izuzetno tesko kazem nekom fejs 2 fejs da ga volim. cak i u mojoj 6 godina dugoj vezi, to nije izgovoreno vise od 10-20 puta.
kasnije poznanstvo sa dragom mi prijateljicom, me je uvelo u vode pokazivanja osecanja, i njihovog VEOMA verbalnog izrazavanja.
i dan danas mi je tesko to da izgovorim; nekad mi deluje kao scena iz latino sapunice, nekad nepotrebno, jer se jel'te podrazumeva, a nekad ne zelim da se osetim ranjivom - izgovaranje tih reci za mene je veoma znacajno, i osoba koja ih cuje me poznaje dovoljno da zna to.
lakse mi je napisati VOLIM TE, isto pokazivati; ili omiljeno: govoriti o osobi koju volim u 3. licu...
ne izgovaram to a da ne mislim ( naravno da ne racunam u ovo recenice tipa 'volim te zbog toga !! ' ). dogodilo mi se da u momentu izgovaranja ne osecam savrseno cisto tu emociju, ali smatram da bi bilo cudno da uvek kad kazem VOLIM TE , iza stoji identicno dozivljena emocija. uostalom, zasto bih lagala i koga? postoje i druge reci u nasem jeziku: znacis mi, draga si mi, svidjas mi se itd.
smatram da je ljubav extremno trajna kategorija, moze menjati oblik, ne mora je pratiti fiz. prisustvo, niti izrazavanje. kad nekog volis (bio prijatelj, ljubavnik/ca , rod) - to ostaje u tebi/ vama ceo zivot.
makar kao pogled u oci, i jedno cao sa osmehom u glasu, kad se sretnete posle 20 god

( upozorenje: poslednja recenica je delo fikcije, i nije pisana po bilo cijem iskustvo posebno. svaka slicnost sa nekim koga znate, je savrseno slucajna !! HBO PRODUCTION

)