- 06 Nov 2010, 00:49
#2038642
Tema se malo ubajatila, ali da je obnovimo.
Davno beše prvi dani prvog razreda osnovne škole, ali neki od stvarno prvih dana, majka primeti da nemam čarape na nogama, bos u cipelama krećem u školu. Vrati me nazad, potraži ona medjutim ili su sve bile pocepane ili mokre, ne sećam se više glavno ona se doseti sestrinih hulahopki i natera me da ih obučem. Ja mali, krenuo sa 6 godina u prvi razred, kratke pantalone, i pored devojčica zna se jedino sam ja bio od dečaka u belim hulahopkama. Bilo je zadirkivanja, smejanja, shvatio sam i onako mali da nešto nije u redu. Došao kući plačući itt. To je bilo prvo. Da li sam bio najmladji transvestit ??
Prošlo nekoliko godina, majka posle peglanja veša rasporedi svakom svoje i u moju gomilu zaluta sestrina suknja. Da li sm je obukao. Ma da, istu tu noć sam je prošetao po dvorištu. Bilo mi je lepo misleći da sam sad devojčica. Normalno nisam je skinuo i sa njom u krevet na spavanje. Meni bilo lepo toplo medjutim budjenje je bilo katastrofa. Majka me budi za školu, ja ustajem normalno zaboravio sam na suknju, kad poče vika i galama. To jutro sam zbog grdnje (održane bukvice) zakasnio u školu srećom učiteljica me nije pitala zašto sam zakasnio. Kad sam se vratio iz škole opet je bilo ubedjivanja priče i ostalih stvari.
Srednja škola. Porastao dečko, medjutim ima i džeparac koji je dobar deo trošen na hulahopke, ženske gaćice pa bilo je posle i tri suknje (normalno moje ovog puta) nakoliko bluzica, čak sam imao i jedne cipelice itt. Da kažem da sam ih noću često "šetao" po kraju, pa naravno da jesam. Bilo mi je lepo, sam sam sebi izgledao kao mlado devojče, još lepo obučena, ma sama sam se sebi divila pred ogledalom.
Medjutim opet dodje neko crno jutro kad me je neko potražio. Opet majka budi i normalno zatiće me onako zaspalu i skockanu kako spavam. Opet vika, galama, majka rešila da me vodi kod psihijatra, oca malo falio da udari infrakt (posle godinu i našto umro je od raka). Kazna mi je bla sledeća: Pred komisijom (majka, otac i sestra) pretreseni plakari sve moje krpice povadjene složeno na gomilu, imao sam čast ispred svih njih da to zapalim i da izgori do poslednjeg končića. Morao sam da stojim i da gledam dok gori. Nisu mi dali da plačem jer, bila je pretnja da će otac da me izmlati a do tad nikad nije digao ruku na mene.
Psihijatra sam tad izbegao nekako ali sad najviše za tim žalim što nisam iskoristio šansu. Verovatno bih bila jedna od prvih transdevojaka davne 75. ili 76. godine.
Zaposlio se momak, kondukter na noćnim linijama, plata odlična, u ono vreme tukao sam dve inžinjerske plate. Normalno, zna se opet ja i moje krpice, sandalice i cipelice, ima se, može se. Ne znam kako me nije bilo sramota ali uvek sam sam sebi kupovao žensku odeću.
Letnje vreme, seoska noćna linije, vozač spava kod svoje kuće, ja sam koristim stan, to jest dvorišna soba, poseban ulaz. Dobro, hajde, sunce zašlo i ja prošetam normalno ženske farmerke i sandale sa štiklom. Da li je gazda čuo lupkanje štikli ili nije neznam ni dan danas. glavno izlazi normalno čovek u svoje dvorište lepo porazgovaramo o vremenu, prinosima na polju, itt. Jedino što znam to je da nije spustio pogle dole na moje sandale. Tad mi je stvarno bilo strašno jer bilo bi bruke i sramote ipak su to bile 80.te godine a Srbija i još selo kuku-lele?
Malo sam se smirio medjutim opet imam krizu iz koje više ne znam kako da izadjem.
Ovde sam baš našao (ili našla) lepih stvari. Kako ono neko reče "rod je u izmedju ušiju a pol medju nogama" Jedino što znam da ne mogu da prežalim što me majka onda ne odvuče kod psihijatra. Sad je skoro za sve kasno, godine čine svoje a imam ih dosta, mala je i dalje u glavi, tesno joj je, bori se da izadje ali...