo. Mislila sam da su svi ljudi dobri. To se promenilo. Mislila sam da je dobra namera osnova svega sta radimo. To se, na moju veliku zalost i bez mog pristanka, promenilo. No, opet... Pokusavam pomoci ljudima, to se nikada nece promeniti, kao ni nada da je svet ipak u svojoj sustini onakav kakav treba biti. Upravo presavrsen u svom postojanju jer je ovakav kakav je, pun mana, loseg kao i dobrog, a ne savrsen. Da je sve dobro, kako bismo znali što je lose? sve treba doci u paru.
Cesto kazu da je trnovit put do zvezda. Ne. Trnovit je put. Svaki put Ponekad kraj puta pronađemo cistinu. Bez trnja. Da se odmorimo, saberemo, smognemo snage. Da uzivamo. Ovih dana provela sam sate na njoj. Vreme je da krenem dalje, zakoracim u trnje.
Znam da to mogu, prvi korak je najtezi.

Originally posted by LeDeNa_

Jutros sam polako setala prema stanici i ugledala taj grafit. Grafit koji se neko ispricava drugoj osobi sto je voli.

SORRY...STO TE VOLIM

I bilo mi je tesko zbog te osobe. Bilo mi je zao sto je ta osoba osetila da se mora nekome ispricati zato sto voli tu osobu.

Nije li to strasno? Nekoga volis, dajes mu time jedan deo sebe (CELU) – a moras se ispricavati zbog toga.

jer u danasnje vreme – te dve recii su dobile negativno znacenje.

one oznacavaju..., vezivanje, oduzimanje slobode.....

I onda zbog danasnjeg drustva, zbog toga sto te dve reci na odredjeni nacin oznacavaju oduzimanje njihove slobode, zbog toga sto se u danasnje vreme vecina veza bazira na seksu, zbog toga sto kazivanjem tih dve reci jedna strana remeti onu krasnu liniju slaganja u slobodnoj vezi – ta ista strana koja oseca nesto dublje, nešto lepse od dragosti (lepa rec dragosti he) – ta osoba mora reci sorry?......

I oseca ce se krivom???

Originally posted by LeDeNa_

Ne tragam, neprestano, za surogatima i suspstitucijama onog za sta sam sasvim svesna da mi je potrebno. Naprotiv. Tragam za originalom, bas za onim sto znam da mi je potrebno.

ja, ovakva kakva jesam, mogu da postujem samo zenu koja nema nikakvih problema sa svojom prirodom, i koji nema potrebu preuzimati zenske principe da bi odgovorila "potrebama modernog doba".

Srecna sam sto sam zena i srecna sam sto znam da postoje zene koje su srecne zbog toga sto su ZENE.

Neko se moze slagati ili ne sa mnom. To, meni, zaista, nije vazno. Ne isparavljam krive Drine. Svako, ali bas svako, moze sam za sebe otkriti sta je to sto ga cini potpunim. Postujem. Oduvek sam postovala. I nastavicu da postujem to i u buduce.

Ono sto ne mogu da postujem, to je da neko izjavi kako je totalna budalastina bilo sta sto je moje misljenje, ili moj stav, ili moj zivotni moto, jer to je, krajnji i potpuni, izraz nepostovanja mene kao licnosti, kao osobe, kao coveka. To samo znaci da je neko nesposoban da prihvati bilo kakvo drugacije misljenje od sopstvenog i da je nesposoban da sedne i hladne glave procita ono sto je napisano, vodeci racuna o tome ko je to napisao i sta to toj konkretnoj osobi znaci.


Originally posted by LeDeNa_

Mislim, znam ja da je osnovna funkcija vecine ljudi na ovom svetu da seciraju tudje snove, zelje, nadanja... (mozda i zato jer nemaju svoje?), ali, sve jedno, ja to ne razumem.

U, je. Spalite je na lomaci jer se usudila da kaze sta zeli. Dodajte jos koji panjic jer ima neku bajkovitu viziju "zivota 24/7". Tresnite je o zemlju jer je vreme da "shvati i prihvati realnost zivota". Naterajte je da "odraste" i pridruzi vam se. Toliko je lepse u tom "vasem" svetu.

Mogu mi biti smesni neciji stavovi, moze mi biti smesno necije misljenje, mogu mi biti smesni neciji nacini, mogu mi biti smesni neciji pokusaji. Ali nikada, nikada, nikada se ne bih smejala necijim snovima, nikada ih izvrgavala ruglu, nikada nekom "spustala" zbog njenih snova. Za neke ljude snovi su jedini nacin da preguraju dan. Unisti nekom snove, unistio si coveka.

I jos nesto nikada necu razumeti... Ako neko napise: "Ovo je moje vidjenje, moje zelje, ono kako ja nesto vidim..." sta, uopste, bilo ko, ima da slaze ili ne slaze sa time? Nikada necu razumeti potrebu za uniformnim misljenjem. Tek to je zatvor. Ali onaj gori. Onaj u koji sam sebe zatvoris.


Originally posted by LeDeNa_

Previse puta sam procitala da je najveci dokaz velicine ljubavi ono cega se zbog nje odreknemo...

Mozda se, zapravo, nicega ni ne odricemo? Ako dobijemo sebe, ako dobijemo sebe natrag, posle godina ceznje za samim sobom, mozda smo primili daleko vise nego sto smo dali?

Niko ne moze u nama samima pronaci ono cega tamo nema. Moze nas samo podsetiti na ono sto smo zaboravili, moze nas podsetiti koliko jako zelimo da se setimo.

Mnogi Sveti Gral traze na pogresnom mestu, mnogi provode zivote proucavajuci stare knjige, sledeci putokaze starih mapa, provode zivot ispravljajuci greske u desifrovanju tajnih znakova na njima... I nikada ga ne pronadju.

Sveti Gral je u nama samima, samo je malo njih koji veruju da ce ga tamo pronaci.

Ne moze svako videti vile. Ne zato sto vile ne postoje, nego zato sto mnogi svojim ocima ne dozvoljavaju da ih vide.

Lepota je uvek u ocima onog ko posmatra...

Vila je samo ogledalo u kome ne moze svako videti svoj odraz.

Ti ga vidis iz "najprostijeg" moguceg razloga. Zato sto velicina odraza dolazi iz tebe samog.

Originally posted by LeDeNa_

Ja sam zena. To je vidljivo spolja. Ali ja sam zena iznutra, duboko u sebi, sustinski i iskonski, duboko u meni dise jezgro koje me cini zenom. I srecna sam zbog toga. Ponosna na to. Svesna sam svojih slabosti, svojih nedostataka, svesna sam da mi je potrebna zastita, i paznja, i zalivanje cvetova koji rastu u meni. Potrebna mi je neznost, potrebna mi je svest o tome da neko prepoznaje tu zenu u meni, da ume sa njom, da ume da joj da sve ono sto joj je potrebno da bi mogla da se pokaze u svoj svojoj raskosi. Ja ne zelim da budem jednaka. Ja ne umem da budem jednaka. Ja ne zelim da ispadam smesna trudeci se da budem jednaka, jer je to protiv moje prirode. Postoje zene drugacije prirode. Moja nije takva. Moja priroda je "cudna" (ne mogu da nadjem sad rec). U meni dise potreba da pripadnem, da se kroz pripadanje iskazem, da kroz pripadanje zivim svoju prirodu, svoju sustinu. I da volim. Da volim celim svojim bicem onoga ko ume i moze da u meni prepozna moju prirodu....


Originally posted by LeDeNa_

i prodje dugo
ne osetih zensku ruku
prodje dugo
bez zivota u noci
prodje godina zivota
cudim se
prodje sve
ali zelja i ljubav ne
i dalje tece
al taknut
niko me nece

--------------------------------

ako vidite zensku osobu da sedi u kafeu sama za stolom sa dve kafe a niko ne dolazi za sto e to sam vam ja jer ona sedi preko puta mene u mojoj glavi i ne treba mi niko drugi.

Originally posted by LeDeNa_

Sajam knjiga. Guzva. Reke ljudi. Probijanje. Knjige. Jefino. Prejeftino. Ljudi kupuju knjige na kile. Ljudi puno citaju?
Kako stignu sve to procitati? Kad stignu sanjati?

Originally posted by LeDeNa_

Prevara nije uvek prevara u fizickom ili emocionalnom smislu. Kada neko koga volis iz milion razloga, prestane da postoji iz jednog, to ne pobrise onih devetsodevedesetdevethiljadadevetstodevedesetdevet razloga koji o(p)staju.

Prevariti moze znaciti i izneveriti. Izneveriti sebe, sve sto jesi, izneveriti zivot sam, sve ono sto te tera da ga zivis. Punim plucima. Jedino kako spada. Jedino kako zivot zasluzuje. Bez kompromisa.

Zato mislim da sam je prevarila. Zato mislim da sam je izneverila.

Zato sto sam zelela da verujem u lazi. Zato sto sam znala da su lazi (nesto sto predobro zvuci da bi bilo istina, obicno nije istina) i nije me bilo briga. Bilo mi je potrebno da verujem u njih, jer sam bila umorna od realnosti. I dobijala sam lazi. Divne, slatke, opojne... A onda sam se umorila od lazi...

A onda znas sta je doslo.

A onda sam ozivela.

I sad, evo me ovde. Ovakva. Onakva. Svakakva. Ziva.

Originally posted by LeDeNa_

Zaboravila sam na grancice i one su dugo stajale u vazi, sve dok voda nije postala gusta i lepljiva, pretvarajuci vazu u malu blatnu mocvaru. Kada sam izvadila grancice iz vode, pojavili su se mali belkasti korencicii, nalik na konac koji je neko poepio na lepljiive stabljike. Bile su ljigave i krhke, kao necija utroba i kao novorodjeni macici pre nego ih macka opere lizanjem. Sve sto se radja je lepljivo i bezbojno, i samo naizgled krhko.

Korencici su bili lepljivi i blatni, nalik na nešto sto treba sakriti, kao da se biljka stidi vlastite zelje da prestane biti cvet u vazi i postane stablo. Ipak, odusevila me je njezina sposobnost da pusti korenje, da zapocne samostalan zivot zaboravljena u ustajaloj vodi. Posadila sam grancice u vrt i one su se polako, godinama, pretvarale u stablo.

Pocetkom proljeca prolistat ce prvo ruzicastom, a onda zelenom bojom. Ne zna da je za mene postala simbol. Da u njoj vidim moju vlastitu zelju koja je izrasla iz ljepljivih, blatnih korencica i razvila se u stablo koje stoji na suncu.

***

Kada ljudi pogledaju tamaris, verojatno vide samo biljku. Ja vidim vlastita mastanja koja vise nisu bledi, blatni korencici koje treba sakriti. Moja mastanja rastu na stablu. Dobar je osecaj kada najmracniji, dugo skrivan deo tebe, konacno raste na suncu.

Originally posted by LeDeNa_

Moje su oci pune tebe.
Rekla sam ti tada
-sve je ovo vecno-
Rekla sam-beskrajno te volim.
Veceras bi to bila laz.
Krijem svoje oci,
pokusavam zaboraviti da je
ljubav bila tu-u koraku,
osmehu, suzi.
Pokusavam, a samo ostaje iza
i iznad svega
pregrst mojih
uzaludnih pokusaja.

Originally posted by LeDeNa_

Putem zadovoljavanja voljenog bica zadovoljavas vlastitu potrebu da zadovoljis voljeno bice.

Originally posted by LeDeNa_

Ponekad je dusu lakse staviti na papir i na uvid svima, nego je otvoriti i (pre)dati samo jednom bicu (pa bio to i andjeo), prosto zbog toga sto ce se medju "svima" dusa lakse sakriti. Otvoriti je i dati samo jednom (i ne traziti je nazad) predstavlja onu pravu zivotnu kocku u kojoj andjeli zbacuju svoja krila jednako kao i djavoli svoje roscice i repice. Ostaju samo ljudi od krvi i mesa...

Ljudskost je tesko svarljiva. Jer podrazumeva i andjele i djavole.

A bol je "posao" ljudske duse. Kada duse ima. I "andjeli" to znaju.

Zato i dolaze...

Originally posted by LeDeNa_

Pre izvesnog vremena naisla sam na jedan podatak.
Covek je dao par desetina miliona dolara da bi proveo nekoliko dana u svemirskoj stanici. San mu je bio da odleti u svemir i on ga je ostvario. Ostvario je san, ali po koju cenu? Dao je citavo bogatstvo da bi ostvario jedan hir trulog bogatasa (to je moje misljenje).
Deca umiru od gladi. On svaki dan prolazi kraj ljudi koji zive u kartonskim kutijama i nemaju jedan dolar da kupe hranu. Kakav je to covek? Koliko neko moze biti bezdusan da gleda tudju patnju iz vasione?

Originally posted by LeDeNa_

Nije lako osetiti osobu sa druge strane zice, ali osecas da joj je neko potreban, neko sa kim bi se ispricala. Ponekad, iako znamo mnogo ljudi u RL, jednostavno nemamo u datom trenutku s kim da pricamo. Ne govori mi mnogo, a kao da mi je roman ispisala pred ocima. U tom trenutku sam pozelila da se mogu stvoriti pored nje. U tom trenutku sam zelela da je mogu zagrliti i reci joj:

˝Ti si divna osoba jagnje moje belo. Ti imas dusu koja je jako velika. Shvatam sta te muci, shvatam da veliki teret nosis na dusi. Shvatam da ti nije lako. Znam da ne mogu mnogo da ti pomognem i to me rastuzuje jer osecam da si dobra osoba. Sretan je onaj ko te poznaje, pa da ne znam koliko mana imas.˝

Sve je to ostalo neizgovoreno. Otisla je na pocinak jer rano ustaje. Nadam se da ce kada dodje na forum, otvoriti ovaj post i pronaci poruku. Nadam se da ce joj ovih nekoliko iskrenih reci makar malo ulepsati dan.

Eto...

Originally posted by LeDeNa_

Kada bih imao jedan komadic zivota,dokazivao bih ljudima koliko grese
kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare,a ne znaju da su
ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.

Gabriel Jose Garcia Marques

Originally posted by LeDeNa_

Koliko se covek menja, sta ga vodi i okrece da krene u nekom smeru? Da li vise uticaja napravi razum ili srce?
Nekad imam osecaj da koliko god nas je ovde sa istim smerom u kojem idu nasa razmisljanja, svako od nas je sam. Moze se osloniti na sebe i na one koji ga neposredno okruzuju (sto je i normalno). Ali samoca se oseca u onome sto mi jesmo, a stidimo se to pokazati na mestu gde to ne bi smelo da se dogodi. Volila bih da ljudi na ovom forumu mogu otvoreno reci sta ih privlaci i ko su u ovom svetu koji zovemo gay-serbia ili kako vec , a da ne budu osudjeni zbog toga.

Vremenom se covek na neki nacin povuce u sebe. Mozda i krene da nesto kaze pa ta rec ostane za zubima ili iza tipkovnice.
Starenje, sazrevanje ili dzangrizavost?
Znam da se od mene ocekivalo da vremenom postanem ozbiljnija, da stanem na loptu. Ali ja je svaki put sutnem da odleti ispred mene. Ne zelim postati dzangrizava cak i ako docekam sezdesetu godinu he. Vise vredi jedan dan smeha, nego deset godina namrstenosti.

Sazrimo, ali nemojmo se osusiti.
Pomozimo onima koji dolaze da nase greske ne ponove.
Sebicnost je otrov ciji smrad nikad ne ostane u nama samima vec otera one do kojih nam je stalo...ma koliko to bilo.

Originally posted by LeDeNa_

21 gram

Kazu da u trenutku smrti telo gubi 21 gram.

Da je to tezina duse.

A ja se pitam, kolika je tezina ljubavi?

Originally posted by LeDeNa_

Sinoc sam divan usnila san,
bio je nestvaran, ko svaki san.
Kad usred zime i hladne studi,
usnite topli prolecni dan.

...

Razmisljanje moje ko vatra pece,
ko mutna voda beskrajno tece,
a samozelim, to reci znam,
kraj Njenih nogu da tonem u san.

Sinoc sam divan usnila san,
bio je nestvaran, ko svaki san.
Kad usred zime i hladne studi,
usnite topli prolecni dan.

Originally posted by LeDeNa_

Inercija......

Inercija je po mom misljenju, druga najznacajnija sila u prirodi. Kako u fizici, tako jos vise u zivotu.

Svako telo ima teznju da nastavi svoje kretanje. U idealnim uslovima, bez trenja i drugih spoljnih uticaja, to kretanje bi se nastavilo beskonacno.

Potrebna je velika energija, da bi telo koje se krece odredjenom brzinom promenilo pravac ili se zaustavilo.

To se u zivotu izuzetno cesto odslikava, na raznorazne nacine. Cesto zivimo po inerciji. Zato jer nam je lakse da idemo vec uhodanom stazom, nego da menjamo smer ili naglo stanemo.

Drustvo je kranjnje inertno. Vladaoci su to jos jako davno ustanovili. Zato su promene najcesce samo kozmeticke, ali ne i sustinske prirode. Revolucionarne promene se desavaju retko, i uvek su pracene snaznim lomovima. I uvek ostaje konstatacija "nekada je bilo bolje..." jer je tesko suociti se sa novim smerom i novim okolnostima. Neki se nikada i ne suoce. Ziveti u proslosti pruza veliku utehu.

Lakse je i udobnije, komfornije, prepustiti se inerciji, uci u kolotecinu i ne ulagati energiju u menjanje svog pravca, cak u ukoliko uocimo da on nije ispravan. A zaustavljanje, nagli zastoj, prouzrokuje pravi lom.

I tako, stotine i hiljade ljudi krecu se svojim sinama svesni, da taj put cesto nije dobar, da ponekad vodi pravo u ponor, ali nevoljni da uloze veliku energiju koja je potrebna da bi se taj pravac promenio, da bi se izaslo iz prtine i promenilo nesto iz osnova.

Inercija je neumoljiva. I deluje uvek. Cak i kada si je jednom savladao, ona je ponovo tu, i pri svakoj novoj prilici moras je savladavati ponovo.

Sto si stariji, to teze menjas smer kretanja. Inercija postaje neka vrsta utehe, jer te cuva u svojoj cauri. A caura kao caura, sprecava te da pogledas napolje, i vidis da si mozda vec na ivici provalije.
+

Jednorog
Novogodišnja toaleta
Božićni poklon
Igraj se sa mnom
Ona je naivna
Lepa hodžina kći
#1807884
Originally posted by Andjelika

Porasti, znaci zadrzati dete u sebi,
inace bi se odrastanje nazivalo
prestariti sebe.


Originally posted by Andjelika

Ocaj me je sve vise obuzimao... Nije mi bilo vazno sto gubim devojku, nekoga sa
kime spavam, vec sto ostajem bez najbolje prijateljice...

Tu je pored mene.. a toliko je daleka..

Setila sam se njenih zagrljaja, kada bih sedela, a ona mi prisla sa ledja
i obgrlila me njenim divnim rukama...

Pocela sam da placem... plakala sam kao malo dete...

vreme je prolazilo, kapljice suza su se redjale na podu ispod mene,
izmedju mojih nogu...

gledala sam ih i dalje plakala... drzeci glavu rukama o kolena...


Originally posted by Andjelika

Miris zene je svuda okolo... Setam se kroz masu ljudi, i gledam,
zveram, kao pomahnitala... Posmatram zenska lica, oci, usne,
ruke, prste, misice, noge, grudi, ramena, vratove... Osecam sve te
zene pored mene, osecam ih kako disu, kako se osmehuju, kako
se nezno krecu kroz prostor... Cula mi rade na nivou refleksa...

Zeljna sam zivota... zeljna sam dodira... zeljna, a istovremeno
plutam po oblacima, gledam u zvezde, ckiljim u sunce, sirim ruke
kao da letim ...

Hormonski rolokoster.... Uzivam u njemu...



Originally posted by tasa

Ptica tišine


Ptica tišine
na neveselu granu
duše sletela

Ćutanjem
peva
na Miloštu neba
opominje

Tišinu prizivati,
a ne biti svestan
svoga Krsta,
dušo, greh je.


Originally posted by mOwbid

Svaku grubu rec treba ubiti.
ili ne?
Kao da pisem poslednje stihove.
Kao da pokusavam da oteram gresnike.
Kao da cujem poziv u daljini.
Kao da pripadam tamo daleko...divljini
Kao da bledi moj lik.
Kao da odlazim, ali cujem krik..


Originally posted by mOwbid

Gde me ukopase! U Africi.
To mi sreca bi,
Jer me hijena izrova iz rake,
Jedini dobrotvor bese mi ta zver,
Al i nju prevarih,
Butinu mi je prozdreti htela,
A ja joj srce ponudih svoje,
No tako gorko bilo je ono, da crkla je!
Hahaha!
Al sta se cerekam kao luda ja?
Ta, plakati bih morao.
Plakati sto zloban tako nas je svet.
Ta i bog svojim oblak-ocima
Oplace cesto sto ga stvorio.
Al sta koriste suze nebeske?
Na zemlju padnu, na zemlju poganu
Gde ih ljudi zgaze nogama
I - sta biva od njih
Od suza gospodnjih? - Blato!
Hahaha!

/Petefi Sandor - Luda/ (Petőfi - Az őrült)


Originally posted by Andjelika

Svesno kidam sa sebe sve njene mirise,
svesno struzem sa sebe sve njene poglede..
Volim je, a ljubav njena boli me

Zelim je, a guram je...

Svesno brisem na nju svako secanje,
svesno cistim sve njene tragove..
Gledam je, a osmeh njen boli me

Zelim je, a guram je...

Nesvesno osecam da je neizbrisiva,
nesvesno znam zauvek u meni je
Nesvesno znam da deo mene ostace..

Zelim je,
placem, ridam, rondam suze...
zelim je, gubim je
zelim je, daleka je
ravnodusnot obuzima me

znam da gubim je........

... beskrajno volim je

Originally posted by tasa

Usne svanuća


Čeznem
da zagrlim dan
kojim neće koračati
suludi vetrovi

Sanjam
o noći koja će me
pokriti spokojem

Priželjkujem
svitanje
koje neće
na usnama
nositi pitanje.

Originally posted by tasa

Suton krošnje


Po krošnji
pocepanoga zagrljaja
klize sutona suze

U oku se klati
oteti tren dana

Daljinom šume
vetrovi uzdaha

Razdiruća je bol tajne
skrivene u suton krošnje.
By LeDeNa_
#1807908
Hvala....


- Šta je to pravo Ja?
- To je ono što vi jeste, a ne ono što su drugi učinili od vas.
( Paulo Koeljo: "Veronika je odlučila da umre" )

"Ljubav nije nešto što kad nekom daš - više nemaš, već upravo suprotno; ljubav se daje i zatim vraća umnožena."


:up:
By LeDeNa_
#1807915
http://www.youtube.com/watch?v=IXdNnw99-Ic

Pink Floyd - Wish You Were Here

So, so you think you can tell
Heaven from Hell,
Blue skies from pain.
Can you tell a green field
From a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?

Did they get you to trade
Your heroes for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
And cold comfort for change?
Did you exchange
A walk on part in the war,
For a lead role in a cage?

How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls
Swimming in a fish bowl,
Year after year,
Running over the same old ground.
What have we found
The same old fears.
Wish you were here.

Slika
By LeDeNa_
#1808006
http://www.youtube.com/watch?v=BQBeUSE7_ps

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Nikad mi nece biti jasno, kako to da se nekih skorasnjih stvari covek tesko seti, ali zato slike iz daleke proslosti su jasne bas kao vedro nebo?


Secam se vremena dok sam bila klinka(i to jako mala). Imali smo jedan obicaj, da kada se negde u komsiluku rodi beba, idemo svi onako coporativno da je vidimo. Roditelji ostanu zabezeknuti na vratima, ne mogu da veruju ocima. Onda nas puste malo unutra i nakon pet minuta nas isprate do vrata. Imati ˝svoju bebu˝ je tada za nas klince bilo nesto veliko. Cim neko od raje dobije brata ili sestru, odmah pocne da se duva i da se izdize iznad nas. Cutis, kuliras, a u sebi mu redjas sve po spisku. Tako sam ja mojim roditeljima postavila uslov, hocu i ja jednu. Oni veseli kad su vidili kako sam odlucna, nisu nasli izbora vec na posao. Tako meni stize paketic

Secam se dana dok je kao klinka skakutala za mnom. Kakve drugarice, bebe i sl. Bas kao prilepak, pratila me u stopu. Sve je upijala kao sundjer. Sve sto sam saznala, morala sam i njoj reci. Nikad nisam dva puta ponovila. Neka nepoznata rec useta u njen zivot, odmah trci da me pita sta to znaci. Ako ne znam, moram saznati. Ja imam obicaj da kazem...prosla je moju skolu. Usadila sam joj zelju za spoznajom, stalnu zedj da sazna nesto novo. Te reci pronasle su plodno tlo. Danas je to uspesna zena od svojih 25 godina, koja ima svoj stan vrijedan preko 60.000€, zavrsava fakultet i expert je u svom poslu.

Zanimljivo je kakvu harizmu ima. Setamo plazom i pustim je da izmakne malo ispred mene. Sve sto je na setalistu, od 7 do 77 godina, se okrene za njom. Dodjemo u restoran, konobaru ispada escajg iz ruke. Dodjemo u butik, gazda prilazi i kaze da je ono sto je odabrala placeno i da je samo prisao da je pozdravi (nikad pre toga niti posle toga tu nismo usli). Dodje na fakultet, a najzajebaniji profesor je pozove u kancelariju i ustupi joj svoj telefon da zove kuci. Oprema stan i dodjemo u salon stolarije. Kompletnu unutrasnju stolariju dobije na poklon (sve od punog tresnjinog drveta, jedna vrata 200€). Gazda tog salona je invalid covek u kolicima, a ima cerku koja jako na nju lici i nije je vidio 10 godina. Dosli ljudi u stan i sve postavili besplatno. Ja je poceo u neko doba zezati da je u mafiji, dok se ljudi tako ophode. Ali priroda njenog posla je u potpunoj suprotnosti s tim.

Gledam njene kolegice. Dobar deo njih se kompromitovao na neki nacin (mlade, lude, zeljne nekih snova...na svake price su nasedale). Ona kao da ima kompas koji je bezbedno provede kroz svaki taj lavirint. Mogi su je pozeleli, mocni ljudi koji drze grad u saci. Ona uvek pronadje nacin da sa svakim ostane dobra, a da nista od toga sto sanjaju ne dobiju. Da nisam bila svjedokom toga, mozda ni sama ne bih lako poverovala.

Nekad je upitam: Kako to da si jos uvek s njim, mogla si ga prevariti stotinu puta sa ljudima koji su mocni kao mali bogovi? Nista mi ne odgovori, samo se nasmeje. Veza sa deckom koji je zgodan i dobre duse nju cini sretnom. Zaista je sretna (sunce je grejalo), jer to je jedina osoba koju sam srela u zivotu da je nabrala citav buket detelina sa 4 lista (samo seta i sagne se, detelina je tu...da puknes od smeha).

Nekad imam obicaj da joj kazem kako sam ja sva govna pokupila na putu kad sam se rodila (jer bez muke i dobrog znoja, uspeh nisam pravila). Nasmeje se i zagrli me. Ljubomorna sam ponekad, sto jes' jes'...a zivot bih za nju dala.

To je prva osoba iz moje blize okoline koja je skontala kakva je moja priroda. Odmah mi je poslala poruku kako je gledala u jednoj radnji, ali nije nasla nikakvu igracku koja bi meni bila interesantna...˝luda˝ je ko struja :)Ona je opet moja cista suprotnost. Dominantna, otresita, sve je momke zajebavala da su puzili za njom.
...........................

Zasto sve ovo? Odavno je ne videh i kao da deo mene nije tu. Kazu da vreme i obaveze mogu udaljiti ljude. Nikad se ne moze udaljiti ono sto ti je u srcu, ono sto ti je na rukama spavalo. To je nesto sto je tesko recima opisati.
.............................

Laku noc Andjele mali, divni dani detinjstva i zato im ne dam da prodju.
Bez obzira koliko porasla, uvek ces biti moj mali prilepak koji me cini boljim covekom.
......................................
By LeDeNa_
#1808018
OPOMENA
Važno je, možda, i to da znamo:
čovek je željan tek ako želi.

I ako sebe celog damo,
tek tada i možemo biti celi.

Saznaćemo tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.

I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.

Miroslav Antić

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Svi bivamo na pocetku
pomalo lepi, pomalo tuzni..

Svi bivamo na posletku
pomalo tudji , pomalo ruzni..

Miroslav Antic
By LeDeNa_
#1808049
Za tebe... :)

http://www.youtube.com/watch?v=yyVk-xik1UA


THE CRANBERRIES - Everything I Said


It makes me lonely
It makes me very lonely
When I see you here, waiting on
He makes me tired, he makes very tired
And inside of me, highes on

But you have your heart
don't believe it, and you will find it
waitin' on
Everything I said, oh, well I meant it
And inside my head, holdin on

Cos' if I died tonight
Would you hold my hand, no
Would you understand
And If I lived in spite
Would you still be there, no
Would you dissapear

Shy'll it must be you
But I don't make you lonely
I'll get over you
But I don't make you lonely

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Slika
By LeDeNa_
#1808304
http://www.youtube.com/watch?v=zQo35z88lIA

JELENA RADAN DA LI SAM TI REKLA DA TE VOLIM

A ti još pospan
kao i prvi puta
donosiš cvijece svakoga jutra
smiješ se mojoj rašcupanoj kosi
mom nespretnom hodu i nogama bosim!

A ja još topla, sretna i snena
pricam ti tiho svoj san
jer hocu da ti sve znaš
svaki moj dan i san
da ti me budiš, da ti mi se smješiš
i znaš
da sam tvoja sva...

Da li sam ti ikad rekla da te volim
da te volim svaki dan, svaki sat, svaki tren
da li sam ti ikad rekla da te volim
da te trebam
da te želim
da te imam
i da sam uvjek tvoja sva!
By LeDeNa_
#1808308
... o toleranciji

Uspela sam sebi u zivotu stvoriti veliku nezavisnost,slobodu da budem ono sto jesam u skoro svakom trenutku. Bez strahova,brige o tudjim misljenjima i reakcijama,potrebe da glumim,prilagodjavam se kalupima u kojim se ne nalazim,ili bilo cemu slicnom. To zahteva mnogo snage,kosta mnogo "prijatelja",ali cini tako rastereceno zadovoljnim. Ta ogranicena mala idila pruza pogresnu sliku licne slobode.
Uzasno je sta se desava u oko mene ovih dana. Da,sada mislim na dogadjaje u drzavi Srbiji,ali granice ljudskog mentaliteta se ne mere carinama,zastavama i geografskim duzinama i sirinama. Ogranicenost i nedostatak tolerancije su opste prisutni.... Ne bitno je mrzeli ovi navijaci one,heteroseksualci gayeve,gospodari domine, ili sta vec..,Pera Marka ili zacinioci srednjevekovce. Svemu je isti uzrok - neprihvatanje drugacijeg. I tu je minimalna granica izmedju klinaca koji ce ubiti nekoga,i onih koji ce se tipkajuci potruditi da ubiju neciji imidz.
Ljudi su tako puni predrasuda,neosnovane odbojnosti prema rasama,nacijama,religijama,opredeljenima,pristupima,stavovima... Nema kraja tom spisku. Pa zar je bitno ko sta radi ako nikome ne skodi? O da,pa necemo tuci te koje preziremo,ali precutkivanjem pomazemo onim manjinama da to cine. Cutanje je znak odobravanja. Sutra ce se ti isti huligani pojaviti na nekoj ? kafi i pretuci sve koji su dosli,ne mareci da li se igraju ili robuju. Mozda ce neko stici da im objasni da su samo oni izopaceni koji veruju u odgoj? Njih treba. Ili samo....? Da li je bitno ako je neko licemer,arogantan,isfrustriran,iskompleksiran ili sta god ako nas licno to ne dodiruje i nikome ne skodi? Zar je neophodno "raskrinkavati" i secirati,sve sa samozadovoljnim smeskom koji je prilicno sramotan? Naravno,to privlaci rulju,svako ima da kaze nesto,da baci po koji kamen. Jedino ih strah od zakona sprecava da to kamenje bude pravo... Kao sto je u Beogradu bilo. Nema tu razlike. Od varnice nastaje plamen. A baklje kostaju zivote.

2005
By LeDeNa_
#1808309
…”jedina stvar na ovom svetu za koju se svi slazu da pravedno raspodeljene,tj da je svi imaju dovoljno,je pamet”

Fenomen danasnje civilizacije. Ma koliko neko bio nesiguran,ili se kitio laznom skromnoscu (mada sam rec skromnost u sebi sadrzi rec laz),uvek smatra da je u pravu. Pa i sama istrajnost u toj svojoj prevelikoj samokriticnosti,tvrdoglavo ocuvanje omalovazavajuce slike sopstvene licnosti,nije u sutini nista drugo do uzvik “ja sam u pravu,vi svi drugi niste”. Ja znam da sam glup,ja znam da sam ruzan,ja znam da sam nesposoban,vi drugi nemate pojma. U sustini je to izigravanje zrtve zbog preteranog uvazavanja sebe,dakle samo jos jedna od osoba u statistici gore spomenutih. Oni koji pretstavljaju drugu krajnost,jasno i glasno isticu sebe kao vrlo kvalitetne osobe. Sve uz neke pametne (preuzete) reci,ne bi li sebi jos malo vise zamazali oci. I drugima,naravno. Jer njihova pamet zivi od drugih. Tu je i ona sredina,vecina populacije koja uvek zna sta je bolje za druge,ma koliko napredniji/uspesniji/zadovoljnijji ti drugi bili. Sve bi oni bolje,sbb kbb je jedina realnost u kojoj zive (osim spanskih serija ili politike,vec zavisno od okoline). Naravno,bolje od drugih,da su na njihovom mestu,jer u svojim zivotima su ipak samo “zrtve”. Ali veoma pametne (elokventne,visprene,leksikonske zrtve). I kada se nakon crtanja,dakle saterivanja u cosak,ne uspeju iskoprcati ni onim “ionako sam te samo testirao/salio sam se/nebitno je/dokazujes da si u pravu” opet im cinjenice nisu dovoljan adut da bi preispitali sliku svojih vrednosti..... Taj zivot ipak malo vise lici na smrt,jer stagnacija to jeste,a taj ko se ne preispituje ne moze ni da se menja,dakle ni napreduje. Znanje radja sumnju.
Nazalost,mali je broj ljudi (a njima se iskreno divim) koji nisu samo prikupljaci informacija,vec zaista osobe bogate znanjem,i kako je neko rekao “Sto vise znam,to sam vise svestan svog neznanja”.
By LeDeNa_
#1808311
A sve drugacije je Put kojim se redje ide...

Danasnji svet je svet mediokriteta, konzumenata, potrosaca. Vrhovno bozanstvo je potrosnja, koja zamenjuje sve ono iskonsko u nama; supsitucija koja se namerno namece i nemilosrdno eksploatise radi duplog cilja - kontrole stada i povecavanja profitne stope. Ljudi umesto u sebi, u svojim bliznjima, srecu pronalaze u kupovini. U cistoj konzumaciji.

Covek je danas nasilno (mada sa stanovnista jedinke to i ne izgleda tako) uklopljen i integrisan u masproizvodnu masineriju, u kojoj se gubi svaka individualnost, i postaje deo masine (mean machine, rekla bih). Treba se setiti Carlija Caplina i "Modernih vremena"...

Posledice su razorne, jer se gubi individualnost u najdubljem i iskonskom smislu, te biva zamenjena "razmisljanjem stada". Naravno, stadom je lako upravljati, masovna manipulacija se kroz politiku i marketing neprekidno sprovodi i upumpava u mozgove stada, koje kao svako stado, reaguje kolektivisticki, a ne individualno. Svaka ovca u stadu je uniformna, establisment zeli vojsku mediokriteta, prosecnost je cilj.

Sto vise se odvajamo od prirode, to vise ubijamo nasu animalnu sustinu, a u svakom coveku, ispod koprene civilizacije, nalazi se zver, koja reaguje na instiktivnom nivou, zeleci da zadovolji svoje nagone.

Potrebno je omoguciti toj zveri da zadovoljava svoje nagone, jer se samo tako moze postići istinsko zadovoljenje.

A to nije moguce, ako je veza sa prirodom i prirodnim u sebi raskinuta; ili ukoliko su zidovi celije u kojima smo se svojevoljno zatvorili suvise snazni.

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
By LeDeNa_
#1808312
NEZNOST NE TREBA ZVUKE

Neznost ne treba zvuke
Morska uvala na pescanoj plazi ima blago lep zavijutak
Vetar je obukao opusteli vrt tresanja
Zraci meseca su kroz otvorena vrata usetali
Cistota beline tera coveka da uzdrhti

Neznost ne treba zvuke
Zraci sunca oblazu jabuke zlatasto zutom kosuljicom
Beba je duboko usnula, kolevka se vise ne njise
Posle gubitka bola neocekivano ga opet sreces
Tisina, to je ukupni smisao neznosti


Liu Canchiu
By LeDeNa_
#1808313
http://www.youtube.com/watch?v=fvTMeEazOaI

HIPNOTISANA GOMILA - PARTIBREJKERS

Mi ne idemo nikud i ne radimo ništa
Mi smo jedna velika hipnotisana gomila
Al' ja znam ključ, ja poznajem tu bravu
Otključaću i staviću ti svašta u glavu

Ja mogu da te zabavim,
Ja mogu da te sludim,
Ja mogu da te uspavam,
Ja mogu da te budim.

Da li veruješ meni?
Da li veruješ meni?
Ili misliš svojom glavom?
Ili misliš svojom glavom?

Da li veruješ meni
ili misliš svojom glavom
By LeDeNa_
#1808315
KAD DODJES U BILO KOJI GRAD

Kad dođes u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad slučajno bude Valjevo
Gde sam i ja došao
Doći ćeš putem kojim si morao doći
Koji pre tebe nije postojao
Nego se s tobom rodio
Da ideš svojim putem
I sretneš onu koju moraš sresti
Na putu kojim moras ići
Koja je bila tvoj život
I pre nego što si je sreo
I znao da postoji
I ona i grad u koji si došao.

Dok dođe u tvoj zivot
I tu se zauvek zaustavi
Ona koja je prema tebi krenula
Iz velike daljine
Odnekud iz Ruskog Jerusalima
Sa Kavkaza iz Pjatigorska
U kome nikad nije bila
I zvala se kako se zvala
Recimo Vera Pavladoljska
I izgledala kako je izgledala
Kako više niko na svetu ne izgleda.

Biće to jedini grad
U kome si oduvek bio
I čim si čuo njeno ime
I pre nego što si je sreo
Oduvek si je znao
I voleo već vekovima.
Kad dođes u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dodjes vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad slučajno bude Valjevo
Doći ćeš korakom koji dvostruko odjekuje
Tvojim i batom još nekoga
Ko s tobom putuje
I glas mu ide po vetru
U dan neobičan za to doba godine
Da ni sam nećeš biti siguran
Ni koji je to grad
Ni koji su tvoji koraci
Samo ćeš poznati onaj glas
Koji ne ide po vetru
Nego se javlja u tebi

Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
Svet će postati uspomena na nju
I neće biti ni jednog mesta na zemlji
Gde te neće sačekivati
Ni ogledala u kojem je nećeš videti
Ni plave kose koja nije njena
Ni oblaka bez njenog svilenog osmeha
Zapamtio je prostor
Gora i voda
Onakvu kakvu si je prvi put video
U bilo kojem gradu

I ništa ne bi bilo kao što jeste
Da je moglo biti kao što nije
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedan dolazak
I samo jedan susret
I svaki je prvi i jedini
I nikad pre ni posle nije se dogodio
I svi gradovi su jedan
Delovi jednog jedinoga grada
Grada nad gradovima
Grada koji si ti
Prema kome svi idu

I čim si je video
Oduvek si je voleo
I unapred oplakivao rastanak
Koji se zbio
Pre nego što si je sreo
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedna žena
I jedan jedini dan
I jedna pesma nad pesmama
I jedna jedina reč
I jedan grad u kome si je čuo
I jedna usta koja su je rekla
A po svemu kako su je izgovorila
Znao si da je izgovaraju prvi put
I da možeš mirno sklopiti oči
Jer si već umro i već vaskrsnuo
I ponovilo se ono što nikad nije bilo.

M.Bećković
By LeDeNa_
#1808317
Radjamo se odvajajuci se i tako i zavrsavamo. Sami. Jedino sto nosimo sa sobom u taj drveni kovceg koji nas cini konzervisanom hranom za crve ili u raj,mozda i pakao ili neku novu reinkarnaciju,jeste u nama,jesu momenti koji su nam zigosali dusu,jeste svesnost i spoznaja koja nam je omogucila da se zivimo. Prozivimo sebe,a ne zivotarimo.
Ispunjavamo sebe,a ne tudje sablone.
Ne poznajem nikoga ko je na samrti razmisljao o tome sta drugi misle. Jer je trenutak (u najboljem slucaju,a ako nemamo srece,agonija “trenutka” smrti moze potrajati mesecima) kada umiremo,verovatno najiskreniji,najintenzivniji momenat nasih zivota. Tu se jasno deli ono sto je bitno i ono na sta smo tracili tako dragocene minute naseg postojanja.
Maske padaju,a njih nanosimo zbog drugih. Cemu? Zasto je bitno sta ce Pera,Janko ili Marko misliti o nama? Zasto je bitno biti odobren u ocima ljudi koji nas ni ne dodiruju,koji su samo slucajni prolaznici nasih zivota? Da bi nam samopouzdanje poraslo? Ne… I da nas svi odobre,niko ne moze nadjaciti unutrasnju vrisku nesrecnog coveka. Mozda doticne osobe imaju sasvim pogresna merila? Mozda je njihova potvrda u stvari put ka jos vecem nistavilu u ocima nekog drugog? Na kraju krajeva,odakle nam uopste ideja da ce neka x osoba traciti makar sekund svog uma na razmisljanje o nama? Nije li to pomalo egocentricno? Malo caknuto? Dopustiti drugima da nas kroje,orijentisati se po klasifikacijama nekih apsolutno nepoznatih osoba?
Gde je tu samopouzdanje,unutrasnji orijentir,vera u sebe?
Kako cemo mi biti oslonac drugima ako ne umemo biti orijentir ni sebi?

“Besmisleno delovanje (putem obracanja javnosti) osudjeno je na podsmeh i uput za lagani razgovor sa psihologom.” Rece clan foruma. Tri greske,i ovaj deo cu cisto sa aspekta “nauke” prokomentarisati. Besmisleno delovanje ne postoji (posebno ne u umetnosti,jer su umetnici skolski primer za potrebu za samodokazivanjem,a oni koje ja znam su skolski primer razmazenih i materijalisticnih derista),ko se brine zbog tudjeg podsmeha taj isti podsmeh nalazi u ogledalu i najbitnije,potreba za dokazivanjem pred drugima jeste razlog za razgovor sa psihologom,a ne obrnuto.
Naravno da je covek socijalno bice,deo copora (pre bih rekla stada ili masinerije),i da ima potrebu za tim pripadnistvom,identifikaciju sa covecanstvom. Ali jedno je poistovetiti se sa nekom grupacijom,dakle u sebi nalaziti podudarnost sa necim na sta u spoljasnjem svetu nailazimo,a drugo je prilagodjavati se,menjati radi okruzenja. To je razumljivo u nekim delovima odrastanja,kada trazimo svoje granice i upoznajemo druge,pokusavajuci sebe da formiramo. Medjutim,u nekom momentu jesmo oformljeni i zreli, sposobni da dovedemo u pitanje tu okolinu,kao sto smo do tada dopustali okolini da nas dovodi u pitanje. I tada jedino samopotvrdjivanje koje nam spoljasnji svet moze pruziti,jeste orijentir identifikacije sa ustanovama koje smo sami izabrali kao relevantne nakon dugog preispitivanja ispravnosti,kao sto je nacionalna pripadnost,verska,partijska itd.
Ali koristiti podjedince (ovo drustvo ipak cine pojedinci) kao orijentir? Zive li oni nase zivote? Znaju li ko smo,ispod svih tih maski? Dele li nase osmehe i liju nase suze? Naravno,dok god smo im zabavni ili od bilo kakve koristi.
Korist… Nekada ulazemo mnogo truda gradeci “drustveno prihvacen” imidz,upravo koristi radi. Poput politicara ili umetnika,ljudi koji zive od svoje popularnosti. To je zasigurno ispravno za one kojima je materijalna strana zivota bitnija od samoobistinjenja. Mozda je cak moguce i sklopiti mali kompromis,bez sklapanja pakta sa ulogom duse. Ali opet,onaj koji je siguran u sebe,ko se pronasao ne pokleknuvsi pod tudjim ocekivanjima,taj se nece odreci sebe,vec ce se cak i na poslovnom planu obistinjavati,biti ono sto jeste,a ne ono sto drugi zahtevaju,kakvu god svrhu ti drugi ispunjavali.
Ovaj forum,ova “zajednica” je i sama cesto poput maskenbala,gde ucesnici nose svoje plocice sa kratkim opisom imidza koji su svesno stvarali. Smesno mi je da na “mestu”,gde je velika mogucnost anonimnosti,ljudi imaju tako veliku potrebu da budu prihvaceni ili bar istaknuti. Ovde,gde zaista mozemo ispricati i najintimije detalje o sebi,uvek imajuci mogucnost da zatvorimo oci pred negativnim reakcijama (poput ispovedanja konobaru koga nikada vise necemo videti,jer ionako samo naglas sumiramo misli),bas ovde neki ljudi moraju sistematski da grade svoju “net” licnost.....
Postovanje se stice na drugi nacin. Odobravanje takodje. I jedino istinsko merilo nase vrednosti smo upravo mi sami,ogledala nasih dusa.
I ako smo srecni,nekada ta ogledala mozemo naci i u iskrenim sapatnicima.
A nekada,zbog misljenja nekolicine bezvrednih anonimusa,izgubimo jedino vredno ogledalo.

Prsla sam, znam......

http://www.youtube.com/watch?v=H7o3uTemxpg
By LeDeNa_
#1808319
To nisam ja,
to si ti.
To tvoja se vatra
u meni zari.

Nase je,
ljubavi,
samo ono
sto smo drugima dali.

E. Kisevic

:::::::::::::::::::::::::::

Od koje smo nježnosti čvrsti
nepoznati drugima
a sebi isti
Napamet te znaju moji prsti
A da li ćemo uvijek
dotaknut se neba
isprazni od suza
i od svega čisti
Od svoje smo ljubavi jaki
drugima strani
a sebi isti

Željko Krznarić

::::::::::::::::::::::::::::::::::

Stojim i gledam se kako postojim

Jedno dijete zagrizlo jabuku izazovno gledajuci
psa, koji je s nerazumijevanjem okrenuo glavu i ne
primjetivsi macku, koja ga je vec neko vrijeme imala
na oku i sad mekim pokretom preko svinutog stabla
presla u dvoriste.

Stari covjek izvrce Slobodnu Dalmaciju nasavsi clanak
koji ga zanima i bolje namesta naocale.

Ne prozoru prvo izljece plahta, a za njom ruke
neke, mozda, mlade zene. Mozda, mlade zene.

U kaficu su pojacali muziku.

Ti imas bijelu bluzu i crnu suknju i kosa ti je uredna.
Mislio sam da je Borosana izumrla. Zamisljena si.

Mozda mislis na mene.
Mozda nismo dovoljno pazili.
Mozda si dobila.

Sjecanje na dodir mijesa se sa ostrim prisustvom
palminih grana i posebnom akustikom koju donosi
zuckast zrak toplog ranog sumraka i mirisom plastike
od jeftinih igracki za plazu koje polagano pakiraju
dnevni prodavaci. Mijesa se sa dodirom friske bijele
majice na slanoj kozi i naostrenim bradavicama. Sa
mirisom davno otopljenog sladoleda iz nedojedenih
korneta i papira iz kante pored sladoledarice u
gornjem dijelu badekostima.

I sa upijenim suncem koje zraci iz zgoljavih tijela
dva musava klinca koji se tu muvaju kao psi lutalice.
U daljini prolazi brod cruiser na kojem kao da se
priprema bal. Na kojem kao da se priprema bal

A ja stojim i gledam kako postojim...

Ajmo veceras uzet barku od tvog starog i krenuti
na vesla kroz trag mjesecine prema velikom brodu
cruiseru.
Ti si vec u verenjoj haljini, ja vec u taksidu.
Ti si ponjela nakit od tvoje bake.
Tiho se suljamo i popnemo se po onom striku koji
veze sidro za brod i umijesamo se u gomilu.
Gore vec gore lampioni, toci se sampanjac, a na
najvecoj palubi meksikanska kapela svira onu staru
pjesmu na koju smo se zajedno jezili, ti i ja draga.
Draga? Aha.
Popnemo se na podij, pjesma pocinje, i frajer sa
sombrerom pjeva:

Cantando bajo la luna
Yo se que la vida es sueno
El sueno es querer
El sueno es morir
Por eso quiero saber
Por que me duele tanto
Que stastan lejos
Lejos de mi alma, de mi cuerpo
De mi corazon

Si estarias a mi lado
Navegariamos tratranquilos por los suenos
Mientras la luna en nuestra laguna
No para de reir

A ja stojim i gledam te kako postojis.
I ti stojis i gledas me kako postojim.
I ti stojis i gledas se kako postojis.
A ja stojim i gledam te kako postojis.

E stoi i me veo egzistir...


Darko Rundek
  • 1
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 55
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!