Originally posted by Inner-Smile
Kuda ovaj svet ide, pa uglavnom tamo gde se dve osobe dogovore da ce da ide

zašto si otišla
Originally posted by bigirl
Tema nije o tome "ko vas može više povrediti - emotivac ili neemotivac?" (jer u suštini, to zavisi od mene same, da li ću biti povređena ili ne, a ne od druge osobe) već zašto su ovi drugi tako in. (Koliko puta je potrebno da to napišem?)
Ja ne smatram da su neemotivne osobe IN. To je stvar društva u kome se krećeš. U mom društvu je IN da se čita/gleda SF&Fantasy što je generalno više onako nerdy.
Mislim da su stvarno neemotivne osobe retke. Po mojim iskustvima:
1. Osoba doživi neki krah, povređivanje (raspad veze, smrtni slučaj itd.) pa se zatvori, napravi neki zid oko jednog dela sebe baš da se ne bi našla u toj situaciji (dakle ne takvoj istoj nego da ne bude povređena in general). I onda tu mora da se nađe neko kome će takva osoba baš da pokloni poverenje, da prođe dugo vremenada podeli taj deo najdublji deo sebe sa drugom osobom.
2. Osoba ne voli da pokazuje emocije u 'lalalanjanjanja' fazonu ('volim te! najviše na svetu! je l' i ti mene voliš najviše na svetu!? kako je super što se volimo! ti si ljubav mog života, ja bih umrla za tebe! plućno krilo i bubreg bi ti dala! a ti meni!?' i tako 40 puta dnevno) jer smatra da je to tupavo i da konstantno pokazivanje emocija degradira tu emociju, a reči imaju tendenciju da se izližu i izgube smisao ako se ponavljaju mnogo, posebno izjave ljubavi/naklonosti.
Originally posted by bigirl
Hoćete li mi objasniti kakav je ovo svet u kome živimo gde je sve dobro postalo loše, a loše dobro? Gde se emotivnost ne ceni već gazi? Gde se vernost doživljava kao ograničavanje?
Kako je došlo do toga da vrline postanu mane?
E pa jebiga sad, imaš milion tačnih odgovora. Erozija morala, pad standarda, promena načina komunikacije u smislu površnosti i ubrzavanja procesa uspostavljanja bliskosti blablabla itd.
Emotivnost se gazi i treba da se gazi ako: se oseti da nije iskrena; ako je preterano ispoljavanje banalizuje; i ako prelazi u posesivnost.
I ovi komentari iz uvodnog posta - ja dajem sve te komentare. Mislim da je užasna greška (naučio na teži način) ako smatraš da možeš nekoga da promeniš svojim emocijama i ako se zaluđuješ time onda je 'takav je kakav je' komentar skroz na mestu. Ja kažem prijateljima:
'Ako već znaš kakav je i tebi je lepo, super. Ako ti to mnogo smeta i ne možeš da to promeniš, onda ga lepo šutni, neko će više da ti odgovara.'
Imao sam još nešto da kažem ali sam zaboravio.