Originally posted by Simor
Mislim da je još prerano. Mislim da prajdu treba da prethodi senzibilizacija javnosti, a bojim se da gej udruženja nikako da krenu sa realizacijom aktivnosti koje bi pokušale da smanje neverovatno visok nivo homofobije koji postoji u ovom društvu (ja sam jedan od onih koji veruje i dalje u moć prosvetiteljstva). Meni se, prosto, čini da nije adekvatno prekopirati zapadno iskustvo, jer su drugačije društvene okolnosti (kao što je, npr., potpuno besmisleno u Srbiji sprovoditi feministički aktivizam koji bi podrazumevao neki ženski separatizam kao jednu od etapa ženske emancipacije, jer ženski pokret u ovoj zemlji ima drugačiju predistoriju: između ostalog, do nesrećnih devedesetih kada smo upali u regresiju, ženska emancipacija je postizana u saradnji sa muškarcima).
Btw, ne verujem da bih ni u budućnosti dolazio na prajd, jer se ja malo grozim tih kolektivnih izraza duha, ali to nije razlog što ne bih došao ove godine: jedini razlog je taj što bih se plašio za svoju sigurnost (na prajdu i nakon njega), a ne vidim da postoji bliža perspektiva promene stava prema lgbt ljudima u ovoj zemlji koja bi bila vredna tog rizika.
Lep odgovor.
Enivej, ja mislim da senzibilizacija onog dela javnosti koji bi da bije i rastura Prajd ima male šanse na uspeh, odnosno da se mora zasnivati pre svega na jasnom stavljanju do znanja policijskih i političkih zvaničnika o kažnjivosti i neprihvatljivosti takvih postupaka, kao i o postojanju hejt-krajma. Naše zakonodavstvo se ka tome polako kreće, od AD zakona do zabrane fašističkih udruženja, ali ja imam utisak da se to veoma slabo sprovodi i da je za sada skoro pa mrtvo slovo na papiru. Doduše, ja opet imam problem sa svim represivnoim državnim aparatima kao takvim, kao i strategijom pooštravanja kazni koja nisam siguran da opet vodi smanjenju maltretiranja. Ali, ako govorimo o tome šta bi moglo da zaustavi dotične, ja ne verujem tu ni u kakvu moć prosvetljenja, preobraćenja i sl. Slični postoje i na Zapadu, ali su oni tamo bitno marginalizovani, dok ih u Srbiji podržava dominantna ideologija, ne državna, već društvena. A to se opet menja godinama i postepeno, a Prajd bi trebalo da bude i sam deo te senzibilizacije. Imam utisak da ovako najavljena Parada Ponosa tome ne doprinosi, od problematičnog naziva do nejasnih aktivnosti i ciljeva.
Lično mislim da je regresija krenula od 70ih, pre svega nesrećnog Ustava koji je uimesto federalizacije doneo nacionalnu separaciju (umesto da ukine republičke granice i uvede jedan nadnacionalni jugoslovenski identitet) i omogućio kasniji raspad Jugoslavije, preko 80ih i čuvenog Memoranduma, itd.