- 05 Apr 2006, 08:35
#473492
pazljivom citatelju "tore" odnosno prvih 5 knjiga Starog zaveta sigurno su za oko zapala dva pomalo kontradiktorna zapisa o nastanku coveka.
tek, takav jedan pazljivi citatelj , koji Tori pristupa (i) kao vernik koji je prethodnom molitvom pozvao duha svetog da mu na putu kroz Bibliju bude svetlo ka Pravoj Istini , mogao je da razume i da Tora te Proroci sluze tome da nas poduce kako stupiti u direktan kontkat sa Onim od koga je sve pocelo.
Postoji jedan jako indikativan stih na samom pocetku Tore:
/ I rece Bog: "Da napravimo coveka po obliciju nasem, kao i po nasoj podobnosti" /
Kome se obraca bog u ovom stihu ako li ne samom coveku, cime ga jasno poziva da bude saucesnik u stvaranju sebe samog, kao da porucuje "Hajde da ja (bog) i ti (covek) napravimo coveka.
To jest, bog stvara oblicije, i poziva coveka da oblicije ispuni covestvom. Bog stvara oblicije koje ce ga moci oponasati, daje mu vlast nad ribama u moru i zverima i pticama na kopnu i daje mu slobodu izbora - da odluci zeli li covek postati bogu nalik, oponasajuci bozanska dela.
Ali sada se pojavljuje I knjiga Mojsijeva tacnije njeni stihovi 2:4-20 i 2:20-25 koji objavljuju nesto naoko razlicito od gore navedene homogonije.
Prva nas kosmogonija obavestava kojim je redom nastalo sve na svetu - biljke i voce 3. dan, zveri 6. dan ali pre coveka, covek 6. dan nakon zveri. Zasto sada ovi stihovi I knjige Mojsijeve tvrde da je covek nastao pre biljaka i zivotinja?
Zbunjuje i podatak da po ovim stihovima Bog jos ne stvori kishu, a podjednako je interesantan i podatak da se za coveka ovde koristi hebrejski izraz "nefes hayya" tj. ziva dusa koja se u prvoj kosmogoniji koristi za oznacavanje zivotinja. Takodje , saopstava nam da je covek nastao od praha zemaljskog u koji onda bese udahnut dah zivota.
U ovoj prici , uzgred budi receno, nema vodenih stvorenja, ali se zato spominju takve stvari kao sto su zlato, kristal, oniks...
Kako je covekova uloga sa produzavanja vrste, osvajanja sveta i upravljanja njima svedena na prostu ulogu onog koji obradjuje zemlju?
I potpuno fascinantno, ali u prvoj se kosmogoniji covek i zena stvaraju nezavisno jedan od drugog , od boga po njegovom oblicju sto svedoce i njihova "posebna" neizvedena imena - zahar i neqeva - dok se u drugoj slici stvaranja isti entiteti nazivaju is i isa - tj. bukvalno covek i covecica. "Klonirana" od Adama, ona postaje samo kost njegove kosti i meso njegovog mesa i radja se cista telesna strast, tako suprotna od uloge iz prve kosmogonije.
Ova druga prica, izuzetno antropocentrica, covekolaskava, musko-sovinisticka i obilata ljudskim vrednostima prosto vristi da je stvorena i kazana iz ljudske perspektive - i to perspektive muskarca, zemljoradnika, negde duboko na kontinetntu.
Po svemu sudeci to je licna teorija prvog mislioca - Adama, prvog proroka i onoga koji je utemeljio nasu civilizaciju.
Logicno je pitati : Ako je prva kosmogonija bozanska po nastanku, a druga covecija, zasto se Tora tj. Biblija bavi ovom drugom?
Mogucno - da nas poduci da se prorokom ne postaje u vakuumu, te da je prorostvo natprirodan i post-racionalan dozivljaj.
Adamovim promisljanjem nastanka, nastaje okvir kojim se bog moze otkriti bez da bude degradiran i sveden na nesto pojmljivo coveku - da ne bude idol - , a Tora nam daje informaciju o tome kako je taj prvi pokusaj izgledao. Druga prica tako postaje predrevelacioni, nepotpun ali i ozbiljan i racionalan, tek ipak subjektivni Adamov pokusaj na koji je odgovoreno bozanskim otkrovenjem.
Dakle ne da se moze ziveti sa mogucnoscu da Adam nikako nije bio prvi covek nego se cini da i sama Biblija tj. Tora to implicira.
Tako ostaje samo da arhetip Adam u nasoj svesti evoluira od "prvog stvorenog coveka" do "prvog ostvarenog coveka" ciji su napori ka trazenju istine blagosloveni prorostvom , sto je predstavljalo prvi iskorak iz ljudske subjektivnosti.
Rezultat ovog prorostva nije Adamovo "imenovanje" za bozijeg intimusa, vec pojava daljih uputa o tome kako se moze biti slicniji bogu.
Ili da zakljucim , estradno se o Bibliji moze raspravljati slobodno i nasiroko , i ona se sa tih pozicija moze tumaciti kao sve i kao svasta, sa ovom ali i sa onom porukom, sa istom lakocom sa kojom se i petparacka literatura pretvara u vrhunsku i obratno.
Ali bi mozda najbolje bilo da se ipak drzimo one stare maksime , da ne ulazimo u raspravu ukoliko o temi ne znamo dovoljno da bi vodili smisleni dijalog argumenata i cinjenica.
Predstava Adama i Eve, kao usamljenih badavadzija u Edenu, iako vrlo pogodna obdanistu te prvim casovima kateheze u ranoj mladosti, tesko da cini osnovu za ozbiljan razgovor, a najmanje cini osnovu za kritiku vere, biblije, boga ili cemu se vec zeleo narugati postavljac ovog posta, te oni koji su zajahali njegov besmisao izbacujuci parole cije znacenje ni sami nisu u stanju da objasne.
Interesantno je da cak i ljudi koji o sebi vole da razmisljaju kao o "intelektualcima" imaju tu neodoljivu potrebu da simplifikuju do bolne stupidnosti i razmisljaju iskljucivo u osnovnim bojama i pojmovima kakvi su "rajski vrt", "zmija koja govori" , "adam i eva" i sl.