Prva knjiga koju sam procitala,jasno se secam,a bejah veoma mala,je "Vecernje price" Branka Copica izdata u Sarajevu 1958 i potpisana njegovom rukom..ne,ne,nemam tako dobro secanje,nego jos uvek imam tu knjigu

, a omiljena prica mi ej bila "Jezeva kucica",milijardu puta sam je procitala,i danas to ponekad cinim,izmamljuje mi osmeh..
Ježeva ku?ica
SLAVNI LOVAC
Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježi? povazdan luta.
Lovom se bavi ?esto ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa ?ak i - ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu no? sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.
LIJINO PISMO
Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježi? je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pri?ao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k'o jaja:
"Za druga Ježa
Na kraju gaja".
U pismu piše:
"Ježurka, brate, sanjam te ?esto i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Doði na ru?ak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
?ekat ?u na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"
Jež se veseli: - Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Ježurka Ježi? lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.
KOD LIJINE KU?E
Sun?ani krug se u zenit dig'o
kad je Ježurka do lije stig'o.
Pred ku?om- logom, kamenog zida,
Ježurka Ježi? svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
- Dobar dan, lijo, vrlino ?ista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vje?no u miru, sre?i,
nikada lavež ne ?ula pse?i.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ru?ak trbuhom cijelim!
Otpo?e ru?ak ?aroban, bajni.
I jež i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka ?esto zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene ku?e,
za pogibiju lov?eva Žu?e.
Niže se ru?ak ?etverosatni,
zategnu trbuh k'o bubanj ratni.
NO?
Evo i no?i, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptiri koji
i vjetar no?nik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
ma?aka divljih o?i se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
?arobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
- Drž'te se, ptice, po?inje lov!
RASTANAK
Ježi? se diže, njuškicu briše.
-Ja moram ku?i, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je ku?a ?vrsta k'o grad,
preno?i u njoj - Kuda ?eš sad?
Tako ga lija na konak sladi
a jež se brani, šta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al' mi je draži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve gu?e,
moli ga, zove, za ruku vu?e.
Al' jež tvrdoglav, osta pri svom
- Draži je meni moj skromni dom!
Šušte i šumom jež mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide jež, gunða, dok zvijezde sjaju:
- Ku?ico moja, najljepši raju!
POTJERA
Ostade lija, misli se: - Vraga,
što mu je ku?a toliko draga?
Kad ježi tako žudi za njom,
bit' ?e to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pe?ene ševe krase mu svod.
Ta ku?a, vjerujem obiljem sja.
Po?i ?u, kradom da vidim ja.
VUK
Požuri lija, ne?ujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
- Idem da doznam - lija sve duva -
zašto jež ku?u toliko ?uva.
-Eh, ku?a, trice! - veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Po?i ?u s tobom jer volim šalu,
ho?u da vidim ježa - budalu!
MEDO
Dok jure dalje brzo k'o strijela,
srete ih medo, prijatelj p?ela.
- Sumnjiva žurba - medo ih gleda -
možda ste našli jezero meda?
- Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli ku?icu svoju.
-Ku?ica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za sati meda dat' ?u je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Po?i ?u s vama, jer volim šalu,
ho?u da vidim ježa - budalu!
DIVLjA SVINjA
Sve troje jure k'o divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i - jelo sanja.
- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
- Posko?i svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto jež voli roðeno gnijezdo!
-Roðeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ru?ka ja bih ga dala!
Po?i ?u s vama jer volim šalu,
ho?u da vidim ježa- budalu!
PRED JEŽEVOM KU?ICOM
Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god proðu - prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od liš?a suha.
Tu Ježi? uðe, pliva u sre?i,
šušti i pipa gdje li ?e le?i.
Namjesti krevet, od pedlja duži,
zijevnu, pa leže i noge pruži.
Sav blažen, sretan, niže bez broja:
- Ku?ico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek ?u vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi'!
U tebi živim bez brige, straha
i branit ?u te do zadnjega daha!
TRI GALAMDžIJE
Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
- Budalo ježu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš stra?aru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!
Ku?icu takvu, hvališo mali,
za ru?ak dobar svakom bi dali!
Rekoše tako, njih troje, ljuti,
dok mudra lija po strani šuti.
JEŽEV ODGOVOR
Diže se Ježi? , o?i mu sjaje,
gostima ?udnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ru?ak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
?estite ku?e nemate svoje.
Živite, ?ujem, od skitnje, plja?ke
i svršit ?ete - naopa?ke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, jež ima pravo!
To re e, klisnu jednom ?uviku,
a ono troje digoše viku:
- Jež nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si - budala!
KRAJ
Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Pri?a u?i to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo selja?ka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole p?ele
I divlja svinja pade k'o kruška,
sma?e je zimus lova?ka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Ježurka Ježi? lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i ?uva roðeni dom.
Takodje se secam knjige "Zov divljine" Dzeka Londona " Malog princa" Egziperija , "Kroz pustinju i prasumu" Sjenkijevica,naravno " Oliver Tvist" Dikensa..i da, moram da pomenem " Gospodju de Monsoro" Dime,jasno se secam da sam plakala kao kisa
