Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Ostale teme i diskusije...

Moderatori: Stripi, Moderators

By LeDeNa_
#1802020
http://www.youtube.com/watch?v=ILJxICUIbCY

Bozicni poklon

Jasna je volela dane pre Bozica. Ne toliko svetla, poklone i blagdansko veselje, koliko neki slatki osecaj iscekivanja. Kada je bila dete iscekivala je igracke. Sada se retko kojega Bozica desavalo da dobije nesto sto zeli, ali osecaj iscekivanja je ostao.

Ingrid je napisala da ce biti u gradu samo dva sata. "Putujem i presedam u tvom gradu, imam dva sata izmedju autobusa. Volela bih te videti ako imas vremena."

Naravno da je imala vremena. Isplatilo bi se odgoditi bilo koji posao zbog Ingrid.

Dva sata sa njom - na autobusnoj stanici i uz kaficu, u centru grada. Jasna je bila istovremeno ushicena i razocarana.


http://www.youtube.com/watch?v=sknDfB3pJB8

Mnogo puta je zamisljala prvi susret. Zamisljala je da se susrecu u nepoznatom gradu, na ogromnom zeleznickom kolodvoru, provode vikend u hotelu - dugi sati za polagano upoznavanje, predavanje, otkrivanje.

Dva sata u centru grada bila su tako malo u usporedbi ;) s onime o cemu je mastala. Ali, bili su i neocekivano puno.

Stajala je na autobusnoj stanici i cekala medjugradski autobus, promatrajuci treperava svetla na trgu. Velika jelka na sredini trga bila je okicena crvenim kuglicama, kasno zimsko popodne vec je odavno nalikovalo na noc.

Iz autobusa je izaslo puno ljudi. Pozelela je da ima vise svetla, pokusala je prepoznati zenu koju je vidjela samo na fotografijama.

Gomila putnika okupila se oko vozaca koji je otvorio prtljaznik. Jasna je stajala podalje, sa nervozom koja je prerastala u osecaj bespomocnosti jer nije uspevala prepoznati Ingrid.

"Hej malena, tu sam," cula je prisan, iako potpuno nepoznat glas. Okrenula se i susrela pogled druge zene, osecajuci kako se nesto otapa u njoj. Lice joj se bez ikakve svesne kontrole razvuklo u osmeh.

Ingrid je nosila crnu jaknu i svetli sal, nasmejala se i stavila torbu na tlo. Ispruzila je ruke i zakoracila prema Jasni. Ona je odgovorila istim pokretom i u sledecem su se trenutku nasle u zagrljaju.

Bilo je cudno i predivno, potpuno novo a opet nekako poznato. Ingrid joj je stavila ruke na ramena i malo je odmaknula od sebe. Promatrala ju je neko vreme smeseci se, a onda rekla: "Izgledas bas kao na slikama."

"I ti isto," odgovorila je Jasna. To je bilo tacno, a opet sasvim pogresno. Nijedna fotografija nije je mogla pripremiti na nacin na koji su je gledale ove oci: duboko, dopiruci nekamo unutar nje.

Narucile su kafu u obliznjem kaficu. Jasna je pustila svoju kafu da se hladi, jer su joj ruke drhtale.

Razgovarale su o putovanju i ona se trudila koncentrisati na Ingridine reci. Ipak, razmisljala je o tome kako u prostoru oko nje oseca nesto prekrasno i snazno - energiju i toplinu. I kako jako zeli ostati u tom prostoru. Gledala je njene ruke kako drze solju sa kafom i pokrecu se u razgovoru, a zatim lice, osmeh i prodoran pogled.

Ingrid je ispruzila ruku i presla kaziprstom lagano preko Jasninih usana. "Svidja mi se ovo sto vidim u tvojim ocima," rekla je.

Nasmesila se, ne znajuci sta da odgovori.

"Nisi ovako zamisljala nas prvi susret, zar ne?"

Jasna je slegnula ramenima. "Nisam ga nikako zamisljala. Samo sam mastala..."

"Da imam vremena odvela bih te nekamo i ucinila ti sve ono o cemu smo pricale, i puno vise od toga. Ali dovoljno mi je i ovo da osetim da si moja."

Gledala ju je bez treptanja i Jasna nije bila u stanju odvojiti pogled od njenih ociju. "Hoces li mi to sve jednom uciniti?" pitala je tiho.

"Naravno da hocu. Ne mogu ti obecati kada ce to biti, ali hocu." Dotaknula je Jasnin obraz a njezinim telom su prosli trnci.

Kada joj je Ingrid rekla da ce polako morati krenuti prema stanici, Jasna se setila da je donijela nesto za nju. Izvadila je paketic iz torbe i pruzila ga sramezljivo. "Nisam znala sta da ti kupim, pa sam se odlucila za najjednostavnije. Rekla si da volis tamnu colokladu - ova je sa lesnicima,...."

Ingrid se nasmesila i uzela cokoladu, milujuci usput prstima Jasninu ruku.

"Imam i ja nesto za tebe. Necu ti reci sta je unutra, ne smes sada otvoriti."

Izvadila je iz torbice mali paketic, umotam u zlatni papir i pruzila ga. Bio je tezak, iako dovoljno malen da stane na Jasnin dlan. Drzala ga je u ruci trenutak, s nekim neobicnim, gotovo fizickim zadovoljstvom, a onda ga stavila u dzep kaputa.

"Moram li cekati do Bozica?"

"Ne, ne moras toliko cekati, mozes ga otvoriti cim ja odem."

Ispred ulaza u autobus Ingrid je stavila dlanove na Jasnine obraze i poljubila je nezno, zatvorenih usana. Jasna joj je stavila ruke oko struka i stisnula sakama tkaninu njezine jakne. Na trenutak joj se ucinilo da nece biti u stanju popustiti stisak i pustiti je da ode.

"Napisi mi pismo kada otvoris poklon," rekla je Ingrid.

"Hocu."

"Vidimo se!"

Kada je autobus otisao stajala je jos neko vrijeme nepomicna, na osvetljenoj ulici. Stavila je ruke u dzepove i desnom sakom obuhvatila mali paketic. Milovala je prstima mala izbocenja na ukrasnom papiru, uzivajuci u glatkoci, sitnim naborima i rebrastoj pruzi vrpce.

Nije ga zelela otvoriti, ne odmah. Doci ce vrijeme za to. Za sada, radovalo ju je drzati ga u ruci.

Krenula je polako prema stanici lokalnog autobusa. Blagdanska svetla su osvetljavala trg, ispunjavajuci ga radosnim treperenjem.


2007
By LeDeNa_
#1802029
PESMA

U dubini moje duse je pesma koja nece u
rec da se odene.
To je pesma sto kao kamenje u mome srcu
prebiva
i odbija da se mastilom toci na hartiju,
ona mi osecanja obuhvata poput tananog
omotaca
i nece da se jezikom skrnavi.
Kako da je izdahnem kada se plasim da je
vazduh ne zaprlja?
Kome da je ispevam kad je navikla da zivi
u mojoj dusi kao u svome domu
te se plasim da se slusanjem ne povredi?
Ako mi u oci pogledate, videt cete senku
njene senke,
i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osetit cete
njeno treperenje.
Svojim delima je iskazujem kao sto jezero
odrazava sjaj zvezde,
moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute
na vrelini sunca,
otkrivaju tajne ruzinog cveta.
U meni je pesma koju tisina objavljuje, a
buka sputava;
koju snovi izgovaraju, a java progoni.
To je pesma ljubavi, ljudi, i nema Izaka koji
ce je ispevati,
niti Davida koji ce je odsvirati.
To je pesma mirisnija od jasminovog cveta,
i nema seciva koje je moze raniti.
Bolje je cuvana od devojackih tajni,
i nema strune koja je moze prisvojiti.
Ko moze sjediniti huku mora i pesmu slavuja,
ko moze spojiti oluje sa decijim uzdasima?
Koje ljudsko bice
moze bozansku pesmu ispevati?


Carls Bukovski


MO:j :bouncy:
Korisnikov avatar
By mOwbid
#1802045
ona
moja radost
priprema se :-)
da ljubnem je
ja
njena sreca
u krilo moje pada
sa osmehom
gleda me
polako
prati
svaki
moj mig
zeli da zna
sto je to
vuce
ka meni
priblizava se
njena
pametna glavica
ljubiti zeli me
zauvek
zelim je
zauvek
polako
nezno
da mazim je
ljubim
doveka

ona
zove se

/Shelley/
:jj
Korisnikov avatar
By mOwbid
#1802049
Noc je za ljubav doba strasno,
Al' brzo dan stic' zna,
necemo vise tako kasno
Dok blistav mjesec sja.

/Byron/
:s
By LeDeNa_
#1802056
Jednom, dok sam jos bila dete, ubrala sam nekoliko grancica tamarisa. Bilo je rano proljece i bile su lepe – bez listova ali s neznim ruzicastim cvetovima - ona nijansa ruzicaste boje koja se na prvi pogled cini sivom, a tek kad bolje pogledas prava boja izroni na povrsinu. Lepo su pristajale uz beli stoljnjak u dnevnoj sobi, no bilo je i drugog cvecaa pa je ta vaza uskoro dospela na ormar.

Zaboravila sam na grancice i one su dugo stajale u vazi, sve dok voda nije postala gusta i lepljiva, pretvarajuci vazu u malu blatnu mocvaru. Kada sam izvadila grancice iz vode, pojavili su se mali belkasti korencicii, nalik na konac koji je neko poepio na lepljiive stabljike. Bile su ljigave i krhke, kao necija utroba i kao novorodjeni macici pre nego ih macka opere lizanjem. Sve sto se radja je lepljivo i bezbojno, i samo naizgled krhko.

Korencici su bili lepljivi i blatni, nalik na nešto sto treba sakriti, kao da se biljka stidi vlastite zelje da prestane biti cvet u vazi i postane stablo. Ipak, odusevila me je njezina sposobnost da pusti korenje, da zapocne samostalan zivot zaboravljena u ustajaloj vodi. Posadila sam grancice u vrt i one su se polako, godinama, pretvarale u stablo.

Tamaris je izdrzljiva biljka. Jednog leta bila sam na otoku na kome nema nicega osim zapustenog svetionika i kamenja. Nema cak niti trave, stene i kamen izrastaju iz mora i dovoljne su same sebi. Otok je prekriven belim i sivim - usred plavetnila i ispod nemilosrdne sunceve vreline. Jedina boja koja se izdvaja usred tog kraljevstva kamena je jarkozelena, gotovo fluorescentna krosnja tamarisa. Stari, podivljali grm jedino je sto je ostalo od vrta pored svetionika, grcevito cuva svoju vlagu i prkosi zelenilom.

U tom kraju, pored obale, rastu bezbrojni grmovi tamarisa. Neki su brizno oblikovani u stabla a neki pusteni da rastu divlje i u svim smerovima. Svaki put kada vidim tamarisov grm, pogled mi se zaustavi na njegovoj krosnji a misli krenu nesvesnim, vlastitim smerom.

Ne razmisljam o ruzicastim cvetovima niti o izdrzljivosti mediteranske biljke. Zagledam se u krosnju i pogledom trazim savrsenstvo...

.............................................................................................................................




Svet je reduciran na nekoliko oseta. Hladno, toplo, bol. Bez zvuka, bez trajanja i promjene. Trenutak savrsenstva.

Pocetkom proljeca prolistat ce prvo ruzicastom, a onda zelenom bojom. Ne zna da je za mene postala simbol. Da u njoj vidim moju vlastitu zelju koja je izrasla iz ljepljivih, blatnih korencica i razvila se u stablo koje stoji na suncu.

***

Kada ljudi pogledaju tamaris, verojatno vide samo biljku. Ja vidim vlastita mastanja koja vise nisu bledi, blatni korencici koje treba sakriti. Moja mastanja rastu na stablu. Dobar je osecaj kada najmracniji, dugo skrivan deo tebe, konacno raste na suncu.




Nekada sam verovala da savrsene stvari ne postoje u stvarnosti. Ponekad ipak postoje. Ovaj suncani dan, ruza na mome krilu i ovo stablo iznad mene dokaz su da postoje.


Slika
By LeDeNa_
#1802072
Nema vise

Nema vise niti Boga
iza vrata na koja kucam.
“Ima li koga”
odzvanja glas u agoniji sna.

I konacno u ozracju
miris ruza zove novi dan
ato opet podseca na zivot
na tebe,
i na san.

Pa zakopam misli
da mogu dalje,
da ne zamirem bez opravdanja,
i sa dna jednog sna
u ko´m vise nema nas
ja primam ruke za spas.

He....

:saint2:
By LeDeNa_
#1802083
Postoji jedna vrsta tisine
U kojoj pogledi se sretnu
U kojem se sve objasnjava
U trenutku mirnoce
U jednom dahu
U treptaju oka
Zamrznuta u vremenu
Kroz celi zivot
Secanja na tisinu pratit ce te
Koja je znacila...

pstttttttttttt..............

http://www.youtube.com/watch?v=jppu-Uhdeh8
By LeDeNa_
#1802090
Tisina



Kako je mocno osetiti tisinu,

u kasne sate pruziti joj ruke,

iz plitkoga krenuti u dubinu,

kao bez glasa al uz puno buke.

pokorim se kad tisina caruje

do te mere da je mozes cuti,

nemu sliku ocima daruje,

i dopusta samo da se cuti.

vise cenim tihi glas koji zna da me vodi,

nego urlik sto nudi spas ,a vec sam u slobodi.


Brrrrr.....Nek ostane al ne valja ....:j

http://www.youtube.com/watch?v=UmjXY1BDMEA
By LeDeNa_
#1802140
Igraj se sa mnom

Kako se samo menjamo dok nas vreme nosi,

kako samo zamisljam ti ruku u svojoj kosi,

iako si samo moja,kao da dodir od tebe prosim,

a ipak,unatoc pognute glave,iznova ti prkosim.



Ja trazim da me volis i da me milujes,

nudim ti telo i um,al ne i dusu da je gazis,

zamisli,razmisli,pa od mene onda trazi,

jer sto ti darujem jednom,znas da zauvek vazi.



Igraj se sa mnom,bit cu ti rado sve,

probudi me iznenada,budi Kraljica trenutka,

vladaj sa stilom,opipaj mi granice po rubu,

i tu ces osetiti da imas zenu,a ne samo slugu.



Tvoj pogled mi u misli ulazi,tako vruc i hladan,

tvoj dodir me boli i leci,i znam da igre si gladna,

pa hajde igraj,kreiraj,budi mi sve,

ali ne uzimaj silom sto mozes dobiti na dar.



Jer upravo je dar ono sto znam da zelis,

ja bih ti se darovala,ali nemoj da me delis,

kad se proba shvati se da vise od dva ne cine par,

daje ti se osoba da se s njome igras,ali to nije stvar.



I tako iznova mislim,zelim, hocu,

da predam kontrolu i iz sobe izbacim samocu,

dok iz moje dubine ne ispliva zelja za snom,

ja ostajem budna da ti kazem - budi moj "Dom",

a ne povod za zivcani slom.



:camac:
By LeDeNa_
#1802152
Ona je naivna

Nekada je zivela u svetu koji je trebao predstavljati iskrenost, cistocu. Taj svet je bio deo nje htela ona to ili ne. Svet koji ne mozemo svojevoljno odabrati. S njim se radjamo.

Ona je naivna. I ona to zna. Zato se sakrila iza debelih zidova. Zastita. Sigurnost. Tako je lakse. Nema lazi, nema licemjerja, nema losih iskustava.
Ona je sve to ostavila vani. Sve je zakljucala u jednu kutiju oznacenu kao lose uspomene i zivela je u svom svetu.

Ona je naivna. I ona je to zaboravila.

U onom trenutku kada se pojavila ona. Kao tracak sunca medju tim mracnim zidovima.
Svakim danom je ta zraka bila sve jaca. I ona je zaboravila da je naivna. Zaboravila je na sve one vukove u janjecoj kozii. Zaboravila je ko je.

Ponovo je osetila poverenje. Onaj lepi osecaj da nije sama, da je tu neko kome moze verovati. Neko na koga se moze osloniti. Odlucila se vratiti u svet iz kojeg je otisla.

I opet je uzivala u osecaju pripadanja. Bila je necija. Bila je njena. Bila joj je zahvalna sto je vratila u svet u koji je istinski pripadala.

I radi toga je bila sretna. Sretna na trenutak. Pozelela je da taj trenutak potraje. Ali zelje i realnost ne idu zajedno.

Sunce je nestalo a ona je ostala sama. Okruzena nicim drugim nego lazima, licemjerjem.
Samo odbacena lutka.

Ona je naivna. Surova realnost ju je podsjetila na to. Iznenada se sjetila ko je.


Samo les na putu njegovog odrastanja…..


2006
By LeDeNa_
#1802156
Reci

"Sada vise ne mislim
Ne brinem da trazim reci
Sve tece
Brze ili laganije
Zanemarujem sve
Moje misli se vezu
U reci
Ostaju magla nejasnih oblika
Propadaju
Rasprsavaju se
I onda ih odmah zaboravljam".


Ceza - "Supernaut"
By tasa
#1802199
Neznalici

Pevaj neznalico,
vinu se daj,
kada ljubiti ne znaš
prolaznost njegovu

Čemu strahovanja,
Ljubav je slobodarsko
ludovanje snega u martu

Samo suludi pesnik
ume ljubiti vetar,
a ti nisi tome dorasla

Zato, pevaj neznalico,
pevaj i vinu se daj,
Vetru slobodu
i sopstvenost ne diraj,
u čarobnom odlasku uživaj

Ljubav je samo
uzaludnost tvoja.
By tasa
#1802265
dajte vas dve za moju dusu violinu !!!!!!!!!!!!
Korisnikov avatar
By mOwbid
#1802273
ehh.,., uvek sam htela da sviram violinu ., kmeee :( nemoj mi te slike.,,

ili saxofon :s
  • 1
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 55
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!