Epopeja Ljiljane Smajlović
u pet slika
PROHUJALO S VIHOROM
Scarlett O'Hara srpskih medija – Ljiljana Smajlović-Ugrica – nije dočekala da joj se Rhett Butler potpuno preda; ljubavna zgoda iz filma „Gone With The Wind“ (glavne uloge: Vivien Leigh-Smajlović & Clark Gable-Tadić) ovih se dana pretvorila u špansku sapunicu „Zlobnica“, sa svim elementima saspensa, drame, razočaranja i, očigledno, tragičnog raspleta. Epopeja nesrećne Scarlett O'Smajlović ima, srpski skromno, svega pet epozoda, sasvim dovoljno za serijal „Gone With The Canadian Wind“
Piše: Petar Luković
PRVA EPIZODA:
Na militantno ubeđivanje i pretnje Dobrice Ćosića, Boris Tadić nevoljno pristaje da se složi da Ljiljana Smajlović, bivša glavna urednica „Politike“ (koju je Tadić lično smenio, uz izuzetnu pomoć Sonje Liht), bude ambasadorka u Kanadi. Predsednik Tadić ne može da joj oprosti dve stvari: prvo, što je u „Politici“ iz „Kurira“ prenela tekst o finansijskoj ostavštini pokojnog Nenada Bogdanovića, beogradskog gradonačelnika, što je izazvalo Predsednika da pismeno reaguje; drugo, mnogo bitnije i najvažnije, da je u „Politici“ objavljen jedan od najgnusnijih intervjua sa predsednikom Države (autor: Vladimir Radomirović), gde novinar proverenim metodama UDBE propituje Predsednika, a u pauzama se raspravlja sa Tadićevim savetnikom (Nebojša Krstić), koji se brani do poslednje savetničke funkcije.
Hrišćanski smerni Tadić – kojem su objasnili da je Ljiljana Smajlović vezivno tkivo Kohabitacije između prošle i sadašnje vlasti, karika koja nedostaje, lepak između Onog Nekad i Ovog Sad – složio se nevoljno: Kanada je daleko, Ćosić je blizu, bolje da se rešimo Smajlovićke na isti način kako smo se rešili Sande Rašković-Ivić i njenih žirafa u trku (ambasadorka u Italiji, zadužena za Maltu), Vladete Jankovića (Vatikan) ili Jovana Marića (Južnoafrička Republika). Ukratko: daleko od očiju, daleko od srca.
DRUGA EPIZODA:
Podli Kanađani za koje je Rhett Tadić naivno verovao da se previše ne interesuju za Srbiju; koga, bre, Srbija interesuje – ne samo da se nisu oduševili što će im srpska ambasadorka biti upravo Ljiljana Smajlović nego su glasno izrazili svoje primedbe: mogućnost da u Otavi Ljijana Smajlović kao ambasadorka pusti mozak na otavu – uz podsećanje na njene tekstove u kojima je detaljno secirala međunarodnu zaveru protiv Srbije i objašnjavala zašto su Radovan Karadžić i Ratko Mladić planetarni heroji – izazvala je diskreto zgražavanje, uz potihu poruku Srbiji da Ljiljana Smajlović baš nije najpoželjnija osoba na ovom mestu. Prevedeno na diplomatski jezik: može Ljiljana Smajlović slobodno da dođe sa turstičkom vizom na sedam dana, ali nema šanse da dobije agreman (dozvolu države domaćina za ambasadorsko mesto). Rečeno jezikom španske sapunice: „No pasaran“.
TREĆA EPIZODA:
Uveren da se Ljiljane Smajlović zauvek rešio tako što ju je proterao u ledenu Kanadu, Rhett Tadić nije ni pomislio na Scarlett O'Smajlović sve dok mu diplomatski žbiri nisu dojavili predstojeći skandal: Kanada nema nikakvu nameru da Smajlović-Ugrici obezbedi agreman, ne dolazi u obzir da Ljiljana O'Hara započne diplomatsku karijeru baš u Kanadi, što se Kanađana tiče – ima i drugih zemalja gde bi drugarica Ugrica mogla da doprinese ugledu Srbije: slobodarska Liberija, egzotični Uzbekistan, miroljubiva Šri Lanka, it's a wide, wide world! Zašto baš u Kanadu?
Suočen sa katastrofom Tadić je primalno reagovao: sa zakašnjenjem od nekoliko meseci, bez naročitog povoda, iznenada je obznanio da je preporučio/naredio Vuku Jeremiću, ministru inostranih poslova, da povuče predlog za imenovanje gospođe Smajlović za ambasadora u dalekoj Kanadi. Objasnio je da nije zadovoljan izborom i da je na Ministarstvu inostranih poslova da nađe novog kandidata.
ČETVRTA EPIZODA:
Nesrećna i najnesrećnija sudbina Scarlet O'Smajlović bila je predmetom razgovora na nedavnom okupljanju svih srpskih ambasadora koji su iz svojih dijaspora krenuli natrag u maticu. Na pitanje bolesno znatiželjnih novinara o slučaju službenice Smajlović – Boris Tadić je sa najnevinijim izrazom na licu slobodnom rukom problem prebacio u šesnaesterac Vuka Jeremića. Isti je, ljut i besan na profesora Tadića, potpuno nepripremljen, poručio da je reč o „državnoj tajni“ i da je zabranjeno govoriti o detaljima sve dok „ne stigne agreman“ (koji nikad neće stići). Budući da nije imao vremena da od Tadića primi naređenja, Jeremić je u iznenadnom nastupu diplomatskog nadahnuća Ljiljanu Smajlović pretvorio u „državnu tajnu“. Kakva država, takva i tajna!
PETA EPIZODA:
Scarlet O'Smajlović nije izdržala: diplomatski živci nisu kao konopci, pa je kao svaka uvređena žena iskoristila priliku da se obrati medijima i javno progovori o nesreći koja ju je snašla. Pod potresnim naslovom „Tadić mi se sveti“ Ljiljana O'Hara poklonila je intervju „Blicu“ gde, između ostalog, kaže: „Meni se ovo dešava drugi put u dva meseca. Nakon smene u 'Politici', koja je prošla bez suvislog objašnjenja (mada znam da sam smenjena iz političkih razloga!), zaključila sam da je u pitanju osvetoljubivost predsednika, jer sam u jednoj TV emisiji izjavila da iza moje smene stoji Boris Tadić. To, naravno, zvuči neverovatno ako se zna da predsednik ne dozvoljava upliv ličnih razloga. Ali ipak sumnjam da on u to nije bio umešan jer kada se jednom zatraži agreman, vraćanje u prvobitno stanje nije nimalo jednostavan postupak“.
„Blic“ dalje piše: „Na pitanje kako je moguće da smeta predsedniku Tadiću, a da ju je ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić predložio za mesto ambasadora, Smajlovićeva je odgovorila da 'ni njoj to nije jasno' i da joj smeta 'to što je o tome saznala iz naših novina'. Ona je pozvala predsednika i Vladu Srbije da navedu razloge za to što joj je mesto ambasadora ponuđeno, a zatim je odluka o tome poništena, što ona smatra političkim i diplomatskim skandalom i pokušajem njenog diskreditovanja“.
+++
Sutra je novi dan – rekla bi prava Scarlett!
Sutra je novi agreman – rekla bi Scralett O'Smajlović!
Tomorrow Belongs To Me – rekao bi Tadić!
http://www.e-novine.com/sr/srbija/clanak.php?id=21553