Originally posted by GALATEJA
Originally posted by EYA
ko se plasi starosti trebalo bi da porazmisli koliko se zapravo plasi zivota.
Ovo mi je jako interesantno. Volela bih da podrobnije objasnis, jer me interesuje objasnjenje. Kontam ja da, mozda, u tim tvojim recima ima istine...
ja sam do sada iskusila da zivot u svakom svom dobu ima prednosti i mana.
mada sam sklona da mane pripisem nasem negativnom percipiranju stvari.
znaci, sve sto u zivotu prodjes, sluzi iskljucivo novom iskustvu koje kasnije treba pretvoriti u mudrost. cak i najveca tragedija zapravo, kad se pogleda sa distance (najcesce vremenske) zapravo predstavlja ogromnu skolu, pod uslovom da je savladamo. i ne samo to! zivot je niz uzrocno posledicnih dogadjaja, pa tako i od najmanje sitnice ili najgore situacije zavisi svaki sledeci trenutak nase radosti i tuge.
cak je i razocarenje samo novo saznanje koje ako primenimo mozemo samo koristi imati.
isto tako verujem da od naseg stava prema zivotu, pa onda logicno i stresa koji zbog pogresnog stava dozivimo, zavisi fizicko zdravlje coveka.
iz svega zakljucujem da starost koju bi ja radije nazvala zrelo doba zivota, moze predstavljati veliko uzivanje, jedan zasluzen odmor od avanturizma upoznavanja sveta oko nas na nacin kako to istrazivacki kroz neznanje u nekim prethodnim dobima radimo. odmor u kom necemo bukvalno odmarati, vec delati sa mudroscu i sigurnoscu.
znam mnoge primere vitalne starosti, i svesna sam da njen kvalitet zavisi od celokupnog prethodnog zivota, te zato vec sad, svesno prihvatam odgovornost i uzivam u zivotu bez negativnih misli. a bezrazlozan strah je prilicno opterecujuca, sputavajuca i negativna emocija.
strah od starosti je apsurdan koliko i strah od zavrsnog ispita u skoli u kojoj smo godine proveli uceci. zar ima logike plasiti se doci po diplomu ?
ako neko punim plucima prozivi zivot, onda nema razloga plasiti se ni smrti.
smrt ne vole oni koji se plase da zive.