Originally posted by PauLi
Ja razumem da je nemogu?e ?itati nešto što je stilski jako loše,
ali takvih knjiga gotovo da i nema.
Stilski skoro svaka ispuni neki minimum.
Idejno i fabulativno ne.
Mozda su tvoji kriterijumi, onda, i suvise niski. Nisam stekao takav utisak, ali tako ispada. I Ljiljana Habjanovic ima jasno definisanu fabulu, a stilski ne vredi ni pet para, pa izvoli pa je citaj ako mozes, ja ne mogu.
Ne kazem da je fabula zanemarljiva, ipak pricamo PRICU, ali smatram da je vazno kako se ta prica isprica. Zasto je Arsenijevicev roman los? Zato sto ne zna da pise. Ne zato sto je sama prica losa.
Ista prica i sa Markom Vidojkovicem.
Da li ?e žiri ninove nagrade dati nagradu nekome kome je stil krajnje jednostavan ali ne kaže ništa?
Sumnjam.
Vec jeste. "U potpalublju" V. Arsenijevica je jednostavna i u svakom aspektu (pa i stilskom) losa knjiga.
Uostalom, NINova nagrada je sve samo nije merilo dobre proze. Jednostavnost je mozda jedina vrlina te knjige.
Šta sam ja saznao novo u Basarnom romanu Lunli tjuns?
Da je na svakoj pedesetoj stranici seo s prijateljima u kafanu na Cetinju i da su raspravljali ?as o ovome ?as o onome, mrsomudi jedni.
Daj ti meni konkretan dogaðaj, zaplet, kulminaciju.
Pusti pri?e prazne.
Kao da je jednostavno izražavanje prevaziðeno.
Imam utisak da su komplikovan stil na pijedastal vrednsoti uzdigli pisci, koji i nemaju šta dubinski da saopšte.
Zapeo si za verovatno najgori Basarin roman. A cak mu ni ime nisi dobro napisao: roman se zove Looney Toones.
Verujem da knjizevnost treba da bude predmetna! I Kis je to postavljao kao vazan uslov. Iz tog razloga, komplikovane i apstraktne metafore nisu najsrecnija resenja.
Ima li Kundera komplikovan stil? Nema! Da li je i dalje izuzetan pisac? Jeste! Da li je komplikovan stil uslov za dobru knjigu? Nije! Daj primer Ulikse? Evo: Sala (M. Kundera), Lolita (V. Nabokov), Kinesko pismo (S. Basara), Ljudi govore (R. Petrovic). Definisi mi, uostalom, komplikovan stil?
Pored predmetnosti, dobar pisac tezi i jednostavnosti. Cilj je kompleksne stvari prikazati jednostavno. Duzina recenice nije jedina stvar koja odredjuje neciji stil. Ako bi tako bilo, onda bi postojala svega dva stila: dugacki i kratki.
Uostalom, odakle ti ideja da pisac mora imati bilo sta da saopsti? Knjizevnost nije tu da bi te naucila necemu. Trazis li od slikara da te nauci necemu? Ne trazis. Trazis li od baletana da te nauci necemu? Ne trazis. Trazis li od filmskog rezisera da te nauci necemu? Ne trazis. Zasto, onda, insistiras da pisac mora nesto da ima da kaze, nesto vazno i neodlozno, zasto mora nesto da poruci? Ako hoces da ti se nesto saopsti citaj dnevne novine, ne prozu.
Danas se toliko obra?a pažnja na stil i to forsiranjem bespotrebnog ukrašavanja i metaforama gde im nije mesto, samo
da bi se pokazala retor?inost autora, a da se pri tom ne kaže ništa.
Da smo pricali o Miloradu Pavicu, ovo bih preskocio bez nekih problema. Ali posto si pominjao Basaru, izvoli naci neko bespotrebno ukrasavanje u njegovoj prozi! Pronadji komplikovane metafore kod Svetislava Basare. I ne moras gledati njegov najgori roman, uzmi Famu o biciklistima ili Kinesko pismo. Toga kod njega nema.
Ti si toliko okrenut jeziku, da ti je i kod muzike, koliko sam shvatio, najbitniji tekst.
Posto ipak najvise slusam instrumentalni jazz i klasiku, nisi u pravu. Ali ako teksta ima, volim da je dobar.
I jos nesto, PauLi: priznaj da si ovo postavio samo da bismo se malo svadjali

Provokatoru!
