- 24 Maj 2008, 10:06
#1121580
Basal cell carcinoma (rak koze) se zaljubio u mene.
Kao i svakog baksuza (da ima 99 kurchina i jedna pichka u dzaku...ja bih uhvatio bash tu pichku) i mene zadesilo to chudo.
Prvo sam mislio da je otishao kapilar, pa je mirovala promena godinama da bi narasla u proteklih mesec dana (a ljudi kazu da je karma glupost.) I tako, chist haos. Prvo saznao da je Boaz str8 a da mu je devojka neka rospija 9 godina starija od njega a sada da imam rak. Sledeca losha vest koja moze da me zatekne jeste da Portugal pobedi.
E sada, ajde da sam izgoreo na Suncu pa da dobijem rak, ne...kod mene je to nasledno. Dok druga deca dobijaju kuce, stanove i vikendice ja dobijam rak i osetljiv stomak (hvala mama.)
Najvishe shto me zachudjuje jeste chinjenica shto nisam dramio (nije bilo suza ni citata iz Elektre), sebi sam chudan kako prihvatam realnost. Mozda zbog chinjenice shto ima nade, i shto ima josh gorih bolesti i stanja (koje kakva mi je karma ce me zadesiti pre ili kasnije.)
Za dete koje je provelo vishe vremena kod doktora nego u igri ili shkoli, za osobu koja je prokleta bolestima, dodje trenutak savrshene ispraznosti emocija, pre ili kasnije. Kada na bolest koju nam usud donese, gledamo kao na pozdrav poznanika, bez emocija i razmishljanja.
Da li ste imali/te rak?
Da li bi nekome pozeleli rak? (U trenutku besa?)
Kao i svakog baksuza (da ima 99 kurchina i jedna pichka u dzaku...ja bih uhvatio bash tu pichku) i mene zadesilo to chudo.
Prvo sam mislio da je otishao kapilar, pa je mirovala promena godinama da bi narasla u proteklih mesec dana (a ljudi kazu da je karma glupost.) I tako, chist haos. Prvo saznao da je Boaz str8 a da mu je devojka neka rospija 9 godina starija od njega a sada da imam rak. Sledeca losha vest koja moze da me zatekne jeste da Portugal pobedi.

E sada, ajde da sam izgoreo na Suncu pa da dobijem rak, ne...kod mene je to nasledno. Dok druga deca dobijaju kuce, stanove i vikendice ja dobijam rak i osetljiv stomak (hvala mama.)
Najvishe shto me zachudjuje jeste chinjenica shto nisam dramio (nije bilo suza ni citata iz Elektre), sebi sam chudan kako prihvatam realnost. Mozda zbog chinjenice shto ima nade, i shto ima josh gorih bolesti i stanja (koje kakva mi je karma ce me zadesiti pre ili kasnije.)
Za dete koje je provelo vishe vremena kod doktora nego u igri ili shkoli, za osobu koja je prokleta bolestima, dodje trenutak savrshene ispraznosti emocija, pre ili kasnije. Kada na bolest koju nam usud donese, gledamo kao na pozdrav poznanika, bez emocija i razmishljanja.
Da li ste imali/te rak?
Da li bi nekome pozeleli rak? (U trenutku besa?)