Originally posted by subversio
Interesuje me kako se osecate kao lezbejke? Kako se definisete? Sta je za vas lezbejska egzistencija? Koliko ste emancipovane za druge "inverznosti" i imate li neku licnu politiku emancipovanja vase okoline? I na kraju, sta je to sto vam se dopada i sta vam to nedostaje na nasoj lezbejskoj sceni?
Drage...hajde da caskamo...a nesto i da promenimo...mozda...
Ne osecam se kao lezbejka. A jos manje kao strejt devojka. Kako socijalne prilike u Srbiji (a i van nje bogme) uspesno razdvajaju ove dve grupe, a ja tezim nekoj utopijskoj sredini i potpunom integrisanju u obe, jer smatram da je to jedino prirodno stanje stvari, ponekad se nadjem izgubljena izmedju ta dva "sveta". Sve manje, na svu srecu, jer se moja okolina, a i ja sama, vremenom edukuje, uci da su razlike nesto sto je prednost, a ne mana.
Lezbejska egzistencija? Takvo sto mi nije poznato. Nikada nisam imala probleme, because "the world is what you make of it". Znaci, moj stav uglavnom ne daje mesta bilo kakvoj vrsti netolerancije. Ako do nje dodje, one nenamerne, strpljiva edukacija i pojasnjavanje cinjenica bi momentalno usledilo. Ma, cak stavise, organizujem Workshops of a Teenage Dyke jednom nedeljno.
Sto se tice scene...
Dok sam jos uvek posecivala istu, sto je bilo na samom pocetku moje karijere kao mladjane neheteroseksualne devojke, ono sto je moglo da mi zasmeta i na sta sam mogla naici je:
1) cca. 500 gej muskaraca (moze biti zanimljivo ponekad, ali...)
2) komplimentiranje na racun moje kose i odevne mi kombinacije od strane 15 od gorepomenutih 500 gej muskaraca (sto bi rekla draga nam *Candy*, "nije da se hvalim", ali ume da iritira, pre svega ako je propraceno potpunim nedostakom zenskog zivlja u klubu/kaficu/etc)
3) beligerentno ponasanje, i poziv na sukob od strane jedne od ukupno dve (obavezno militantne) lezbejke u rupi elitnoj gej sauni "Hrabro srce"
4) prostacko muvanje celavog nazi neandertalca iz obezbedjenja
5) zapitkivanje taksiste o mojoj seksualnoj orijentaciji, iznenadjujuce veliko interesovanje za gej tematiku, a pre svega ka "trojci sa dve devojke"
The list goes on, a ja se drzim strejt klubova i svog divnog, tolerantnog, mesanog drustva.
Ono sto je, slozicu se sa shmi, glavna falinka nase scene je nedostatak rasnih Svedjanki, Norvezanki, Holandjanki i Dankinja.
Work on that.
