Originally posted by de_ya_n
Da li biste i zbog kojih sve razloga napustili svoju (rodnu) zemlju i po?eli život "tamo negde" od samog po?etka?
Mladi iz ove zemlje masovno bolju budu?nost traže u inostranstvu...
P. Lalatovi?: Najpametniji deo našeg naroda, to su svršeni studenti, odlaze u hiljadama da bi tamo u belom svetu bili neke sluge i da bi gubili svoj identitet zbog jednog ?oveka i njegove porodice koja je, izgleda, jos uvek na vlasti (mada fizicki nije prisutna vec 5 godina)!
Da, apsolutno je bolje biti taoc nego sluga, bar mozes da kukash na nekog drugog (stari srbski nachin) i nishta ne preuzimash jer mosh misliti, drugi ti uvek krivi.
Josh bi sve to nekako i bilo ok da nismo taoci bicima koja su nedostojna naziva chovek.
Elem, odgovor ima suvishe aspekata tako da cu nabrojati samo ono sto mi prvo pada na pamet.
Prvo, i najvazhnije - nikada se nisam osecao pripadnikom vremena u kome zivim a onda i skroz dislociranim. Kako prvo ne mogu da menjam, drugo mogu.
Nikad se nisam osecao pripadnikom niti naroda, drzhave, grada, opshtine, mesne zajednice ni zgrade. Ne osecam povezanost s ljudima, mentalitetom, kulturom, nachinom zhivota, 'main-streamom', 'undergroudom' i dovoljno mi je da izadjem napolje ili josh gora stvar - sluchajno chujem vesti ili tako neshto da mi se pripovracha od svega shto se ovde deshava.
Daklem, nisam ja za ovo ovde.
Dalje, previshe porodice nemam ovde, a i ovo 4voro sto imam ce me se odrekne kad im dovedem zeta na vrata
Sa chim nemam problem, stav i moje keve je da deca trebaju da se odvajaju od roditelja, moj takodje.
Elem, da se vratim on topic, sputavanje bilo kakvog ispunjavanja emotivnih potreba od strane drushtva ja ne mogu da podnesem, sa time se nikada necu pomiriti. Da chekam pecheno pile s neba - zivot je prekratak. Da se borim - to nije moja borba.
Tu je i materijalna situacija. Da, posao jeste neizvesnost, da, surovi kapitalista izrabljuje, ali to ce uskoro biti i ovde. Samo s jednom bitnom razlikom - manji prihodi, manje kredita, manje mogucnosti, manje svega i svachega.
Hocu jednostavno, da zivim svoj zivot, preferably nezapazeno, da imam otvorene mogucnosti i da na meni bude da ih iskoristim i da samo sebe mogu da krivim za svoj eventualni neuspeh a ne Slobodana, Aliju, Tudjmana, Karlu, Vojislava, Mila, Tomu, Sheshelja, Borisa, Ivicu, Vuka i Danicu, Bogoljuba, Karlu, Dzordza, Madlen, Tonija, Hashima i ostalo djubre koje se nakotilo i koje ce josh dugo smrdeti ovde.
Hocu da ne znam ko mi je predsednik, kad su izbori. Da najbitnije pitanje u drzavi bude globalno zagrevanje a ne ratno stanje. Da kada upalim TV vidim da je pala bomba hiljada milja od mene a ne u zgradi pored.
Jednosavno - izbor.