prava ljubav or not? hmmm....
to me podseca na onu scenu iz Monstruma, zadnju, kada govori junakinja uopsteno o zivotu, kako je njoj eto receno da su joj potrebni samo ljubav i vera u sebe, pa ce uspeti i biti srecna i lalala. onda kaze, jbg, bolje je u svakom slucaju detetu od 13 godina reci laz nego istinu i..they gotta tell u something..
cinik ne mozes postati jako mlad..ogorcen da, ali cinik ne. za to e potrebno usavrsavanje po vise osnova. i dostatni IQ, naravno.
beogradska skola, NY skola, svako novo mesto za nekog je skola. mi sad pricamo o gej mestima. koliko meni scena prija, pokazuje moje (ne)pojavljivanje na istoj, ali bas sam ovaj termin vezala za scenu, koju valjda stavljam pod navodnike jer me scena asocira na nesto glamurozno, ne na neki podrum u koji dolazi 50 istih faca, one big happy family
niti smatram Bgd nekim velegradom, ali kad je gej kruzing u pitanju, u odnosu na manje gradove. dakako, jeste. moj lezbejski staz je trajao dve godine. dakle, ima ovde mladjih seniorki

koje imaju duzi lezbo staz. ja sam to prevazisla, sada sam aseksualka. kod pedera, npr pederski staz moze trajati i do 15 godina, a da momak bude mlad. poceo sa 15, sad uhvatio tridesetu, sa 25 dozivljava kulminansu zivota.
sta sam htela da kazem..

da!
posle gomile losih iskustava na sceni, hajd da to nazovemo beogradskom skolom, covek moze da zadrzi dobrotu u sebi, moze je izgubiti. ja znam ljude u kojima je malo dobroga ostalo. i zlo koje su doziveli nisu izbacili iz sebe. i zlo koje dozivljavaju ne mogu izbaciti iz sebe, kao sto izbacuju procesom varenja tesku i nesvarenu hranu. dopustili su da im to zlo otruje zivot. ima ljudi koji su prosli isto tako lose iskustvo, ali su ostali jako dobri. to zavisi od blagorodja jel, od same licnosti.
sto se mene tice, ja verujem u ljubav kao sto bi mi neko rekao: hej, sutra ce (usred leta) u ovo vreme pasti sneg, videces. dakle, nije nemoguce, cak se i desavalo. mozda je i naucno objasnjivo (kakogod). ali se retko desava. i ne smatram da to nesto govori o meni, o mojoj sposobnosti i umecu da zavolim ponovo (kakogod). ne verujem da je moja sposobnost osecanja kompatibilna sa prisustvom ljubavi u mome zivotu, u principu ja je imam prema svemu: prema nekom koga upoznam pa me odusevi, i ako je samo drug, prema svojoj macki, prema svojoj majci, prema majici

prema prizoru neba u predvecerje, ako je nekako spusteno i napumpano olovnosivim oblacima koji su kao panciri, prema oluji koja donosi nemir na prozore, prema svojoj knjizi..zasto bi to morala da bude zensko zenska ljubav? tj seksualna.
