- 26 Jun 2009, 08:17
#1518448
* * *
R.I.P.
Originally posted by Dušan MaljkovićFino sročeno.
Priznajem, mene je rastužilo. Doduše, njegov život u poslednje dve decenije bio mi je veoma potresan i ovo sam negde i očekivao. Majkl, koji je u tom periodu samo znao za pad, stigao je from top of the world do tragikomične figure "mučenika" koga je žuta štampa razvlačila po naslovnim stranama naslađujući se ranovrsnim fazama raspadanja njegovog lica, a svakojaka bagra tužila za zlostavljanje dece, nadajući se da će napabirčiti tako koji dolar. Uopšte, čini mi se da je njegov život u poslednje vreme bio izrazito nesrećan -- bilo je tu i neuspelih pokušaja povratka na scenu, lošeg zdravstvenog stanja, finansijskih problema, propalih emotivnih veza, itd. Bilo mi ga je žao, jer je postao simbol za cenu koju pojedinci moraju da plate za slavu koju imaju i pokazatelj da jedan čovek može imati ceo svet i pri tome biti praznih ruku i srca. Čini mi se da nikada do kraja nije naučio da voli sebe i da se stideo što je crnac, da nikada nije bio zadovoljan svojim izgledom i da je na kraju u opsesiji da izgelda dobro od sebe napravio karikaturu preteranim plastičnim operacijama, kao i da su priče o seksualnom zlostavljanju vrlo verovatnoi bile istinite, mada ne onako kako su razglabali tabloidi. Sve u svemu, mučena duša, tragična sudbina i prerani kraj -- Majkl je bio i ostao odbačeni, nesrećni dečak koji nikada nije porastao -- nije li ranč Nedođija (Never-never land) ključni simptom za razumevanje ovog Petra Pana -- i koji i pored sve slave nije nikada imao dovoljno ljubavi, ili je bar tako doživljavao. Sve je ostajalo na površini, na njegovoj izbeljenoj koži i mesu izmučenom hoirurškim zahvatima, a kada bi se reflektori jedna po jedan pogasili, a šminka slila sa znojem i suzama, "tugu bi opet podvlačio eye-linerom", kako je davno za sebe napisala Merlin Monro. Nadam se da je ipak našao svoj put do Fantazije na krilima vilenjaka i da se sada bezbrižan igra sa decom, daleko od svih tužbi i osuda.
* * *
R.I.P.