- 08 Mar 2007, 15:36
#744035
Sledece pitanje…
1. Da li ste stekli utisak da gubimo jezik? Sve cesce se na medijima srecu strane reci i izrazi..lakse je preuzeti stranu rec nego smisliti svoju,pogotovo u vremenu brze tehnoloske revolucije...kada strani jezik postaje neophodno orudje.Ipak mislim da ne skola vec porodica kao „celija drzave“,treba da razvije ljubav i postovanje prema maternjem jeziku i tradiciji kod pojedinca..
Zavjestanje jezika Stefana Nemanje
Cuvajte,cedo moje milo,jezik kao zemlju.Rijec se moze izgubiti kao grad,kao zemlja,kao dusha.A sta je narod izgubi li jezik,zemlju,dushu?
Ne uzimajte tudju rijec u svoja usta.Uzmes li tudju rijec,znaj da je nisi osvojio,nego si sebe potudjio.Bolje ti je izgubiti najveci I najtvrdji grad svoje zemlje,nego najmanju I najneznatniju rijec svoga jezika.
Zemlje I drzave ne osvajaju se samo machevima nego I jezicima. Znaj da te je neprijatelj onoliko osvojio I pokorio koliko ti je rijeci potrao I svojih poturio.Narod koji izgubi svoje rijeci prestaje biti narod.
Postoji,cedo moje,bolest koja napada jezik kao zaraza tijelo. Pamtim ja takve zaraze I morije jezika. Biva to najcesce na rubovima naroda,na dodirima jednog naroda sa drugim,tamo gde se jezik jednog naroda tare o jezik drugog naroda.
Dva naroda,milo moje,mogu se biti i mogu miriti. Dva jezika nikada se pomiriti ne mogu. Dva naroda mogu zivjeti u najvecem miru I ljubavi ali njihovi jezici mogu samo ratovati.Kad god se dva jezika susretnu I izmijesaju,oni su kao dve vojske u bici na zivot I smrt.Dok se god u toj bici cuje I jedan I drugi jezik,borba je ravnopravna,kad pocinje da se bolje I vise cuje jedan od njih,taj ce prevladati.Najposlije se cuje samo jedan.Bitka je zavrsena.Nestao je jedan jezik,nestao je jedan narod.
Znaj cedo moje,da ta bitka izmedju jezika ne traje dan-dva,kao bitka medju vojskama, niti godinu-dvije,kao rat medju narodima,nego vijek ili dva,a to je za jezik isto tako mala mjera vremena kao za covjeka tren ili dva.Zato je cedo moje bolje izgubiti sve bitke I ratove nego izgubiti jezik. Poslije izgubljenog jezika nema naroda.
Covjek nauci svoj jezik za godinu dana.Ne zaboravlja ga dok je ziv.Narod ga ne zaboravlja dok postoji.Tudji jezik covjek nauci isto za godinu dana.Toliko mu je potrebno da se odrece svoga jezika I prihvati tudji. Cedo moje milo,to je ta zaraza I pogibija jezika,kad jedan po jedan covjek pocinje da se odrice svoga jezika I prihvati tudji,bilo sto mu je to volja bilo da to mora.
I ja sam,cedo moje,u mojim vojnama upotrebljavao jezik kao najopasnije oruzje.Pustao sam I ja zaraze I morije na njihove jezike ispred mojih polkovaZa vrijeme opsada I dugo poslije toga slao sam cobane,seljane,zanatlije I skitnice da preplave njihove gradove I sela kao sluge,robovi,trgovci,razbojnici,bludnici I bludnice.Moji polkovodci I polkovi dolazili su na napola osvojene zemlje I gradove. Vise sam krajeva osvojio jezikom nego macem.
Cuvajte se,cedo moje,inojezicnika.Dodju neprimjetno,ne znas kad I kako.Klanjaju ti se I sklanjaju ti se na svakom koraku.I zato sto ne znaju tvoj jezik ulaguju ti se I umiljavaju kako to rade psi.Nikad im ne znas sto ti misle,niti mozes znati,jer obicno shute.Oni prvi koji dolaze da izvide kako je dojave drugima,I eto ti ih,preko noci domile u neprekidnim redovima kao mravi kad nadju hranu.Jednoga dana tako osvanes opkoljen gomilom inojezicnika sa svih strana.
Tada doznajes kasno da nisu mutavi I da imaju jezik I pjesme,I svoja kola I obicaje.Postaju sve bucniji I zaglusniji.Sada vise ne mole niti prose,nego traze I otimaju.A ti ostajes na svome,ali u tudjoj zemlji.Nema ti druge nego da ih tjeras ili da bjezis,sto ti se cini mogucnijim.
Na zemlju koju tako osvoje inojezicnici ne treba slati vojsku.Njihova vojska tu dolazi da uzme ono sto je jezik osvojio.
Jezik je cedo moje,tvrdji od svakog bedema.Kada ti neprijatelj provali sve bedeme I tvrdjave,ti ne ocajavaj,nego gledaj I slusaj sta je sa jezikom. Ako je jezik ostao nedirnut, ne boj se.Posalji uhode I trgovce neka duboko zadju po selima I gradovima I neka slusaju.Tamo gdje odzvanja nasa rijec,gdje se jos glagolja I gdje se jos,kao stari zlatnik,obrce nasa rijec,znaj cedo moje,da je to nasa drzava bez obzira ko u njoj vlada.Carevi se smjenjuju,drzave propadaju, a jezik I narod su ti koji ostaju,pa ce se tako osvojeni dio zemlje I naroda opet kad tad vratiti svojoj jezickoj matici I svom maticnom narodu.
Zapamti,cedo moje,da svako osvajanje I otcjepljenje nije toliko opasno za narod koliko je stetno za narastaj.To moze stetiti samo jednom narastaju,a ne narodu.Narod je,cedo moje,trajniji od narastaja I od svake drzave.Kad-tad narod ce se spojiti kao voda cim puknu brane koje ga razdvajaju. A jezik,cedo moje,jezik je ta voda,uvijek ista s obje strane brane,koja ce kao tiha I mocna sila koja bregove roni opet spojiti narod u jedno otacastvo I jednu drzavu.
(Reci Stefana Nemanje-oca Simeona,izgovorene na samrtnoj postelji,koje je zapisao njegov najmladji sin Rastko-Sveti Sava)