Bootstrap Framework 3.3.6

[Ljubicasta_Suza]

Vreme je da se spava


No?as ve? dugo uz knjigu sedim,
zaboravljam da pono? se bliži.
Mangale tiho gasnu.
Krvave plamsaju boje...
A, miris postelje ve? slatkim dremom mami...
Al' crne o?i moje drage mutne su od suza -
I ona suze guši - teško gnev savladava...
Juna?ki napokon svetiljku mi trgne
I govori:
"Ta, dragi moj, sad no? je...
vreme da se spava!"

Jan Cen Caj

[Ахасвер]

Stoji pusta crkva bez glasa i zvona,
Sumra?na i hladna svu no? i dan celi,
A u napuštenoj i nemoj kapeli
Sama pla?e bleda žalosna madona.

Kap za kapljom klizi niza mra?ne stene;
A kroz raznobojna okna jedva dospe
Mesec, da ne?ujno hladno srebro prospe
Po nogama svete neutešne žene.

Tu se vlažne senke pružaju i puze;
Sve vonja na duge molitve i suze.
Mir je nem i leden. Sama bdi madona.

Tako neutešna tvoja ljubav. Ona
Bdi u duši i sad, o?ajno, bez cilja:
A bleda joj ruka i sad blagosilja.


Ljubav (iz Stona na Pelješcu) (J. Du?i?).

[Swanheart]

Jovan Ducic-"De Profundis"

Ti utehu cekas.Ne,utehe nema:
To utehom zovu,zovi zaboravom;
Jad istinski dubok nikad ne zadrema.

Rastrzana tako medju snom I javom,
Gledajuci kako nepomicno bdije
Taj Andjeo Stradanja nad tuznom ti glavom,

Ti zelis I cekas.I ne znas da nije
Ni sada ispijena ta cemerna casa,
I svirepi otrov jedne ironije;

I da ce nas vecno strasna proslost nasa
U nemirne noci da trgne I seti,
Kao zveket lanca starog robijasa.

Surovi ce dani doci I uzeti
Svaki po svoj deo od srca sto bunca,
Sto zeli,sto moli;a ti ces se peti;

Peti neprekidno,do kobnog vrhunca,
Golom stopom,bleda,smrzla,jadno dete
Pruzajuci ruke I vapijuc:Sunca!

I tako ti dani bez srece I mete,
Odnosec svoj deo stradanja I suza,
Kao gavrani ce kraj nas da polete.

I ne pokidavsi ni jednu od uza
Sto nas vezu I sada za proslost,sto stoji,
Za nama I gleda na nas kao Meduza.

[Lorelai]

Lorelaj

Ja ne znam šta treba da znaci
Ta tako tugujem,
O nekoj starinskoj prici
Jednako umujem.
Tu mirno protice Rajna,
Hladno je, hvata se mrak!
Na vrhu brega igra
Poslednji suncev zrak.
A na tom bregu se vidi
lepote devojke stas;
Ona sva u zlatu blista,
I zlatnu cešlja vlas.
Sa zlatnim cešlja je cešljem,
I peva još uz to,
A glas od pesme zvuci
Silno i cudesno.
Ladara u malom cunu
Njen divlji zanosni ton;
Na stene ne gleda dole,
Bec gore gleda on.
I sad ladaru i camcu
Ja mislim da je kraj:
A sve to sa svojom pesmom
Ucini Lorelaj.

Hajne

[Lorelai]

SVIÐAŠ MI SE KADA CUTIŠ

Svida mi se kada cutiš, jer kao da te nema,
a mene cuješ izdaleka, i moj te glas ne dodiruje.
Izgleda da su ti oci uzletele
i da je poljubac zatvorio tvoja usta.

Kao da su sve stvari ispunjene dušom mojom,
izranjaš iz njih, prepuna duše moje.
Leptiru sna, nalik si duši mojoj,
nalik si reci melanholicnoj.

Svida mi se kada cutis i kao da si daleko.
I kao da jadikuješ, leptiru što guguceš.
Cuješ me izdaleka, a moj te glas ne doseže:
pusti me da zacutim cutnjom tvojom.

Pusti me govoriti i cutnjom tvojom,
poput svetiljke jasnom, kao prsten jednostavnom.
Poput noci si, cutljiva i zvezdana.
Zvezda ja cutnja tvoja, tako daleka i srdacna.

Svida mi se kada cutiš, jer kao da si odsutna.
Daleka i bolna kao da si umrla.
Potom, rec jedna i osmeh dostatni su.
A ja sam veseo, radujem se, jer to nije zbilja.

Pablo Neruda

[Swanheart]

Jovan Ducic-"Tajna"

Nase dve ljubavi pune kobne moci,
Od sviju skrivene,zive u svom stidu,
Kao pod zvezdama,zaspali u noci,
Dva mirna pauna na starinskom zidu.

Krijem svoju ljubav kao mrznju drugi
Istom silom lazi I svim podlostima;
Kao drugi staklo otrova,svoj dugi
Svoj boj bezutesni ja krijem medj svima.

Koliko je suman eho moje lazi,
Da ne prenu nikog udarci mog srca!
I koliko mira u reci gde grca
Cela jedna dusa I san od sveg drazi.

Sva je moja radost znati bol da skrijem;
Sva mudrost,ljubavi dati izgled zlobe;
Vrlina,da prezrem suze koje lijem,
I pokazem srce kao prazne sobe.

I tako dve nase ljubavi ocajne,
Ogrnute lazju vecitom i niskom,
Stoje nemih usta u dnu nase tajne
Dva crna pauna na zidu starinskom

[Swanheart]

Zak Prever-"Prosto kao dobar dan"

Ljubav je jasna kao dan
Ljubav je prosta kao dobar dan
Ljubav je naga kao ruka
A to je tvoja ljubav bas kao I moja
Pa zasto pominjati onda veliku ljubav
Zasto pevati o velikom zivotu
Nasa ljubav je zadovoljna sto zivi
I to je za nas kao I za nju dovoljno

Istina je da je ljubav srecna
Pa cak I vise no sto je potrebno
A kad se vrata njoj zatvore jednom
Ona samo gleda kako da kidne kroz prozor

Ako nasa ljubav hoce da pobegne
Cinicemo sve da ostane
Cemu nas zivot bez nje
To je kao igra bez muzike
Ili dete koje nikad se ne smeje
Ili roman koji niko ne cita
To je samo pusto bitisanje u dosadi
Bez ljubavi bez zivota

[Lorelai]

Pesma

Koji smo danas dan
Mi smo svi dani
Prijateljice moja
Mi smo citav život
Ljubavi moja
Mi se volimo i mi živimo
A ne znamo šta je to život
I ne znamo šta je to dan
I ne znamo šta je to ljubav

Prever

[Swanheart]

Prever-"Jednog lepog jutra"

Nije ga bilo strah ni od koga
Nije ga bilo strah ni od cega
Ali jednog lepog jutra
On je mislio da vidi nesto
Rekao je da Nema nicega
I bio je u pravu
Bez ikakve sumnje
Nije bilo necega
Ali istog jutra
Njemu se cinilo da je cuo nekog
I on je otvorio vrata
I zatvorio ih govoreci Niko
I bio je u pravu
Bez ikakve sumnje
Nije bilo nikog
Ali odjednom osetio je strah
I shvatio da je sam
Ali nije bio sasvim sam
Jer tada je video da nista
Zivi ispred njega.

[Tot]

Naš Simor je objavio ve? ovu pesmu u sklopu jedne teme u rubrici "Religija..." pa ja sad "kradem "i stavljam je i ovde.


"Pomirenje - san ili java"



Zelim zivjeti u svijetu
u kojem nema prognanih...
Zelim zivjeti u svijetu
u kojem su svi samo covjecni,
u kojem nitko ne trazi drugog naslova
osim naslova: covjecan!

U kojem nitko nikoga ne udara
ni ravnalom, ni rijecju, ni "etiketom".
Zelim da mozemo ulaziti u svaku crkvu,
u svaku tiskaru...

Zelim svijet u kojem najveca vecina,
jedina vecina, a to su svi ljudi
moze govoriti, citati, slusati, cvasti.

Nikad nisam shvacao borbu
osim borbe da borba prestane.

Nikad nisam shvacao strogost
osim strogosti da strogost prestane.

Krenuo sam na put jer vjerujem
da nas ovaj put sve vodi
do vjecne prijaznosti jednih prema drugima...

I svi cemo se razumjeti!
I zajedno cemo se razvijati!
Neopoziva je ova nada!

Pablo Neruda

Iz antologije duhovnih tekstova
"Aus der fulle des Geistes"
St. Hermagora Verlag, Bec

(iz: Fem. teologija, str. 118)

[Ulix]

KULA LJUBAVI
(Valerij Brjusov)


O?ajavam, što smo nismo sami, danono?no,
I što ?e mjesec, gost nebeski, k nama,
I što ?e grohot grada srušiti sve no?no,
I što ?e zora rasuti što donije tama.
O?ajavam, što znam da sutra ?eš jednom
Sa drugima se sliti u jedan talas pjene,
I bit ?eš meðu njima, bit ?eš s njima jedno,
I tako ?eš bar na?as zaboraviti mene.
O, da smo sami gdje u kuli, u visokoj,
Gdje vje?no krvav kondir boji sjene svoda,
Gdje sutra vra?a ju?er, gdje je no? i spokoj,
I gdje se ?uje kako šumi voda.
I otrgnuti od svih, izvan vaseljene,
Ja tvoj, a ti moja, sami, tek nas dvoje,
Zavladali bismo vje?noš?u svakog trena,
I godine bi tekle kanda dani stoje.

[Lorelai]

DIVNO JE LJUBAVI ZNATI

Divno je, ljubavi, znati da si ovde u noci,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplicem svoje brige
kao mreze zapletene.
Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali telo ti dise tako napusteno,
trazeci me uzalud, dopunjujuci moj san
kao biljka sto se udvostrucuje u seni.
Uspravna, bit ces druga sto ce ziveti sutra,
ali od onih granica izgubljenih noci,
od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo
nesto ostaje i vodi nas svetlu zivota
kao da je pecat sene obiljezio
vatrom svoja tajnovita stvorenja.
Pablo Neruda

[Ulix]

SERENADA
(Mika Antic)

Mesec je tupom krivom kamom
zaklao jedno ve?e žuto.
Oprosti, bio sam skitnica samo
pa sam u tvoje o?i zaluto.

I sasvim nespretno prosuo se
kao lopata vrelog snega,
nasmejan, izgužvane kose,
od ptica ranjav, od cveta pegav.

Oprosti, uvek moram da odem.
Vetrove žute jesen ve? pla?e.
Jezera - o?i. Što kvase vode
obale niske za skita?em.

Uvek se biva lep na po?etku.
Pomalo dobar. Pomalo tužan.
Uvek se biva na ovom svetu
na kraju tuð, na kraju ružan.

I uvek samo sebe imamo
i san pun želja, nedore?en.
Mesec je tupom krivom kamom
zaklao jedno žuto ve?e.

[Kupper]

MOJA DRAGA, PRIJATELJ I JA

Na tijelu moje moje drage
tvoj pogled
stoji
sklize se i pada
kao crna mrtva tica

Oko tijela moje drage
laju, laju tvoje pozude

Tvoj pogled i moj pogled.
Sudar mrznje
skripi
prasti
boli, boli

Kroz prostor
crven mlaz
moje krvi
prska

Srce jede gladna Smrt



LJUBAV

Zgasnuli smo zutu lampu

Plavi plast je pao oko tvoga tijela
Vani sume oblaci i stabla
Vani lete bijela teska krila

Moje tijelo ispruzeno podno tvojih nogu

Moje ruke svijaju se zude mole

Draga, neka tvoje teske kose
kroz noc zavijore, zavijore

Kroz noc,
kose moje drage duboko sumore
kao more



GORENJE

Niz zapadno nebo
i iz raprsnutih sipaka u vrtu
krv se cijedi

Al s istoka se vece javi plavim licem
i zapad biva bljedji, crveniji sipci

Ti bjezis k meni
preplasena od grana u mraku
i cutis

Zato ti je tijelo odjedanput plamen?

O kako sipci prskaju
i s nama gore!

Ni zvijezde ne ce da se jave
da jace bude ovo nijemo gorenje u vrtu


RASTANAK S TOBOM

Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noci

Sa zvijezdama i mi zapadamo

Mi stojimo vec na krajnjem rubu sebe

Tko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je vec daleko vidimo ko zvijezdu?

Zamakle su zvijezde
Tko od nas jos moze naslutiti sebe?

Rusimo se vjecno

Nas je put bez dna i padanje bez glasa.




to be continued.....

[figurine_humaine]

Vladimir Nazor

GALEB

Lebde? svrh mokrih dubina,
Od zore, tiho, polako,
U krug se pomi?e tako
Izmeðu dviju modrina.

Ne ?uje s kitnih planina
Šuštanje procvalih gronja,
S kopna ne osje?a vonja
Kadulje i ružmarina.

On kruži, miran i sam,
Omamljen šumorom vala,
Mirisom alge i soli.

A kad se smrkava dan,
Nosi put neznana žala
Krik neutješive boli.

A ova mi je takoðe jako zanimljiva

Dragutin Domjani?

OTMJENA DOSADA

I Vaše staze su bijele, diskretne,
Idu daleko od sva?ijeg puta
Pokraj rezede i slatke i sjetne
Tamo put parka i šutljiva kuta.

Trava je gusta od baršuna meka,
Obi?ni korov joj saga ne kvari,
Prijeko su selja?ka polja daleka,
Tamo sred korova mak se žari.

Gredice ruža i hladne fontane,
Krug oleandra pred stubištem pustim,
Strmogled spušta suhonjave grane
Za onim grmom jasminovim gustim.

Turobni ribnjak sa zelenom mrenom.
Iglice jela se spuštaju tiho,
Padaju vodi po površju snenom,
Daleki brezik je lahor zanjiho.

Dvorac je stari od šutnje zadrijemo,
Sunce se sigra po crnom kaminu,
Veliki prozori gledaju nijemo,
Na njim ciklame od dosade ginu.

[Ахасвер]

Mese?ina padne na starinski mramor
Širokih teraca, i po ?empresima
Njenog starog vrta. Tih se ?uje žamor:
To na obalama mre pono?na plima.

A moja je draga tužna svako ve?e
I kada zapla?u no?ne kamelije,
Zapla?e i ona; suza što pote?e,
Niko ne zna šta je, ni šta ona krije.

Dokle bolno šumi iznad tamnih voda
Tiha pesma sfera u dubini svoda,
I pod vrtovima dok umire plima.

A kad progovori, u toj no?i, gde se
Bude samo slutnje, taj glas njezin ima
Neveseli miris ve?ernje ciprese.


Mese?ina, na Lapadu (J. Du?i?).

[Kupper]

Iluzije A. B. Simica 2


TRCIM TRCIM

Mene prima hladna kuca
Sve su stvari nijeme mrke mutne tvrde
Jao one mrze mene
I kad usnem kad me vise nema
onda cujem: stvari zive nekud idu

Samo moji bijeli jastuci
(grlim ih ko ciste vjernice)
vole mene silno vole
Oni svu noc dokle mene nema
ziva meni mrtvom pjevaju

Bijeli moji jastuci
meni mrtvom pjevaju
moj san, i tisinu oko mene.


BOLESNIK

Moje je tijelo bolesno
i zudi jednu tihu bolnicu

Bolnica bez suma i bez grada
u praznom blijedom danu
Blijedi dan je odsjev blijeda neba
U mrtvom vrtu zimsko sunce seta

Mi tihi samostanci bez Boga
u nasim bijelim pustim sobama
zaboravljamo zivot
snivamo
duge tuzne blijede prazne nase dane

O okna nasa udare podkadsto
krik ples i radost zivota grada
- O grad!
O nemir nemoc nasih srca!
O mi smo davno izisli iz zivota
i mi smo samo svoji spomeni!
U smrt se samo vrata nase kuce otvaraju -

Za rub zemlje nebo srusi.


POST SCRIPTUM

U siromastvo gledah
i htjedoh da ga otpjevam

Al kad se dublje zagledah unutra
zanijemih
vidjeh:
Bezdana je bijeda!

Sto posta mojom pjesmom?
jedan pogled, uzdah
Sve ostalo mi osta izvan pjesme
neopjevano

To mogu samo cutati.



MRTVA LJUBAV

Kraj ljubavi u dusi mrtvo zvoni
Vece silazi s neba plavo
Spustam tihe crne zastore

Znam: vani su mrtve zvijezde i kuce i mjesecina
i crn prostor nepomican stoji

Nitko nikad nece doci k meni

Smrt jos samo nevidljiva zivi

Snu
razmotaj crven tezak pokrov povrh mene
i nada mnom neka crno nebo noci
vjecno
cuti.

[Ахасвер]

Spava Cecilija Metela, još spava,
Sto godina prespi i sto novih za?ne.
Peva pti? iz žita i kosa? iz trava,
A ništa da prene trepavice pla?ne.

U mrak bela stada sa humova shode;
Golubi iz polja beže ispred sene;
Apijom se vrate legije što vode
Kralje od istoka, i plja?ku, i plene.

O?i Cecilije mokrih trepavica,
Od sveg okrenute sad gledaju drugde;
Nit ih prenu trube ni glas no?nih ptica.

Sto godina mirno ona preðe svugde:
Lepota je smrti bez svojih granica ...
A mokre su o?i okrenute drugde.


Rimski sonet, grob na Apiji (J. Du?i?).

[Ulix]

Ono što možeš
(Konstantin Kavafi)

Ako baš ne možeš od svog života da u?iniš ono što ho?eš,
pokušaj bar da postigneš
ono što možeš: ne unižavaj ga
pre?estim druženjem sa svetom,
silnim izlascima i razgovorima.

Ne unižavaj ga razbacivanjem,
?estim razvla?enjem i izlaganjem
svakodnevnoj gluposti
veza i susreta
da ne postane dosadan kao da je tuð.


----------------------------------

Od devet sati -
(Konstantin Kavafi)


Dvanaest i trideset. Brzo je prošlo vreme
od devet kad sam upalio lampu,
i seo ovde. Sedeo sam ne ?itaju?i,
i ne govore?i. Sa kim da razgovaram,
potpuno sam u ovoj ku?i.

Slika mog mladog tela,
otkad sam u devet upalio lampu,
pronašla me je ovde da me podseti
na zatvorene sobe pune mirisa,
na uživanje iz prošlosti - kakvo drsko uživanje!
I takoðe mi je pred o?i iznela
ulice koje sad više ne poznajem,
prepune lokale koji više ne rade,
i pozorišta i kafane što su nekad postojale.

Slika mog mladog tela doðe
donose?i o?i i tužne uspomene;
žalost u porodici, rastanci,
ose?anja mojih roðaka, ose?anja
pomrlih koja se tako malo poštuju.

Dvanaest i trideset. Kako je prošlo vreme.
Dvanaest i trideset. Kako su prošle godine.

[Swanheart]

Miroslav Antic-"Pesma za nas dvoje"

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.

Pijana kisa siba i mlati.
Vrbama vetar cupa kosu.

Kud cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka.
Zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebalo korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al ja,
u krcmu svratio,gorak.
A ona,
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo smo svet obisli
u zudnji ludoj,
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da,mora biti da je tako.

[Lorelai]

IZGUBILI SMO

Izgubili smo i taj suton.
Niko nas nije nocjas video spojenih ruku,
Dok je modra nocj padala na zemlju.

Video sam sa svog prozora
Svechanost zalaska na dalekim bregovima.

POnekad bi se kao novchicj
Uzhario komad sunca u mojim rukama.

Secjah te se dushe stegnute
I po toj tuzi ti me poznajesh.

Gde si tada bila?
Sa kojim ljudima?
Koje si rechi govorila?
Zashto mi sva ta ljubav dolazi odjednom
kada sam tuzhan i znam da si daleko?

Pala je knjiga koja se uveche uzima
I kao ranjeni pas, moj plasht se uz noge vuche...

Uvek, uvek ti dolazish uveche,
Tamo gde sumrak juri brishucji statue...

Pablo Neruda

[Ахасвер]

Moje je nebo, moje zore plave,
Moj purpur ruža i glas iz gnijezda,
Moj šum rijeke kad se ?asi jave
S povratkom tihim ve?ernjih zvijezda...

U meni gori jedna sveta vatra,
I moje srce sve grli i ljubi...
Snagu mi duše nikada ne satra
Zamahom kobnim života bi? gubi.

Gord sam i sretan što se vazda mogu
Uzdi?i vje?noj ljepoti i Bogu,
I božjeg srca biti jedan deo.

Ja ?utim vatru svetu i rijetku -
Moja je duša u svome za?etku
Obukla na se sunca zlatni veo...


Trubadur (A. Šanti?).

[Bombina]

Seti se jednog dana...

Jednog suncanog leta

kada lepota tvoja pocne da vene,

procitaj ove stihove,

procitaj ih i seti se na mene.


Seti se jednog divnog leta i na jeseni

prohujalih lepih dana,

seti se na cijem je srcu

zauvek ostala rana.

SETI SE JEDNOG DANA

A patila sam ja zbog tebe

ti si to dobro znala

tvoju ljubav ja imala nisam

jer ti si drugoj dala

Moja maldost je svugde nestala..

setim se ranije lepih dana,

dok sam plakala i ostala tuzna i sama,

slusala sam samo muziku

krenula sam samo mojim putem

nikad necu dozvolim na mojim obrazima

ni suzu ni poljupci

kad nase suze moze da krene

[Lorelai]

Kad rastasmo se tada

Kad rastasmo se tada
uz muk i suza breme,
a bol nam srca savlada,
na vrlo dugo vreme,
bled, hladan, obraz ti posta,
ko led sam celov tvoj;
a meni tek tuga osta
kroz ceo život moj.
Tog jutra rosu ledenu
sred svog osetih cela
ko hladnu strepnju jednu
što obuze me cela.
Ti skrši zavete svoje;
sad mnogom pripadaš, znam;
kad ime spomenu tvoje
i mene samog je sram.
O tebi prica svud bruji,
za me posmrtno zvono;
kroz srce jeza mi struji:
što te ljubvljaše ono?
Ti nikome od tih ljudi
ne beše tako znana;
bol osta sred mojih grudi
i vecno živa rana.
Mi sastasmo se tajno;
sad tajno pamtim, smerno,
što srce ti nehajno
vec presta biti verno.
A sretnem li te kada
kroz mnoga leta duga,
moj pozdrav bice tada
sav pusta, nema, tuga.

Bajron

[Myself]

Originally posted by Swanheart
Miroslav Antic-"Pesma za nas dvoje"

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.

Pijana kisa siba i mlati.
Vrbama vetar cupa kosu.

Kud cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka.
Zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebalo korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al ja,
u krcmu svratio,gorak.
A ona,
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo smo svet obisli
u zudnji ludoj,
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da,mora biti da je tako.

Htela sam da ti ovu pesmu stavim, ali pretekla me Swanheart.

[Simor]

Malo Prevera....

Kuda lepi tamnicaru
Sa tim kljucem poprskanim krvlju
Idem da oslobodim onu koju volim
Ako jos ima vremena
A nju sam zatvorio
I nezno i svirepo
Na najskrovitijem mestu svojih zelja
Na najdubljem mestu svojih nemira
U lazi buducnosti
U gluposti zaklinjanja
Hocu da je oslobodim
Jer hocu da je slobodna
Po cenu i da me zaboravi
Po cenu i da ode
Pa cak i da se vrati
I da me jos voli
Ili da zavoli drugog
A ako joj se taj dopadne
Pa ona ode
I ja ostanem sam
Sacuvacu samo
Na svojim dlanovima
Do poslednjeg daha
Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju.

[Kupper]

Iluzije A.B. Simica No. 3

RASTANAK SA SOBOM

Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noci
Sa zvijezdama i mi zapadamo
Mi stojimo vec na krajnjem rubu sebe
Tko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je vec daleko vidimo ko zvijezdu?

Zamakle su zvijezde
Tko od nas jos moze naslutiti sebe?
Rusimo se vjecno
Nas je put bez dna i padanje bez glasa.


OPOMENA

Covjece pazi
da ne ides malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prodje
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za cim ne zalis
kad se budes zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijedji sav u zvijezde!


VECE

- O vece noci nase djevojke!
Tko ljubi sada nase djevojke? -

Mi potonemo u crn ponor snova
i snivamo da svi smo davno pomrli

Vec bezbroj ljeta lezimo
Preko nas
u trku idu neba oblaci
Preko nas
u vjecnost se bez konca dani noci ruse.


TESKI ZRAK

O kuda da se danas podje?

U sobu udje moja majka
sjedne
i gleda u me nijemim pogledom

Ja pustam knjigu, izlazim iz kuce
Na rubu polja izmedj crnih stabla
crveno mrtvo objeseno sunce

Ja stanem nasred ceste
i kriknem
iz svih snaga.

[Swanheart]

Velimir Zivojinoviv-"Tuga"

Poljubi me,zacaraj me sobom,
Zatvori mi oci cutanjem;
Da,u trenu zaborava,tobom
Zivim kao senka lutanjem.

Bice mi,tmulo od gorcine,
Zazelelo tudjeg zivljenja:
Jednog trena sopstvene daljine,
Jednog daha bez protivljenja.

Poljubi me,zacaraj me,svedi
Sasud srca do izlivanja;
Obaj dusu,uzmi je,izvedi,
Da pocine od prebivanja.

Da u trenu zaborava,tobom
Zivim kao senka lutanjem,
Sklopim oci umorne nad sobom,
I iscilim u te cutanjem.

[Kupper]

Iluzije A.B.Simica No. 4

MOJA PREOBRAZENJA

Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mucne noci
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i pogledima plivam preko polja livada i voda

Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem

O Boze daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetu nepromjenljivu i vjecnu zvijezdu
sto s dalekog ce neba nocu sjati
u crne muke nocnih ocajnika


JEDANPUT

Zeno
sto iz bijede naseg svagdanjeg zivota
ocajale i krotke oci dizes k meni

Sav ovaj zivot... oh, sav ovaj zivot
zeno

jedanput ja odsvirat cu na harfi

i kad poslije harfe
progovore cutke nase duse

znas li sto ce govoriti?

Kako bjesmo srecni. Kako bjesmo srecni.


SIROMAHU

O skupi sebe u se i svoju sudbinu
Ne razlivaj se preko ruba
Zatvori vrata svakoj nadi
jer to su vrata u prazninu.
O skupi sebe u se i svoju sudbinu.

Tvoje tijelo biva tanje
ruke bljedje
oci dublje

Bez suma krv iz tvoga srca hlapi
Kad stojis go u noci slicis
- tako tanak proziran i plav -
na visok svenut cvijet.

O kud ces, kud ces?
Zar ovdje vec na zemlji
posvema ces se osloboditi od tijela?

Bogatas gleda kud si nesto, cudeci se
"Isceznu ko miris."


POVRATAK

Ti i ne slutis
moj povratak i moju blizinu

U noci kada sumi u tvom uhu tiha mjesecina
znaj:
ne koraca mjesecina oko tvoje kuce
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

Kad koracajuci cestom kroz mrtvo svijetlo podne
stanes
preplasena krikom cudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala

I kad kroz suton vidis crnu sjenku sto se mice
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svecan
kao pored tebe


MI SMO SE SRELI NA ZVJEZDI...

Mi smo se sreli na zvijezdi sto se zove Zemlja. Nas put kroz
vrijeme u ovaj cas (cas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo
beskrajan, da smo vec zaboravili nas pocetak odakle smo posli.

Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz nase ruke i
kroz nase poglede zagrlile su se nase duse.

O kad se opet rastanemo i podjemo na nase temne puteve
kroz beskraj, na kojoj cemo se opet sresti zvijezdi?

I hoce li pri novom susretu opet nase duse zadrhtati u tamnom
sjecanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj
zvijezdi sto se zove Zemlja?


PJESMA

Svako vece kad se vracam
iz ruznih mjesta
mislim
u vjecnost ode dio mene

Pri svakom koraku, ja se
nesto silno bojim strah me
Cujem kako u svom sumu iza sebe
ja ostavljam sebe

[Ljudmila]

Kup, darling, moj naklon. Ako ne zameras ja cu dodati jos jednu, moram reci, za mene posebnu.

TUZALJKA

Iz mog svijeta, gde si bila cudo,
ti zauvijek odlazis. A sta ce
od moga cuda ostati u svijetu drugih ljudi?

O zasto, moje cudo, rastat ces se sa mnom
i biti nekom samo zena?

Sta mozes biti na zemlji, zvijezdo moga neba?