Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Aktuelnosti javnog zivota

Moderatori: Stripi, Moderators

Korisnikov avatar
By elektron84
#1758662
Bila sam 8. razred i krenula sam to jutro u skolu. Kada smo dosli, samo su nas vratili kucama.

Kasnije u toku dana su se cule sirene. Cudan osecaj. Bilo mi je jezivo kada je u ulici nestalo struje. Mrkli mrak. Da, jesam se uplasila.

Secam se maminog izraza lica. I secam se caleta koji je isao za to vreme da posmatra kako "nasi" gadjaju "njihove" iznad Fruske gore.

Posle je strah malo utihnuo, ali je bilo mnogo lose. Na svu srecu, niko od "mojih" nije stradao.

I tako...
By J...
#1758687
Originally posted by zachary85

Nisam razumeo neke ljude koji su govorili, kako bi voleli da se opet desi, pa da ne idem u školu/posao/fax... Užasno!!! NE PONOVILO SE!!! Rat je nešto najgore što je ljudski um mogao da smisli...
:up:


Isla sam tad u srednju skolu i to je bio za mene period od tri meseca bez skole.

Nisam verovala da ce biti bombardovanja a nije me previse ni zanimalo sve do te veceri kada su se cule sirene oko osam uvece (i tacno isla je Esmeralda na tv :lol: )

Onda sam se malo uspanicila, udario adrenalin medjutim to je tako bilo samo u pocetku. Posle se zivot vratio nekom uslovno receno normalnom toku sem sto nije bilo skole ali stariji su i dalje isli na posao bez obzira na vazdusnu opasnost.

U mojoj okolini nije bilo nekih vecih eksplozija, uglavnom su bile udaljene, cule su se povremeno a avione smo redovno gledali kako prelecu. Niko poznat mi nije poginuo.

Jesu se ljudi tada vise druzili, bili su spontaniji. Uvece kad krene vazdusna opasnost oni se nekako svi skupe u grupe pa im se valjda tako javljao osecaj sigurnosti i bliskosti. Ja bih sedela u svojoj sobi i citala. U to vreme sam bas dosta knjiga procitala koje inace nisam stizala zbog skole da citam a zanimale su me. Secam se i restrikcija struje i jednog trenutka dok sedim na stolu naslonjena na prozor da bih mogla da vidim da citam jer struje nema a vec pada mrak. I onda se cuje sirena a opstepoznato je da se bar treba skloniti od prozora jer je tu kao najnesigurnije. Medjutim, ja onako iznervirana sto pada mrak resim da nastavim da sedim tu i citam pa sta bude.


A posto tada nisu radile diskoteke pa mi klinci nismo imali gde da izlazimo onda smo "izlazili" na trg i moram priznati da je tu dosta zanimljivog provoda bilo.


Milsim da je kasnije vec postajalo depresivno, bar meni jer se prilicno oduzilo a i poceli su ljudi vise da ginu. :ozbiljan:








P.S. A sirene - "sizela" i "smirela", cudi me da se niko nije setio naziva. :misli:
Korisnikov avatar
By svejedno
#1758694
Originally posted by AngraMaina

Dominantan osećaj sve vreme bio je APSURD.
to.

..


Originally posted by Vel boy

koliko vidim i prochitah, i u najgorim trenucima je bilo ipak lakshe nego kako je bilo u npr. Mostaru od 1992-e pa nadalje manje-vishe do 1996-e.....
Naravno da je bilo lakse.



..


I na kraju:
Originally posted by Loni

Je l ti jasno da je u celom Beogradu stradali svega 17 ljudi. U gradu , koji ima 1 600 000. Jako je tuzno sto je stradala mala milica, ali cim mi svi znamo za njeno ime, to ipak znaci da je zrtava bilo malo.

Ja poznajem MNOGO ljudi koji su bili PRIMORANI da idu na Kosovo da se 'bore' & nemali broj njih je izgubio deo tela, duse ili ..hm.... zivot.

Beograd JESTE izgubio vise od 17 ljudi. Kako ti to relativizujes nikada necu shvatiti.

..


Daleko od toga da i 'samo' 17 ljudi nije tragedija, ali BG jeste izgubio VISE.



..

Cija je to krivica, ne vredi igrati se sada toga.



..

A i tema stvarno nije tako koncipirana.



..

Meni bilo lepo. Imao sam 15 dina, pustili me da prodjem razred bez polaganja bilo cega, duvao sam do besvesti, igrao fudbal, zajebavao komsije.....ali mene niko nije terao na to Kosovo.
Korisnikov avatar
By Mariška
#1758724
Originally posted by svejedno


Ja poznajem MNOGO ljudi koji su bili PRIMORANI da idu na Kosovo da se 'bore' & nemali broj njih je izgubio deo tela, duse ili ..hm.... zivot.

Beograd JESTE izgubio vise od 17 ljudi. Kako ti to relativizujes nikada necu shvatiti.
Ajde, svejedno, kako ne razumeš?

Pa tih 17 ljudi koje Loni spominje je KOLATERALNA ŠTETA u BG.
Korisnikov avatar
By Nbegi
#1758731
Meni je to bilo jako zanimljivo doba i na čudne načine... Preko dana pun grad, pune bašte kafića, nikad lepše (ovo je fraza) proleće... Imao sam utisak da su ljudi bili solidarniji, ali verovatno to svuda nije bilo tako... Neki su redovno odlazili u skloništa ili podrume i tresli se kao prutovi na svaku sirenu... Ja sam samo prvo veče ušao u "čuveno" atomsko sklonište, zanimalo me kako to izgleda unutra... i izašao. Lepo okrečeno, čisto, zanimljive instalacije... :) )

Nisam imao strah od bombi. Znao sam da gađaju vojne ciljeve (sem nekoliko izuzetaka koje je RTS obilato naglašavao i koristio u propagandne svrhe, propagande koja je bila na nivou debilizma, a bolje od njenih kreatora teško da se moglo i očekivati...).

Međutim, tokom tog perioda prosto nisam imao vremena da razmišljam šta mi (nam) se događa pa me je to sve "stiglo" kada se završilo, tokom leta, sećam se da jedno vreme nisam imao puno snage da izlazim iz kreveta...

Tokom tog perioda sam upoznao nekoliko zanimljivih ljudi koji su me primali kao "jataci" kod sebe na nekoliko dana... Svuda je bilo neta u tim stanovima :) Jedno 5 lokacija u 55 dana, otprilike.

Zašto? Prvog jutra stigao je poziv da se javim... Znate gde...

Odmah sam prešao kod rođaka 2 bloka niže. I doživeo posle nekoliko dana razočarenje rođačkom "solidarnosti". Naime, smetao sam njima dvoje u 67 kvadrata... i lepo su me zamolili da odem... smatrali su, to jest ONA (naprasna hipervernica (pod starije dane) i pevačica u crkvenom horu) nije želela "begunca" pod svojim krovom... Bila je protiv toga da ona u tome učestvuje i da mi je mesto u vojnoj jedinici...

Hvala lepo.

Nisam želeo da se igram te igre. Bio sam u PVO (protivvazdušnoj odbrani) na oruđu koje je imalo domet do 2 km - protiv avijacije koja se nije spuštala ispod 5 km... Nonsense in basic (što bi rekao ZX Spectrum)...

Ne, to nije bio moj rat. Hvala lepo.

Ali nasuprot "rođaki", prihvatili su me potpuni neznanci i poznanici (i gejevi, too :)

Ukupno su me 6 puta tražili, od čega poslednja 2 puta vojna policija - koju sam paradoksalno dočekao na svojoj adresi! Oba puta nije bilo struje... Već sam se bio vratio iz "izgnanstva". Tog prvog puta (5. put) ostao sam sam u stanu. Čujem neko lupa na vrata.

Hvatam se za bravu i samo što nisam počeo da otključavam... Ali u trenutku zastanem. Nešto mi je bio sumnjiv ton i ritam tog lupanja... Primirim se :)

Posle nekoliko trenutaka čujem da su im otvorili iz stana preko puta mog. U hodniku je mrak. Koriste svetlo koje je dopiralo iz tog stana da nešto ispišu... Virim na trenutak kroz špijunku i osmotrim prizor.

Vrata se zatvaraju. Čujem da nešto lepe na moja vrata. Odlaze! Vauuuu

Naravno, poziv (broj 5)...

Otprilike kroz 7 dana se slično ponovilo. Isto nije bilo struje. Samo što je ovog puta moja sestra sasvim slučajno videla da je iz civilnog Juga (dolaze sa Yuga a ne sa Keca lol) izašlo par uniformisanih momaka....

Brzo pretrčavam u stan dijagonalno od mog, i odatle pratim :) )) Niko im ne otvara na mojim vratima LOL Pomoću svetlosti upaljača (opet nije bilo struje) ispisuju opet ono, lepe i odlaze... U tri lepe :) ))

I tako... Zavijao se duvan, cigarete su bile retkost... Nisam uspeo da naučim da rolam, jbg... ali je bio neki aparatić koji je to odrađivao :)

Naravno, nisam bio u stanju da učim i spremam ispite... Tada mi je to delovalo besmisleno raditi... Verovatno sam tu pogrešio, ali prosto nisam mogao pod takvim uslovima... I to će me kasnije (a i danas još) koštati...

Video jedan projektil iznad glave kako proleće (u Nemanjinoj ulici). Ništa posebno :) Inteligentan stroj! lol Leteo je ka svom programiranom odredištu... gde - ne znam, nije se ni čula detonacija...

Toliko.

Zanimljivo da posle nisam imao nikakvih posledica glede neodazivanju na vojne pozive... Kapirao sam da je bilo toliko ljudi u mojoj situaciji, da im se prosto nije isplatilo da pokreću toliki broj tužbi...

Toliko.
Korisnikov avatar
By Stripi
#1758736
Originally posted by IriS
nisam se plašila, bar ne u početku, jer nisam verovala da je tako nešto moguće da se desi u sred Evrope krajem 20. veka. bila sam mlada i naivna.
Misliš, nakon svega što se događalo u sujedstvu prijašnjih osam godina?
Stvarno šok.
Korisnikov avatar
By walt333
#1758770
Originally posted by Loni


Je l ti jasno da je u celom Beogradu stradali svega 17 ljudi. U gradu , koji ima 1 600 000. Jako je tuzno sto je stradala mala milica, ali cim mi svi znamo za njeno ime, to ipak znaci da je zrtava bilo malo.

off
:nokti: Od ovog "svega" sam se najezio do kostiju.
Nije bombardovan samo Beograd. Civilnih zrtava je bilo sirom Srbije, ne zaboravimo Surdulicu, Aleksinac gde su ginule porodice, zatim kolonu albanskih izbeglica, bacanje kasetnih bombi po Niskoj pijaci... Ukupno oko 2000 civila. tako da zaista ni za kakav zlocin ne moze i ne sme biti opravdanja.

on: bio sam drugi razred osnove, jako je bilo stresno prve noci ali posle je bilo opusteno. Prijatno se secam svog tog druzenja, ali i toga da smo svi dobili vaske u podrumu i da je keva od stresa jednim delom ocelavila te za vaske nije morala da brine. Jako tuzno
Korisnikov avatar
By Nbegi
#1758780
Samo se ježim tog isticanja "svojih" 2000 žrtava, dok se negiraju "tuđe" i veće žrtve... I pri tome se ne uzima u obzir šta su uzroci a šta posledice...

Očekivati da bombardovanje prođe kao igra, bez posledica - suviše je naivno...

Kada se vodi pogrešna politika u regionu više od decenije - kada se vodi fekalna politika - gotovo je zakonito da će se na kraju ta politika (i zemlja) suočiti i preplaviti fekalijama i u svom dvorištu...
Korisnikov avatar
By Wilhelmina
#1758839
Originally posted by mythe

jos godinu dana prije toga sam se preselio u moju domovinu, Hrvatsku :D ....tako da nisam sjedio po podrumima i trpio bombe, ali moram da kazem da mi je bilo zao ljudi koji su ni krivi ni duzni poginuli, ranjeni ili jednostavno trpili izivljavanje NATO pakta.
...Kao sto bi uradio svaki hrabri, ponosni Srbin.
Korisnikov avatar
By Tungi
#1758853
Originally posted by Wilhelmina
Originally posted by mythe

jos godinu dana prije toga sam se preselio u moju domovinu, Hrvatsku :D ....tako da nisam sjedio po podrumima i trpio bombe, ali moram da kazem da mi je bilo zao ljudi koji su ni krivi ni duzni poginuli, ranjeni ili jednostavno trpili izivljavanje NATO pakta.
...Kao sto bi uradio svaki hrabri, ponosni Srbin.

:pucaodsmeha:
Korisnikov avatar
By Winter
#1758867
Sky News :love: .....znala sam i kad su avioni iz Aviana krenuli :lol: .....i ondak smo zvali prijatelje da im kazemo,a oni su mislili da ih lazemo :lol: ....nakon sirena i prvih bombi su nam poverovali :lol: ...u skloniste nismo isli....igrali smo remi tri meseca...i jos negde imam svesku sa rezultatima....ljudi jesu bili solidarniji, tj drustveniji....svi su bili kao jedna velika porodica....ono sto je bilo najbolje u to vreme, je da su busevi bili poluprazni i uvek je bilo mesta za sesti :sigh:
Korisnikov avatar
By IriS
#1758892
Originally posted by Stripi
Originally posted by IriS
nisam se plašila, bar ne u početku, jer nisam verovala da je tako nešto moguće da se desi u sred Evrope krajem 20. veka. bila sam mlada i naivna.
Misliš, nakon svega što se događalo u sujedstvu prijašnjih osam godina?
Stvarno šok.
meni je bio šok. prihvati to ili nemoj, tvoja stvar.
By Storm
#1758901
Tokom bombardovanja mnogi ljudi su bežali u intenzivan seks, neki u intenzivnu klopu, neki u neke druge adikcije, neki sve to pomalo.

Trudio sam se da bombardovanje ne utiče na mene, išao napolje, trčao...

Jedan od posebno debilnih podsetnika da je naokolo ipak rat su neki leci koje je NATO avion bacio, neka retardirana poruka na lošem srpskom jeziku.

I naravno, nesrećni poginuli ljudi po Srbiji, što je najstrašnije od svega.
"Milosrdni anđeo", kako da ne.
Korisnikov avatar
By Nbegi
#1758913
Nesrećni su oni koji su preživeli, a ne poginuli.... Na žalost.
Korisnikov avatar
By AngraMaina
#1758918
Originally posted by IriS
Originally posted by Stripi
Originally posted by IriS
nisam se plašila, bar ne u početku, jer nisam verovala da je tako nešto moguće da se desi u sred Evrope krajem 20. veka. bila sam mlada i naivna.
Misliš, nakon svega što se događalo u sujedstvu prijašnjih osam godina?
Stvarno šok.
meni je bio šok. prihvati to ili nemoj, tvoja stvar.
Ovde sam uz Iris. Da su Srbi i ostali narodi bivše Jugoslavije poludeli, to smo odranije znali. Za ostatak sveta smo saznali 1999.
By Hans
#1759082
Bio sam peti razred osnovne skole. Na cudan nacin sam doziveo prve sirene, kao probu za neki film, nesto nejasno. Znao sam vec tada da cu celoj Srbiji koja tera inat celom svetu i ja jednog dana terati inat na svoj nacin, pa sam donekle neke stvari oko tog bombardovanja i razumeo.
Moj grad nije bio bombardovan prvih mesec dana. Ja sam sa mojima bio na selu par kilometara odatle ali iz prostog razloga da bih izbegao halabuku u zgradi kad narod krene u sklonista jer je vladalo misljenje da ce nas svaki put bombardovati kao 6.IV 1941. Donekle daleko od grada uzivao sam u tom prolecu. Uslovno receno.
Desilo se jednog dana da su se avioni toliko nisko spustili i pod nekakvim cudnim uglom ispalili par projektila. Ljudi su poceli da beze, kud ko...Cula se detonacija. Ja sam video avion na nebu nekih trista metara mozda iznad glave, tad mi je to barem tako izgledalo. Gadjali su fabriku u blizini. Potom smo zavrsili majka i ja u nekom sklonistu posto smo se vracali iz grada na selo. Bilo je jezivo...Ne zelim dalje da se secam.
Ali, jedno jutro nikada necu zaboraviti. Bio je kraj aprila i usli smo u stan u kome nikoga nije bilo. Prozori su bili otvoreni, zavesa je lelujala. Miris koji se sirio po stanu, savrseno prijatan i tisina u celom naselju su nesto sto jednostavno ne bledi...I dalje mogu da ga osetim. Dugo sam sedeo u dnevnoj sobi jer mi je nedostajalo to sve tu i udisao taj vazduh u sobi gde niko nije pusio, spavao, jeo, ziveo neko vreme...ipak je quasi bilo sigurnije na selu... :)
Na stranu to sto mi je kako godine prolaze sve vise teze da svarim cinjenicu da smo mi kao jedan evropski narod, koji jeste Evropa ali se toga stidi, dozvolili tako nesto...a jos porazavajuce je da se narod ni posle svega toga nije opametio...I dalje isto.
Ja se ne mirim sa tim i ne znam da li cu ikada. :durenje:
Korisnikov avatar
By deran
#1759110
''

da se prestraviš samo dok gledaš...al volem i taj jedan šta im je srušen...:eviltrep:
Korisnikov avatar
By Burak
#1759155
Priča da su ciljevi bili samo vojni objekti je čista laž i stvarno mi nije jasno kako pojedine nije sramota da to ovuda pišu...
P.S. Izvinjavam se na off-ovima. Neću više.
Korisnikov avatar
By Dina
#1759177
Joj ja sam se mnogo plasila. U mom kraju je svake noci drhtalo, valjda je takva lokacija, da gde god gadjaju mi se tresemo. PIla sam bensendine jer su nam savetovali, i to nisam ni pazila koliko uzimam (sad npr ja nikad ne uzimam nista za smirenje te je to za mene jako neobicno). Jedino me je smirivalo pranje vesa na ruke, pa nisam znala sta da radim kad sav svoj ves operem, onda su me zezali da mi donesu i drugi ako hocu bas da perem. Onda sam gledala crtace i filmove na Politici. To me je isto smirivalo, takodje svaki dan sam setala sa drugaricom, pa cak i po uzbuni... Kad su poceli da iskljucuju vodu i struju to me je tek totalno ubijalo. Mastali smo vise puta sta cemo raditi kad bombardovanje prodje i ja sam stalno govorila da hocu u Spaniju, nekoliko meseci nakon bombardovanja zaista sam i otisla tamo/ Ljudi su zaista bili bolji tada, mnogo se vise druzili, svi su se nesto zaljubljivali, a moje drugarice i ja verovale smo da ako su bivse ljubavi bile iole prave ti bivsi ce se javiti. Naravno, moralo je da bude kao u bajkama, da se oni jave, nikako mi... i zaista su zvali a one koje nisu bile su jako razocarane... Moj bivsi se pojavio na mojim vratima i to je bilo onako nesto najlepse sto mi se dogodilo u toku tog bombardovanja. Nakon toga osmeh mi nije silazio sa lica pa verujem da su na ulici mislili da sam malo skrenula :lol: Uglavnom posle smo nastavili da se vidjamo te mislim da me je to spaslo...
Korisnikov avatar
By Wilhelmina
#1759197
Originally posted by Loni


No hajde Burek reci, sta je to bilo pogodjeno a da je civilni cilj?


Mostovi u Novom Sadu nisu vojni cilj. Mogu da budu strateski, ali mislim da je svima jasno, pa i NATOu da, sve i da krene opsta agresija na Albance na Kosovu, vojska iz Vojvodine prelaziti Pancevacki u Beogradu. Ili jednostavno koristiti skele preko Dunava.
Ima sigurno jos, ali eto, mostovi su moj doprinos.
Korisnikov avatar
By walt333
#1759238
Ja nikaad necu da shvatim ako je problem vec bio Milosevic sto ga nisu lepo roknui i kraj. A da to verovatno nije moralno, moralnije je bacati bombe po narodu koji i sam pati od njega. politika mi nikada nece biti jasna.

@Loni pa valjda si SAM gore napisao sta su bili civilni objekti koji su pogodjeni. Da se ne ponavljam previse, Kasetne bombe po Niskim ulicama, zgrada RTS, putnicki voz u grdelickoj klisuri. autobus na kosovu, kolona izbeglica, stambeni objekti u Aleksincu. nista to bas ne deluje vojno. Nikada ne mogu da opravdam ni jedan zlocin protiv civila, kolateralna steta je najbedniji izgovor, svaki rat donosi gubitke u civilima zato i mrzim ratove i mrzim ljude koje ih vode, Mrzim Slobu mrzim Klintona i sve te krupne ribe, na kraju ispasta samo prost narod. Ne bih zeleo da ispadnem ikakav nacionalista jer takav nisam, u mojoj porodici ima razlicitih nacionalnosti i svi se lepo slazemo. Idem i u Hrvatsku idem i u Bosnu, dolaze oni kod nas. Nikad ne velicam neciju zrtvu niti tudju umanjujem. Civil je civil, zrtva je zrtva. ali da slavim bombardovanje gde JESU ginuli i civili ne mogu
Korisnikov avatar
By ns.happy
#1759248
Originally posted by Vel boy
Originally posted by burak-BL

Pa šta je tu čudno - logično je da bude lakše u sukobu koji je trajao 3 mjeseca nego u onom koji je trajao 4 godine, plus u bombardovanju nije bilo kopnenog rata a ovamo kopneni prsa u prsa i to još tri zaraćene strane. Msm stvarno..
izvini, ali vidi se da nisi bio u Mostaru onda.

zasto bi bilo ko morao da prodje ratne muke da bi nesto razumeo? postovanje prema iskustvu svih ljudi koji su prosli rat (i ja sam ga prosao) ali ne treba misliti da se neko ko je preziveo bombardovanje (i ja sam ga preziveo) manje uplasio, ili da je njegov strah manje vazan od nekog ko je bio u bosni za vreme rata. ta ''ekskluzivnost'' je jadna.
Korisnikov avatar
By olga_diktator
#1759264
Ja se secam da sam za taj dan spremala referat iz muzickog na temu "Muzika na filmu, radiju i televiziji". I kako sam na kasetofonu snimala zvuk raznoraznih stvari sa TV-a, od Nindza kornjaca do Esmeralde (ili Ljovisne, koja li je vec bila aktuelna), uhvatim dva dana pred bombardovanje i cuvenu emisiju sto je vodio Peja, "A sto ne bi moglo".
Dakle, dva dana pred pocetak, napetost je ogromna, vec je manje vise jasno da rat sa pola sveta ne gine, a Peja dovodi Mitra Mirica da gostuje, i on kao prvu pesmu, sve namigujuci, otpeva onu cuvenu:

"Ne moze nam niko nista,
Jaci smo od sudbine"

Eto, toga se najjace secam. Ostatak vremena mi je prosao u citanju kaubojskih romana i blejanju naokolo sa ortakinjama iz kraja, tada smo pocele da pijemo i duvamo sa lokalnim vrsnjacima (navijacima Rada, jer je Banjica u pitanju), igramo mau-mau na 21. spratu sa tarot kartama, a na koncu sam i profitirala jer nisam morala da polazem prijemni ispit za srednju skolu.

A bilo je i traumaticnih stvari, nije da nije: kad su gadjali objekte na 100 m iza moje zgrade, kad su pogodjene privatne kuce odmah pored skole u kojoj sam trenirala stoni tenis, kada se poznati lik iz kraja vratio sa Kosova sa rukom u zavoju i kao pola coveka, i kada mi mobilisani ujak zamalo nije poginuo u kasarni u Raskoj.

Eto, toliko od mene.
Korisnikov avatar
By ns.happy
#1759269
Originally posted by olga_diktator

Peja dovodi Mitra Mirica da gostuje, i on kao prvu pesmu, sve namigujuci, otpeva onu cuvenu:

"Ne moze nam niko nista,
Jaci smo od sudbine"


jao, jel' tad on bio u onoj svojoj leather fazi?
Korisnikov avatar
By Sheytan
#1759278
NATO smatram nacističkom organizacijom.

Ne pravim nikakvu razliku između NATO i nacista i njihovih zločina u Drugom svetskom ratu.

To je za ”Arenu 92” izjavio Dušan Kovačević, dramski pisac, koji je zajedno sa još 200 javnih ličnosti potpisao inicijativu da se raspiše referendum o ulasku Srbije u NATO.

- Ne mogu da zaboravim kako su bombardovali građane Srbije. Neću da zaboravim kako su nas tukli pre 10 godina. Ne mogu da zaboravim ubijene u toj agresiji. Neću da zaboravim kako su mi polupali prozore u stanu. Neću da zaboravim da su nam svima popucale bubne opne. Bombardovali su nas pod firmom da gađaju Slobodana Miloševića, a gađali su novosadske mostove. Gađali su zapravo sve što su stigli, a nijednom nisu Slobodana Miloševića. Gađali su njegovu kuću zato što su znali da nije kod kuće - rekao je Kovačević.

Čuveni dramski pisac poručio je da ne pripada nijednoj grupi, te da je njegov potpis na spisku javnih ličnosti koje traže referendum, njegov ”privatan stav o NATO”.
Korisnikov avatar
By olga_diktator
#1759287
Originally posted by ns.happy
Originally posted by olga_diktator

Peja dovodi Mitra Mirica da gostuje, i on kao prvu pesmu, sve namigujuci, otpeva onu cuvenu:

"Ne moze nam niko nista,
Jaci smo od sudbine"


jao, jel' tad on bio u onoj svojoj leather fazi?
mislis, skaj fazi? :giggle:

jeste. to je ona faza kad ga je, kako dobar trac kaze, zena oblacila tako nakaradno i onda skupljala priajteljice na gajbi da gledaju mitra dok gostuje negde i da se smeju tim odevnim kombinacijama. ;)
Korisnikov avatar
By ns.happy
#1759321
Originally posted by olga_diktator

mislis, skaj fazi? :giggle:

jeste. to je ona faza kad ga je, kako dobar trac kaze, zena oblacila tako nakaradno i onda skupljala priajteljice na gajbi da gledaju mitra dok gostuje negde i da se smeju tim odevnim kombinacijama. ;)
da, skaj je ispravnije reci... koje bicarke :lol:
Korisnikov avatar
By Loni
#1759460
I sam sam rekao za autobus u Aleksincu, ali on je pogodjen slucajno. Gadjan je most bombom programiranom iz Italije.
Mostovi su strateski ciljevi, ali ni oni nisu civilni.

Nego hajd neko da mi kaze ZNATE LI IJEDNU ZGRADU (zgradu, koja nije nikakva institucija) vec zgrada za stanovanje, koju je NATO gadjao?

Nek mi neko navede jednu.

A Dusan Kovacevic, koji inace zivi na zapadu i ambasador je u Portugalu, koji je deo NATO< nek se zapita koliko je upravo civilnih zgrada i kuca, stradalo od strane velikosrba u BiH ili na Kosovu.
Korisnikov avatar
By lana-bg
#1759465
Originally posted by Popeye

jeste li se plasili? je li vam nastradao netko blizak? jeste li mozda vi bili povrijedjeni? jesu li oko vas padale bombe? jeste li uopce mislili da ce se to dogoditi? ocekivali ste da traje duze/krace? jesu li ljudi tada bili solidarniji? jeste li isli u podrume? itd...

share your memories. :)
1. Prve zvuke sirene cula sam u autobusu GSP na sred Brankovog mosta. Bilo je grozno-jedni su vikali na vozaca da im otvori vrata, dok su drugi trazili da vozi brze. On je dodao gas i svima nam je laknulo kad smo presli reku. Sve posle toga mi nije bilo strasno, navikla sam se...

2. Srecom nije. Zena od mog kolege koja je bila u osmom mesecu trudnoce je poginula od kasetne bombe u Nisu. Mom bratu, koji je bio pri PVO, je ostecen sluh 90% na jednom uhu , a na drugom nesto manje.Oko njega su ginuli vojnici, ali te informacije nasi nisu objavljivali.

3. Bombe su padale blizu mene, jer u oklini ima nekoliko vojnih objekata. Dva najbliza su pogodjena.

4. Naravno da nisam mislila da ce nas bombardovati. Tog dana, kada je NATO objavio da ce nas napasti, ruski premijer (ili ministar odbrane, tako nesto), je okrenuo avion i vratio se odmah za Rusiju. Mislili smo da njihovo "NJET" u svetu nesto znaci i verovali smo da ce oni to da sprece. Na kraju se ispostavilo da od Rusa nismo dobili ni te cuvene S 300 kojima smo se toliko nadali.
Kasnije, za vreme bobmardovanja, kada je NATO pogodio kinesku ambasadu, mislili smo da ce ovi da im ... sve po spisku. Kada smo videli da ni od toga nema nista, svima je bilo jasno da to zlo nema ko da zaustavi. Niko vise nije mogao da predvidi dokle ce sve trajati, niti smo se vise bavili prognozama.

5. Bili smo tih dana solidarniji i vise smo pazili jedni na druge. To je jedna od retkih stvari koja ce mi ostati u lepom secanju.Nisam odlazila u podrum niti u sklonista, ne znam tacno ni gde su.
Inace, odusevila me je voditeljka Studia B, ona sa naocarima , koja je prva citala vesti o bombardovanju. Bila je bas profi i stalozena.Mislim da sad radi na TV Avala. Osim nje, za svaku pohvalu je bio i Avram Izrael ,ako se dobro secam njegovog imena. Njegov glas i nacin na koji je davao informacije, i ono njegovo cuveno "gotovo" su pozitivno i umirujuce delovali na sve koji su ga slusali.
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!