- 01 Mar 2006, 16:06
#449359
NAJNOVIJA istraživanja donijela su preokret kada je rije? o uzroku seksualne orijentacije. Naime, ista pokazuju kako se geni majki ?iji su sinovi homoseksualci razlikuje od gena majki ?iji sinovi to nisu.
Ova nova saznanja, objavljena u novom izdanju ameri?kog specijaliziranog ?asopisa "Human Genetics", kažu kako kr gotovo jedna ?etvrtina majki koje su imale više od jednog sina za ?iju se seksualnu orijentaciju ispostavilo da je homoseksualna, obraðuju X kromosom u svojim tijelima na isti na?in.
Najnovija istraživanja "potvrðuju da postoji jaka geneti?ka osnova za seksualnu orijentaciju, te da se kod nekih homoseksualaca radi o X kromosomima", rekao je Sven Bocklandt, jedan od istraživa?a na Kalifornijskom sveu?ilištu u Los Angelesu.
Dok su se ljudi kroz povijest više bavili odnosom prema homoseksualnosti nego uzrokom iste, poveznica izmeðu genetike i seksualne orijentacije jedna je od glavnih tema više od stolje?a. Nekoliko je znanstvenika pokušalo prona?i gene koji bi mogli odrediti ho?e li osobe biti homoseksualne ili heteroseksualne orijentacije.
Za ova se saznanja još uvijek ne može sa sigurnoš?u re?i da su istinita, no Bocklandt smatra kako se on i njegovi kolege pomalo približavaju kona?nom odgovoru na pitanje o porijeklu seksualne orijentacije. Ina?e, po?etna se pitanja o uzroku homoseksualnosti vežu uz razvoj znanstvenih disciplina. Homoseksualnost se u po?etku puno manje tolerirala, te je ?ak smatrana boleš?u.
Psihoanaliza je bila prva škola mišljenja koja se sustavnije bavila uzrocima homoseksualnosti. Sam Sigmund Freud brzo je shvatio da nema smisla govoriti o prevenciji homoseksualnosti, odnosno o "izlje?enju", ali je vjerovao kako homoseksualnost ima svoj uzrok.
Kasniji razvoj psihoanaliti?kih, ali i drugih teorija interpretirao je homoseksualnost kao bolest koja nije uroðena ve? je posljedica nekog poreme?aja u razvoju osobe. Od samih se po?etaka istraživanja uzroka homoseksualnosti njezinu "lije?enju" pristupalo na razli?ite na?ine, po?evši od gorenavedenih psihoanaliti?kih tretmana, preko elektrošokova, pa sve do "magije". 1973. godine Ameri?ko psihijatrijsko društvo uklanja homoseksualnost s liste mentalnih bolesti i rasprave o uzroku prelaze u biološko-medicinske vode.
Malo po malo na površinu su isplivala i ova najnovija saznanja koja kažu da genetika ipak ima veze sa seksualnim opredjeljenjem. No, ni ova nova istraživanja nisu izbjegla stroge kritike.
Naime, ukoliko je istina da je genetika jedan od glavnih "krivaca" za ?ovjekovu seksualnu orijentaciju, neki znanstvenici postavljaju pitanje ho?e li se u budu?nosti manipulirati "homo genom" te ho?e li se te gene iskoristiti kao metodu sprje?avanja homoseksualne orijentacije u korijenu. No, Bocklandt smatra kako ovakve bojazni ne bi smjele stati na put legitimnom znanstvenom istraživanju.
Ova nova saznanja, objavljena u novom izdanju ameri?kog specijaliziranog ?asopisa "Human Genetics", kažu kako kr gotovo jedna ?etvrtina majki koje su imale više od jednog sina za ?iju se seksualnu orijentaciju ispostavilo da je homoseksualna, obraðuju X kromosom u svojim tijelima na isti na?in.
Najnovija istraživanja "potvrðuju da postoji jaka geneti?ka osnova za seksualnu orijentaciju, te da se kod nekih homoseksualaca radi o X kromosomima", rekao je Sven Bocklandt, jedan od istraživa?a na Kalifornijskom sveu?ilištu u Los Angelesu.
Dok su se ljudi kroz povijest više bavili odnosom prema homoseksualnosti nego uzrokom iste, poveznica izmeðu genetike i seksualne orijentacije jedna je od glavnih tema više od stolje?a. Nekoliko je znanstvenika pokušalo prona?i gene koji bi mogli odrediti ho?e li osobe biti homoseksualne ili heteroseksualne orijentacije.
Za ova se saznanja još uvijek ne može sa sigurnoš?u re?i da su istinita, no Bocklandt smatra kako se on i njegovi kolege pomalo približavaju kona?nom odgovoru na pitanje o porijeklu seksualne orijentacije. Ina?e, po?etna se pitanja o uzroku homoseksualnosti vežu uz razvoj znanstvenih disciplina. Homoseksualnost se u po?etku puno manje tolerirala, te je ?ak smatrana boleš?u.
Psihoanaliza je bila prva škola mišljenja koja se sustavnije bavila uzrocima homoseksualnosti. Sam Sigmund Freud brzo je shvatio da nema smisla govoriti o prevenciji homoseksualnosti, odnosno o "izlje?enju", ali je vjerovao kako homoseksualnost ima svoj uzrok.
Kasniji razvoj psihoanaliti?kih, ali i drugih teorija interpretirao je homoseksualnost kao bolest koja nije uroðena ve? je posljedica nekog poreme?aja u razvoju osobe. Od samih se po?etaka istraživanja uzroka homoseksualnosti njezinu "lije?enju" pristupalo na razli?ite na?ine, po?evši od gorenavedenih psihoanaliti?kih tretmana, preko elektrošokova, pa sve do "magije". 1973. godine Ameri?ko psihijatrijsko društvo uklanja homoseksualnost s liste mentalnih bolesti i rasprave o uzroku prelaze u biološko-medicinske vode.
Malo po malo na površinu su isplivala i ova najnovija saznanja koja kažu da genetika ipak ima veze sa seksualnim opredjeljenjem. No, ni ova nova istraživanja nisu izbjegla stroge kritike.
Naime, ukoliko je istina da je genetika jedan od glavnih "krivaca" za ?ovjekovu seksualnu orijentaciju, neki znanstvenici postavljaju pitanje ho?e li se u budu?nosti manipulirati "homo genom" te ho?e li se te gene iskoristiti kao metodu sprje?avanja homoseksualne orijentacije u korijenu. No, Bocklandt smatra kako ovakve bojazni ne bi smjele stati na put legitimnom znanstvenom istraživanju.