Bootstrap Framework 3.3.6

[Simor]

Pošto ponovo čituckam ovih dana knjigu japanskog univerzitetskog profesora Daisetza Teitaro Suzukija i Ericha Fromma o zen budizmu, i pošto sam iznova fasciniran postavkama koje prilično uzdrmavaju zapadno poimanje sveta (mada se neke paralele mogu povući sa egzistencijalnom filozofijom Heideggera i Jaspersa), rešio sam sa vama da podelim moju fascinaciju uticajem zena na japansku kulturu, a i da čujem kakva je vaša percepcija iste.



Zen proističe iz specifične budističke tradicije, a naziv potiče od indijskog naziva metode (što se na zapadu označava terminom meditacija). Ovu specifičnu verziju budističke nauke doneo je u Kinu, u šestom veku pre Hrista, Bodhidharma, a ta škola mišljenja je iz Kine preneta u Japan u XII veku, gde je doživela procvat (sa istovremenim opadanjem u Kini).

Suzuki navodi četiri elementa japanske kulture na koje je uticao zen.

U slikarstvu je vidljiv uticaj na sumiye sikarstvo: to je crno-bela skica, koristi se tuš, a hartija je tanka i veoma upija tuš. Takav materijal se koristi jer je umetničko nadahnuće neophodno preneti što je brže moguće, a jednom izvedeni potezi se ne mogu ponavljati, prepravljati ili brisati. "Umetnik mora slediti svoje nadahnuće isto onako spontano, potpuno i trenutno kao što se ono kreće."

Na polju književnosti, uticaj zena se ogleda u haiku poeziji, pesmi koja se sastoji od sedamanaest slogova. Baš kao i u sumiye slikarstvu, tako i u haiku poeziji je važno svoje osećanje izraziti sa što manje reči, jer je "nagoveštaj tajna japanske umetnosti".

Zen budizam je uticao i na japansku umetnost mačevanja. Tu se ne radi o tehnici mačevanja, nego o mačevaočevom mentalnom stavu, koji je Takuan označio kao "nepokretljivu mudrost".

I, konačno, tu je čajna ceremonija. "Ispiti šolju čaja sa prijateljima u ovakvoj sredini, uz razgovor o sumiye-skici u alkovu ili o kakvoj drugoj umetničkoj temi (na koju ih je naveo pribor za čaj iz te odaje), čudesno uzdiže um iznad životne zbrke. Ratnik je pošteđen svog svakodnevnog bavljenja borbom, a poslovan čovek - uvek prisutne misli o zaradi. Zar nije odista dragoceno pronaći u ovom svetu borbe i taštine jedan kutić, ma koliko skroman, u kojem se čovek može uzvisiti nad ograničenjima relativnosti i čak nazreti večnost?"

[E.c.h.o...]

''znamo kako zvuci pljesak sa dve ruke,
ali kako zvuci pljesak samo jednom rukom''
Zen Koan


pure meditation, clear mind, pure good.
taaako ja viiidim.

ps. upravo sam videla jednu banana-ribu. drzala je shest banana u ustima.

[Simor]

Originally posted by E.c.h.o...
upravo sam videla jednu banana-ribu. drzala je shest banana u ustima.

Hej, a da li znaš da je život banana-riba veoma tragičan?

"Otplivaju tako u neku špilju u kojoj ima mnogo banana. Izgledaju kao sasvim obične ribe kad uđu unutra. Ali kad jednom uđu, počnu da se ponašaju kao svinje. Šta da ti pričam, poznajem neke banana-ribe koje su, kad tako uđu u neku špilju punu banana, znale da pojedu ništa manje nego sedamdeset osam komada. Naravno, od toga se toliko ugoje da više nisu u stanju da izađu iz špilje. Ne mogu da se provuku kroz vrata."

I onda se razbole od bananske groznice. To je vrlo opaka bolest. I umru.

[E.c.h.o...]

Jeste. To su moje sestre.
Ipak bih pre umrla od banana-groznice nego od automatskog 'Otriges-a' kalibra 7,65 mm.

Reci cu ti josh nesto, seticesh se:

Zui Gan pozivashe svaki dan: Ucitelju.
Onda odgovarashe sam sebi: Da, ucitelju.
I onda dodavashe: Otrezni se.
Ponovo odgovarashe: Da, gospodine.
I nakon toga nastavljashe: Ne daj se zavesti od drugih.
Da, gospodine; da, gospodine, odvracashe on.
-Mu-Mon-Kwan-

[Tot]

Originally posted by Simor
Zar nije odista dragoceno pronaći u ovom svetu borbe i taštine jedan kutić, ma koliko skroman, u kojem se čovek može uzvisiti nad ograničenjima relativnosti i čak nazreti večnost?"

Zen ima taj sebi svojstven umetnički kvalitet jer je usredotočen na večnost koja se može osetiti i doživeti u životu, u trenutku. Kada se misao oslobodi svih ograničenja, kada se uzročno- posledični okviri mišljenja podrede stvarma kakve su one za sebe, neponovljive, neuhvatljive bilo kom mentalnom sistemu, doživljavamo njihovu dubinu i životnost. Shavatamo da prolazno u sebi sadrži večnost. Uhvatiti suštinu života u trenutku i doživeti u sebi njegov tok skupa sa svim stvarima- u iskustvu jedinstva- jeste doživljaj večnosti. Prema japanskoj budističkoj zen misli svaki čovek koji razume zen je umetnik. Zen je takvo otvaranje prema životu da bi se moglo nazvati umetnošću življenja.

Na ovom forumu sam se divio zajedno sa Bojanom Djo Hokusaiu.

Evo šta je rekao Hokusai o svojoj umetnosti i jedna njegova slika:

Načinio sam nekoliko slika i verovao da su dobre kada mi je bilo 50 godina, ali sve što sam uradio pre svoje sedamdesete, nije imalo nikakve vrednosti. Kada mi je bilo 73 godine, stekao sam sposobnost da uhvatim sve pojave prirode: oblik ptica, riba, životinja, drveća- svega. Kada mi bude 80, poći ću još dalje, ali ću pravu tajnu umetnosti osvojiti kada mi bude 90. Kada napunim 100 godina, moja umetnost će biti istinski uzvišena, ali svoj krajnji cilj ostvariću oko 110. godine svoga života. Tada će svaka crtica i svaka tačka koje nacrtam biti prožete životom.

[Simor]

Originally posted by Tot
Kada se misao oslobodi svih ograničenja, kada se uzročno-posledični okviri mišljenja podrede stvarma kakve su one za sebe, neponovljive, neuhvatljive bilo kom mentalnom sistemu, doživljavamo njihovu dubinu i životnost. Shavatamo da prolazno u sebi sadrži večnost. Uhvatiti suštinu života u trenutku i doživeti u sebi njegov tok skupa sa svim stvarima - u iskustvu jedinstva - jeste doživljaj večnosti.

Ovo si jako lepo rekao. Mene fascinira u zen-budizmu, pa sledstveno tome i u kulturi na koju je zen uticao, to što se bitno razlikuje od zapadnog nasleđa. Meni je, u vezi sa tim, fantastično poređenje koje je napravio Suzuki sa dve pesme. Suzuki najpre navodi haiku japanskog pesnika Bashoa iz sedamnaestog veka:

Kad pažljivo zagledam
Vidim rascvetalu nazunu
Kraj živice

a potom i pesmu Tennysona:

Cvete s napuklog zida,
Uzbrah te iz pukotine; -
Držim te, evo, s korenom, celog, u ruci

Cvetiću - kad bih samo shvatio
Šta si, tako s korenom, i sve u svemu,
Znao bih šta je Bog, a šta čovek.

U svojoj analizi Suzuki navodi razlike: dok je Tennyson ubrao cvet i razgleda ga, Basho nije ubrao cvet, on ga samo razgleda. Tennyson analizira cvet, Basho je neaktivan. Tennyson je odvojen od cveta, prirode i Boga, Basho nije samo posmatrač, nego je i sam cvet postao svestan sebe. Itd., itd. Svaki od ovih pesnika je svedočio o svom tradicionalnom nasleđu. (Fromm je na tom primeru govorio o onoj čuvenoj podeli imati i biti.)

Naravno, ja ovde ne govorim o nekritičkom prihvatanju ili podražavanju istočne tradicije, ali ona svakako svojom drugačijom vizurom pomaže da se svet bolje i na drugačiji način sagleda.

[kal zakath]

Čovekova sudbina je čovekova sudbina. Život je samo iluzija. Sedi i gledaj kako kamen raste.

[Sunce]

Originally posted by Simor
I, konačno, tu je čajna ceremonija. "Ispiti šolju čaja sa prijateljima u ovakvoj sredini, uz razgovor o sumiye-skici u alkovu ili o kakvoj drugoj umetničkoj temi (na koju ih je naveo pribor za čaj iz te odaje), čudesno uzdiže um iznad životne zbrke.

Meni je Japan jako interesantan zbog minimalizma, haiku poezije, ceremonije čaja, divnih vrtova, i uopšte uspostavljanja harmonije.

Preporučujem knjigu "Knjiga o čaju" autora Kakuzo Okakura.

Japanska umetnost čajne ceremonije zove se ĆADO ili PUT ČAJA. Koristi se i naziv ĆA NO JU.Ceremonija se zapravo sastoji iz okupljanja duhovnih pripadnika koji žele da razgovaraju o zajedničkim interesovanjima: o umetničkim predmetima, poeziji, folkloru, slikarstvu. Čajna ceremonija nije religiozni ritual, već predstavlja vezu sa prošlošću, ona uključuje "pokoravanje svoga ja putu otaca" što znači da se mora vršiti starim načinima.

Ceremonija čaja se odvija u čajnoj sobi - kolibi sa slamnatim krovom i niskim ulazom. Osnovna načela koja vladaju u čajnoj sobi su: harmonija (va), poštovanje (kei), čistota (sei) i smirenost (đaku). Prva dva načela su društvena ili estetska i ona odgovaraju konfučijanstvu; treće je fizičko i psihološko i odgovara taoizmu i šintoizmu, dok je četvrto načelo duhovno ili metafizičko i odgovara taoizmu i budizmu.

Zen budizam je uticao na razvoj čajne ceremonije. Naime, u ovom slučaju piti čaj ne znači samo radnju jednostavnog ispijanja čaja. Ceremonija predstavlja kultivisanje psihičke atmosfere koja je lišena dualnosti: subjekta i objekta, dobrog i lošeg, duha i tela, dobitka i gubitka.

[Simor]

Suzuki je jako slikovito opisao čajanu u jednom od hramova. Baš kako je i Sunce rekao, čajana je neugledna koliba, koja je pokrivena slamom. Niska je, i nema vrata nego neku vrstu otvora, koji je taman toliko prostran da samo osoba može da uđe, a sve što nosi sa sobom mora da ostavi. Tako su, u feudalnim vremenima, samuraji morali da ostave svoja dva mača, pre ulaska u čajanu. Odaja je mala i poluosvetljena, tavanica niska a stubovi su od prirodnog drveta. Na zidu je neki rukopis ili sumiye slika, iz kadionice dopire smirujući miris, a u vazi se nalazi samo jedan cvet, koji nije jarkih boja niti upadljiv. Čuje se brujanje vode iz teškog tučanog čajnika. Suzuki taj zvuk upoređuje sa "povetarcem što huji kroz borik. On znatno doprinosi spokojstvu odaje, jer se tu čovek oseća kao da sedi sam u planinskoj kolibi, gde su mu beli oblak i muzika borova jedini drugovi i tešitelji." (D. T. Suzuki i E. From "Zen budizam i psihoanaliza, Nolit, 1964.)

[Roland]

Originally posted by Tot




Evo šta je rekao Hokusai o svojoj umetnosti i jedna njegova slika:

Slika koju si postavio je djelo Van Gogh-a inspirisano ne Hokusai-jem, vec radom jednog drugog japanskog umjetnika, Ando-a Hiroshige-a.

http://www.arco-iris.com/George/images/ ... bridge.jpg

[Tot]

Ok, u pravu si

[Simor]

Ah, kako god, Van Gogh je bio inspirisan i Hokusaijem i Hiroshigom.

[Sunce]

Meni se dopadaju japanski vrtovi!

http://www.gradimo.hr/5083.aspx

"Japanski vrt - Svevremenska filozofija suživota čovjeka i prirode
29.01.2006 | Ivana Vuković i Filip Šestak

Neodvojiv suživot čovjeka i prirode odražava se u postojanosti vrtne umjetnosti kao životne potrebe, te u velikom značenju krajobrazne arhitekture za oplemenjivanje kvalitete života. Mnogobrojni stilovi nastaju i nestaju. Japanski vrt bezvremenski je krajobrazni stil, postojanih vrijednosti u svakom kontekstu i svakom vremenu, prisutan i danas u oblikovanju prostora. Jedinstvena umjetnost Japana osvojila je zapadnjačku kulturu svojom produhovljenošću i jednim dubljim, harmoničnim pogledom na svijet i prirodu.
Neodvojiv suživot čovjeka i prirode odražava se u postojanosti vrtne umjetnosti kao životne potrebe, te u velikom značenju krajob-razne arhitekture za oplemenjivanje kvalitete života. Mnogobrojni stilovi nastaju i nestaju. Japanski vrt bezvremenski je krajobrazni stil, postojanih vrijednosti u svakom kontekstu i svakom vremenu, prisutan i danas u oblikovanju prostora. Jedinstvena umjetnost Japana osvojila je zapadnjačku kulturu svojom produhovljenošću i jednim dubljim, harmoničnim pogledom na svijet i prirodu.

Japanski stil krajobraznog oblikovanja pojava je koja obilježava cijeli jedan način života i razmišljanja. Odraz je filo zofije,umjetnosti,religije,podneblja.Toje pejzažna minijatura, oblikovanje koje karakterizira prirodna asimetričnost, ravnoteža, sklad u isticanju kontrasta i prirodni materijali.
Priroda i prva vjerovanja

Izolirani je otočni smještaj utjecao na samostalni kulturni razvoj, a bogata priroda otoka ugradila je vjerovanje da po-jedine prirodne pojave imaju natprirodnu moć. Vodeća je japanska religija budizam, odnosno budistička vjera SHINTUIZAM. Shinto je i filozofijaživota, pokretački duh kulture i umjetnosti, duboko usađena i u suvremenom Japanu.

Shvaćanje pri-rode kao prebivališta dobrih duhova – KAMI – osjeća se u svakoj umjetničkoj kreaciji. Još prije dolaska budizma iz Kine, u VI. i VIII. st., postojali su već izvorno japanski oblici uređenja vrtova s motivima svete planine (SUMERU) i otoka besmrtnika (HORAI). U VII. st. budizam je proglašen “službenom vjerom”. Pojava je plemstva potaknula izgradnju raskošnih palača i vrtova s paviljonima.

Popularan je poznati jezerski vrt ČITEI s otocima i mostovima koji omogućavaju vožnju brodićima, te vodotokom koji teče u smjeru sjever-jug. To je jedina vrsta japanskog vrta koji teži rekreaciji i reprezentativnosti, oslobođen vjerskih osobina i pretpostavljen svjetovnim namjenama.

U HEIAN pe-riodu (XI. i XII. st.) vrtni se slog mijenja pod utjecajem eteričnog budizma. Ta je grana budizma nudila “izlaz” u raj i bijeg iz ovoga svijeta. S vremenom je ta teorija poprimila zemaljske odlike i realizirala se kao “rajski vrt” kojemu su glavni motivi lotusovo jezero, otok i na njemu simbolični most preko kojeg izabrani idu prema odrješenju.
Zen-budizam kao ideologija

Slijedeća stoljeća u znaku su vojne vladavine koja je stvorila plodno tlo za razvoj zen-budističke sekte. Period KAMAKURA (XII.-XIV. st.) doba je zen-vrtova, danas svjetski popularnog stila dizajna prostora i krajobrazne arhitekture. Zen je razmišljanje o dubljim pitanjima života, meditacija u suprotnosti s izobiljem i blještavilom materijalne prolaznosti.

Karesanzui

Suhi je vrt najveći domet u vrtnom oblikovanju Japana. Napokon se realizirao u doba MUROMACHI (XIV.-XVI. st.) kao samostalna kreacija. Osnovno duhovno i estetsko ishodište suhog vrta upravo je zen, filozofijakoja traži spoznaje preko neposrednog doživljaja na temelju meditacije. Za prosvjetljenje je potrebno duboko razmišljati i tražiti istinu u jednostavnim stvarima – u prirodi.

Za oblikovnu izvedbu vrta treba poštivati estetske kriterije umjetnosti zena: asimetriju, jednostavnost, neumjetničku prirodnost, oslobođenost od zemaljskog, dubinu i mir. Javlja se veliki skok iz naturalizma u apstrakciju. Stijene, šišani vrtovi KARIKOMI, te pješčana ploha zagrabljana jednakim razmacima, opasana zidom ili bambusovom ogradom, neodvojivi su elementi kompozicije suhog zen-vrta. Karesanzui je, zapravo, manji prostor, odvojen od vanjskog svijeta, što i priliči ozračju razmišljanja.

Cvijet trešnje, u japanskoj je tradiciji i religiji simbol duha samuraja. Japanski vrt odražava poštovanje biljkama jer su one “stariji stanovnici našeg planeta”.
Vrt kao ceremonija za čaj

Još je jedan vrhunski primjer vrtne umjetnosti Japana i čajni vrt ČANIVA. Njegovo postojanje i uloga u najužoj su vezi s paviljonom – čajanom, koji služi obredu pripreme i pijenja čaja, a to zahtijeva mir i koncentraciju. Čajni vrt ne želi navoditi na razmišljanje kao karesanzui, nego ostaviti osjećaj samotne divljine, gdje je moguće naći sebe u čistoj duhovnosti. To je jedno od značajnijih budističkih traženja odmaka u zamišljeni, bolji svijet.

Čaniva je po osnovi razmjerno uzak prostor uz stazu koja vodi do čajane. Izmjenjuju se prostorna napetost i smirenje. Put simbolično prate kamene svjetiljke i lanterne, dok po popločenoj stazi ništa ne smije ometati koncentraciju gosta. Nisko zimzeleno drveće s mahovinom, paprati i iglicama bora na tlu, zatvara prostor uz stazu kako bi dočarao dojam samoće u šumi. Staze su od neobrađenog prirodnog kamena i popločene oblutcima.
Tipične i najpoznatije kompozicije ja-panskih vrtova su FENG-SHUI (vjetar-voda) i SHAN-SHUI (planina-voda), te kameni vrtovi zen budizma. Zanimljivo je da su Japanci oduvijek živjeli u blis-kom kontaktu s prirodom. Japanski su vrtovi odraz gotovo savršenog odnosa u prirodnom uređenju vanjskog pros-tora. Vrtovi su umanjene slike prirode, krajobrazi s prekrasnom harmonijom travnatih površina, pješčanih ploha, ukrasnog bilja, kamenja i vode.

Cvijeće, grmlje i drveće birani su i raspoređeni tako da tijekom godine uvijek ponovno promjenom boja i mirisa stvaraju nove ugođaje. Popularan je i motiv vulkanske snježne planine Fudžijame kao simbola Japana, koji se kao najviši i najatraktivniji pejzažni element izdiže iznad ostale prirode.

Japanski su vrtovi za razliku od europskih “hrana za oči”. Npr., u Japanu se uzgaja oko 200 vrsta trešanja samo radi cvijeta, a ne radi jestivog ploda. U proljeće, kada trešnje procvjetaju, tradicionalni je praznik za oči i dušu. Cvijet trešnje, u japanskoj je tradiciji i religiji simbol duha samuraja. Japanski vrt odražava poštovanje biljkama, jer su one “stariji stanovnici našeg planeta”.

Predstavlja sve mijene njihova razvoja, odnos bilja prema vodi, suncu i okolini, što daje beskrajnu raznolikost promjenama života u prirodi. Japanski vrt ne poznaje geometrijsko oblikovanje. Vrtni prizori zasnovani su nepravilno, na osnovi prostornog reda bliskog prirodi. U kontrastnom odnosu, pojavljuju se na jednoj strani plohe (pješčane, biljne, vodene) te volumeni (stijene, karikomi, skupine drveća). Japanski je vrt izrazito monokromatski, s brojnim zrnatim i linijskim teksturama u lišću, pijesku i kamenu.

Unutar te jednobojnosti do punog izraza dolazi skulpturalni značaj vrta. Japanci su koristili preoblikovanje biljnog materijala orezivanjem - karikomi. Rezom se biljka može pretvoriti u anonimnu skupinu, odnosno volumen. Najznačajniji motiv slaganja stijena ostvaruje svetu goru, postavljenu na pješčanu plohu, mahovinu ili otok. Motivi su u japanskom vrtu organizirani rotacijski oko veće jedinice, većinom uz jezero i pješačke staze.

Relativno česta kompozicijska tehnika je ŠAKEI, odnosno preuzet krajobraz koji obuhvaća slikovni prizor vrta. To su čitavi gorski prizori, otoci, mora, planine, šume, livade s po-tokom, pustinje, stjenovite obale, itd. Sve je to odraz šinto-religije po kojoj prirodu čine duhovi KAMI mjeseca, zvijezda, rijeke, vodopada, mora, vjetrova, vatre.
U suhom vrtu stijene su uvijek u kombinaciji s pijeskom.
Materijali i oblikovni elementi

U razvoju japanskog vrta u novijoj povijesti pa sve do danas, često se naziru tri osnovna koncepta oblikovanja odnosa čovjeka i prirode: ljudski svijet – paviljon; priroda uz čovjeka – karikomi i pijesak; priroda – šuma. Stijene su, naravno, najvažniji element svih vrsta japanskog vrta.

U zemlji vulkanskog podrijetla na raspolaganju je mnogo zanimljivih stijena po obliku, boji i strukturi. To je stijenje s plani-na i riječnih korita oblikovano vremenom ili vodom – graniti, riječni oblutci, metamorfne stijene. Najutjecajnije su neobrađene, tamne čvrste stijene, kompaktnih oblika. Čak i danas, izabrani primjerci kamena dosežu visoku cijenu, od oko 10000 $ za dio.

Poznati japanski vrtovi širom svijeta svoju kompoziciju i filozofijuzasnivajuna točno određenom simboličnom broju kamenih riječnih oblutaka, stijena i linija na pješčanoj plohi. U suhom su vrtu stijene uvijek u kombinaciji s pijeskom.
Pijesak se za japanske vrtove obično pripravlja od granita u zrncima različitih veličina. Ako prikazuje tijek brzaca ili slapa, koristi se pijesak krupnijih zrnaca, dok se za motive mirne vodene površine mora ili jezera koristi sitan pijesak. Zanimljivi su pješčani oblici SUNAMORI – pješčani nasipi ispred paviljona, zatim stošci koji simboliziraju planinu FUDŽIJAMU, te pješčane plohe kao stilizirana pješčana mora s izbrazdanim valovima. Pijesak utjelovljuje rijeke, strme slapove, dok kružni uzorci iscrtani na pješčanoj plohi oko motiva stijene nastaju kao kružni valovi pri udarcu kamena u vodu.

Biljni materijal – glavno mjesto u japanskom vrtu zauzima efektna mahovina, koja stvara kontrastni sklad sa stijenama, kamenim pločama i mostovima od neobrađenog kamena. Nadaleko su poznati prepoznatljivi šišani grmovi kamelije, azaleje, bora i raznih drugih zimzelenih vrsta, zatim bambus, raznoliki bonsai, dekorativna stabla ukrasne trešnje kao simbola Japana, zatim magnolije, ukrasne jabuke i popularni crveni javori.


U japanskoj vrtnoj kulturi i monokromatskom zelenilu svoj dio ima i manje bilje poput krizantema i perunika. Osim suhog vrta karesanzui, gotovo svaki japanski vrt, povijesni ili suvremeni, manje ili veće površine, vezan uz tradicionalnu japansku arhitekturu ili kao dio moderne konstrukcije, sadrži vodene motive. Voda se pojavljuje u ulozi simboličnog predstavljanja realnih krajobraza mora, rijeka, jezera s otocima, slapova i izvora. Postoje jezerski vrtovi za šetnju, mali vrtovi s ribnjacima, izvorima i pojilištima.

Naposljetku, valja istaknuti da i imena starih japanskih vrtova poput hrama zapadnih mirisa, hrama rajskog zmaja, hrama srebrnog paviljona, hrama miroljubivog zmaja, hrama besmrtnika, pješčanog mora ništavila, hrama mošusa, itd., dovoljno govore o filozofijii odnosučovjeka i prirode kao sklada koji vrijedi njegovati jer oplemenjuje kvalitetu života."

[Simor]

Iz mog "omiljenog" podaničkog lista "Politike":

Novi Sad - O Japanu uvek ima šta da se uči i nikada nije kraj... Japanci su sedamdesetih godina 20. veka svet osvojili prvenstveno robom visokog kvaliteta i postali poznati kao proizvođači (monozukuri). Tada ih je pratila ne baš tačna definicija da su veliki imitatori, uz tvrdnje da su za svoje ekonomske uspehe, bar u početku, prvenstveno mogli da zahvale stranim znanjima, izumima i patentima, koje su preuzimali.
Prava istina je da su Japanci za najveći deo svoje kulture, organizaciju zemlje i kasnije tehnološki i ekonomski sistem, uzimali uzore u inostranstvu, prvenstveno od Kine i Koreje, ali su sve što su preuzeli istovremeno toliko poboljšavali i preuređivali da često uzor nije mogao ni da se prepozna...

Ovako o Japanu, danas jednoj od najintrigantnijih zemalja sveta, koja je postala pojam za savremeni ekonomski uspeh ali i istovremeno očuvanje tradicije i kulture, piše Dragan Milenković, publicista i prevodilac, u upravo objavljenoj knjizi „Japan za početnike".

Jedan od najboljih naših poznavalaca Japana u ovoj izuzetno lepo dizajniranoj i bogato opremljenoj knjizi (grafička oprema Ilija Knežević, na koricama dve originalne grafike sa prikazom zmajeva Ljubivoja Lazića) gotovo enciklopedijskog sadržaja, bavi se opisom, tumačenjem i saopštavanjem činjenica iz sasvim različitih oblasti: od naziva, položaja i teritorije, oblasti i njihovih sedišta, stanovništva, uređenja države, državnih praznika, istorije, prirode, tradicije, preko tema kuće, hrane, odeće, predmeta, proslava i svečanosti, sportova i veština, sve do poznatih ličnosti, nobelovaca, najpoznatijih kompanija, masmedija, obrazovanja, manira, gestova, zanimljivosti, bajki, poslovica, tradicionalnih igara, pesmica, gradova...

U oko 350 odrednica obrađeno je čak hiljadu pojmova i imena, sa oko 700 ilustracija i fotografija. Na kraju, Milenković čitaocu koji je uz pomoć njegove knjige zapravo na najzanimljiviji način, uz pomoć živopisnih, kratkih i interesantnih tekstova, proputovao ovu zemlju uzduž i popreko, nudi čak i mali srpsko-japanski rečnik i vrlo pažljivo urađen indeks glavnih imena i pojmova, koji će, bez sumnje, biti od značajne pomoći svakome ko se bude bavio Japanom.

- Moja interesovanja za Japan su počela još sedamdesetih, kada je talas japanske kulture zapljusnuo Evropu i svet, pa i tadašnju Jugoslaviju. Filmovi režisera Akira Kurosave i Kenđi Mizogućija, knjige pisaca Rjunosukea Akutagave i Đunićira Tanizakija, oduševile su svet originalnošću, svežinom i lepotom izraza. Bio je to jedan potpuno novi svet, za koji mi skoro da nismo znali da postoji... - kaže Milenković. Bili su tada retki i putnici koji su se vraćali iz te daleke zemlje, pa je prvi prozor prema Japanu otvorio profesor Dejan Razić koji je, došavši iz Australije, u beogradskom Kolarcu otvorio kurs japanskog jezika, a nešto kasnije utemeljio i Katedru za japanski jezik i književnost na Beogradskom univerzitetu. Milenković je bio član prve grupe učenika japanskog jezika i jedini od njih koji se, još 1974, otisnuo u Japan da kao stipendista japanske vlade na postdiplomskim studijama proučava savremenu japansku književnost.

Otada je Milenković preveo dvadesetak tomova knjiga japanske književnosti i napisao nekoliko o toj zemlji, dobivši mnoga priznanja i nagrade za svoj rad. Bio je dopisnik Tanjuga iz Tokija i napisao više hiljada tekstova o Japanu.

Izdavači knjige „Japan za početnike” su Super print i Srpsko-japansko društvo „Beograd-Tokio”.

Danica Radović
[objavljeno: 09.12.2007.]



Na slici: Jesen u Kjotu, ilustracija iz knjige

[Tot]

Najtoplije preporučujem knjigu. Nabaviću je a može se reći da mi njen sadržaj nije nepoznat budući da sam Milenkovića više puta slušao u Srpsko - japanskom društvu. Zanimljivo je i da je njegova žena Japanka.

[XanaX]

Originally posted by Simor
"Umetnik mora slediti svoje nadahnuće isto onako spontano, potpuno i trenutno kao što se ono kreće."

valjda zato, Japanci vole slijediti svoje nadahnuće (npr. gladni su) i spontano otići u restoran, trenutno štapićem omotati malu hobotnicu i progutati je potpuno, dok se ona još "kreće".

slično je i s dr. spontanim gastronomskim specijalitetima, gutanjem još kucajućeg srca tek rasporene žabe ili isisavanjem gonada svježih, iz mora izvađenih trpova ili ježinaca...

no, volim zen misao, iako malo manje od daoističke, npr.

"ako sretneš Budu, ubij ga" - moja omiljena

[Simor]

Posle knjige "Zen budizam i psihoanaliza" Suzukija i Froma, za praznike sam se častio Suzukijevom knjigom "Zen i japanska kultura". Tu se daleko opširnije obrazlaže uticaj zena na japansku kulturu (na slikarstvo, književnost, umetnost mačevanja, čajnu ceremenoju), nego što je to u ovoj prethodnoj knjizi urađeno, tako da sam skroz uzbuđen glede uronjavanja u štivo.

[Galadriel]

Originally posted by Simor
Posle knjige "Zen budizam i psihoanaliza" Suzukija i Froma

gde si je kupio?
ko je izdao? je l' isto geo poetika?

[Simor]

Ne, tu knjigu je izdao Nolit i to davne 1964. godine. Ja nisam uspeo da je nađem ni u jednoj knjižari ili antikvarnici (bar ne u Novom Sadu, ne znam da li u Beogradu može da se nabavi), a knjigu sam imao sreće da iščitavam jer je moj dečko ima u svojoj kućnoj biblioteci. Mislim da jedino možeš da probaš da je nađeš u biblioteci.

[Galadriel]

hvala . pitam zato sto je ni ja nisam nasla ni u jednoj knjizari. a volela bih da je imam

[Galadriel]

evo malo citata iz knjige koju planiras da procitas:

" Oni koji se hvataju za zivot umiru, a oni koji prkose smrti zive. Sustinska stvar je um. Zagledajte se u um i cvrsto ga stegnite, i uvidecete da postoji nesto u vama sto je iznad radjanja-i-smrti i sto ne tone u vodu niti gori u plamenu."


"Zen nema nikakvih drugih tajni osim ozbiljnog razmisljanja o radjanju-i-smrti."

[Simor]

Danas sam slučajno našao, surfujući po netu:

"The Zen tradition deals with sexuality within the broader category of sensual indulgence... Both hedonism and ascetic masochism are violations of the Middle Path." Sexual practices which harm, manipulate, or exploit others is forbidden (e.g. sex with children, with persons who are engaged or married to others, with persons unable to give informed consent, etc.). Zen Buddhism does not "make a distinction between heterosexual and homosexual" sex. It encourages sexual relationships that are "mutually loving and supportive."

http://www.religioustolerance.org/

[Dušan Maljković]

Inače. D. T. Suzuki je u II sv. ratu radio za japanske vlasti, pre svega na regrutaciji imperijalne vojske i podizanju morala upravo preko zen-budizma, koji se, kao "religija-filozofija" odlično uklopio u službu fašističkih ciljeva, jer, kako sam Suzuki kaže, njega može da koristi bilo ko.

"One should add that it is no longer possible to oppose this Western Buddhism to its "authentic" Oriental version; the case of Japan delivers here the conclusive evidence. Not only do we have today, among the Japanese top managers, the wide-spread "corporate Zen" phenomenon; in the whole of the last 150 years, Japan's rapid industrialization and militarization, with its ethics of discipline and sacrifice, was sustained by the large majority of Zen thinkers - who, today, knows that D.T.Suzuki himself, the high guru of Zen in the America of the 60s, supported in his youth, in Japan of the 30s, the spirit of utter discipline and militaristic expansion. There is no contradiction here, no manipulative perversion of the authentic compassionate insight: the attitude of total immersion into the self-less "now" of the instant Enlightenment, in which all reflexive distance is lost and "I am what I do," as C.S.Lewis put it, in short: in which absolute discipline coincides with total spontaneity, perfectly legitimizes one subordination to the militaristic social machine. Or, to put it in somewhat simplified terms (which, however, just repeat the central ethical lesson of Bhagavadgita): if the external reality is ultimately just an ephemeral appearance, even the most horrifying crimes eventually DO NOT MATTER." S. Žižek

[mikka]

Bas sam izbedacen. Ta tema me intrigira, u knjizarama ne mogu da nadjem nista od Suzukija, predusretljiva prodavacica u Platou ceprkala desetak minuta po nekim knjigama, i nije nasla. A jedan u knjižari Akademija me zavlačio i zamajavao samo da bi flertovao “pod žitom”, a možda su knjigu i imali (odnedavno sam i ja dobio ono što se zove gaydar ) A u gradskoj kao po obicaju -zauzeto. A mrzim da rekreativno citam knjige u Narodnoj…Sutra ce valjda ortak da mi donese neko raskupusano izdanje

[Simor]

Juče sam video da ima još jedna Suzukijeva knjiga prevedena na srpski: "Misticizam - hrišćanski i budistički".

"Suzuki T. Daisecu, svakako je na Zapadu poznat kao jedan od ljudi koji su najzaslužniji za upoznavanje Zapada sa istočnjačkom kulturom, posebno zen budizmom. U delu Misticizam: hrišćanski i budistički, Suzuki poredi učenje velikog hrišćanskog mistika Majstora Ekharta i duhovnu mudrost šin i zen škola budizma. Upoređujući kulture koje su naizgled sasvim suprotne, on postavlja jedno od ključnih pitanja ljudskog iskustva: da li, izvan poimanja razuma, postoji iskustvo koje je univerzalno za čitavo čovečanstvo?"

http://www.knjizara.com/