Obožavam, naravno...
Da ne zaboravim....kratke priče. Ko voli njegove filmove, voli i njih. Sve imam, kupio ovde ali patim za izdanjima biblioteke HIT i jekavicom. Smejem se i kad čitam na engleskom, ali nije to to...Preporučujem dakle (The Complete Prose je bilo i kod nas po knjižarama). Na koricama je ova fotografija:
O sušnom ili ne-tako-kreativnom periodu i njegovim filmovima nekad ni sad...meni se čini da pate od manjka dinamike na koju sam navikao u ranijim, a tu već mislim da nije samo krivica režije i priče već i montaže. Pa i upadljivog odsustva prepoznatljive muzike koja prati njegove filmove.
Oni koje najviše volim, bez nekog reda:
1. Bullets Over Broadway. Donekle slična priča kao i Hollywood Ending. Prvi o stvaranju pozorišne predstave, drugi filma, obe radnje u Njujorku, prvi dvadesetih, drugi devedesetih godina. Genijalni dijalozi, fantastične uloge (Dianne Wiest, Jennifer Tilly...baš su mogli i njoj da daju oskara umesto Diani drugog)
2. Zelig. Pseudodokumentarac, crno-beli. Neprepričljivo.
3. Pomenuti Everybody Says I Love You (NYC, Venice, Paris - milina za oči), opet sjajni dijalozi, sjajna Goldi Hawn, Alan Alda, epizode...
4. Deconstructing Hary...e njega mi je trebalo par puta da odgledam da bih ga zavoleo
5. Od ranijih
Bananas. Boldujem jer je star, možda vam je promako...ge-ni-jal-no (scene suđenja Vudiju za subverzivno delovanje u zemlji: svedok optužbe Miss America koja kao iskaz peva
O, mio babbino caro)
6. Husbands and Wives (mnogo mi je žao što je Sydney Pollack umro..., sjajna Judi Davis i ostali)
7. Mighty Aphrodite. Sjajna Mira Sorvino, oda starogrčkim tragedijama
I tako dalje. Svi.
Odličan je bio i dokumentarac o njemu.
Od kad sam iz njegovih usta čuo da kaže (na balkonu neke vile iznad Canal Grande):
"Kad god sam u Njujorku, čeznem za Evropom...Kad god sam u Evropi - jedva čekam da se vratim u Njujork" - život mi je mnogo lakši i lepši.
