Kao i vecjina...
Ne volim svoj rodjendan i chesto tj. u poslednjih XY godina me uhvati depresija(i ovako sam depresivac) par dana pre tog dana-i toga dana,naravno...Trudim se da ne razmishljam o tome ali uvek me ljudi danima unapred podsecjaju na to...predpostavljam u nadi da cju da pravim neki party na koji cju da ih zovem...a sve razlichiti ljudi koji nema shanse da se medjusobno uklope(sluchaj kao kod Dine)tako da to ne dolazi u obzir-bilo jednom i no thanx anymore...Onda je tu i neminovno rezimiranje zivota koje me tek ubije u pojam nevezano za to koliko godina punim-vecj sam u tim da me ni ne bi trebalo pitati za godine

...E,tu je i tatin dolazak(mama i ja zivimo same)-dodje sa brdom cvecja i bombona(znam,znam-poklonu se u zube ne gleda ali umesto toga moglo bi biti vishe para u koverti

)i obaveznom prichom kako bih mogla neshto da promenim u zivotu...ma koliko sve bilo ok on cje vecj nacji neshto shto nije 100% po njegovoj volji-a sama ja vecj nisam po njegovoj volji vecj godinama

...Mama uvek bar nedelju dana ranije pita koju tortu hocju iako se odgovor unapred zna vecj godinama...tu isto uvek mora da ispadne neka bezrazlozna drama...pa Tog dana zvonjava telefona i zelje za sve najlepshe,sms-ovi od ranog jutra da pochem da zevam i da mi se ochi sklapaju oko podneva...Komplikacije i konfuzija najblaze recheno...I sve to za bezveze jer na kraju ili zbrishem iz kucje ili taj dan provedem sa jednom osobom(u zavisnosti koja je "aktuelna")u svojoj do not disturb sobi...i chastim/o sebe nekom sitnicom

...One koje medjusobno ne mogu da se uklope tradicionalno planski rasporedim i ostavim za neki dan posle(par ljudi koje znam godinama

)...
Mozda i ne zvuchi toliko loshe ovako kad se prochita ali onaj gore pomenuti rezime zivota s***e stvar narochito ako mi dodje da prelistam stare dnevnike i albume za slike...Shta god da se izdeshavalo meni se uvek chini da se ne pomeram ni cvrc ili naprotiv-nazadujem tako da je depra neizbezna...
Anyway,dodje i prodje...za godinu dana...i onda sve again...
Tudje rodjendane volim zbog kupovine poklona iako se nekad bash namuchim da nadjem ono shto sam zacrtala sebi da cju toj osobi pokloniti...I volim da pakujem poklone
ps.U svakom sluchaju bolje nego NG...I tada me uhvati depresija zbog rezimiranja zivota i razmishljanja na temu-shta sam uradila,shta nisam,shta sam sve planirala a nisam ostvarila etc...Samo shto tada josh vlada i mass histerija a to je neshto shto ne mogu da podnesem...
