Hm...
To sto je Sukteh pomenuo...
Mislim da ljudi cesto pate za osobom kakvu su oni videli (najcesce bez dosta mana...), a ne kakva ta osoba zaista i jeste.
Doduse, zavisi kakav je raskid u pitanju.
Ako te je ta osoba povredila... znaci da nije vredna patnje.
Ako je u pitanju obrnut slucaj, da si ti osoba koja je povredila drugu stranu i izazvala raskid... onda ne trebas da patis... nego te treba ubiti!
I na kraju, ako su obe strane uvidele da mora biti kraj, opet ne vidim razlog za patnju... jer jednostavno je moralo tako biti.
Na moju srecu ili nesrecu jedine 2 osobe koje sam voleo u tom smislu, su i jednine 2 osobe koje su me povredile...
Ne bih detaljisao, ali bih samo rekao da mi je to pomoglo da stvari vidim kakve zaista jesu... i da ne patim za necim sto nije vredno moje patnje.
Znam da patnja nije trajala dugo, ali tacno koliko... ne mogu da kazem. Terao sam sebe da prestanem... i na kraju sam i naterao.
Ako mucis sebe... samo pogorsavas stvari, i to ide samo tebi na stetu.
Ako pustis da prodje, pomazes sebi... i omogucavas da uz malo (malo vise) srece pronadjes ono sto zaista zasluzujes i trazis...