Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Forum za pripadnike manje vidljivih delova populacije.
Transrodno, Interseksualno, Aseksualno, Queer, ...

Moderatori: Hys., Moderators

Korisnikov avatar
By James11
#994756
Pre nekoliko nedelja sam prvi put dosao na ovaj forum. Procitao sam neke price forumasa i odmah se registrovao. Mislim da sam dosao na forum gde mogu biti ono sto zaista jesam...
Makar i na kratko vreme...

Od kada znam za sebe - drugaciji sam.
Nikada se nisam dobro osecao u svom telu i zeleo sam da budem nesto drugo.
Da ne bude zabune-devojka sam.
Ali to ne zelim da budem.

Od kada znam za sebe, mislim i ponasam se kao musko.
U najranijem detinjstvu sam igrao fudbal sa drugom decom iz kraja, voleo sam ratne igre... U pocetku je to svima bilo zanimljivo. Ali onda su svi poceli da mi govore kako devojcice ne igraju fudbal, kako su za njih lutke i slicno. Prvo sam se, naravno, ljutio i nisam zeleo da prestanem da igram fudbal. A onda sam iznerviran ponasanjem svoje porodice i komsija prestao. Jos se secam kako se cale jednom prilikom kada sam mu sutnuo loptu, okrenuo i rekao komsinici koja je prolazila nesto u stilu "Sutira kao muskarcina".
To mi je zasmetalo. Jos tada sam znao da se razlikujem i nelagodno sam se osecao... A taj njegov podsmesljivi pogled me je jos vise pogodio...

U osnovnoj skoli je sve, manje-vise, bilo OK. Drustvo je prihvatilo drugaricu koja ne voli da nosi suknjice i mogu da kazem da sam bio osoba sa velikim brojem prijatelja. Posebno su me decaci prihvatali, kao drugaricu, ne kao potencijalnu devojcicu za vezicu.
Tada su naravno pocela i prva zaljubljivanja. Kao i svaka "devojcica" zaljubio sam se - u decaka. Ali on mi nikada nije uzvratio. Uvek je vise voleo devojcice koje su bile male manekenkice. A ja - uvek u sirokom odelu...

Pubertet... Tada su poceli pravi problemi... Telo je krenulo da se razvija, ali u pogresnom smeru sa mojim mozgom. Morao sam da se ponasam kao devojcica, ali sam imao misli decaka... Bilo je prilicno tesko, a i sada je, izaci u grad ili otici na zurku. Zeleo bih da se obucem kao i svaki moj drug, ali sam opet morao da budem devojcica.
U kupovini takodje imam problema. Vidim duks, majicu ili farmerice koji mi se dopadaju ali su naravno za momke. Odavno zbog toga i izbegavam da idem u kupovinu.

Dosla je srednja skola. Nije se nista promenilo. Ponasao sam se kao i ranije. Svi su me gotivili, imao sam veliki broj drugova... Ali su tu poceli da me pritiskaju druge misli.

Kada bih priznao - Kako bi reagovala moja okolina?
U razred je sa mnom isao decko koji je bio jedan od mojih najboljih drugova. Pomalo feminiziran, ali mnogo dobar lik. Ostali decaci (nije ih bilo mnogo, samo 9 u razredu) su razlicito reagovali na njega. Samo su ga dvojica gotivila i uvek se druzili sa njim. Neki su se drzali na distanci, a bilo je i onih koji su ga neprekidno tokom te 4 godine ismejavali. Pred nama, pred profesorima... Smatrali su ga za devojcicu i uvek su govorili kako ima samo 8 decaka u razredu. On se uvek druzio sa devojcicama. Nikada nisam saznao da li je gej. Ne bi mi smetalo, sta vise tada bih ga jos vise postovao. Nikada nije rekao da mu se neko svidja...

Zbog toga sam se jos vise povukao. Odbacivao sam sve svoje muske misli i trudio se da se ponasam vise kao zensko. Ali to mi je izgledalo vestacki, glupo... Jednostavno, to nisam bio ja...
Imao sam i nekoliko veza, vecinu za jednu noc. Najduza veza, jedina duga veza, mi je bila 7 meseci.

Ni sam ne znam koliko mi se puta desilo da me neko oslovi sa "decko". Ili mi se desavalo da me pitaju, posebno starije osobe: "Da li si ti decak ili devojcica?" U pocetku mi je bilo neprijatno, ali sad se vec vise ne obazirem. Osim kada sam sa roditeljima ili nekim koga znam. Tada mi je neprijatno zbog njih, jer oni uvek kazu "To je devojcica".
Da, naravno, mislim u sebi...

Prilicno mi je tesko da nastavim sa ovim laznim zivotom. I sve je teze i teze...
Volim metal, rok, svirke, taj nacin zivota...
Motore, brzu voznju...
A moram da se ponasam kao fina devojcica...
Sve vise besa se gomila u meni... Puknem u sekundi za svaku sitnicu...

Sada sam na faksu... I nista se nije promenilo.
I dalje zelim da budem nesto sto nisam...

Ali nemam hrabrosti da to priznam. Kako reci porodici, drugovima?
Mislim da bi me vecina njih prezrela zbog toga.
Porodica sigurno to ne bi dobro prihvatila. Cale me obozava, ali ipak mislim da ne bi prihvatio da njegova cerkica zeli da bude musko. Sa kevom nikada nisam imao dobar odnos. Ona bi me zamrzela istog momenta, u to sam uveren... Smatrala bi me za nakazu... Uvek je pokusavala da me ubaci u neke fensi krpice, ni sada mi ne dozvoljava da kupim neku musku odecu. Brat... ne znam kako bi reagovao...
I sira porodica, sa kojom sam zaista blizak, bi se sokirala...

Jedna od mojih sestara od tetke je lezbejka. Od kada se secam, zivi u gradu dalje od nas i kuci dolazi par puta godisnje. Ona mi je oduvek bila jedna od gotivnijih osoba iz porodice. Potpuno opustena, svoja, tu je uvek da mi pruzi neki savet... Mozda bih njoj jedino mogao reci a da me ne smatra za kretena.
To je oduvek bila porodicna tajnu. Svi znaju, naravno, ali se o tome ne govori i svi se nadaju da ce se ona "dozvati pameti" i udati. Tek sam pre 2-3 godine, uhvatio telefonski razgovor majke i ne znam kog clana porodice. Tada sam i saznao da je gej i da dugi niz godina zivi sa svojom devojkom. Sada planiraju i dete.
Svi smatraju da se ona glupira i da to nije normalno...

To je jedan od razloga zasto nikada nisam priznao svojoj porodici... Cak ni toj sestri. Ali nekako mi je cudno da joj zapocnem tu pricu. Mislim, ni ona meni nikada nije rekla...
A takodje mi je glupo da pitam nekog drugog clana porodice, naseg brata ili sestru. Kako uopste da zapocnem pricu?

Nadam se da ce mi neko ovde pomoci...
Kako da nastavim, da se ponasam?
Kako ste vi sve to preziveli?
I da... Jedna stvar me zbunjuje: sad kad sam u ovom telu - svidjaju mi se muskarci. Ali kada razmislim kako bih ziveo posle operacije (duze vreme razmisljam o operaciji promene pola), znam da bih tada bio samo sa devojkama. Sta sam ja? Ne razumem to...

I dalje se kolebam dok ovo pisem... Ne znam zasto... Nisam siguran da cu ovo objaviti...

Uvek mi je frka da ce me neko provaliti. I da ce se zgroziti i odbaciti me...

Raspisao sam se... Ali sada mi je mnogo lakse. Ono sto sam godinama krio sada mogu da podelim sa nekim....

To je to, za pocetak...

Poz svima!

Nazad u lazni zivot...
Korisnikov avatar
By Paki
#994793
Hej! :)
Pa dobrodošao!

Lepo je što si ovde, možeš se osećati kao da si u svojoj novoj kući. :hiphip:

Ima puno ljudi, forumašica i forumaša, koji će ti pomoći svojim savetima, a značiće ti i uzajamno deljenje iskustava sa njima. Nimalo neće biti neuobičajeno da se vremenom upoznaš, odeš na neku kaficu i ćaskanje sa nekima od njih (mislim prvenstveno na trans osobe), a zašto ne i sa nekima od nas, ostalim forumašicama i forumašima :sweet: ...

Prouči detaljno ovaj potforum (Transrodno, Queer, ...), naći ćeš tu dosta dobrih tema, postova, koji će ti svakako biti makar od neke pomoći. :)

U nadi da ćeš ostati sa nama, puno te pozdravljam. Još jednom - dobrodošao! :hug:
Korisnikov avatar
By Zonche!
#994816
DOBRODOSAO

Eve ti jedan velik kiss :kiss:
Korisnikov avatar
By femme_fatale
#994820
Dragi James, interesantno je koliko se ja mogu prepoznati u tvojoj priči, samo sa druge strane... Nema smisla nabrajati...
Hvala ti što si nam ispričao sve ovo. Videćeš da ima dosta onih koji se tako osećaju, bilo da su ftm ili mtf. Priče su tako slične...
Ja sam počela sa transformacijom, to je jedan proces, ali želela bih samo da ti kažem, da nisam ni bila svesna koliko ću biti srećna zbog toga. Čini mi se da sam tek sada se rodila i počela da živim... kao da sam bila u komi ceo život. Ranije sam prilično teško podnosila samu sebe, mada je bilo momenata kada sam bila srećna, ali sada, nikada se nisam u životu tako osećala... Sada imam više hrabrosti da ispoljavam svoja osećanja i da se ponašam onako kakva sam, kako to prija kada počneš da se oslobađaš svih maski i duplih indentiteta, i da si srećna osoba baš zato što si to što jesi. Nikada u životi nisam imala to osećanje da sam srećna zato što sam to što sam. Ne na ovaj način, sada kad sam to prvi put osetila, sreću što sam baš to što sam, i što to mogu da budem - žena. To može da shvati samo neko u našoj koži.
Transformacija je umetnost, i treba dosta toga naučiti. Javi se na kontakte pošto postoji grupa podrške, gde su osobe slične tebi, pomoćiće ti nekim upućenjem... Nisi sam...

nikita
Korisnikov avatar
By James11
#995077
Hvala svima na podrsci...
Zaista mi puno znaci.

Sada vidim da ipak nisam pogresio sto sam ovde dosao...

Poz...
Korisnikov avatar
By uoQUEERen
#995301
Originally posted by James11
Nadam se da ce mi neko ovde pomoci...
Kako da nastavim, da se ponasam?
Kako ste vi sve to preziveli?
I da... Jedna stvar me zbunjuje: sad kad sam u ovom telu - svidjaju mi se muskarci. Ali kada razmislim kako bih ziveo posle operacije (duze vreme razmisljam o operaciji promene pola), znam da bih tada bio samo sa devojkama. Sta sam ja? Ne razumem to...

I dalje se kolebam dok ovo pisem... Ne znam zasto... Nisam siguran da cu ovo objaviti...

Uvek mi je frka da ce me neko provaliti. I da ce se zgroziti i odbaciti me...

Raspisao sam se... Ali sada mi je mnogo lakse. Ono sto sam godinama krio sada mogu da podelim sa nekim....
pozdrav i dobrodosao!

dok ja jos nisam javno "priznao", znao sam da nece da me odbace jer su svi znali, ja sam inace jako uporan i buntovan od pocetka :) tako da sam se samo brinuo kako ce svi oni koji su mi bliski, pogotovo moji roditelji, da se nose sa osudjivanjem okoline. kao da sam morao da biran izmedju svog i njihovog zivota. i kada sam im rekao, samo su se rastuzili, svi, od roditelja, rodbine do prijatelja, jer ja nikada nisam pokazivao koliko sam nesretan a sada su saznali da jesam. to je eto jedino bilo sto oni nisu znali. znam kako ima konzervativnijih ljudi, ima ih i kod mene u porodici. na primer deda i babe, od njih i ne ocekujem podrsku niti planiram da im kazem ikad.

sta bi ti ja, iz svog licnog iskustva preporucio, je da budes vise opusten oko svega toga. budi totalno kul tip. ako ti neko kaze "to je muski duks" , ti kazes "pa? taj mi se svidja". ako tebi samom tvoj problem nije nesto sasvim normalno, kako onda i mozes da ocekujes da bude i drugima? ja znam da bi ti verovatno radije menjao mesto sa nekim ko taj problem nema, i ja bi, ali moras da iskopas negde neki ponos. ja sam totalni nancy boy. i jako sam narcisoidan. sminkam se. nosim i rozo. zasto i nebi, ja nikada, uz sve hormonske terapije i operacije necu da budem neki macho niti se tako osecam. ali imam nesto sto oni nemaju. estrogen je napravio sta jeste s mojim telom i mozgom, lep sam i osecajan, i mislim da trebam da budem ponosan zbog toga, i jesam. u vecini slucajeva ljudi misle da sam mtf :D neznam kako sam to izveo, te cik-cak manevre ali super deluju. verovatno time sto sam se ponasao onako kako se osecam i najbvolje moguce iskoristio ono sa cime raspolazem i svi me obozavaju i prihvataju takvog kakav jesam. nikad me niko nije nazvao ni nakazom ni bolesnim ni nista slicno. zavisi i od sredine, naravno.

moj savet ti je da ih postepeno uvodis u to...nikakve nagle akcije, ljudi rade svasta i donose glupe odluke kada su sokirani. mozda da prvo sa tom sestrom koja je gej popricas, ona bi te verovatno razumela, ali samo ti to mozes da procenis. ali sta je sigurno, moras da se osamostalis sto pre, da zavrsis taj faks i da se trudis na njemu kako bi nasao sto bolji posao i imao para, ako vec mislis da roditelji nece da ti pomognu, jer zdravstveno osiguranje ti ne placa za tranziciju, moras sve sam. i sta jos moras, bez cega jos neces moci, moras da nadjes nekoga ko ce da ti bude potpora. mozda cemo to da budemo mi na forumu, ali treba ti neko uzivo. neko ko ce da te zagrli i da ti kaze da ce sve da prodje super, i onda nista ne moze da te zaustavi :) a ljudi koji ce date razumeju je puno, samo se ne prica o tome jer je to neka tabu tema. zato smo, evo, tu po forumima.

i jos nesto, rekao si da te zbunjuje sto ti se u ovom telu svidjaju muskarci. mozda si jednostavno gej decko :) ako te ne privlace cure sada, verovatno nece ni nakon operacija nikakvih. niko nece mozak da ti operise. neznam dali si citao o tim operacijama, ali za sada ne postoji bas neko savrseno resenje, bar sto se nas tice. mozda cela tranzicija i nije pravo resenje za tebe. ali sta jeste sigurno je da ces trebati dosta da pricas sa nekim, dali sa nama ovde ili jos bolje sa psihologom, da ti pomogne da otklonis sve to konfuzije. znam da je cekanje i stajanje u mestu najgore, ali zelis valjda da sve prodje savrseno? jer ako krenes sa tranzicijom, nema povratka. mozda se jednog dana probudis i shvatis da ti se nesvidjaju te promene. postoji savrsen oblik za sve nas, samo ga trebamo naci. ako mozes u nekom seskualnom smislu da uzivas kao devojka sa muskarcima, zasto to "baciti", kada, kao ftm poslije tranzicije i nemas bas zagarantovan neki super odnos sa bilo kojim polom. mozda ti operacija i ne treba. mozda si jednostavno rodno decko a seksualno cura. a ne brini se, ima ljudi koji i to vole :) mislim ja te neznam i lupam napamet ali i to je isto mogucnost. u tom slucaju nema potrebe da se uklapas striktno u ovaj ili onoj pol, mozes jednostanvo da...kombinujes :) i da budes ono kako se i osecas.

nadam se da ce neko da ti da brojeve telefona od psihologa iz beograda, nekih koji se tim problemom i bave, da popricas malo sa njima. ali najvaznije je da si ti onako nacisto sam sa sobom kako se osecas, da maknes sve stereotipe, da ne razmisljas o njima, i prvo zakljucis sta t ismeta i sta hoces. kada to znas, onda mozes da razmisljas sta dalje i koliko je to pametno u tvojoj sredini, jer ima divljaka svuda pa mozda moras i da se odselis.

al otom potom, nikad neznas gde te zivot odvede na kraju i sta ce da bude od tebe. samo razmisli dobre pre nego sto ista radis. i drzi se i znaj da ima puno ljudi, i ovde i svuda, koji znaju kroz sta prolazis i onih koji su to prosli. tu smo da pomognemo jedni drugima i da drugi pomognu nama svojim iskustvima. nadam se da ces da se osecas ugodno ovde, kao i vecina nas :)
Korisnikov avatar
By Morpheus
#995377
Originally posted by James11
Hvala svima na podrsci...
Zaista mi puno znaci.

Sada vidim da ipak nisam pogresio sto sam ovde dosao...

Poz...


Naravno da nisi pogresio sto si ovde dosao,jer kako rece nas Paki naici ces ovde na ljude sa slicnim zivotnim problemom....U svakom slucaju super je sto si se registrovao.....


I racunaj na podrsku svih nas......


:mazi:
Korisnikov avatar
By ::fy::
#995408
Pozdrav i od mene.

Pročitao sam tvoje pismo (da ga tako nazovem) bukvalno od početka do kraja. Iako sam "samo" gay, prepoznajem se u nekim stvarima koje si opisivao - pre svega vezanim za odnos porodice i društva na različitost i neuobičajenost.

Sve u svemu, želim ti puno sreće u procesu transformacije, svakako da ovde ima mnogo kompetentnijih ljudi od mene koji su poživeli isto što ti sada proživljavaš i koji ti mogu pomoći,
Korisnikov avatar
By femme_fatale
#995679
Originally posted by uoQUEERen
Originally posted by James11
Nadam se da ce mi neko ovde pomoci...
Kako da nastavim, da se ponasam?
Kako ste vi sve to preziveli?
I da... Jedna stvar me zbunjuje: sad kad sam u ovom telu - svidjaju mi se muskarci. Ali kada razmislim kako bih ziveo posle operacije (duze vreme razmisljam o operaciji promene pola), znam da bih tada bio samo sa devojkama. Sta sam ja? Ne razumem to...

I dalje se kolebam dok ovo pisem... Ne znam zasto... Nisam siguran da cu ovo objaviti...

Uvek mi je frka da ce me neko provaliti. I da ce se zgroziti i odbaciti me...

Raspisao sam se... Ali sada mi je mnogo lakse. Ono sto sam godinama krio sada mogu da podelim sa nekim....
pozdrav i dobrodosao!

dok ja jos nisam javno "priznao", znao sam da nece da me odbace jer su svi znali, ja sam inace jako uporan i buntovan od pocetka :) tako da sam se samo brinuo kako ce svi oni koji su mi bliski, pogotovo moji roditelji, da se nose sa osudjivanjem okoline. kao da sam morao da biran izmedju svog i njihovog zivota. i kada sam im rekao, samo su se rastuzili, svi, od roditelja, rodbine do prijatelja, jer ja nikada nisam pokazivao koliko sam nesretan a sada su saznali da jesam. to je eto jedino bilo sto oni nisu znali. znam kako ima konzervativnijih ljudi, ima ih i kod mene u porodici. na primer deda i babe, od njih i ne ocekujem podrsku niti planiram da im kazem ikad.

sta bi ti ja, iz svog licnog iskustva preporucio, je da budes vise opusten oko svega toga. budi totalno kul tip. ako ti neko kaze "to je muski duks" , ti kazes "pa? taj mi se svidja". ako tebi samom tvoj problem nije nesto sasvim normalno, kako onda i mozes da ocekujes da bude i drugima? ja znam da bi ti verovatno radije menjao mesto sa nekim ko taj problem nema, i ja bi, ali moras da iskopas negde neki ponos. ja sam totalni nancy boy. i jako sam narcisoidan. sminkam se. nosim i rozo. zasto i nebi, ja nikada, uz sve hormonske terapije i operacije necu da budem neki macho niti se tako osecam. ali imam nesto sto oni nemaju. estrogen je napravio sta jeste s mojim telom i mozgom, lep sam i osecajan, i mislim da trebam da budem ponosan zbog toga, i jesam. u vecini slucajeva ljudi misle da sam mtf :D neznam kako sam to izveo, te cik-cak manevre ali super deluju. verovatno time sto sam se ponasao onako kako se osecam i najbvolje moguce iskoristio ono sa cime raspolazem i svi me obozavaju i prihvataju takvog kakav jesam. nikad me niko nije nazvao ni nakazom ni bolesnim ni nista slicno. zavisi i od sredine, naravno.

moj savet ti je da ih postepeno uvodis u to...nikakve nagle akcije, ljudi rade svasta i donose glupe odluke kada su sokirani. mozda da prvo sa tom sestrom koja je gej popricas, ona bi te verovatno razumela, ali samo ti to mozes da procenis. ali sta je sigurno, moras da se osamostalis sto pre, da zavrsis taj faks i da se trudis na njemu kako bi nasao sto bolji posao i imao para, ako vec mislis da roditelji nece da ti pomognu, jer zdravstveno osiguranje ti ne placa za tranziciju, moras sve sam. i sta jos moras, bez cega jos neces moci, moras da nadjes nekoga ko ce da ti bude potpora. mozda cemo to da budemo mi na forumu, ali treba ti neko uzivo. neko ko ce da te zagrli i da ti kaze da ce sve da prodje super, i onda nista ne moze da te zaustavi :) a ljudi koji ce date razumeju je puno, samo se ne prica o tome jer je to neka tabu tema. zato smo, evo, tu po forumima.

i jos nesto, rekao si da te zbunjuje sto ti se u ovom telu svidjaju muskarci. mozda si jednostavno gej decko :) ako te ne privlace cure sada, verovatno nece ni nakon operacija nikakvih. niko nece mozak da ti operise. neznam dali si citao o tim operacijama, ali za sada ne postoji bas neko savrseno resenje, bar sto se nas tice. mozda cela tranzicija i nije pravo resenje za tebe. ali sta jeste sigurno je da ces trebati dosta da pricas sa nekim, dali sa nama ovde ili jos bolje sa psihologom, da ti pomogne da otklonis sve to konfuzije. znam da je cekanje i stajanje u mestu najgore, ali zelis valjda da sve prodje savrseno? jer ako krenes sa tranzicijom, nema povratka. mozda se jednog dana probudis i shvatis da ti se nesvidjaju te promene. postoji savrsen oblik za sve nas, samo ga trebamo naci. ako mozes u nekom seskualnom smislu da uzivas kao devojka sa muskarcima, zasto to "baciti", kada, kao ftm poslije tranzicije i nemas bas zagarantovan neki super odnos sa bilo kojim polom. mozda ti operacija i ne treba. mozda si jednostavno rodno decko a seksualno cura. a ne brini se, ima ljudi koji i to vole :) mislim ja te neznam i lupam napamet ali i to je isto mogucnost. u tom slucaju nema potrebe da se uklapas striktno u ovaj ili onoj pol, mozes jednostanvo da...kombinujes :) i da budes ono kako se i osecas.

nadam se da ce neko da ti da brojeve telefona od psihologa iz beograda, nekih koji se tim problemom i bave, da popricas malo sa njima. ali najvaznije je da si ti onako nacisto sam sa sobom kako se osecas, da maknes sve stereotipe, da ne razmisljas o njima, i prvo zakljucis sta t ismeta i sta hoces. kada to znas, onda mozes da razmisljas sta dalje i koliko je to pametno u tvojoj sredini, jer ima divljaka svuda pa mozda moras i da se odselis.

al otom potom, nikad neznas gde te zivot odvede na kraju i sta ce da bude od tebe. samo razmisli dobre pre nego sto ista radis. i drzi se i znaj da ima puno ljudi, i ovde i svuda, koji znaju kroz sta prolazis i onih koji su to prosli. tu smo da pomognemo jedni drugima i da drugi pomognu nama svojim iskustvima. nadam se da ces da se osecas ugodno ovde, kao i vecina nas :)

Hvala ti što si napisao ovaj post. Vrlo zreo, mudar i logičan stav i mišljenje. Volela bih da vidim ovakav način razmišljanja u većoj meri kod osoba koje se profesionalno bave ovom oblašću.
Korisnikov avatar
By femme_fatale
#995695
Originally posted by Morpheus
Originally posted by James11
Hvala svima na podrsci...
Zaista mi puno znaci.

Sada vidim da ipak nisam pogresio sto sam ovde dosao...

Poz...


Naravno da nisi pogresio sto si ovde dosao,jer kako rece nas Paki naici ces ovde na ljude sa slicnim zivotnim problemom....U svakom slucaju super je sto si se registrovao.....


I racunaj na podrsku svih nas......


:mazi:
Ako bude sreće možeš da se nadaš i kolačima...

Mi ovde planiramo već neko vreme neko okupljanje i kolače, uskoro... Zamisli koja bi to energija bila, i dobre vibracije...

Nadam se da nismo odustali od toga... (a Metro nije obavezan...)
Korisnikov avatar
By KosmickaCestica
#996141
Nasao si pravo mesto!

Dakle tu smo.... Iste price, iste misli, isti osecaji..

Moras da znas da to nije nista "nenormalno" i nemoj
sebe da mucis time..

Uz tebe smo i ako treba nesto samo zovi!

Kiss
Andjela
:trans:
Korisnikov avatar
By Loreley
#996555
hej hej James!! Dobrodosao u zajednicu, i mogu ti slobodno reci
da nisi pogresio, to ti je verovatno vec postalo jasno.

Ono sto treba da znas je da imas nasu podrsku, i da samo
priznavanje kao priznavanje nije toliko tragicno (bar za mene),
a to kazem zato sto ja prakticno i nemam drustveni zivot, pa mi
je lakse, ali jedno moras da znas, pravi prijatelji ce te prihvatiti
takvog kakav si, u to nemoj da sumnjas. Ja sam priznala pre pola
meseca, dobila potpunu podrsku porodice i vec sam krenula sa
psihijatrima i psiholozima, a verujem da ce se to i tebi uskoro
dogoditi, i da ce sve biti u redu.

Savetujem ti da priznas onda kada budes bio potpuno spreman,
ali opet, sto pre to bolje! Sto duze to drzis u sebi, to ce ti biti teze.

Osmeh na lice, i samo hrabro! to su meni govorili, i to ja tebi sada
kazem! samo napred, nema nazad! :) :)

:trans: :trans:
Korisnikov avatar
By Momo
#996819
Pozdrav i od mene :)


Dobrodosao i evo i ja da kazem, iako su ti svi vec rekli, da nisi pogresio sto si dosao ovde.
Preko foruma se mozes jako dobro informisati o svemu sto te interesuje a takodje mozes upoznati puno divnih ljudi. Bar je samnom bio takav slucaj.
Korisnikov avatar
By shishmish
#996826
Originally posted by Momo
Pozdrav i od mene :)


Dobrodosao i evo i ja da kazem, iako su ti svi vec rekli, da nisi pogresio sto si dosao ovde.
Preko foruma se mozes jako dobro informisati o svemu sto te interesuje a takodje mozes upoznati puno divnih ljudi. Bar je samnom bio takav slucaj.
:up:

VELKAM!!:grouphug:
Korisnikov avatar
By uoQUEERen
#996854
Originally posted by Niki
Hvala ti što si napisao ovaj post. Vrlo zreo, mudar i logičan stav i mišljenje. Volela bih da vidim ovakav način razmišljanja u većoj meri kod osoba koje se profesionalno bave ovom oblašću.
hvala :)
cekaj, cekaj da ja resim prvo svoju tranziciju pa kad pocnem da se bavim profesionalno.... ;) :nunchake:
Korisnikov avatar
By James11
#998889
Originally posted by uoQUEERen
Originally posted by James11
Nadam se da ce mi neko ovde pomoci...
Kako da nastavim, da se ponasam?
Kako ste vi sve to preziveli?
I da... Jedna stvar me zbunjuje: sad kad sam u ovom telu - svidjaju mi se muskarci. Ali kada razmislim kako bih ziveo posle operacije (duze vreme razmisljam o operaciji promene pola), znam da bih tada bio samo sa devojkama. Sta sam ja? Ne razumem to...

I dalje se kolebam dok ovo pisem... Ne znam zasto... Nisam siguran da cu ovo objaviti...

Uvek mi je frka da ce me neko provaliti. I da ce se zgroziti i odbaciti me...

Raspisao sam se... Ali sada mi je mnogo lakse. Ono sto sam godinama krio sada mogu da podelim sa nekim....
pozdrav i dobrodosao!

dok ja jos nisam javno "priznao", znao sam da nece da me odbace jer su svi znali, ja sam inace jako uporan i buntovan od pocetka :) tako da sam se samo brinuo kako ce svi oni koji su mi bliski, pogotovo moji roditelji, da se nose sa osudjivanjem okoline. kao da sam morao da biran izmedju svog i njihovog zivota. i kada sam im rekao, samo su se rastuzili, svi, od roditelja, rodbine do prijatelja, jer ja nikada nisam pokazivao koliko sam nesretan a sada su saznali da jesam. to je eto jedino bilo sto oni nisu znali. znam kako ima konzervativnijih ljudi, ima ih i kod mene u porodici. na primer deda i babe, od njih i ne ocekujem podrsku niti planiram da im kazem ikad.

sta bi ti ja, iz svog licnog iskustva preporucio, je da budes vise opusten oko svega toga. budi totalno kul tip. ako ti neko kaze "to je muski duks" , ti kazes "pa? taj mi se svidja". ako tebi samom tvoj problem nije nesto sasvim normalno, kako onda i mozes da ocekujes da bude i drugima? ja znam da bi ti verovatno radije menjao mesto sa nekim ko taj problem nema, i ja bi, ali moras da iskopas negde neki ponos. ja sam totalni nancy boy. i jako sam narcisoidan. sminkam se. nosim i rozo. zasto i nebi, ja nikada, uz sve hormonske terapije i operacije necu da budem neki macho niti se tako osecam. ali imam nesto sto oni nemaju. estrogen je napravio sta jeste s mojim telom i mozgom, lep sam i osecajan, i mislim da trebam da budem ponosan zbog toga, i jesam. u vecini slucajeva ljudi misle da sam mtf :D neznam kako sam to izveo, te cik-cak manevre ali super deluju. verovatno time sto sam se ponasao onako kako se osecam i najbvolje moguce iskoristio ono sa cime raspolazem i svi me obozavaju i prihvataju takvog kakav jesam. nikad me niko nije nazvao ni nakazom ni bolesnim ni nista slicno. zavisi i od sredine, naravno.

moj savet ti je da ih postepeno uvodis u to...nikakve nagle akcije, ljudi rade svasta i donose glupe odluke kada su sokirani. mozda da prvo sa tom sestrom koja je gej popricas, ona bi te verovatno razumela, ali samo ti to mozes da procenis. ali sta je sigurno, moras da se osamostalis sto pre, da zavrsis taj faks i da se trudis na njemu kako bi nasao sto bolji posao i imao para, ako vec mislis da roditelji nece da ti pomognu, jer zdravstveno osiguranje ti ne placa za tranziciju, moras sve sam. i sta jos moras, bez cega jos neces moci, moras da nadjes nekoga ko ce da ti bude potpora. mozda cemo to da budemo mi na forumu, ali treba ti neko uzivo. neko ko ce da te zagrli i da ti kaze da ce sve da prodje super, i onda nista ne moze da te zaustavi :) a ljudi koji ce date razumeju je puno, samo se ne prica o tome jer je to neka tabu tema. zato smo, evo, tu po forumima.

i jos nesto, rekao si da te zbunjuje sto ti se u ovom telu svidjaju muskarci. mozda si jednostavno gej decko :) ako te ne privlace cure sada, verovatno nece ni nakon operacija nikakvih. niko nece mozak da ti operise. neznam dali si citao o tim operacijama, ali za sada ne postoji bas neko savrseno resenje, bar sto se nas tice. mozda cela tranzicija i nije pravo resenje za tebe. ali sta jeste sigurno je da ces trebati dosta da pricas sa nekim, dali sa nama ovde ili jos bolje sa psihologom, da ti pomogne da otklonis sve to konfuzije. znam da je cekanje i stajanje u mestu najgore, ali zelis valjda da sve prodje savrseno? jer ako krenes sa tranzicijom, nema povratka. mozda se jednog dana probudis i shvatis da ti se nesvidjaju te promene. postoji savrsen oblik za sve nas, samo ga trebamo naci. ako mozes u nekom seskualnom smislu da uzivas kao devojka sa muskarcima, zasto to "baciti", kada, kao ftm poslije tranzicije i nemas bas zagarantovan neki super odnos sa bilo kojim polom. mozda ti operacija i ne treba. mozda si jednostavno rodno decko a seksualno cura. a ne brini se, ima ljudi koji i to vole :) mislim ja te neznam i lupam napamet ali i to je isto mogucnost. u tom slucaju nema potrebe da se uklapas striktno u ovaj ili onoj pol, mozes jednostanvo da...kombinujes :) i da budes ono kako se i osecas.

nadam se da ce neko da ti da brojeve telefona od psihologa iz beograda, nekih koji se tim problemom i bave, da popricas malo sa njima. ali najvaznije je da si ti onako nacisto sam sa sobom kako se osecas, da maknes sve stereotipe, da ne razmisljas o njima, i prvo zakljucis sta t ismeta i sta hoces. kada to znas, onda mozes da razmisljas sta dalje i koliko je to pametno u tvojoj sredini, jer ima divljaka svuda pa mozda moras i da se odselis.

al otom potom, nikad neznas gde te zivot odvede na kraju i sta ce da bude od tebe. samo razmisli dobre pre nego sto ista radis. i drzi se i znaj da ima puno ljudi, i ovde i svuda, koji znaju kroz sta prolazis i onih koji su to prosli. tu smo da pomognemo jedni drugima i da drugi pomognu nama svojim iskustvima. nadam se da ces da se osecas ugodno ovde, kao i vecina nas :)
Procitao sam tvoj post u jednom dahu...
Pa da krenem:
Ono sto si rekao da niko nije znao koliko si nesrecan, tu sam se odmah prepoznao. Mislim da svi iz mog okruzenja misle da sam savrseno srecna osoba. Iako to nisam...
Da, rekao si mi da budem potpuno opusten... To i jesam. Ne smeta mi da kupim neki muski duks, patike i tome slicno. Smeta mi sto drugi (porodica, prvenstveno) pokusavaju da me ubace u fancy odecu za devojke.
Ja sam sebe prihvatio, znam ko sam, kakav sam... Meni je problem sto to ne mogu i drugima da kazem... Zeleo bih da imam nekoga pored sebe kome bih se mogao poveriti kada mi je tesko, ali opet frka mi je da se nekome poverim. Bas iz razloga da me ne odbace... Ali nadam se da cu uspeti.
Sto se sestre tice, jos ne znam... Ona je potpuno opustena osoba, moja najdraza sestra... Ali ne znam kako da zapocnem pricu, jer niko nikada ne govori o njenom licnom zivotu, pa ni ona sama...
Sto se tice onoga da sam gej - ne verujem. Mislim ne bi mi smetalo i da jesam. Prihvatam sebe potpuno... Desava mi se da mi se dopadne tip ali isto tako ponekad mi se dopadne i neka devojka...
Uh, brate, sad ispade da sam bi... :)
Mislm, ne mogu sada da zamislim sebe sa devojkom. Ne znam da li me razumes... Ne u ovom telu. Kada bih uradio operaciju, bio bih sa devojkom. Naravno, osnovao bih i porodicu... To najvise zelim!

Uglavnom, hvala ti na podrsci... :)
Korisnikov avatar
By James11
#998912
Originally posted by Loreley
hej hej James!! Dobrodosao u zajednicu, i mogu ti slobodno reci
da nisi pogresio, to ti je verovatno vec postalo jasno.

Ono sto treba da znas je da imas nasu podrsku, i da samo
priznavanje kao priznavanje nije toliko tragicno (bar za mene),
a to kazem zato sto ja prakticno i nemam drustveni zivot, pa mi
je lakse, ali jedno moras da znas, pravi prijatelji ce te prihvatiti
takvog kakav si, u to nemoj da sumnjas. Ja sam priznala pre pola
meseca, dobila potpunu podrsku porodice i vec sam krenula sa
psihijatrima i psiholozima, a verujem da ce se to i tebi uskoro
dogoditi, i da ce sve biti u redu.

Savetujem ti da priznas onda kada budes bio potpuno spreman,
ali opet, sto pre to bolje! Sto duze to drzis u sebi, to ce ti biti teze.

Osmeh na lice, i samo hrabro! to su meni govorili, i to ja tebi sada
kazem! samo napred, nema nazad! :) :)

:trans: :trans:
Da, procitao sam tvoju temu...
Svaka cast! :)
I porodica ti je super... Posebno me odusevila reakcija tvog oca... Covek je car!

Hvala ti na podrsci...
I naravno obavestavaj nas dalje sta se desava sa tobom!
Korisnikov avatar
By KosmickaCestica
#998928
Tu smo.. I nemoj da razmisljas o odbacivanju.. Ovde smo
svi nasi... i mozes da kazes sve sta ti je na dusi...
Korisnikov avatar
By James11
#998934
Naravno i ostalima hvala na podrsci...
Zaista se ovde super osecam! :)

Razmisljam da uskoro nesto pokusam sa ocem. Sa njim imam bolju komunikaciju i mnogo bolji odnos nego sa majkom...
Naravno, nemam hrabrosti da mu kazem da sam ja u pitanju, pokusacu sa pricom "E jedan moj drug..."
Glupo, znam... Ali zelim prvo da vidim njegovu reakciju pa da razmislim sta dalje...
Vec znam - imace negatian stav (nesto kao-ma to je bolest, budalastine) a ja cu da se jos vise izbedacim...
Korisnikov avatar
By KosmickaCestica
#998951
Prvo pokazi malo literature, nauci ih nesto o tome..

Ima gomila filmova sa tom tematikom..

Postepeno ih uvedi u celu pricu..

To je moj savet..

Pogledaj na sajtu www.transserbia.org

imas odlican tekst, koji ja inace delim ljudima

transeksualnost istina i mit

http://www.transserbia.org/index.php?op ... &Itemid=28

http://www.transserbia.org/index.php?op ... &Itemid=28

pa mozes da isprintas i das im da procitaju.. ili vec kako god..
Korisnikov avatar
By James11
#998977
Originally posted by andjelat
Prvo pokazi malo literature, nauci ih nesto o tome..

Ima gomila filmova sa tom tematikom..

Postepeno ih uvedi u celu pricu..

To je moj savet..

Pogledaj na sajtu www.transserbia.org

imas odlican tekst, koji ja inace delim ljudima

transeksualnost istina i mit

http://www.transserbia.org/index.php?op ... &Itemid=28

http://www.transserbia.org/index.php?op ... &Itemid=28

pa mozes da isprintas i das im da procitaju.. ili vec kako god..
Da, ali da bih njih nesto naucio, prvo moram ja malo da se raspitam... :)
Na sajtu sam vec bio, dosta sam procitao.

Jos ne planiram da im kazem, samo bih da vidim reakciju na samu pricu o tome...
Korisnikov avatar
By Gaia
#999249
Originally posted by James11
Naravno, nemam hrabrosti da mu kazem da sam ja u pitanju, pokusacu sa pricom "E jedan moj drug..."
Glupo, znam... Ali zelim prvo da vidim njegovu reakciju pa da razmislim sta dalje...
Vec znam - imace negatian stav (nesto kao-ma to je bolest, budalastine) a ja cu da se jos vise izbedacim...
Bojim se da ovo nikako nije način na koji ćeš moći steći objektivan stav o mišljenju svojih roditelja. To je tomu tako čisto iz razloga jer ''taj neki tvoj drug'' nije njihovo dijete i kao što je to normalno sa svim ljudima o drugima koji nam nisu bliski uvijek sudimo strožije nego nama bliskim osobama. Gledajući stavri ovako, sasvim je realno da će rekacija na priču koju ćeš ponuditi stracima naići na negativne reakcije, ti ćeš se osobno zeznuti i opet si sa svojim strahovima na početku.
Ja sam nekada davno isto bila krenula takvim načinom o kojem ti razmišljaš i samo sam se zeznula, jer su moji roidtelji imali negativan stav općenito o queer populaciji, dok im se ja eto nisam desila, dok ih nije zadesilo da je njihovo dijete dio te populacije. Neznanje nas čini neobjektivnima i diskriminativnima.
Iz toga razloga mislim da je najbolje rješenje da polako uvodiš starce u istinu o sebi, jer na kraju krajeva, briga njih za tamo nekog tvog druga ili nekog petog ili desetog, nego ih zanimš ti - njihovo dijete - i s obzirom na to biti će voljni sagledati stvari iz nekog osobnog ugla čisto zbog potrebe da te razumiju i shvata što je to zapravo njihovo dijete...

Stručni članci, tekstovi, brošure o transordnosti (....) - sve su to jako dobre stvari, ali savjetujem ti da ne prilaziš svojim roditeljima sa ovim stvarima prije svoga coming outa. Sve dok im ne kažeš jasno i glasno što si, tko si, što su tvoje želje i ciljivi i kojim smijerom vjeruješ da se mora nastaviti tvoj život (i u kojem obliku) bilo kakva literatura i suočavanje roidtelja sa postojanjem i problematikom queer populacije imati će samo neželjene reakcije, jer opet se vraćamo na onaj primarni problem tipa: ''Zašto moje dijete ovo meni uopće pokazuje i kakve to veze ima sa njim?''...

Kako reći roditeljima? Čini mi se da je to u svemu ovome apsolutno najveći problem :) Kako savladati taj strah, anksioznost, kako naprosto...progovoriti? Iskreno moram reći, da ja možda i nisam baš najkompetentnija osoba koja može govoriti o coming outu i savladavanju toga straha, čisto iz toga razloga jer ja nikada nisam imala priliku osjetiti istinsku dubinu i jačinu toga straha i anksioznosti pred coming outom. Ja sam bila još dijete kada sam rekla svojim roidteljima da ću mijenjati spol (10 godina) i tada u tim godinama (iako se sjećam onih čudnih leptirića u stomaku) nisam mogla relano percipirati taj strah kako će starci reagovati. Sve čega sam ja bila svjesna jeste da sam kao maleno dijete razmišljala kako ja imam svoju dragu mamu i tatu i kojima želim reći da, eto, neću da budem dječak nego djevojčica :)

Istina nisu imali agresivnu reakciju ili neku psihotičnu, ali nastupilo je neko vrijeme negiranja toga moga problema, a onda nakon što su vidjeli moju nesretnost i depresiju (pogotovo kada sam ušla u istinski pubertet) počeli su da se bave tim problemom. Moja sreća je da imam roditelje koji sreću svoje djece stavljaju bukvalno pred sve ostalo. Ne znam kako je sa drugim roditeljima, ali vjerujem da većina njih želi svoje dijete vidjeti naprosto sretnim. Ti svoje roditelje najbolje poznaješ, njihove granice i mogućnosti, i u saglasnosti time moći ćeš isplanirati svoj coming out. Međutim nemoj da te poljulja, takoreći, općenito negativan stav prema queer problematici kojeg svi mi imamo (i nitko nije izuzetak, čak ni mi samo koji smo queerevci), sve dok se podublje ne upoznajmo sa problematikom. Možda neće biti sve savršeno nakon tvoga coming outa, možda neće biti onako kako bi ti želio ili si zamišljao, ali vrijeme je tu najvažniji faktor. Roditelji će naprosto trebati neko vrijeme da sare ono što si im rekao, i to neko vrijeme ''varenja'' može biti vrijeme negiranja toga problema, neprihvaćanja, ali sve je to normalna stvar.

Ako tvrdoglavo istraješ u sebi i onome što jesi (a to ćeš MORATI ako želiš biti ono što doista jesi i ovo nikada ne smiješ zaboraviti) stvari će se polako posložiti na svoje...
Sretno :)
Korisnikov avatar
By James11
#999462
Originally posted by Gaia
Originally posted by James11
Naravno, nemam hrabrosti da mu kazem da sam ja u pitanju, pokusacu sa pricom "E jedan moj drug..."
Glupo, znam... Ali zelim prvo da vidim njegovu reakciju pa da razmislim sta dalje...
Vec znam - imace negatian stav (nesto kao-ma to je bolest, budalastine) a ja cu da se jos vise izbedacim...
Bojim se da ovo nikako nije način na koji ćeš moći steći objektivan stav o mišljenju svojih roditelja. To je tomu tako čisto iz razloga jer ''taj neki tvoj drug'' nije njihovo dijete i kao što je to normalno sa svim ljudima o drugima koji nam nisu bliski uvijek sudimo strožije nego nama bliskim osobama. Gledajući stavri ovako, sasvim je realno da će rekacija na priču koju ćeš ponuditi stracima naići na negativne reakcije, ti ćeš se osobno zeznuti i opet si sa svojim strahovima na početku.
Da, mislio sam i o tome...
Jednostavno nemam drugu ideju kako da pocnem...

Kao sto kazes - ima razlicitih roditelja. A moji su po nekim pitanjima prilicno teski ljudi... Ne vole da odskacu od drugih, da tako kazem...
Mislim da bi prilicno poludeli da im pridjem sa pricom "E ja zelim da budem decko."

Cak sam razmisljao da uopste i ne pokusavam.
Korisnikov avatar
By Tot
#999466
@James11

Pročitao ispovest i vrlo je lepo i iskreno napisana. Mislim da se o vašim iskustvima ne zna dovoljno pa podržavam ispovesti ovog tipa. Vi ćete jedni drugima međusobno pomoći a mi naučiti nešto o vašem duševnom svetu.

Ideja sa sestrom lezbejkom mi se ne čini lošom; možda ne odmah nego pokušaš da joj se malo približiš u tom aspektu njenog emotivnog života, navedeš je da ti nešto slobodnije kaže o tome, svojoj devojci itd. Onda bi mogla da predvidiš njenu reakciju i stekneš pravo mišljenje da li da joj se autuješ. Mada nikome olako ne savetujem coming out i pretpostavljam da će ti za to trebati još razmišljanja, razgovor sa tom sestrom bi u tom smislu mogao biti prelazni stupanj jer ako se odlučiš na taj radikalni korak, morao bi imati nečiju podršku. A opet celu stvar eventualnog coming outa bi mogao razmotriti sa njom (da li, kako, kad, koji su rizici?) jer ona ipak koliko toliko poznaje tvoje roditelje. To što je zatvorena, nepristupačna oko svoga emotivnog života može se objasniti tvrdokornim i nepopustljivim patrijarhalnim stavom okruženja i željom da slobodno živi svoj život bez mnogo njihovog mešanja.

Toliko, a bolje će te savetovati drugi ljudi koji su u sličnom problemu.

Srećno i sve najbolje! :)
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!