Dugo chitam ovaj forum, ali nekako me je strah da pishem. Zapravo, nikada nisam pronashla temu u kojoj bih osetila svrsishodnost pisanja.
Ipak, sluchaj korisnice/a dont look potsetio me je na period u kojem josh uvek nisam definisala svoju seksualnost.
Moja najbolja drugarica je bila zaljubljena u iskompleksiranog momka koji je usled seoskog vaspitanja, te svesti o (psiho fizichkom) nistavilu pokushao da izgradi Sado-Mazo odnos u vezi.
I dok je drugarica (njegova devojka) manje (ili vishe) bila nezadovoljna, pravila koja je nametnuo partnerki, za njega povremeno nisu vazhila, jer ipak je on mushakrac .!
Pokushala sam da joj objasnim da ce sa njim patiti, ali na kraju sam "podigla ruke" jer zaljubljena devojka je najchesche slepa.
Tako da....... moj savet bi bio- pazi koga birash za drugare/ice, jer su chesto, usled emotivne neispunjenosti, sklone bavljenju tudjim zhivotima, te raskidaju i ovako labave vezice.
Tuzno je kada shkripi u komunikaciji partner-partner, tada uvek neka draga/"dobronamerna" saveta uskoci u "pomoch".
Ukoliko si nesposoban da sa njim rascistis nedoumice, onda ti svo kukanje pada u vodu, jer krivica je makar 50% tvoja. Treba razmisliti i o svojoj krivici, naravno ukoliko ego dozvoli.
Bash sam se raspisala.
