- 17 Avg 2006, 00:39
#554525
A zasto Zapad ne tezi Turskom drustveno-ekonomskom modelu vec se desava obratno?
Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...
Moderatori: Over the rainbow, Moderators
Originally posted by fencysmurfCovek se zove Saramago, Zoze.Originally posted by SimorDuhovni razvoj? Razvija li se Saramango, Jelinekova, Pinter, Grass, Michael Moore? Ako to nije duhovni razvoj ja ne znam sta je!
...
A ako i to nije dovoljno sta su tehnoloske revolucije, naucna otkrica i kulturni talasi koji se javljaju svako malo na lib.kap Zapadu?Deo intervjua sa Danilom Kisom, koji je vodio Gabi Glajsman:
Bura posle priznanja Gintera Grasa da je bio pripadnik SS divizije još traje
Zakasnelo ljuštenje luka
To me je stalno pritiskalo, moje ćutanje tokom svih tih godina jeste glavni razlog zbog kog sam napisao ovu knjigu - rekao je Gras pre neki dan u intervjuu Frankfurter Algemajne cajtungu. "Konačno je i to moralo da izađe na videlo." "Pošto to nisam otkrivao, morao sam da živim s tim", priznao je par dana kasnije u intervjuu mreži ARD. "Svakako ću dugo slušati optužbe na moj račun. Jedino bih dodao da sam na knjizi radio tri godine, i sve što sam imao da kažem o tome, nalazi se u njoj. Ko god želi, može o tome da sudi".
Šezdeset godina skrivana tajna koju je sada Ginter Gras (rođen 1927)obelodanio, da je kao sedamnaestogodišnji mladić bio pola godine pripadnik SS divizije otkraj drugog svetskog rata, uzburkala je javnost, ne samo Nemačke. Samo je šok koji je po ko zna koji put priredio veći jer je Gras, sudeći po reakcijama, doveo u pitanje kredibilnost celpokupnog svog knijiževnog i intelektualnog angažmana. Od Limenog doboša do Hodom raka, nacizam je tema koja je zaokupljala, s malim predasima, opus i istupe ovog nemačkog nobelovca i slikara.
Šta se tačno desilo između oktobra 1944 i aprila 1945?
Rat bez ispaljenog metka, metak u biografiju: Ginter Gras
U Grasovoj biografiji Ljuštenje luka koja je upravo stigla u nemačke knjižare, rasvetljena je prava pozadina onog što je pre nekoliko godina, u sličnom trenutku iskrenosti nazvao "pripadnošću Hitlerjugendu" i mladalačkom zabludom, svojstvernom generaciji "prisilnih regruta". Tokom drugog svetskog rata, u svojoj petnaestoj, Gras je, kaže, pokušao da se priključi podmorničkoj floti, ali je odbijen. Dve godine kasnije pozvan je u vojsku, i stigavši u Drezden otkrio da je raspoređen u Desetu SS Pancir diviziju. U to vreme, ispričao je svom zapanjenom biografičaru, Mihaelu Jirgsu, nije video ničeg lošeg u toj SS diviziji i tek je naknadno, posle rata, shvatio suštinu hitlerove genocidne politike. I nije, takođe je ispričao, ispalio nijedan metak. Joakim Fest, jedan od uglednih nemačkih istoričara i biografa Hitlera, sažeo je revolt svih koji su se osetili izneverenim ovom činjenicom izjavom Bildu: "Ne shvatam kako je moguće da neko sebe šezdeset godina uzdiže do uloge savesti nacije, pogotovo po pitanju nacizma, i tek onda prizna da je sam bio u to doboko upleten. Ne znam kako je uspevao da toliko dugo igra tu dvostruku ulogu."
Velt am zontag optužio ga je za "moralno samoubistvo", uporedivši njegovu izjavu da nije opalio nijedan metak, sa izjavom Bila Klintona da je pušio marihuanu ali nije udisao dim. Drugi su rekli da je priznanje "isuviše zakasnelo". Leh Valensa, koji je kao i Gras počasni građanin Gdanjska, pozvao je Grasa da vrati počasno poljsko državljanstvo. Usledili su i pozivi da vrati Nobelovu nagradu za književnost, koju je dobio 1999, a koja mu po propozicijama švedske Akademije ne može biti naknadno oduzeta.
Reakcije čija je žestina iznenadila mnoge, pa i Grasa, pokazale su da je Grasov značaj u oslobađanju Nemaca od kolektivne amnezije i katarze neprestanim Grasovim podsećanjem na te zločine počinjene u ime nemačkog naroda, bio isuviše veliki i nezamenjiv, značajniji od brojnih drugih ideja, ponekad kontroverznih. Još od teze da je Istočna Nemačka kolonizovana od strane Zapadne, 1989. i o navodnoj pretnji koju bi ujedinjena Nemačka mogla da predstavlja za svet. I dok je 1985. oštro napao Kola i Regana zbog posete nemačkom memorijalnom groblju gde su sahranjeni i neki pripadnici hitlerove armije, pre neku godinu, tražio je da se ne zaborave žrtve zločina u ime odmazde od strane savezničke vojske nad nemačkim narodom i njegovog progona po završetku rata sa okupiranih teritorija, o čemu je pisao i u poslednjem romanu Hodom raka. U našoj sredini pamte ga i po zdušnoj podršci NATO bomabrdovanju Srbije 1999...
Zlobnici su primetili da su nekadašnje, antifašističke i moralističke pridike Nemcima koincidirale s periodom pre dobijanja Nobelove nagrade, dok je, potom, veliki majstor pera okrenuo ćurak i prisetio se i druge stane medalje. Kao i najčuveniji nemački "prisilni regrut" papa Benedikt XVI, čiji je nedavni govor u Aušvicu nekima zazvučao kao prikriveni pokušaj ponovnog određivanja prema holokaustu, pod maskom afirmacije vere u Hrista. I Gras i sadašnji papa, upoznali su se davno, u savezničkom kampu za nemačke zatvorenike, u Bad Ajblingu. Gras je priznao da mu je tada mladi Jozef Rajcinger izgledao pomalo kruto, i kao preveliki katolik, iako je bio "fin momak".
Neki su se zapitali šta bi bilo da je mladi Gras trada mladom svešteniku Rajcingeru ispovedio svoj greh pripadništva nacističkoj SS pancir diviziji i olakšavši savest, zaboravio na to. Neki, pak, misle da bi Gras, priznavši to na početku karijere, išao kroz život s daleko manjim teretom. Ali i da je upravo taj prikriveni stid i teret bio gavni pokretač njegovog aktivizma i inspiracije, rezultiravši remek-delima preispitivanja i sumnje nad mračnom prošlošću svog naroda, pre neki dan i nad sopstvenom. Kolumnista Di velta, pak, spekulisao je da se Gras, u želji da postigne dosad neviđen publicitet, "dosetio da je bio član SS trupa a da to, srećom, prethodno nije razglasio. Kakva senzacija."
Knjiga je, inače, posle Grasovog priznanja u Frankfurter algemajneu, izašla u knjižare dva nedelje ranije. Ipak, neki pisci, kao Valater Jansen, misle da je dirljivo kad se jedan star čovek tako obračuna sa sopstvenom poršlošću, dok je jevrejski autor Ralf Đordano primetio da je Gras imao samo šest godina kada je Hitler došao na vlast i da pred propagadnim aparatom njegove vlasti nije moglo mnogo da se spozna i učini. Đordano veruje da je Gras žestoko patio zbog svog ćutanja. Na Grasovoj strani našli su se i gradonačelnik Gdanjska, polski nadbiskup Jozef Mihalik, i Adam Mihnjik, koji je pakosno primetio da Valensi književnost nikad nije bila jača strana.
Drugi, mahom konzervativniji političari i kritičari, pozvali su Grasa da sada sebi postavi iste moralne zahteve koje je celog života upućivao političarima i javnim ličnostima. I da, iz pristojnosti - makar zaćuti.
Gras, međutim, nikad nije mnogo držao do mišljenja javnosti. Umeo je da se bori sam protiv svih, i uvek izlazio kao nekakav pobednik. A ovo pranje sopstvene savesti otkrićem nečeg što je znala jedino njegova žena, stiže u vreme kada veliki broj Grasovih prijatelja među kojima i brojnih Jevreja, žrtava holokausta, nije među živima.
Uprkos svima, Gras je još jednom pokazao da je nenadmašni majstor ironije kojoj je na kraju podvrgao i sopstvenu biografiju, približivši se svojim romanima i njihovim junacima. U tome nema ničeg spornog. Osim tajminga.
http://www.danas.co.yu/20060819/knjiga1.html#0
Originally posted by UlixOvo je hit godine!
ĆOSIĆ, KRESTIĆ, RAKITIĆ: Gras da vrati Nobelovu nagradu
We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]
The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]
All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]
this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]
Swap-in out addons, use only what you really need!