- 06 Sep 2005, 19:31
#343846
posto je trenutak sve sto imamo, biram njega, cak i kada je osrednji. odnosno, zivim ga takvim kakav je, a trudim se da puno ne mastam kakav bih zelela da bude. wake up, life is too short for this
u stvari ja, posmatram zivot kroz osecanja. sve ima neku afektivnu dimenziju i obojeno je impulsima koji se od centra slivaju ka periferiji i obrnuto. tako da onda ispada smelim principom indukcije (koji ostaje na nivou hipotetickog konstrukta dok se ne proveri u praxi ili u ovom slucaju introspekcijom) da u zivot sve posmatramo kroz osecanja, a da toga nekada/nikada nismo/jesmo svesni. a od nas samih i od toga koliko smo osetljivi biramo intenzitet osecanja koja su nam potrebna za ugodan zivot. fakat je nekim ljudima potrebiniji jaci intenzitet, od onih drugih koji uporno beze od istog intenziteta.
To sto je nekome potrebno vise akcije u zivotu, a nekome miran zivot, moze da zavisi i od ovoga:
- extrovertne osobe imaju jak centralni nervni sistem i jak proces kocenja impulsa tako da se impulsi sporije sire. tj. njima je potrebno vise nadrazaja iz spoljasnje sredine, jer su kocnice jake.
-introvertne osobe imaju slab centralni nervni sistem i slabe kocnice, impulsi se brzo sire, pa ih velika kolicina drazi iz spoljasnje sredine iritira i beze od njih (primer glasnih zurki, velike buke, puno ljudi)
by Ajzenk
hmmmm osecam da ima necega u ovome