Naravno da nije.
Kako ja mogu da volim neku osobu i da se skroz prepustim ako je ona daleko od mene, ako nam nisu makar slicna interesovanja, ako obe nemamo ambicije...?
Mislim da svi trazimo osobu koja je slicna nama.
Svaka sitnica je bitna da bi ta veza funkcionisala kako ja zelim, a zelim nesto priblizno savrsenstvu

I ne trudim se da zapocinjem nesto sa nekim ako vidim da nema buducnosti, zasto da trosim svoje dragoceno vreme? Nije mi niko potreban, sama sam se rodila, sama cu i umreti, to sto sam sa nekim to je zato sto mi je neuporedivo lepse, zato sto zelim bas njoj da se posvetim, zato sto mi prija... A da bi doslo do tog obostranog uzivanja moraju odredjene kockice da se sloze, i godine, i boja kose, i patike sto nosi... Ne mislim bukvalno ali i mislim, ne mogu to da objasnim.
Jeste ljubav je dovoljna, ona ce da me hrani, oblaci i da skoluje decu
