- 24 Nov 2006, 01:36
#633126
Mislim da kršćanstvo postoji samo zato jer su ljudi bez vjere, bez volje i uživaju u submisivnosti mazohizma. Da tome nije tako ljudi bi svoju vjeru ulagali u sistem s povratnom spregom: u magiju ili barem meditaciju. Ulagali bi u ono što se može provjeriti po rezultatima osobno i za sebe, u ono što zahtjeva rad i preciznost, u ono gdje se bez vođenja dnevnika i statistike ne može niti primirisati...
U kršćanstvu pak jedinu statistiku vodi računovodstvo... Ljude se obeshrabljuje čak i da mole sami, traži se da dolaze na bezumna papagajska mehanička ponavljanja u crkvu kao što se dolazi u kancelariju po potvrdu o identitetu... I na tom pukom identitetu sva crkva staje! Dovoljno je izvana pokazati da si kršćanin. Ništa dalje nije uputno poduzimati. Samo daj lovu i ne pokušavaj razmišljati, ne pokušavaj zbilja doći do Boga. To bi te moglo dovesti u zabludu i krivovjerje...
Zašto dakle postoji kršćanstvo ako tako malo ljudi traži Boga? Što je kršćanstvo drugo nego opijum za narod? Ovce dolaze u crkvu kako bi se opravdale. Moraju se neprestano opravdavati izvoru života duboko u sebi, moraju ga ušutkati, moraju tom izvoru života i ljudskosti duboko u sebi neprestano objašnjavati da je Bog to opravdanje, da je Bog taj razlog zbog čega oni odbijaju raditi ono što taj sveti nemir traži od njih. A taj sveti nemir, ta živodajna i životvorna jezgra svakog od nas, duboko u nama, to je naša božanska iskra, naša priroda, naša sudbina... Ona je križ koji moramo ponjeti i zadatak koji moramo ispuniti, ona je čaša koju moramo popiti... To je ujedno i naša i Božja volja. Što bi drugo zaista i mogla biti?
Zato što je kršćanstvo opijum za narod, zato što je ono njekanje naše božanske iskre, jer je opravdanje da ne budemo ono što jesmo, zato je ono grijeh protiv Duha Svetog. Kršćanstvo postoji jer su ljudi slabi, jer su bez vjere, bez volje i uživaju u submisivnosti mazohizma.
U kršćanstvu pak jedinu statistiku vodi računovodstvo... Ljude se obeshrabljuje čak i da mole sami, traži se da dolaze na bezumna papagajska mehanička ponavljanja u crkvu kao što se dolazi u kancelariju po potvrdu o identitetu... I na tom pukom identitetu sva crkva staje! Dovoljno je izvana pokazati da si kršćanin. Ništa dalje nije uputno poduzimati. Samo daj lovu i ne pokušavaj razmišljati, ne pokušavaj zbilja doći do Boga. To bi te moglo dovesti u zabludu i krivovjerje...
Zašto dakle postoji kršćanstvo ako tako malo ljudi traži Boga? Što je kršćanstvo drugo nego opijum za narod? Ovce dolaze u crkvu kako bi se opravdale. Moraju se neprestano opravdavati izvoru života duboko u sebi, moraju ga ušutkati, moraju tom izvoru života i ljudskosti duboko u sebi neprestano objašnjavati da je Bog to opravdanje, da je Bog taj razlog zbog čega oni odbijaju raditi ono što taj sveti nemir traži od njih. A taj sveti nemir, ta živodajna i životvorna jezgra svakog od nas, duboko u nama, to je naša božanska iskra, naša priroda, naša sudbina... Ona je križ koji moramo ponjeti i zadatak koji moramo ispuniti, ona je čaša koju moramo popiti... To je ujedno i naša i Božja volja. Što bi drugo zaista i mogla biti?
Zato što je kršćanstvo opijum za narod, zato što je ono njekanje naše božanske iskre, jer je opravdanje da ne budemo ono što jesmo, zato je ono grijeh protiv Duha Svetog. Kršćanstvo postoji jer su ljudi slabi, jer su bez vjere, bez volje i uživaju u submisivnosti mazohizma.