- 04 Mar 2009, 12:01
#1401166
Psihoterapija je generalni naziv za jedan od nacina na koji se lece psihicki i emotivni poremecaji i to pre svega kroz razgovore sa profesionalnim psihoterapeutom. Kroz psihoterapiju moguce je dobiti bolji uvid u razloge, odnosno uzroke trenutnih problema i stanja u kojem se nalazimo, kao i bolje razumevanje istog. Psihoterapija pomaze kod identifikovanja uzroka problema, kao i mogucih promena nacina ponasanja i razmisljanja koje je potencijalno dovelo do problema u psihickom, odnosno emotivnom funkcionisanju. Na kraju, pravilno primenjena psihoterapija trebala bi nam omoguciti, odnosno predstaviti adekvatne nacine suocavanja sa stresom kao i resavanje problema, i to pre svega tako sto cemo pred sebe postaviti realne ciljeve. Psihoterapija bi trebala olaksati neke od simptoma uzrokovanih psihickim poremecajima kao sto je osecaj besmisla, praznine, bes, agresija, strah i ostalo. U zavisnosti od slucaja kao i od intenziteta istog, psihoterapija se moze sastojati od samo par tretmana ali i par godina redovne psihoterapije (sto se obicno preporucuje samo u ekstremnim slucajevima). Najcesce se primenjuje individualna, grupna ili porodicna psihoterapija. Prema klinickim ispitivanjima, pravilna psihoterapija u kombinaciji s medikamentima, pokazuje do 80% dugorocnog poboljsanja. Naime, dok lekovi deluju na uklanjanje prvih, intenzivnih simptoma, uspesna psihoterapija moze nauciti pacijenta kako da otkrije uzroke a zatim i modifikuje svoj nacin ponasanja i razmisljanja, tako da i nakon prestanka s medikamentima moze normalno funkcionisati. Za uspesnu psihoterapiju potrebna je obostrana otvorena komunikacija, odnosno kooperacija pacijenta i psihoterapeuta.
Najcesce vrste psihoterapija:
Bihevioralna terapija
Bihevioralna terapija se pre svega fokusira na promene nepozeljnih odnosno nezdravih nacina ponasanja, koristeci sistem nagradjivanja, motivisanja, pojacavanja pozitivnog ponasanja i desenzacije odnosno postepenog izlaganja situacijama koje izazivaju anksioznost, strah ili nelagodu da bi na taj nacin prevazisli nezdrave obrasce ponasanja.
Kognitivna terapija
Kognitivna terapija ima za cilj da pre svega identifikuje i promeni deformisane oblike razmisljanja, odnosno kognitivne obrasce koji potencijalno mogu dovesti do odredjenih negativnih emocija i ponasanja koje je problematicno, nelagodno i samo-unistavajuce. Kognitivna terapija se bazira na ideji da nacin na koji mi interpretiramo svoje misli, uverenja i zivotna iskustva zapravo odredjuje nacin na koji se osecamo i ponasamo. Primera radi, ukoliko se radi o pacijentu s dijagnozom depresije, on/ona mogu videti sebe i svoja iskustva u potpuno negativnom kontekstu, sto samo pojacava simptome depresije. Slicno kao i bihevioralna terapija, kognitivna terapija se fokusira pre svega na trenutni problem kao i na resenje istog, a mnogo manje na uzroke tih problema. Za razliku od bihevioralne terapije, kod kognitivne terapije nasa uverenja igraju veoma vaznu ulogu u terapijskom procesu.
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
Kognitivno-bihevioralna terapija je zapravo kombinacija dve gore pomenute terapije pokusavajuci da istovremeno identifikuje nezdrava i negativna uverenja i ponasanja, kao i da ih zameni zdravijim i pozitivnijim obrascima razmisljanja i ponasanja. Bazira se na ideji da nase vlastite misli, (a ne nasa okolina ili odredenja situacija) zapravo odredjuju kako cemo se ponasati ili osecati. Drugim recima, prema kognitivno-bihevioralnoj teoriji, cak i ako se negativna situacija ne menja ili ne moze promeniti, mi mozemo promeniti i usvojiti pozitivniji nacin razmisljanja ili ponasanja u datoj situaciji.
Dijalekticko-bihevioralna terapija (DBT)
Dijalekticko-bihevioralna terapija je zapravo jedna vrsta kognitivno-bihevioralne terapije. Primarni cilj ove terapije je nauciti pravilno ponasanje kako bi se bolje tolerisao stress i na laksi nacin regulisale emocije, kao i poboljsali odnosi s drugim ljudima. Ova terapija je originalno bila namenjena pacijentima s dijagnozom granicne licnosti (borderline personality disorder-BPD) koji cesto puta imaju problem suicidalnih misli i/ili ponasanja. Nesto kasnije, pokazalo se da se ista terapija moze primeniti i kod ljudi s poremecajima ishrane kao i kod ljudi s poremecajima ovisnosti. Dijalekticka terapija nastala je delimicno od filozofskog procesa poznatog kao ‘dijalektika’ gde su naizgled kontradiktorne ideje ili cinjenice postavljane jedna protiv druge da bi se pronasla najbolja rezolucija odnosno solucija i neka vrsta ravnoteze. U kontekstu psihoterapije, ova ideja se npr. moze primeniti tako sto pacijent uci kako da prihvati da je to sto jeste, dok u isto vreme cini odredjene promene u svom nacinu razmisljanja i ponasanja.
Terapija izlaganja
Terapija izlaganja je oblik terapije kroz koju se pacijent postepeno izlaze situacijama koje imaju negativno delovanje i na koje reaguje sa strahom i osecajem nelagodnosti. Ova terapija je narocito primenjiva kod pacijenata s dijagnozom opsesivno-kompulsivnog poremecaja ili kod post-traumatskih poremecaja. Pacijent se izlaze odredjenim situacijama postepeno i pod kontroliranim okolnostima da bi zatim naucio kako da se na najbolji nacin bori, odnosno kontrolise svoje misli u datim situacijama.
Interpersonalna terapija
Interpersonalna terapija je oblik kratkotrajne psihoterapije koja se obično sastoji od 12 do 16 tretmana koji se odvijaju s razmakom od nedelju dana. Pre svega se fokusira na nase trenutne odnose s drugim ljudima. Cilj terapije je da unapredi i poboljsa nase odnose s drugim ljudima, odnosno nacin na koji se odnosimo prema drugim ljudima, ukljucujuci porodicu, priljatelje i poslovne partnere. Tokom terapije ne razmatraju se odbrambeni mehanizmi ili unutrasnji konflikti, kao ni uzroci problema. Polazeci od pretpostavke da se pacijent oseca izolirano zbog vlastite nemogucnosti pravilne interakcije s okolinom, pre svega se uci kako da se na najbolji nacin odnosi i komunicira s drugim ljudima.
Psihoanaliza
Psihoanaliza se pre svega fokusira na ispitivanje memorija, dogadjaja i emocija iz proslosti, da bi se na taj nacin lakse razumeli odredjeni osecaji i obrasci ponasanja u sadasnjosti. Psihoanaliza se bazira na ideji da dogadjaji u detinjstvu kao i bioloski impulsi kreiraju podsvestan nacin razmisljanja koji nadalje utice na nas nacin razmisljanja, osecaja i ponasanja. Kroz ovu vrstu terapije pacijent uz pomoc psihoterapeuta zapravo istrazuje svoju podsvest pokusavajuci na taj nacin promeniti i poboljsati trenutno stanje. Cesto se primenjuje i analiza snova kao i tzv. slobodna asocijacija sto znaci pricanje o bilo cemu sto u datom momentu prolazi kroz glavu. Psihoanaliza je obicno dugotrajan i intenzivan oblik terapije (u vecini slucajeva bazira se na posetama psihoterapeutu par puta nedeljeno, tokom par godina). U ovom slucaju, terapija se obicno radi s pacijentom na kaucu, dok je psihoterapeut okrenut ledjima (polazi se od ideje da ce na taj nacin pacijentu biti ugodnije da prica). Primarna uloga psihoterapeuta sastoji se uglavnom od pasivnog slusanja.
Psihodinamicna terapija
Psihodinamicna terapija nasatala je na osnovama psihoanalize, sto znaci da se pre svega fokusira na podsvesna razmisljanja i ponasanja, razvijajuci drugacije poglede na razloge koji se kriju iza toga i resavajuci podsvesne konflikte. Za razliku od psihoanalize, psihodinamicna terapija nije toliko zahtevna i psihoterapeut je mnogo vise ukljucen u samu terapiju. Osim toga, terapija je nesto kraca, jednom nedeljeno, obicno do godinu dana. Psihodinamicna terapija ukljucuje razne oblike terapeutskih tehnika ukljucujuci istrazivanje proslosti, suocavanje s (pogresnim) uverenjima i nacinom ponasanja, dajuci podrsku pacijentu i pokusavajuci da na neki nacin pomogne pacijentu da bolje razume svoja razmisljanja i ponasanje. Ceo process obicno zahteva da pacijent shvati i postane svestan povezanosti izmedju svojih emocija, misli, simptoma i ponasanja sa podsvesnim delom sebe kako bi na taj nacin lakse modifikovao nepozeljno ponasanje ili razmisljanja.
Psihoedukacija
Psihoedukacija se obicno primenjuje kod pacijenata s hronicnim oboljenjem. Fokusira se na edukovanje pacijenta (kao i najblize rodbine i prijatelja) o vrsti oboljenja, o onome sto to oboljenje donosi, kao i o najboljim nacinima da se to isto oboljenje prihvati. Istrazuju se adekvatni tretmani, strategije za sto bolji i laksi oporavak ili prihvacanje problema, uci se o potencijalnim simptomima koji mogu dovesti do relapsa i najbolji nacini kako da se ti isti simptomi prepoznaju. Uz razna druga oboljenja, ova vrsta terapije se u psihijatriji najcesce primenjuje kod osoba obolelih od sizofrenije.
Najcesce vrste psihoterapija:
Bihevioralna terapija
Bihevioralna terapija se pre svega fokusira na promene nepozeljnih odnosno nezdravih nacina ponasanja, koristeci sistem nagradjivanja, motivisanja, pojacavanja pozitivnog ponasanja i desenzacije odnosno postepenog izlaganja situacijama koje izazivaju anksioznost, strah ili nelagodu da bi na taj nacin prevazisli nezdrave obrasce ponasanja.
Kognitivna terapija
Kognitivna terapija ima za cilj da pre svega identifikuje i promeni deformisane oblike razmisljanja, odnosno kognitivne obrasce koji potencijalno mogu dovesti do odredjenih negativnih emocija i ponasanja koje je problematicno, nelagodno i samo-unistavajuce. Kognitivna terapija se bazira na ideji da nacin na koji mi interpretiramo svoje misli, uverenja i zivotna iskustva zapravo odredjuje nacin na koji se osecamo i ponasamo. Primera radi, ukoliko se radi o pacijentu s dijagnozom depresije, on/ona mogu videti sebe i svoja iskustva u potpuno negativnom kontekstu, sto samo pojacava simptome depresije. Slicno kao i bihevioralna terapija, kognitivna terapija se fokusira pre svega na trenutni problem kao i na resenje istog, a mnogo manje na uzroke tih problema. Za razliku od bihevioralne terapije, kod kognitivne terapije nasa uverenja igraju veoma vaznu ulogu u terapijskom procesu.
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
Kognitivno-bihevioralna terapija je zapravo kombinacija dve gore pomenute terapije pokusavajuci da istovremeno identifikuje nezdrava i negativna uverenja i ponasanja, kao i da ih zameni zdravijim i pozitivnijim obrascima razmisljanja i ponasanja. Bazira se na ideji da nase vlastite misli, (a ne nasa okolina ili odredenja situacija) zapravo odredjuju kako cemo se ponasati ili osecati. Drugim recima, prema kognitivno-bihevioralnoj teoriji, cak i ako se negativna situacija ne menja ili ne moze promeniti, mi mozemo promeniti i usvojiti pozitivniji nacin razmisljanja ili ponasanja u datoj situaciji.
Dijalekticko-bihevioralna terapija (DBT)
Dijalekticko-bihevioralna terapija je zapravo jedna vrsta kognitivno-bihevioralne terapije. Primarni cilj ove terapije je nauciti pravilno ponasanje kako bi se bolje tolerisao stress i na laksi nacin regulisale emocije, kao i poboljsali odnosi s drugim ljudima. Ova terapija je originalno bila namenjena pacijentima s dijagnozom granicne licnosti (borderline personality disorder-BPD) koji cesto puta imaju problem suicidalnih misli i/ili ponasanja. Nesto kasnije, pokazalo se da se ista terapija moze primeniti i kod ljudi s poremecajima ishrane kao i kod ljudi s poremecajima ovisnosti. Dijalekticka terapija nastala je delimicno od filozofskog procesa poznatog kao ‘dijalektika’ gde su naizgled kontradiktorne ideje ili cinjenice postavljane jedna protiv druge da bi se pronasla najbolja rezolucija odnosno solucija i neka vrsta ravnoteze. U kontekstu psihoterapije, ova ideja se npr. moze primeniti tako sto pacijent uci kako da prihvati da je to sto jeste, dok u isto vreme cini odredjene promene u svom nacinu razmisljanja i ponasanja.
Terapija izlaganja
Terapija izlaganja je oblik terapije kroz koju se pacijent postepeno izlaze situacijama koje imaju negativno delovanje i na koje reaguje sa strahom i osecajem nelagodnosti. Ova terapija je narocito primenjiva kod pacijenata s dijagnozom opsesivno-kompulsivnog poremecaja ili kod post-traumatskih poremecaja. Pacijent se izlaze odredjenim situacijama postepeno i pod kontroliranim okolnostima da bi zatim naucio kako da se na najbolji nacin bori, odnosno kontrolise svoje misli u datim situacijama.
Interpersonalna terapija
Interpersonalna terapija je oblik kratkotrajne psihoterapije koja se obično sastoji od 12 do 16 tretmana koji se odvijaju s razmakom od nedelju dana. Pre svega se fokusira na nase trenutne odnose s drugim ljudima. Cilj terapije je da unapredi i poboljsa nase odnose s drugim ljudima, odnosno nacin na koji se odnosimo prema drugim ljudima, ukljucujuci porodicu, priljatelje i poslovne partnere. Tokom terapije ne razmatraju se odbrambeni mehanizmi ili unutrasnji konflikti, kao ni uzroci problema. Polazeci od pretpostavke da se pacijent oseca izolirano zbog vlastite nemogucnosti pravilne interakcije s okolinom, pre svega se uci kako da se na najbolji nacin odnosi i komunicira s drugim ljudima.
Psihoanaliza
Psihoanaliza se pre svega fokusira na ispitivanje memorija, dogadjaja i emocija iz proslosti, da bi se na taj nacin lakse razumeli odredjeni osecaji i obrasci ponasanja u sadasnjosti. Psihoanaliza se bazira na ideji da dogadjaji u detinjstvu kao i bioloski impulsi kreiraju podsvestan nacin razmisljanja koji nadalje utice na nas nacin razmisljanja, osecaja i ponasanja. Kroz ovu vrstu terapije pacijent uz pomoc psihoterapeuta zapravo istrazuje svoju podsvest pokusavajuci na taj nacin promeniti i poboljsati trenutno stanje. Cesto se primenjuje i analiza snova kao i tzv. slobodna asocijacija sto znaci pricanje o bilo cemu sto u datom momentu prolazi kroz glavu. Psihoanaliza je obicno dugotrajan i intenzivan oblik terapije (u vecini slucajeva bazira se na posetama psihoterapeutu par puta nedeljeno, tokom par godina). U ovom slucaju, terapija se obicno radi s pacijentom na kaucu, dok je psihoterapeut okrenut ledjima (polazi se od ideje da ce na taj nacin pacijentu biti ugodnije da prica). Primarna uloga psihoterapeuta sastoji se uglavnom od pasivnog slusanja.
Psihodinamicna terapija
Psihodinamicna terapija nasatala je na osnovama psihoanalize, sto znaci da se pre svega fokusira na podsvesna razmisljanja i ponasanja, razvijajuci drugacije poglede na razloge koji se kriju iza toga i resavajuci podsvesne konflikte. Za razliku od psihoanalize, psihodinamicna terapija nije toliko zahtevna i psihoterapeut je mnogo vise ukljucen u samu terapiju. Osim toga, terapija je nesto kraca, jednom nedeljeno, obicno do godinu dana. Psihodinamicna terapija ukljucuje razne oblike terapeutskih tehnika ukljucujuci istrazivanje proslosti, suocavanje s (pogresnim) uverenjima i nacinom ponasanja, dajuci podrsku pacijentu i pokusavajuci da na neki nacin pomogne pacijentu da bolje razume svoja razmisljanja i ponasanje. Ceo process obicno zahteva da pacijent shvati i postane svestan povezanosti izmedju svojih emocija, misli, simptoma i ponasanja sa podsvesnim delom sebe kako bi na taj nacin lakse modifikovao nepozeljno ponasanje ili razmisljanja.
Psihoedukacija
Psihoedukacija se obicno primenjuje kod pacijenata s hronicnim oboljenjem. Fokusira se na edukovanje pacijenta (kao i najblize rodbine i prijatelja) o vrsti oboljenja, o onome sto to oboljenje donosi, kao i o najboljim nacinima da se to isto oboljenje prihvati. Istrazuju se adekvatni tretmani, strategije za sto bolji i laksi oporavak ili prihvacanje problema, uci se o potencijalnim simptomima koji mogu dovesti do relapsa i najbolji nacini kako da se ti isti simptomi prepoznaju. Uz razna druga oboljenja, ova vrsta terapije se u psihijatriji najcesce primenjuje kod osoba obolelih od sizofrenije.