- 16 Feb 2010, 01:05
#1784486
Srebrenica legitimna vojna meta
Radovan Karadžić je ponovo u ponedeljak od Haškog tribunala zatražio da obaveže Nemačku, Francusku, Hrvatsku i Iran da mu dostave dokumente o naoružavanju bosanskih Muslimana od 1992. do 1995. i uzrocima eksplozija na pijaci Markale.
Predstavnici tih država odgovorili su da te dokumente nemaju ili da ih ne mogu obelodaniti zbog nacionalne bezbednosti.
Bivši predsednik Republike Srpske optužen je za genocid i zločine protiv čovečnosti nad Muslimanima i Hrvatima, kao i za uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH.
Karadžić je danas u sudnici potvrdio da je on, zajedno sa vrhom Vojske Republike Srpske, u leto 1995. doneo odluku o napadu na Srebrenicu. Za zločine počinjene u BiH rekao je da ih "nisu naredili komandanti, naredio ih je bes".
Tokom rasprave, u kojoj su učestvovali predstavnici navedenih država, Karadžić je tvrdio da su te zemlje i SAD - uz "saučesništvo" međunarodnih snaga i humanitarnih organizacija - bile umešane u organizovano snabdevanje oružjem Armije BiH, kojim je kršen embargo UN.
Na primedbu nemačkog ambasadora Tomasa Lojfera da traženi dokumenti "nisu relevantni" za optužnicu, Karadžić je uzvratio da su dokumenti vrlo bitni zato što će "pokazati da su zemlje UN kršile embargo na oružje i da je narušena neutralnost UN" time što je Unprofor podržavao jednu zaraćenu stranu.
"Odbrana će osporavati da su uniformisani i naoružani pripadnici međunarodnih snaga mogli biti taoci, zato što su njihovi komandanti istovremeno komandovali i vazdušnim napadima na Srbe", kazao je Karadžić, dodajući, međutim, da "uzimanje talaca nije bilo naređeno od države, nego spontano, u panici".
Nemačka je odbijanje da dostavi dokumente zasnovala na razlozima nacionalne bezbednosti, ali i na oceni, kako je rekao ambasador Lojfer, da se "ne treba vraćati na političke 1991-95, jer bi tada ovo bila politička vežba, a ne suđenje i Tribunal".
Sugerišući da je oružje iz Nemačke i američke baze u Ramštajnu bilo dostavljano muslimanskim snagama u Srebrenici, Karadžić je naglasio da "to ne može biti bez značaja" u svetlu optužnice koja mu na teret stavlja genocid u toj enklavi.
Tužilac Alan Tiger je tokom rasprave naznačio da prihvata da Srebrenica nije bila demilitarizovana, da je Armija BiH iz enklave napadala srpske snage i okolna sela, da je u zaštićenu zonu UN švercovano oružje i da su snage ABiH u Srebrenici bile legitimna vojna meta.
Zahvaljujući tužilaštvu na "tom priznanju", Karadžić je kazao da bi se na osnovu njega moglo zaključiti da je njegova "odluka i odluka Vojske Republike Srpske o napadu na Srebrenicu legitimna i da ne treba da bude u optužnici, a jeste".
"Potpuno je jasno da mi nismo hteli da uđemo u Srebrenicu, nego samo da muslimanske snage vratimo tamo i sprečimo dalje napade iz enklave", rekao je optuženi.
Prema Karadžiću, Nemačka bi "morala imati" i prepise njegovih presretnutih telefonskih razgovora, koji bi mu, kako je napomenuo, na suđenju išli u korist.
Francuski zastupnik Žan-Luj Floran izjavio je da je Francuska pronašla i optuženom dostavila jedan traženi dokument, a da materijale o delovanju svojih službi tokom rata u BiH ne može obelodaniti iz razloga nacionalne bezbednosti.
Podsećajući da je Francuska imala značajne snage u BiH, naročito Sarajevu, Karadžić je sugerisao da su u njihovom sastavu bili i "timovi za snajpersko delovanje, ubistva i eliminisanje snajperista".
"Francuska ima dokaze da su muslimanske vlasti ubijale svoje ljude i snajperima i eksplozivom da bi okrivile Srbe", tvrdio je optuženi, napominjući da su francuski istražitelji bili prvi na mestu eksplozija na sarajevskoj pijaci Markale.
Ambasador Hrvatske Joško Paro izjavio je da je vlada u Zagrebu dostavila Karadžiću 15 dokumenata i da "ostaje spremna" da udovolji dodatnim zahtevima odbrane, ako oni budu preciznije sročeni.
Karadžić je uzvratio da je "Hrvatska bila filter i prolazna stanica za oružje" koje je iz Irana i drugih zemalja dostavljano Armiji BiH od 1992. do 1994. godine.
"Oni znaju za sve, jer je išlo preko njih, a i uzimali su trećinu oružja za sebe", rekao je on.
Precizirao je da traži dokumente o boravku hrvatskog premijera Nikice Valdentića u Iranu 1994. i uzvratnoj poseti Zagrebu iranskog predsednika Ali Akbara Velajatija, tokom kojih su, kako je tvrdio, ugovarane isporuke oružja.
Karadžić, takođe, traži da mu Hrvatska dostavi dokumente o više susreta tadašnjeg hrvatskog predsednika Franje Tuđmana sa američkim zvaničnicima Ričardom Holbrukom, Piterom Galbrajtom i drugima.
Predstavnik Irana Ali Mokberolsafa izjavio je da je vlada u Teheranu pretražila svoje arhive, ali da nije našla nijedan dokument koji Karadžić traži.
Optuženi je tvrdio da su se tokom rata u BiH "Iran i SAD složili u poslu kršenja embarga UN" i da su mu dokumenti koje je trazio neophodni za pobijanje navoda optužnice.
"Tovari i tovari oružja iz Irana nisu mogli doći bez saučesnistva značajnih država, SAD, Hrvatske i drugih. Neka Tribunal obaveže visoke zvaničnike tih država da pod zakletvom kažu da dokumenata o tome nema... Jer, to je odredilo i naše ponašanje, i trajanje rata i zločine koje nisu naredili komandanti, naredio ih je bes", kazao je Karadžić.
Današnjoj raspravi o Karadžićevom zahtevu, kojim je obuhvaćena i Bosna i Hercegovina, predstavnici vlasti u Sarajevu nisu prisustvovali zbog čega je sudsko veće izrazilo "razočaranje".
Odluku o zahtevu Karadžića, sudsko veće će doneti naknadno.
Nastavak suđenja Karadžiću pred Haškim tribunalom zakazan je za 1. mart, kada bi optuženi, koji se zastupa sam, trebalo da održi uvodnu reč odbrane.
Radovan Karadžić je ponovo u ponedeljak od Haškog tribunala zatražio da obaveže Nemačku, Francusku, Hrvatsku i Iran da mu dostave dokumente o naoružavanju bosanskih Muslimana od 1992. do 1995. i uzrocima eksplozija na pijaci Markale.
Predstavnici tih država odgovorili su da te dokumente nemaju ili da ih ne mogu obelodaniti zbog nacionalne bezbednosti.
Bivši predsednik Republike Srpske optužen je za genocid i zločine protiv čovečnosti nad Muslimanima i Hrvatima, kao i za uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH.
Karadžić je danas u sudnici potvrdio da je on, zajedno sa vrhom Vojske Republike Srpske, u leto 1995. doneo odluku o napadu na Srebrenicu. Za zločine počinjene u BiH rekao je da ih "nisu naredili komandanti, naredio ih je bes".
Tokom rasprave, u kojoj su učestvovali predstavnici navedenih država, Karadžić je tvrdio da su te zemlje i SAD - uz "saučesništvo" međunarodnih snaga i humanitarnih organizacija - bile umešane u organizovano snabdevanje oružjem Armije BiH, kojim je kršen embargo UN.
Na primedbu nemačkog ambasadora Tomasa Lojfera da traženi dokumenti "nisu relevantni" za optužnicu, Karadžić je uzvratio da su dokumenti vrlo bitni zato što će "pokazati da su zemlje UN kršile embargo na oružje i da je narušena neutralnost UN" time što je Unprofor podržavao jednu zaraćenu stranu.
"Odbrana će osporavati da su uniformisani i naoružani pripadnici međunarodnih snaga mogli biti taoci, zato što su njihovi komandanti istovremeno komandovali i vazdušnim napadima na Srbe", kazao je Karadžić, dodajući, međutim, da "uzimanje talaca nije bilo naređeno od države, nego spontano, u panici".
Nemačka je odbijanje da dostavi dokumente zasnovala na razlozima nacionalne bezbednosti, ali i na oceni, kako je rekao ambasador Lojfer, da se "ne treba vraćati na političke 1991-95, jer bi tada ovo bila politička vežba, a ne suđenje i Tribunal".
Sugerišući da je oružje iz Nemačke i američke baze u Ramštajnu bilo dostavljano muslimanskim snagama u Srebrenici, Karadžić je naglasio da "to ne može biti bez značaja" u svetlu optužnice koja mu na teret stavlja genocid u toj enklavi.
Tužilac Alan Tiger je tokom rasprave naznačio da prihvata da Srebrenica nije bila demilitarizovana, da je Armija BiH iz enklave napadala srpske snage i okolna sela, da je u zaštićenu zonu UN švercovano oružje i da su snage ABiH u Srebrenici bile legitimna vojna meta.
Zahvaljujući tužilaštvu na "tom priznanju", Karadžić je kazao da bi se na osnovu njega moglo zaključiti da je njegova "odluka i odluka Vojske Republike Srpske o napadu na Srebrenicu legitimna i da ne treba da bude u optužnici, a jeste".
"Potpuno je jasno da mi nismo hteli da uđemo u Srebrenicu, nego samo da muslimanske snage vratimo tamo i sprečimo dalje napade iz enklave", rekao je optuženi.
Prema Karadžiću, Nemačka bi "morala imati" i prepise njegovih presretnutih telefonskih razgovora, koji bi mu, kako je napomenuo, na suđenju išli u korist.
Francuski zastupnik Žan-Luj Floran izjavio je da je Francuska pronašla i optuženom dostavila jedan traženi dokument, a da materijale o delovanju svojih službi tokom rata u BiH ne može obelodaniti iz razloga nacionalne bezbednosti.
Podsećajući da je Francuska imala značajne snage u BiH, naročito Sarajevu, Karadžić je sugerisao da su u njihovom sastavu bili i "timovi za snajpersko delovanje, ubistva i eliminisanje snajperista".
"Francuska ima dokaze da su muslimanske vlasti ubijale svoje ljude i snajperima i eksplozivom da bi okrivile Srbe", tvrdio je optuženi, napominjući da su francuski istražitelji bili prvi na mestu eksplozija na sarajevskoj pijaci Markale.
Ambasador Hrvatske Joško Paro izjavio je da je vlada u Zagrebu dostavila Karadžiću 15 dokumenata i da "ostaje spremna" da udovolji dodatnim zahtevima odbrane, ako oni budu preciznije sročeni.
Karadžić je uzvratio da je "Hrvatska bila filter i prolazna stanica za oružje" koje je iz Irana i drugih zemalja dostavljano Armiji BiH od 1992. do 1994. godine.
"Oni znaju za sve, jer je išlo preko njih, a i uzimali su trećinu oružja za sebe", rekao je on.
Precizirao je da traži dokumente o boravku hrvatskog premijera Nikice Valdentića u Iranu 1994. i uzvratnoj poseti Zagrebu iranskog predsednika Ali Akbara Velajatija, tokom kojih su, kako je tvrdio, ugovarane isporuke oružja.
Karadžić, takođe, traži da mu Hrvatska dostavi dokumente o više susreta tadašnjeg hrvatskog predsednika Franje Tuđmana sa američkim zvaničnicima Ričardom Holbrukom, Piterom Galbrajtom i drugima.
Predstavnik Irana Ali Mokberolsafa izjavio je da je vlada u Teheranu pretražila svoje arhive, ali da nije našla nijedan dokument koji Karadžić traži.
Optuženi je tvrdio da su se tokom rata u BiH "Iran i SAD složili u poslu kršenja embarga UN" i da su mu dokumenti koje je trazio neophodni za pobijanje navoda optužnice.
"Tovari i tovari oružja iz Irana nisu mogli doći bez saučesnistva značajnih država, SAD, Hrvatske i drugih. Neka Tribunal obaveže visoke zvaničnike tih država da pod zakletvom kažu da dokumenata o tome nema... Jer, to je odredilo i naše ponašanje, i trajanje rata i zločine koje nisu naredili komandanti, naredio ih je bes", kazao je Karadžić.
Današnjoj raspravi o Karadžićevom zahtevu, kojim je obuhvaćena i Bosna i Hercegovina, predstavnici vlasti u Sarajevu nisu prisustvovali zbog čega je sudsko veće izrazilo "razočaranje".
Odluku o zahtevu Karadžića, sudsko veće će doneti naknadno.
Nastavak suđenja Karadžiću pred Haškim tribunalom zakazan je za 1. mart, kada bi optuženi, koji se zastupa sam, trebalo da održi uvodnu reč odbrane.