- 20 Feb 2008, 03:30
#1053903

Čuveni francuski pisac i reditelj Alan Rob Grije (Alain Robbe-Grillet), začetnik takozvanog "novog romana", koji je 2004. otvorio Sajam knjiga u Beogradu i primio Zlatni pečat Jugoslovenske kinoteke, preminuo je 18. februara u 85. godini. Grije je preminuo u bolnici, u koju je primljen tokom vikenda zbog srčanih problema, preneli su francuski mediji.
Kontroverzne teme njegovih knjiga i filmova su s jedne strane nasilje, erotizam i sadizam, koje je predstavljao kao mitološki materijal svakodnevice, a s druge strane - svet fantazija, neprohodni lavirinti kojima čovek luta kada izgubi sve oslonce u stvarnosti. Grijeov poslednji film "Gradiva", prikazan krajem novembra na Festivalu autorskog filma u Beogradu, predstavlja istraživanje za njega gotovo klasične teme - zapadnog čoveka koji prolazi kroz lavirinte tragajući za nepoznatom ženom i ispitujući privlačnost, erotičnost i egzotiku orijentalne kulture.
Rođen 18. avgusta 1922. u zapadnoj Francuskoj i inženjer agronomije po zanimanju, Grije je prešao put od osporavanog pisca do člana Francuske akademije. Radio je kao statista i agronom pre nego što se proslavio kao pisac, a kasnije i kao filmski autor za koga je navođeno i da je inspirisao reditelje poput Dejvida Kronenberga i Dejvida Linča. Razvio je ideju o "novom romanu" (nouveau roman) u seriji eseja početkom 60-ih, napuštajući tradiciju zapleta, narativnosti i hronologije. Priča "novog romana" podređena je strukturi, a značaj objekata je važniji od ljudskih akcija.
Otvarajući u oktobru 2004. godine 49. sajam knjiga u Beogradu sa piscem Milovanom Danojlićem, Grije je rekao da ne voli mnogo takve manifestacije, jer na njima ima mnogo sveta, ali je izrazio zadovoljstvo dolaskom u Beograd. Navodeći da je "zanat pisca - zanat samoće", Grije je rekao da sajmovi izvuku te "samotnjake iz osame, stave ih pod svetlo reflektora", pa se oni osećaju kao u policijskoj istrazi. Ipak, rekao je da u takvoj "istrazi" može da kaže da mu je drago što je u Beogradu. Povodom njegovog gostovanja na Sajmu knjiga 2004, na kojem je Francuska bila počasni gost, Jugoslovenska kinoteka, koja mu je uručila svoje najviše priznanje - Zlatni pečat, prikazala je i ciklus Grijeovih filmova. Među njima je bio i "Prošle godine u Marijenbadu" (1961), za koji je nominovan za Oskara. U tom filmu glavne uloge igraju Delfin Serig i Đorđo Albertaci. U saradnji sa Francuskim kulturnim centrom, prikazani su i "Besmrtna" (1963), "Postepeno klizanje do zadovoljstva" (1974) i "Raj i posle raja" (1971). SEECULT.org
Rob-Grije spada u krug pisaca koji su mi prosirili knjizevne horizonte i naucili me da citam knjige. On nije pisao dopadljiva i citljiva dela kojima se iznova i iznova vracam, kao sto su to pisale njegove sunarodnice M. Jursenar ili Dirasova; Rob-Grije je pisao knjige koje me teraju da mislim i da pazim, knjige toliko ispunjene detaljima i opazanjima, da mi se zavrti u glavi. Cesto surove knjige, zapanjujuce knjige. U neku ruku, citanje Rob-Grijea je mazohizam. Mazohizam koji sam cesto sebi dopustao. Dugo nisam procitao ni jednu njegovu knjigu, a prosle godine sam propustio priliku da pogledam Gradivu. Nekako sam i zaboravio koliko je uticao na mene svojevremeno, koliko sam ga cenio, i veceras sam procitao da je mrtav, pa resih da podelim svoju tugu sa vama.

Čuveni francuski pisac i reditelj Alan Rob Grije (Alain Robbe-Grillet), začetnik takozvanog "novog romana", koji je 2004. otvorio Sajam knjiga u Beogradu i primio Zlatni pečat Jugoslovenske kinoteke, preminuo je 18. februara u 85. godini. Grije je preminuo u bolnici, u koju je primljen tokom vikenda zbog srčanih problema, preneli su francuski mediji.
Kontroverzne teme njegovih knjiga i filmova su s jedne strane nasilje, erotizam i sadizam, koje je predstavljao kao mitološki materijal svakodnevice, a s druge strane - svet fantazija, neprohodni lavirinti kojima čovek luta kada izgubi sve oslonce u stvarnosti. Grijeov poslednji film "Gradiva", prikazan krajem novembra na Festivalu autorskog filma u Beogradu, predstavlja istraživanje za njega gotovo klasične teme - zapadnog čoveka koji prolazi kroz lavirinte tragajući za nepoznatom ženom i ispitujući privlačnost, erotičnost i egzotiku orijentalne kulture.
Rođen 18. avgusta 1922. u zapadnoj Francuskoj i inženjer agronomije po zanimanju, Grije je prešao put od osporavanog pisca do člana Francuske akademije. Radio je kao statista i agronom pre nego što se proslavio kao pisac, a kasnije i kao filmski autor za koga je navođeno i da je inspirisao reditelje poput Dejvida Kronenberga i Dejvida Linča. Razvio je ideju o "novom romanu" (nouveau roman) u seriji eseja početkom 60-ih, napuštajući tradiciju zapleta, narativnosti i hronologije. Priča "novog romana" podređena je strukturi, a značaj objekata je važniji od ljudskih akcija.
Otvarajući u oktobru 2004. godine 49. sajam knjiga u Beogradu sa piscem Milovanom Danojlićem, Grije je rekao da ne voli mnogo takve manifestacije, jer na njima ima mnogo sveta, ali je izrazio zadovoljstvo dolaskom u Beograd. Navodeći da je "zanat pisca - zanat samoće", Grije je rekao da sajmovi izvuku te "samotnjake iz osame, stave ih pod svetlo reflektora", pa se oni osećaju kao u policijskoj istrazi. Ipak, rekao je da u takvoj "istrazi" može da kaže da mu je drago što je u Beogradu. Povodom njegovog gostovanja na Sajmu knjiga 2004, na kojem je Francuska bila počasni gost, Jugoslovenska kinoteka, koja mu je uručila svoje najviše priznanje - Zlatni pečat, prikazala je i ciklus Grijeovih filmova. Među njima je bio i "Prošle godine u Marijenbadu" (1961), za koji je nominovan za Oskara. U tom filmu glavne uloge igraju Delfin Serig i Đorđo Albertaci. U saradnji sa Francuskim kulturnim centrom, prikazani su i "Besmrtna" (1963), "Postepeno klizanje do zadovoljstva" (1974) i "Raj i posle raja" (1971). SEECULT.org
Rob-Grije spada u krug pisaca koji su mi prosirili knjizevne horizonte i naucili me da citam knjige. On nije pisao dopadljiva i citljiva dela kojima se iznova i iznova vracam, kao sto su to pisale njegove sunarodnice M. Jursenar ili Dirasova; Rob-Grije je pisao knjige koje me teraju da mislim i da pazim, knjige toliko ispunjene detaljima i opazanjima, da mi se zavrti u glavi. Cesto surove knjige, zapanjujuce knjige. U neku ruku, citanje Rob-Grijea je mazohizam. Mazohizam koji sam cesto sebi dopustao. Dugo nisam procitao ni jednu njegovu knjigu, a prosle godine sam propustio priliku da pogledam Gradivu. Nekako sam i zaboravio koliko je uticao na mene svojevremeno, koliko sam ga cenio, i veceras sam procitao da je mrtav, pa resih da podelim svoju tugu sa vama.
