Vrlo je rizicno da dam komentar na ovu temu, zato sto po starom dobrom obicaju budem popljuvan od strane mnogih forumasa, i to samo zbog godina. Naravno "posebne" reci dobijam ukoliko se umesam u iole ozbiljniju diskusiju od onih tipa: omiljeni film, pesma, knjiga i slicno. Jako mi je krivo sto na ovom forumu postoji takva vrsta diskriminacije, a to za sobom vuce i cinjenicu da ljudi olako sude i vole da svrstavaju mozda i nespojivo u isti kos na osnovu prostih odrednica(godine,pol...)
Zaljubljenost kao i ljubav vrlo cesto ne idu u korak sa godinama. Time hocu da kazem da apsolutno ne mora biti tacno da je neko ko je stariji od mene iskusio to osecanje zvano "ljubav". Stavise upoznajuci razne ljude shvatio sam da je jako mala kolicina njih uopste sposobna da bude zaljubljena a kamoli nesto vise. Sve se svelo na neku kratkotrajnu simpatiju i strast.
Ne volim sebe da izdvajam iz neke grupe, vise volim da to drugi ucine, ali moram priznati da od svog prvog zaljubljivanja pa do ovog sada nikada nisam imao simpatiju koja je trajala krace od 3-4 meseca. Samim tim uopste nisam bas zaljubljive prirode, iako bi ljudi slusajuci me prosudili drugacije.
Uvek sam umeo da procenim ozbiljnost zaljubljivanja. Tako bi se dogodilo da sam u nekoga zaljubljen ali da sasvim slobodno priznam da sam u prethodnika bio vise zaljubljen. Ne volim izjave tipa: "bio/bila sam zaljubljen/a 100 puta" ili jos gore ukoliko umesto te zaljubljenosti stoji ljubav.
Vec sam jednom prilikom istakao da bi se trebalo razlikovati par stadijuma kao sto su:privlacnost, simpatija(svidjanje), zaljubljenost i ljubav.
Privlacnost najkrace traje i osetimo je mnogo puta u zivotu a cesto i nismo u stanju da objasnimo zasto. Nekada nas prosto zainteresuje jedan detalj na nekoj osobi ili cak neki gest. To je sasvim dovoljno da budemo "privuceni".
Simpatija je stadijum kada smo jos uvek pomalo neodlucni po pitanju definisanja onoga sto osecamo, ako smo uopste skloni definisanju svojih osecanja. Osecamo neku toplinu, blagu bojazan i pomalo se preispitujemo da li nam se ta osoba zaista svidja. Simpatija cesto moze da se izrodi u nesto vise, pogotovu ukoliko se i ta osoba zainteresuje za nas.
Zaljubljenost je sve redja pojava. Ljudi su jako skloni samoobmani i svesno ubedjuju sebe da su zaljubljeni. Da bi covek bio zaljubljen uopste ne mora biti u vezi sa odredjenom osobom. Razlika izmedju simpatije i zaljubljenosti je upravo u tome sto se najveca kolicina nepromisljenih reakcija nacini u trenucima zaljubljenosti. Tada smo najvise zaslepljeni, nismo objektivni i skloni smo tome da idealizujemo osobu koja nam se svidja. Imamo potrebu konstantno da iskazujemo sta osecamo recima. Emocije su nam konstantno uzburkane i skloni smo nagloj promeni raspolozenja. Vrlo lako se mozemo rastuziti i razveseliti u zavisnosti od toga kakav je odnos izmedju te osobe i nas u trenutku, ili sta se dobro ili lose dogodilo vezano za tu osobu i nas.
Ljubav je najprefinjenije osecanje i jako retko u danasnjem drustvu i svetu. Postoje naravno razne vrste ljubavi, ali cu se sada drzati ljubavi izmedju dve osobe koje nisu u krvnom srodstvu ili u cisto prijateljskom odnosu. Da bi se ljubav mogla osetiti potrebno je dosta samokriticnosti, odricanja i prihvatanja neprijatnih cinjenica. Prastanje i kompromis su neizostavni elementi u formiranju ove emocije. Ljubav ne mora uvek da bude propracena zaljubljenoscu. Cesto se dogodi da zaljubljenst prodje a ljubav ostane. Nekada i to zna da boli, ali kada nekoga zavolite, ta osoba ce bez obzira na sve uvek zauzimati posebno mesto u vasem srcu. Ljubav nagoni na velike zrtve, koje zaljubljenost zbog svoje prolaznosti "nece dozvoliti". Kako vreme prolazi postajemo svesni mana i vrlina svog partnera, njegovih navika i naucimo da postujemo prisustvo svih drugih osoba i osobina, bez potrebe da ih menjamo. Mada, nemoguce je voleti nekog drugog a da pritom ne volimo sebe. Zavoleti sebe znaci upoznati sebe i razumeti sve svoje postupke i osobine. Objektivnost je takodje put ka ljubavi, koji cesto moze biti jako bolan.
Kada se osvrnem mogu da vidim svega par zaljubljivanja, koja su ostavila razlicite tragove u meni i uvek cu ih se secati, i jednu ljubav koja ce bez obzira na dalji razvitak situacije uvek biti prisutna u meni i oznacavati nesto prefinjeno, jedinstveno i osecanje koje se ne moze zameniti drugim.
Nikada necu zaboraviti vece kada sam upoznao mog Frey-a. Bio sam toliko uzbudjen da sam od nervoze cupkao u mestu i okretao se levo desno nestrpljivo ga cekajuci. A onda se pojavio sa svojim famoznim teget kacketom i ubrzanim hodom mi prisao pruzajuci ruku. Odmah sam poceo da ga "skeniram", ali je to vrlo brzo prekinuto njegovim pogledom koji me je totalno ocarao. Nisam znao sta da radim, kad ga ne gledam, onda ga zamisljam, a kada uperim svoj pogled u pravcu njegovog vidim te prelepe oci koje su u stanju da "opiju" za 2 sekunde i onda izgubim kontrolu. Strasno se uplasim kada naidjem na osobu koja je u stanju da potpuno zaokupi moju paznju. Tako sam se osecao samo dva puta do sada. Od tog dana pa do sada nas odnos je postajao sve emotivniji i iskreniji... Prvo je bio cista privlacnost koja se brzinom svetlosti razvila u zaljubljenost i kako je vreme odmicalo osetio sam nesto potpuno novo sto bi tesko mogao da poistovetim i sa jednom predjasnje datom definicijom, ali sam poprilicno siguran sta je to... nema ni potrebe da sada pisem, dovoljno sam rekao. U svakom slucaju zasluzan je za srecu koja ispunjava moj zivot...
