- 13 Jan 2009, 17:08
#1357983
Geografska regija Makedonija (u granicama Otomanske pokrajine, sa gl. gradom Solunom) podeljena je posle Balkanskih ratova izmedju zemalja-pobednica, Grckoj je pripalo pola, Srbiji (danasnja Republika Makedonija) 40%, a Bugarskoj 9%. Jedan prcvonjak pripao je Albaniji, i jos dva prcvonjka ostala su u sastavu SR Srbije, i sledstveno danasnje Srbije.
Glavni problem je u tome sto je Makedonija istorijski etnicki raznolika oblast, sto je bilo ok u vreme Turaka, ali kad su dosle nacionalne drzave, Makedonija (oblast) se zapetljala u neverovatne apsurde nacionalnih identiteta i etnickih asimilacija. To je oblast u kojoj je svaka okupaciona vlast menjala imena i identitet stanovnika, pa su Popovici postajali Popovi ili Popovski po zelji, ako ih ne bi zakacilo da budu Papadopulosi ili mozda Papazoglu-i. Kako bi koja zemlja poslala ucitelja, tako bi celo selo postalo ono sto ucitelj kaze, ili prosto ono sto im je u tom trenutku u interesu - Bugari, Sloveni, Grci, Turci, you name it. I ta ambivalencija se u nekim krajevima i dan danas oseca, ljudi su osetljivi na to, slika je potpuno drukcija od Srbije u kojoj se manje-vise uvek znalo ko je ko.
Kao rezultat takve istorije sada svi optuzuju sve - Makedonci Bugare da im ne priznaju nacionalni identitet (sto je istina), Makedonci Grke da su prisilno asimilovali "slovensku" manjinu u severnoj Grckoj (sto je takodjr istina - mada Bugari tvrde da su ti Sloveni zapravo Bugari, jer po njima Makedonci ne postoje), a za Grke do skora nisu ni postojale nacionalne manjine nego su za njih svi bili Grci, bilo da su "helenofoni", "slavofoni", ili i "turkofoni", pritom optuzujuci (Republika) Makedonce da su slavizirali grcku manjinu u severnoj Makedoniji. Grcka pozicija je da je makedonsku naciju stvorio Tito i da oni ne postoje altogether, da (Republika) Makedonci uzurpiraju njihovu tradiciju i proslost i da imaju teritorijalne pretenzije prema grckoj Makedoniji. Tito se 50-ih i sporio s njima oko te manjine i koristio ih u nekim samo njemu znanim preganjanjima. Posto Bugari negiraju postojanje makedonske nacije i smatraju ih Bugarima, prakticno svaki Makedonac moze da dobije bugarski pasos, i mnogi to sada i rade zbog EU (pa se Makedonci opet zale da ce im zemlju podeliti Bugari i Grci). Stvari dodatno komplikuje istorija sukoba u regionu, cetnistvo u otomansko doba (ubacivanje militantnih ceta preko granice, tj. paravojnih formacija koje su se pretvarale u gerilske bande), zlocini svih strana u Drugom svetskom ratu i narocito grcki gradjanski rat, u kome su komunisti uglavnom bili ta makedonska manjina, i sa pobedom antikomunista su precutno izgubili pravo na slovenski jezik i identitet u Grckoj. Makedonska revolucionarna organizacija (VNRO) koja je delovala 1900-ih, i koju Makedonci smatraju osnovom nacionalnog oslobodilackog pokreta, bila je revolucionarni pokret koji su npr. u bombaskim napadima u Solunu 1903. osudile sve etnicke grupe. Meni je narocito tesko da razlucim sta su Bugari, a sta Makedonci, pre nego sto je postojala Bugarska. Prva knjiga na makedonskom jeziku, kako tvrde sami Makedonci, zove se "Zbornik bugarskih narodnih pesama" (Zbornik na bugarski narodni pesni, 1861. u Zagrebu).
Problem Makedonije je dusu dao za sociologe, istoricare, antropologe. Ako je sve pitanje identiteta, onda sve moze da se pretvori u sve, i zapravo se to i desava. Majka mog prijatelja iz Florine je po grckoj terminologiji slavofona Grkinja. I zena sebe takvom smatra. Nikad ne govori makedonski u kuci, osim sa svojom majkom - koja jedva zna grcki. Za Makedonce (i Tita), ona je potlacena Makedonka, a grad se ne zove Florina nego Lerin; za Bugare, ona je pogrcena Bugarka. Kazu da su ljudi u tim oblastima nekad imali obicaj da se deklarisu kao "hriscani" ili da su postojale razne kombinacije - deca bi smatrala sebe Grcima, jedan roditelj Bugarima, drugi prosto pravoslavcima. Grcko-makedonski slovenski zivalj se danas stidi svog jezika, daleko bilo da smeju da ga uce u skoli ili ne daj boze cuju na radiju ili tv.
Problem je u tome sto je Makedonija prelazna oblast izmedju tri nacionalne drzave koje su se decenijama trvile oko teritorija, i sto nema svoj "centar identiteta". Sa raspadom Jugoslavije i osamostaljenjem Makedonije Grci su dobro procitali da je upravo takav jedan centar stvoren, i da Makedonci teoretski mogu da pretenduju na stvaranje druge Belgije - zemlje-geografske oblasti, sastavljene od vise etnija i ujedinjene po politickoj osnovi. Anticka Makedonija, kao anticka provincija Belgica, ne mora da ima nikakve etnicke veze sa danasnjim stanovnistvom, ali stvara jedan catchy link. Otud to grcko freneticno dokazivanje da je anticka Makedonija samo grcka i nicija vise (iako, ruku na srce, bas tu ima mesta diskusiji - nacije nisu postojale pre XVIII veka, a mi zapravo ne znamo da li je anticki makedonski bio grcki dijalekat ili neki iliroidni jezik, jer su sacuvane samo izolovane reci, koje pritom mogu biti pozajmljenice). Naravno anticki Makedonci su bili Grci po obrazovanju i kulturi, rano su usvojili grcki kao zvanican jezik, i niko normalan ne bi imao razloga da tvrdi da Aleksandar Veliki nije bio Grk, ako se i nije tako osecao (a jeste). Ali mislim da to pokazuje koliko je sve to nezgodno i koliko, zapravo, makedonsko pitanje, koje je bilo u centru regionalne politike kroz ceo XIX vek, i dan danas, nema jednoznacno resenje.
Makedonci su im se 90-ih namestili na zicer kad su bili krenuli sa propagandom o ujedinjenju Vardarske i Egejske Makedonije. Grci i danas pokazuju nacrt prvih makedonskih novcanica kojima na poledjini stoji slika Soluna. Naravno Makedonci su brzo spustili lopticu ali i dalje postoji ta nezgodna oblast geografske regije Makedonije, sa glavnim gradom Solunom, koja je izlozena u makedonskim skolskim knjigama i Grci to svako malo prikazu na televiziji. A sta ce se iz toga izroditi, ne znam. Ja sam jednom u nekom kafanskom razgovoru rekao da svi ti pregovaraci treba lepo da provedu jedno 2-3 meseca na nekom egejskom ostrvu, da vide sta je lepo i vazno na svetu i da se manu igranja sa geografskim kartama. Odgovorili su mi - ma da, pa onda ce da pretenduju i na ostrva.
Ukratko, sto rekao neki Englez tamo negde pred Balkanske ratove - "zaista, nijednoj zemlji nije hitnije potreban heraldicar ili ludnica, nego sto je to Makedonija".